ZAGONETKA ZVANA DNK

[Vesna]

.
ZAGONETKA ZVANA DNK


– Reči i Frekvencije utiču na DNK -

Ljudska DNK je biološki internet i na mnogo načina nadmoćniji od umjetnog (ljudsko stvorenog). Najnovija ruska znanstvena istraživanja direktno ili indirektno objašnjavaju fenomene kao što su iznenadna spoznaja, intuicija, spontana i iscjeljenja na daljinu, samo-iscjeljenje, tehnike afirmacije, neobična svjetla/aure oko ljudi (naročito duhovnih učitelja), utjecaj uma na vremenske obrasce i mnogo više od toga.
K tome, postoje dokazi za potpuno novu vrstu medicine u kojoj se na DNK može utjecati i koju se može reprogramirati riječima i frekvencijama BEZ da se izrezuje i nadomjesti ijedan jedini gen.
Tek 10% naše DNK se koristi za izgradnju proteina. Isključivo taj podskup DNK je onaj koji zanima zapadnjačke istražvače i koji se ispituje i kategorizira. Ostalih 90% se smatra 'otpadnom DNK'. Međutim, ruski istraživači, uvjereni da priroda nije bila glupa, sakupili su lingviste i genetičare i poveli ih na pustolovinu otkrića tih preostalih 90% 'otpadne DNK'. Njihovi rezultati, pronalasci i zaključci su jednostavno revolucionarni!
Prema njima, naša DNK ne samo da je odgovorna za izgradnju našeg tijela, nego također služi za pohranu podataka i komunikaciju. Ruski su lingvisti otkrili da genetski kod, napose u prividno beskorisnih 90%, slijedi ista pravila kao i svi naši ljudski jezici. Do sada su usporedili pravila sintakse (način na koji se riječi slažu kako bi se stvorile fraze i rečenice), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike.
Otkrili su da baze naše DNK slijede gramatiku i imaju skup pravila jednako kao i naši jezici. Dakle, ljudski se jezici nisu pojavili slučajno nego su odraz naše naslijeđene DNK.
Ruski biofizičar i molekularni biolog Pjotr Garjajev i njegovi kolege također su proučavali vibracijsko ponašanje DNK.
Radilo se u biti o sljedećem:
'Živući kromosomi funkcioniraju jednako kao i holografski kompjuteri koristeći endogenu DNK lasersku radijaciju.'
To znači da su uspjeli, primjerice, modulirati određene frekvencijske obrasce na lasersku zraku i njome utjecati na frekvenciju DNK a time i na samu genetsku informaciju. S obzirom da su osnovna struktura bazičnih parova DNK i jezika (kao što je ranije objašnjeno) iste strukture, DNK dekodiranje nije potrebno. Jednostavno se mogu upotrijebiti riječi i rečenice ljudskog jezika!
To je, također, bilo eksperimentalno potvrđeno! Živuća supstanca DNK (u živućem tkivu, ne u umjetnom okruženju) će uvijek reagirati na laserkse zrake modulirane jezikom, čak i na radio valove, ako se koriste ispravne frekvencije. To konačno i znanstveno objašnjava zašto informacije, autogeni trening, hipnoza i slično mogu imati tako snažne učinke na ljude i njihova tijela. Posve je normalno i prirodno za našu DNK da reagira na jezik. Dok zapadnjački istraživači režu pojedine gene iz DNK zavojnica i umeću ih drugdje, Rusi su entuzijastički radili na uređajima koji mogu utjecati na stanični metabolizam korz prigodne modulirane radio i svjetlosne frekvencije i na taj način popraviti genetske defekte.
Garjajeva istraživačka grupa uspjela je dokazati da uz pomoć ove metode, primjerice, kromosomi oštećeni rendgenskim zrakama mogu biti popravljeni. Čak su uhvatili infromacijske obrasce pojedine DNK i prenijeli ju na drugu, na taj način reprogramirajući stanice novim genom. Tako su, primjerice, uspješno preoblikovali žablje embrije u embrije salamandera jednostavno prenoseći informacijske obrasce DNK!
Na taj način prenesena je potpuna informacija bez ikakvih nuspojava ili disharmonija koje se susreću prilikom rezanja i vađenja i ponovnog umetanja pojedinih gena iz DNK. Ovo predstavlja nevjerojatnu revoluciju i senzaciju koja može promijeniti svijet! Sve to primjenjujući vibraciju i jezik umjesto arhaične procedure rezanja. Ovaj eksperiment ukazuje na golemu snagu valne genetike, koja očigledno ima veći utjecaj na stvaranje organizama od biokemijskih procesa bazičnih sekvenci.
Ezoterični i duhovni učitelji su stoljećima znali da se naše tijelo može programirati jezikom, riječima i mislima. To je sada znanstveno dokazano i objašnjeno. Naravno, frekvencija mora biti točna. I to je razlog zbog kojeg nije svatko jednako uspješan i zašto to ne može obaviti uvijek istom snagom. Svaka osoba mora raditi na unutarnjim procesima i zrelosti kako bi uspostavila svjesnu komunikaciju sa DNK. Ruski istraživači rade na metodi koja nije ovisna o ovim čimbenicima ali će UVIJEK funkcionirati, ukoliko se koristi točna frekvencija.
Ali, što je više razvijena svijest pojedinca, postoji manja potreba za bilo kakvim uređajem! Pojedinac to može postići sâm, i znanost će se napokon prestati smijati takvim idejama i potvrdit će i objasniti rezultate.

Ali ni tu nije kraj. Ruski su znanstvenici također otkrili da naša DNK može uzrokovati uznemirujuće obrasce u vakuumu, na taj način stvarajući magnetizirane crvotočine! Crvotočine su mikroskopski ekvivalenti takozvanih Einstein-Rosen mostova u blizini crne rupe (koje nastaju kao posljedica izgorjelih zvijezda).
To su povezni tuneli između sasvim različitih područja svemira kroz koje se informacije mogu prenositi izvan prostora i vremena. DNK prihvaća te komadiće informacije i prosljeđuje ih našoj svijesti. Ovaj proces hiperkomunikacije je najučinkovitiji u stanju opuštenosti. Stes, brige ili hiperaktivni intelekt sprječavaju uspješnu hiperkomunikaciju ili će informacija biti potpuno poremećena i beskorisna. U prirodi, hiperkomunikacija je bila uspješno primjenjivana milijunima godina. Organizirani protok života u insektoidnim zajednicama dramatično to dokazuje. Moderni čovjek to poznaje na mnogo suptilnijoj razini kao 'intuiciju'. Ali, mi također možemo povratiti potpunu upotrebljivost toga.
Prmjer iz prirode: Kada je mravlja matica prostorno udaljena od svoje kolonije, izgradnja se i dalje brižno nastavlja i odvija prema planu. Međutim, ukoliko matica umre, sva aktivnost u koloniji prestaje. Niti jedan mrav ne zna što bi učinio. Očigledno je da matica šalje 'građevinski plan' s velike udaljenosti preko grupne svijesti svojih podanika. Može biti daleko koliko hoće, sve dok je živa. U čovjeku, hiperkomunikacija se najčešće događa kada pojedinac odjednom ostvari pristup informacijama koje su izvan dosega njegove baze znanja.

Takva hiperkomunikacija se onda doživljava kao inspiracija ili intuicija. Talijanski je kompozitor Guiseppe Tartini, primjerice jedne noći sanjao da je vrag sjedio pokraj njegovog kreveta i svirao violinu. Idućeg je jutra Tartini bio u mogućnosti zapisati djelo točno po sjećanju, i nazvao ga Vražja Trill Sonata.

Godinama je 42-godišnji bolničar sanjao situaciju u kojoj je bio prikvačen na neku vrstu CD-ROM-a znanja. Provjerljivo znanje iz raznih područja mu je tada bilo prenošeno kojeg se ujutro mogao sjetiti. Nastupila je takva bujica informacija da se činilo da mu je tokom noći prenešena cijela enciklopedija. Većina činjenica je bila izvan njegove osobne baze znanja i ticala se tehničkih detalja o kojima on apsolutno ništa nije znao.
Kada se dogodi hiperkomunikacija, pojedinac može u DNK kao i u osobi primijetiti posebne fenomene. Ruski su znanstvenici zračili DNA uzorke pomoću laserske zrake. Na ekranu se pojavio tipični valni obrazac. Kada su uklonili uzorak DNK, valni obrazac nije nestao, ostao je. Mnogi kontrolni eksperimenti su pokazivali da je obrazac još uvijek dolazio od uklonjenog uzorka, čije je energetsko polje očigledno ostalo nedirnuto. Taj učinak se sada naziva, učinak fantomske DNK.

Pretpostavlja se da energija izvan prostora i vremena još uvijek teče kroz aktivirane crvotočine nakon što je DNK uklonjena. Nuspojave koje se najčešće susreću u hiperkomunikaciji kao i u ljudskim bićima su neobjašnjiva elektromagnetska polja u blizini tih dotičnih osoba.
Elektronski uređaji poput CD-playera i sličnih mogu biti ometeni i prestati funkcionirati na nekoliko sati. Kada elektromagnetsko polje polako počne jenjavati, uređaji ponovno noramlno funkcioniraju. Mnogi iscjelitelji i vidovnjaci znaju za taj učinak iz svoje prakse. Što je bolja atmosfera i energija, to više frustrira činjenica da uređaj za snimanje prestane funkcionirati i snimati točno u tom trenutku. I ponovljeno paljenje i gašenje ne vraća funkciju, nego se ona vraća tek idućeg jutra. Možda je ovo za mnoge ohrabrujuća vijest, s obzirom da se ne radi o tome da su oni tehnički nevješti, to samo znači da su dobri u hiperkomunikaciji.

U njihovoj knjizi, 'Umrežena Inteligencija, Grazyana Gosar i Franz Bludorf objašnjavaju te veze jasno i točno.
Autori također citiraju izvore koji pretpostavljaju da je u ranijim vremenima čovječanstvo bilo, kao i životinje, vrlo snažno povezano sa grupnom sviješću i ponašalo se u skladu s grupom. Kako bismo razvili i iskusili idividualnost mi ljudi smo, pak, gotovo u potpunosti morali zaboraviti na hiperkomunikaciju.
Sada kada smo prilično stabilni u vlastitim individualnim svijestima, možemo stvoriti novi oblik grupne svijesti, odnosno onu u kojoj ostvarujemo pristup svim informacijama putem naše DNK bez da nas se prisiljava ili kontrolira po pitanju onoga što ćemo učiniti sa tim informacijama. Mi znamo da, jednako kao i na internetu, naša DNK može staviti ispravne podatke na mrežu, povući podatke sa mreže i uspostaviti kontakt sa ostalim sudionicima mreže.
Liječenje na daljinu, telepatija ili 'osjećanje na daljinu' stanja naših bližnjih na taj način mogu biti objašnjeni. Neke životinje također mogu sa velike udaljenosti osjetiti kada se njihovi vlasnici namjeravaju vratiti doma. To se može na svjež način protumačiti i objasniti preko kocepata grupne svijesti i hiperkomunikacije. Bilo koja kolektivna svijest se ne može osjetno koristiti tijekom vremenskog perioda bez prepoznatljive individualnosti. U suprotnom bi se slučaju vratili na primitivni instinkt stada kojim se lako manipulira.
Hiperkomunikacija u novom mileniju znači nešto sasvim drugo: Istraživači smatraju da bi, ukoliko bi ljudi sa punom individualnošću povratili grupnu svijest, imali božansku snagu stvaranja, izmjenjivanja i oblikovanja stvari na Zemlji! A čovječnastvo se kolektivno miče prema takvoj grupnoj svijesti nove vrste. Pedeset posto današnje djece će biti problematična čim krenu u školu. Sistem sve nabaca na hrpu i zahtijeva prilagodbu. Međutim, individualnost današnje djece je tako snažna da oni odbijaju ovu prilagodbu i predavanje svojeg načina razmišljanja i ponašanja na raznorazne moguće načine.

Da se vratimo opet na DNK: Ona je očigledno i organski supervodič koji može funkcionirati pri normalnoj tjelesnoj temperaturi. Umjetni supervodiči zahtjevaju ekstremno visoke temeperature između 140 - 200ÚC kako bi funkcionirali.

Kako se nedavno otkrilo, svi supervodiči su sposobni pohraniti svjetlo i samim time, informaciju. To je još jedno objašnjenje na koji način DNK može pohraniti infromacije. Postoji još jedan fenomen povezan sa DNK i crvotočinama. U normalnim okolnostima, ove super malene crvotočine su vrlo nestabilne i moguće ih je održati samo najkraći djelić sekunde. U nekim okolnostima, stabilne crvotočine se mogu organizirati što onda oblikuje prepoznatljiva vakuumska polja u kojima se, primjerice, gravitacija može pretvoriti u elektricitet. Vakuumska polja su samo-zračeće lopte ioniziranog plina koje sadrže znatne količine energije.
Postoje područja u Rusiji gdje se takve zračeće lopte pojavljuju vrlo često. Nakon izazvane zbrke, Rusi su pokrenuli goleme istraživačke programe koji su naposlijetku doveli do nekih otkrića spomenutih gore. Mnogi ljudi znaju vakuumska polja kao svjetleće lopte na nebu. Pažljivi pojedinci gledaju u njih s čuđenjem i pitaju se, što bi one mogle biti. Jednom pomislih: 'Zdravo vi gore. Ako ste slučajno NLO, letite u trokutima.' I odjednom, svjetleće lopte su se počele kretati u obliku trokuta, ili su počele letjeti strelovitom brzinom poput pakova za hokej. Ubrzale su se od nule do luđačkih brzina dok su nježno klizile po nebu.

Čovjek ostane zapanjen, i ja sam, poput mnogih, mislio da je riječ o NLO-ima. I to prijateljskima, s obzirom da su počeli letjeti u obliku trokuta samo kako bi mi udovoljili. Sada, Rusi su otkrili u regijama gdje se vakuumska polja često pojavljuju da se na njih može utjecati mislima. Otkrili su od tada da vakuumska polja emitiraju valove niske frekvencije kao i oni koji se stvaraju u našem mozgu. I upravo zbog te sličnosti valova ona mogu reagirati na naše misli.

Mi ne možemo biti sigurni kojim oblicima svijesti možemo pristupiti kada koristimo hiperkomunikaciju. To što nema znanstvenih dokaza za njihovo stvarno postojanje (ljudi koji su imali takva iskustva NE pate svi od halucinacija) ne znači da za tako nešto ne postoji metafizička pozadina. Jednostavno smo učinili još jedan divovski korak prema razumijevanju naše stvarnosti.'



Poruka u DNK boci

Stavite svoje podatke na tvrdi disk, i možda će biti sigurni desetak godina – pod pretpostavkom da se disk ne ošteti. Ali što ako biste htjeli da vam podaci budu sigurno pohranjeni stotinama milijuna godina?

Možda da pokušate sa DNK?

Snaga DNK kao uređaja za pohranu podataka osvještena je samo šest godina nakon otkrića molekule. U precizniom predavanju 1959. na California Institute of Technology, Richard Feynman, jedan od najuglednijih fizičara 20 stoljeća, prognozirao je da će minijaturizirana tehnologija vrlo vjerojatno promijeniti svijet – u suštini predviđajući digitalnu revoluciju. Zatim je istaknuo da je priroda već stvorila mnogo napredniji mikročip u obliku deoksiribonukleinske kiseline.

U maloj hrpi atoma u središtu svake stanice, istaknuo je Feynman, utisnute su sve informacije potrebne da bi stvorile ljudsko biće, amebu ili rajčicu/paradajz. Kao i mnogim drugim stvarima, Feynman je bio uvelike ispred svoga vremena. Znanstvenici su izračunali da bi DNK mogla biti savrešn medij za pohranu sadržaja. Jedna funta (0,45 kg) DNK mogla bi pohraniti sve podatke koji su ikada bili pohranjeni na bilo kojem računalu na svijetu.(!)…
…DNK u organizmima konstantno evoluira, ali mašinerija za ispravljanje grešaka čuva podatke od degradacije. Pak Chung Wong, istraživač na Pacific National Laboratories, ukazuje na činjenicu da su određene vrste bakterija održale svoju DNK prilično netaknutom tijekom milijuna godina. On i njegovi kolege su razvili tehniku za umetanje stotinu riječi u genom organizma i njegovo označavanje kako bi zaštitili poruka od grešaka i povreda.
Wong i njegovi kolege pokazali su da mogu umetnuti poruku (upotrijebili su tekst pjesme ‘It’s A Small World After All’) u genom bakterije. Moguće je stvoriti čitavu porodicu bakterija sa porukom, i čak nakon stotinu generacija, poruka će biti netaknuta.Wong napominje da bi bilo moguće poslati poruku u budućnost u posebno otpornom organizmu, kao što su bakterije ili žohari, koji bi mogao preživjeti nuklearni rat. Takva bi tehnologija doista mogla biti najbolji način kojim raspolažemo za slanje poruka u daleku budućnost. Zaboravite urezane simbole na satelitima Voyagera. Ova bi poruka mogla trajati sve dok postoji život na Zemlji.

Jedino je pitanje: što bismo rekli ?'

Sasvim je moguće da u svojim stanicama imamo zapisanu istoriju svemira koju su nam ostavili naši preci, kao i vrlo vjerojatno, odgovore na sva pitanja, a da svega toga nismo ni svjesni! Fascinantno!!!
Nije ni čudo zašto znamo toliko koliko znamo!

preuzeto sa : http://novavizija.blog.hr/

Nastavak sledi...

[Vesna]

Zagonetka zvana DNK ( II deo )

Tajna Kozmičke Spirale


- Zaboravljene u Vremenu: Drevne Solfeggio Frekvencije

Dakle, kao što sam i najavio, nastavak sage o manipulaciji DNK se nastavlja, a s obzirom da je i sam članak prilično opsežan, mislim da neki poseban uvod nije potreban. Oni koji su pročitali prethodni post, shvatit će smisao!

'Što su Drevne Solfeggio Frekvencije?

Te su se izvorne frekvencije zvuka očigledno koristile u Drevnim Gregorijanskim Koralima, od kojih je najpoznatija veličanstvena himna svetom Ivanu Krstitelju, uz mnoge druge za koje crkvene vlasti kažu da su izgubljene prije mnogo stoljeća. Za napjeve i njihove posebne tonove, vjerovalo se da mogu donijeti izvanredne duhovne blagoslove kada se pjevaju u jednoglasju tijekom svetih Misa. Ove snažne frekvencije ponovno je otkrio dr. Joseph Puleo kao što je opisano u knjizi dr. Leonarda Horowitza 'Iscjeliteljski Kodovi Za Biološku Apokalipsu'. Odajem počast ovoj gospodi za ulogu koju su odigrali kako bi pomogli da se te izgubljene frekvencije vrate natrag čovječanstvu.

Šest Solfeggio Frekvencija uključuju:

UT – 396 Hz – Oslobađanje Krivnje i Straha
RE – 417 Hz – Razrješavanje Situacija i Stvaranje Promjene
MI – 528 Hz – Transformacija i Čuda (Popravak DNK)
FA – 639 Hz – Povezivanje/Odnosi
SOL – 741 Hz – Buđenje Intuicije
LA – 852 Hz – Povratak Duhovnom Redu



Primjerice, treća nota, frekvencija 528, odgovara noti MI na ljestvici i potječe od fraze 'MI-ra gestorum' što na latinskom znači 'čudo'. Zadivljujuće, ovo je istovjetna frekvencija koju genetski biokemičari koriste kako bi popravili strganu DNK – genetski nacrt na kojem se temelji život!

Malo Povijesti

Na početku stoljeća, svjesnost o DNK ušla je u kolektivnu svijest svijeta. Mi smo se utjelovili u ovo ljudsko iskustvo kao božanska bića sa nacrtom, skupom uputa. Znamo da je samo vrlo mali postotak (3%) tih uputa odgovoran za stvaranje naše fiziologije.
Carl Sagan piše da je većina naše genetske informacije (oko 97%) neiskorištena DNK. On to naziva 'genetsko smeće'. Je li moguće da većina onoga što mi jesmo još uvijek leži neaktivno kao naš ljudski potencijal?
U staroj paradigmi religije, 'potencijal' je ostao tajna ljudskom umu, stoga smo iskovali mističan termin zvan 'DUH'. 'Duh' je bilo nešto odvojeno od onoga što smo mi bili, nešto što nismo imali i nešto što se moglo doseći jedino preko sistema većine religija.
Stara paradigma i njezina premisa tvrdi da smo mi započeli (život) kao biologija u maternicama naših majki. Telliard de Chardin nam kaže da mi nismo ljudsko biće koje pokušava doseći duhovno iskustvo, nego, bolje, da smo duhovna bića koja imaju ljudsko iskustvo. Ovaj pomak u razumijevanju uzrokuje golemu razliku u načinu na koji doživljavamo sebe u ovom tro/četverodimenzionalnom prostorno-vremenskom kontinuumu.
Kao student 'Tečaja Čuda' kasnih 80-ih, susreo sam se sa dihotomijom u ideji da mi nismo tijelo. Tu tvrdnju nikada nisam u potpunosti razumio sve dok nisam pročitao citat Alberta Einsteina u kojem kaže: 'Što se materije tiče, svi smo bili u krivu. Ono što smo nazvali materijom je energija, čija je vibracija toliko snižena da je postala zamjetljiva našim osjetilima. Materija ne postoji.' Vjerujem da je ono na što se ovdje doista misli to da na najdubljoj razini mi nismo odvojeni, kao tijelo, kao duh, kao duša – mi smo jednostavno energetska bića. To je razina svijesti koja nam je otvorena i iz koje izranja nova paradigma u svrhu iscjeljenja svekolikog odvajanja. Popularni izraz, 'Božansko je u meni' – čini 'mene' odvojenim od Božanskog. Predložio bih pomak u izreci ka: 'Božansko, KAO ja', kako bi se uklonilo odvajanje.
Dok se odmičemo od genetike i kocepata kao što su Duša, 'Srodne Duše' i 'Posao Duše', krećemo se iza fizičkih dijagnoza, u sasvim novo polje kvantne fizike. U tom novom polju, gdje se svijest doživljava kao ujedinjeno polje gdje je 'sve' također i sve ono drugo (T.O.E. Theory – The Theory of Everything) – nema ograničenja. Ne postoji 'ovo' ili 'ono'; ne postoji 'ti' ili 'ja'. Postoji samo čisto polje svjesnosti – svijesti. Ja sam riješio dihotomiju o 'mi nismo tijelo' promijenivši svoju percepciju genetike u energetiku – shvaćajući da nije bilo zamišljeno da mi zanemarujemo svoju fiziologiju, nego da spoznamo tijelo kao energiju, koja vibrira na vrlo zgusnutoj frekvenciji.

Popravljanje DNK

Prvi sam se puta susreo sa DNK 1998 godine kada sam prolazio kroz prijelazno razdoblje, tijekom kojeg sam osjećao da je došao kraj svemu u što sam vjerovao. Dobio sam kazetu jednog gospodina koji je govorio naglaskom, (koji je, mislio sam u tom trenutku, bio prilično dosadan), i nisam razumio o čemu je govorio. Onda je, odjednom, baš kada sam se spremao ugasiti radio, rekao: 'Kvantna fizika je otkrila da ne postoji prazan prostor u ljudskoj stanici, nego da je to plodonosno, elekro-magnetsko polje mogućnosti i potencijala.' To je bilo sve što je rekao!
Ali bez obzira na to koja je frekvencija bila sadržana u tim riječima, ODJEKIVALA je u JEZGRI mog BIĆA – i imao sam SPOZNAJU u sebi da je NIŠTA u koje sam mislio da gledam, zapravo bilo SVE. Kao i u Zenu, i ideji postajanja 'prazan poput zdjele'. Istočnjačke religije (uključujući Bibliju) o tome govore kao o PRAZNINI – Ničemu što je SVE – Utrobi Stvaranja. Znao sam da doživljavam ponovno rođenje! Osoba na toj kazeti bio je dr. Deepak Chopra.
Nikada prije 1988. nisam čuo za Deepaka Chopru, jer se baš u to vrijeme počeo pojavljivati na sceni. Odajem mu počast za vrlo važan prijelaz u mom životu, samo zbog izjave koju je dao na toj kazeti. Danas, kada se osvrnem, nazvao bih svoju reakciju na tu izjavu 'iskustvom stanične memorije'. Znamo da su informacije pohranjene unutar stanica našeg tijela, i kada naiđe prava rezonanca i oslobodi tu informaciju ona postaje naslijeđena informacija, odnosno naslijeđeno ZNANJE – koje dolazi iz istinskog Sebstva. To je razlog zbog kojeg mnogi od nas skaču s jednog na drugi podražaj tražeći ono što će odjeknuti (rezonirati) u nama.

Posao koji se danas obavlja na staničnoj razini me doista uzbuđuje, s obzirom da sam bio vrlo zainteresiran za DNK prije nego je postala svakidašnja riječ. Zapravo, mislim da mi je trebalo oko dvije godine da bih samo naučio kako ju izgovoriti (deoksiribonukleinska kiselina se baš nije brzo otkotrljala s mog jezika). Ali bio sam odlučan u namjeri da shvatim ovaj iznimno snažan nacrt za život, kao što ga mi poznajemo, na staničnoj razini, na ovom planetu. DNK je postala dio kolektivne svijesti kada je CNN producirao specijalnu emisiju o 'Genome Project-u' 2000. godine.
Kako sam nastavio sa svojom strašću proučavanja DNK, prisustvovao sam radionici dr. Roberta Girarda iz Kalifornije na temu aktivacije DNK. Njegov se rad usredotočio na korištenje određenih frekvencija kako bi se aktivirala DNK i ja sam počeo održavati radionice aktivacije DNK. Na tim radionicama, dobio sam članak koji je izvještavao da biokemičari koriste frekvenciju 528 Hz kako bi popravili ljudsku DNK. Članak je tvrdio da se radi o akordu 'C'. Kada sam to pročitao, pomslih, 'Sve što trebam napraviti je otići do piana ili nekog drugog instrumenta i odsvirati 'C' i onda bismo u DNK radionici bili u mogućnosti popraviti DNK.'
No, nije bilo tako jednostavno, jer sam otkrio da regularni 'C' kojeg svi poznajemo u ovoj kulturi (koji potječe iz dijatoničke ljestvice do, re, mi, fa, so, la, ti, do) nije bio 528 Hz frekvencijski 'C' opisan u članku. Umjesto toga, otkrio sam da regularni 'C' vibrira na frekvenciji od tek 512 Hz, i da je 'C' od 528 Hz koji se koristi u popravljanju DNK bio dio drevne ljestvice nazvane Solfeggio ljestvica. Štoviše, razlika među ljestvicama je postojala zbog različitih metoda ugađanja koje su se primjenjivale u drevna vremena, nasuprot ovima koje su u širokoj upotrebi danas. Kasnije ćemo istražiti tu razliku između načina na koji stvaramo glazbu danas u odnosu na način na koji smo ju prije koristili, i kako je ta jednostavna promjena napravila golemu razliku.

Kako sam saznao za Drevne Solfeggio Frekvencije

Otkrio sam da je ta drevna ljestvica dio 6-tonskog ljestvičnog slijeda elektro-magnetskih frekvencija zvanih Izvorna Solfeggio Ljestvica iz knjige 'Iscjeliteljski Kodovi Biološke Apokalipse' dr. Leonarda Horowitza. Te posebne frekvencije ponovno je otkrio dr. Joseph Puleo, koji ih je primio kroz predivno iskustvo za koje bi neki rekli da je bilo mistično. Te frekvencije nisu ništa novo, ali one su nešto vrlo staro.
Podijelio sam informaciju o tim frekvencijama sa svojom prijateljicom glazbenicom koja je u svom domu imala studio. Nakon pregledavanja informacija, odlučila je da bi voljela eksperimentirati sa tim frekvencijama u obliku glazbe za meditaciju. Ona je poznavala i Jonathana Goldmana (autora knjige, 'Iscjeliteljski Zvuci') koji je znao za te frekvencije, i koristio ih u svojoj glazbi kao primjerice, na CD-u 'The Lost Chord' (Izgubljeni akord). Aryiana je zatražila da joj napravi vilice za ugađanje kako bi mogla istraživati frekvencije. Upitao sam ju bi li i za mene mogla napraviti jedan primjerak.

Kada sam dobio vilice za ugađanje i počeo govoriti o njima diljem zemlje, primijetio sam da su ljudi rezonirali sa informacijom o tim snažnim frekvencijama. Osjetio sam da se nešto događa na mnogo većem planu. Mi smo se energetski povezivali sa tom informacijom, pa ipak, ja nisam znao što ću učiniti sa tim vilicama za ugađanje. Ljudi su me počeli moliti da ih isprobam na njima. Iz tih iskustava i sa informacijama koje sam sakupio, počele su se razvijati metoda i tehnika. Tehniku sam nazvao SomaEnergetics TM, koja je dizajnirana da iskoristi optimalnu energiju Solfeggio frekvencija koristeći vilice za ugađanje. Soma, što znači 'tijelo' na grčkom, kombinira holističku ideju tijela kao energetskog polja – SomaEnergetics TM.

Kada smo započinjali sa tim prvim ugađanjima, glavna frekvencija o kojoj sam najviše znao bila je 528 Hz – ona koju biokemičari koriste za popravljanje DNK. Shvatio sam da desnu stranu tijela kontrolira lijeva moždana polutka, a lijevu desna moždana polutka i da te polutke međusobno odgovaraju našim unutarnjim muškim i ženskim energijama. Kako sam pomicao vilicu dolje na obje strane tijela, mogao sam stupiti u dodir sa dominantom DNK predaka koja dolazi kroz Majčinu ili Očevu stranu kromosoma. Vrlo često bih naišao na ogromnu neravnotežu u zvuku između dvije strane. Svrha energetske prakse, kao što mnogi od vas znaju, je postići ravnotežu. Primjerice, ako je sve u ravnoteži, kao, recimo, ph razina, fizičko je tijelo u stanju lakše se iscijeliti. Ista je stvar i u našim energetskim tijelima. Ako možemo pronaći tu energetsku ravnotežu, taj ekvilibrijum, gdje se sve poravnava ili sve dolazi u sinhronizaciju u ritmu plesa života – onda iscjeljenje postaje prirodno stanje. To nije ništa natprirodno, ili čudesno. Mislim da mnogi duhovni tekstovi govore o tome kada opisuju 'povratak u nebesa'. Nebo (raj), za mene predstavlja potpunu sinhronizaciju sa višim frekvencijama i vibracijama stvaranja koje su se u potpunosti 'ukrcale u zajednički vlak'. Drugim riječima, koje su u stanju u-jedi-njenja.

Kada bih nastavio primjenjivati tehniku, zvuk bi se počeo izjednačavati između muških i ženskih strana tijela, a klijent (pacijent) bi rekao da 'osjeća' pomak. Kada bi se to dogodilo, bio bih potpuno zadivljen, i upitao se, 'Što se to ovdje događa?' Iako sam bio predavač duhovnih istina više od 40 godina, ne mogu vam reći da sam najintuitivnija osoba na svijetu. Odjednom sam počeo imati određene osjećaje o tome što učiniti sa vilicama. Otkrio sam da u određenom trenutku rada sa klijentom, ja prestajem 'raditi' sa vilicama za ugađanje (kao inicijator tehnike), i da one počinju 'raditi' na meni – naizgled upravljajući pokretima vilica! Nakon stotina ugađanja i pozitivnih svjedočanstava, naučio sam vjerovati Drevnim Frekvencijama Solfeggio ljestvice u obliku vilica za ugađanje kao legitimnom načinu rada.

Energija i Odnos

Sve je odnos. Sjećam se dr. Freda Wolfa, fizičara, koji je izjavio na kazeti, 'Sve je svijest'. Nadalje je primijetio, 'Kada promatrate predmet, na nekoj razini, predmet promatra vas.' Dok sam slušao tu izjavu, učinila mi se čudnom. Kasnije sam shvatio da, samo zato što nešto ne posjeduje ljudsku svijest, kao ja, to ne znači da ono nema svoju vlastitu svijest. Očigledno, promatranje nečega, mijenja to nešto na određenoj razini – da su promatrač i promatrano jedno.

Ja se prema Solfeggio vilicama za ugađanje odnosim kao da su svjesni 'entitet'. One su energija, one su vibracija, one su frekvencija – klijent je vibracija, frekvencija i energija – ja sam vibracija, frekvencija i energija. Sve to zajedno počinje proizvoditi sinergetsko iskustvo koje se odvija na mnogim razinama. Energetska tijela na koja se mi usredotočavamo koristeći Solfeggio Frekvencije su fizička, eterička, mentalna/emocionalna, i astralna.

Zvuk, Vibracija, Oblik

Više od 200 godina, israživači su provjeravali veze zvuka i vibracija na fizički oblik. Prvi koji je uočio veze bio je njemački znanstvenik Ernst Chaldni, koji je, 1787. godine, iznio svoje istraživanje u knjizi 'Otkrića koja se tiču Teorije Glazbe'. U tom pionirskom djelu, objasnio je načine na koje je moguće postići da zvučni valovi stvore vidljive strukture. Objasnio je kako violinsko gudalo, kada se povuče pod određenim kutem preko ravnog tanjura prekrivenog pijeskom, proizvodi obrasce i oblike. Danas se ti obrasci i oblici zovu Chaldnijevi brojevi. (Slučajno, Chaldni je umro 1829., iste godine kada i Beethoven. Mozart, Slobodni Zidar, snažno je utjecao na Beethovena po pitanju glazbene matematike, i vrlo vjerojatno, utjecao i na Chaldnija).
1815, matematičar Nathaniel Bowditch nastavio je tragom Chaldnijevih otkrića. Zaključio je da su uvjeti odgovorni za pojavljivanje tih oblika proizlazili iz činjenice da se frekvencije, ili oscilacije u sekundi, pojavljuju u cjelovitim brojčanim omjerima jedne prema drugima – kao npr. 1:1, 1:2, 1:3 ...itd.

Proučavanje fenomena valova, sposobnost zvuka da organizira i presloži materiju, zove se Cymatics (nažalost, nisam uspio pronaći hrvatski prijevod te riječi).
Prema Johnu Beaulieu, u knjizi 'Glazba i Zvuk u Iscjeliteljskim Umijećima', 'Oblik je varljivija komponenta zvuka. Zvučni oblici se mogu vidjeti izlaganjem medija kao što su pijesak, voda ili glina konstantnoj zvučnoj vibraciji.' Sljedeće su slike koje je napravio dr. Hans Jenny zvučni oblici. Napravljene su tako da su razni mediji postavljeni na čelični tanjur sa kristalnim zvučnim oscilatorom koji je bio pričvršćen na dnu. Oscilator stvara puls, koji vibrira na čelični tanjur. Oblici na tanjuru su primjeri zvuka koji organizira materiju. Jenny je također primijetio da kada se izgovaraju samoglasnici drevnih jezika kao što su Hebrejski ili Sanskrit, pijesak je preuzeo oblik pisanih simbola za te samoglasnike. Suvremeni jezici, uključujući engleski jezik, nisu uspjeli stvoriti te uzorke.



'Prostor nije prazan. Pun je, plenum kao suprotnost vakuumu, i to je temelj za postojanje svega, uključujući i nas same. Svemir nije odvojen od ovog kozmičkog mora energije.' David Bohm

Jenny je zaključio da su to primjeri 'cymatic' elemenata posvuda – 'vibracije, oscilacije, pulsevi, kretanje valova, kretanje klatna, ritmičke izmjene događaja, serijske sekvence, i njihovi učinci i akcije' – i oni su utjecali na sve uključujući i biološku evoluciju. Dokazi su uvjerljivo prikazali da su sve prirodne pojave u konačnosti ovisne, ako ne i posve određene frekvencijama vibracije. Tvrdio je da se fizičkom iscjeljenju može pomoći ili odmoći tonovima. Različite frekvencije su utjecale na gene, stanice i razne strukture u tijelu, tvrdio je.

Vibracija Glazbe Sfera: 'Svaka stanica pulsira, odbija i u međudjelovanju je sa akustičnim oscilacijama medija. Čak i Zemlja i Sunce vibriraju u jednoglasju na temelju glavnog ritma od 160 minuta. Svaka se glazbena nota, stoga, sjedinjuje sa ne-čujnim notama viših oktava, i svaka simfonija sa drugim simfonijama koje mi ne čujemo, iako čine naše stanice da osciliraju, a moguće i rezoniraju. Čak i DNK ima svoju vlastitu melodiju. Glazbena priroda molekularne materije od atoma do galaksija sada je priznata od strane službene znanosti.'

Pjesnikinja Cathie Guzetta najbolje je sažela ovu znanost napisavši:

'Oblici snježnih pahulja i lica cvijeća mogu preuzeti svoj oblik jer odgovaraju nekom zvuku iz prirode. Isto tako, moguće je da bi kristali, biljke, i ljudska bića mogli biti, na neki način, glazba koja je preuzela vidljivi oblik.'

Kako su se Solfeggio Frekvencije izgubile?

Otkrio sam da su te snažne frekvencije bile predane crkvi prije mnogo godina u vrlo duhovne svrhe. To je bilo u vrijeme kada je crkva bila predivno mjesto gdje su se okupljali ljudi iz sela. Crkva je služila kao društveno, političko i duhovno mjesto. Ljudi bi došli na Misu, koja se u to vrijeme održavala na latinskom(dok se nije pojvaio Vatikan II). Kada ljudi pjevaju na latinskom ili koriste glazbene tonove, to je vrlo moćno, jer zvuk prolazi kroz sve ograničene misaone forme, i u dublje razine podsvjesnog – pristupajući uvidima izvan sistema vjerovanja.

Vibracija i zvuk mogu biti iskorišteni, kao i većina drugih stvari, ili sa pozitivnom ili sa negativnom namjerom. Kada se koristi negativno, postaje ništa više od kontrole i manipulacije. Svijet je izgrađen na kontroli i manipulaciji načinom na koji komuniciramo jezikom. Razni tekstovi, kao što su Biblija, govore o važnosti pukog reproduciranja zvuka – bilo da se radi o napjevima, bubnjanju, ili govorenju u jezicima (kao što to čine karizmatični fundamentalisti), to su sve tek različiti načini na koje ljudi mogu doprijeti do dubljih dijelova njih samih. Uvjeravam vas da su Solfeggio vilice za ugađanje još čišći oblik primjene toga sa pozitivnom namjerom.

Kada je dr. Joseph Puleo istraživao tonove, bio je upućen Monsignoru na sveučilištu u Spokane WA, koji je bio upravitelj srednjevjekovnog odjela. Nakon 20-minutnog razgovora, doktor ga je upitao:

'Možete li dešifrirati drevni latinski?'
'Apsolutno!'
'I poznajete glazbene ljestvice i sve to skupa?'
'Apsolutno!'
'Onda, biste li mi mogli reći što 'UT –queant laxis' znači?'
Nakon kratke stanke, Monsignor reče sarkastično, 'To vas se ne tiče' I poklopi slušalicu.

U prilog tome, kako je dr. Puleo istraživao tonove dalje, naišao je na knjigu o Gregorijanskim koralima od profesora Emeritusa Willija Apela koji je obrazlagao da su 'napjevi koji se danas koriste u potpunosti netočni, i prema njegovim riječima slabe i uništavaju duh katoličke vjere.' Štoviše, profesor Apel je objavio da 'stotinu i pedeset napjeva očigledno nedostaje. Katolička je Crkva naizgled 'izgubila' te izvorne napjeve. Napjevi su se temeljili na drevnoj izvornoj ljestvici šest glazbenih tonova zvanih Solfeggio'. Vjerujte mi, ništa nije izgubljeno, samo je uredno odloženo; bilo kako bilo, ne mogu sakriti od masa ono što je energetski utisnuto u Duši.

Prema profesoru Williju Apelu, 'Porijeklo onoga što se danas naziva Solfeggiom ... proizlazi iz srednjovjekovne himne Ivanu Krstitelju koja ima tu neobičnost da su prvih šest redaka glazbe započinjali pojedinačno na prvih šest uzastopnih nota ljestvice, i stoga je prvi slog svakog retka pjevan notom koja je bila jedan stupanj viša od prvog sloga retka koji joj je prethodio. Stupnjevima su se ti slogovi povezivali sa svojim pripadajućim notama i s obzirom da je svaki slog završavao na samoglasniku, otkriveno je da su se neobično prilagodili za vokalnu upotrebu. Stoga je 'Ut' umjetno zamijenjen sa 'Do'. Guido od Arezzoa bio je prvi koji ih je prilagodio u 11. stoljeću, a Le Maire, francuski glazbenik 17. stoljeća dodao je 'Si' za sedmu notu ljestvice, kako bi dovršio niz.'

Daljnja istraživanja ukazuju na to da je 'Si' kasnije postao 'Ti' Te su promjene značajno izmijenile frekvencije koje su pjevale mase. Izmjene su također oslabile duhovni učinak crkvenih himni. Iz razloga što je glazba sadržavala matematičku rezonancu frekvencije su bile u stanju duhovno nadahnuti čovječanstvo da bude što više 'nalik Bogu', a izmjene su također utjecale i na promjene u pojmovnoj misli, na taj način još više udaljavajući čovječanstvo od Boga.' Drugim riječima, kada pjevate Psalam, to je glazba za uši. Ali izvrono je bilo zamišljena da ona također bude i glazba za dušu, ili 'tajno uho'. Tako su, mijenjajući note, visoke matrice misli i do određenog stupnja zdravlje, postali uprljani. Sada je vrijeme da se povrate te nestale note.
Oduvijek sam znao za do, re, mi, fa, so, la, ti, do. Nisam shvatio da je to zapravo druga, prilagođena ljestvica.
Izvorna Solfeggio ljestvica je bila:
UT, RE, MI, FA, SOL, LA

Gledajući definicije svakog izvornog sloga, koristeći se skrivenim zapisima iz Websterovog rječnika i izvornih grčkih Starozavjetnih knjiga, ustanovio sam da te izvorne frekvencije mogu biti korištene za: Pretvaranje tuge u radost, pomaganje osobi da se poveže sa svojim Izvorom kako bi stvarala čuda, popravljanje DNK, povezivanje sa duhovnom obitelji, rješvanje situacija i razvijanje intuitivnosti, i, konačno, za povratak duhovnom redu. Kroz glazbu, ti tonovi mogu pomoći svim kanalima da ostanu otvoreni i da održavaju slobodan protok životne sile (Chi) doslovno kroz sistem čakri. Je li to ono što što su onih šest elektro-magnetskih frekvencija, umetnutih u 'izgubljene' himne i Gregorijanske korale, trebale postići?

Mislim da je odgovor na to pitanje i više nego očigledan.

Kao što sam primijetio ranije, još jedan razlog zbog kojeg su se ove Drevne Solfeggio Frekvencije 'izgubile' bio je promjena u praksi ugađanja tijekom povijesti. Standardna metoda ugađanja posljednjih 200 godina se poprilično razlikuje od metoda ugađanja koje potječu iz antike pa sve tamo do 16. stoljeća. Te drevne metode koristile su sistem ugađanja poznat kao Pravedna Intonacija (Just Intonation). Praksa ugađanja koja je prilagođena zapadnjačkim kulturama 16.,17. i 18. stoljeća, i današnjici, poznata je kao Dvanaest-tonska jednaka temperatura (ili na engleskom – Twelwe-Tone Equal Temperament) (temperament – odstupanje od čistoće intervala).
Objašnjenje temelja ovih sistema ugađanja je previše složeno da bi se u njega ovdje ulazilo, ali sljedeći citat iz knjige Davida B. Doty-a, 'The Just Intonation Primer' bi trebao dočarati ograničenja na koje je glazba svedena.
'U osnovi, glazba je stavljena u kutiju ograničenja. Iako je teško objasniti kvalitete intervala Pravedne Intonacije onima koji ih nikada nisu čuli, riječi kao što su jasnoća, čistoća, glatkost i stabilnost prvo padaju na pamet. Navodno konsonatni intervali i akordi Dvanaest-tonske jednake temperature, zvuče grubo, nemirno ili blatnjavo u usporedbi.'

U mnogim slučajevima, pjevanje američkih Indijanaca temelji se na Pravednoj Intonaciji. Pjevanje zvuči monotono, ali mi otkrivamo da se unutar monotonog zvuka nalaze više-dimenzionalne harmonije

Kako te različite vrste tonova utječu na naše zdravlje?

Posljedično, s obzirom da je sva glazba u našem suvremenom svijetu (od reklama do modernih himni i simfonija) komponirana koristeći ljestvicu Dvanaest-tonske jednake temperature, sve one imaju vibracijska ograničenja. Kao rezultat toga, vibracijska frekvencija tonova moderne glazbe može stvoriti situacije kao što su 'ukalupljeno razmišljanje', nabijene i potisnute emocije; i nedostatak svijesti baziran na strahu – što se sve onda manifestira u fizičkim simptomima bolesti. To je u suprotnosti sa glazbom stvorenom pomoću ljestvice Pravedne Intonacije, koja stimulira vibraciju proširene kreativnosti, lakše rješavanje problema i holističko zdravlje. Opet, trebalo bi napomenuti da iako postoje moderne note koje približno odražavaju Solfeggio tonove, one nisu iste frekvencije kao drevni tonovi. Primjer: Solfeggio tone, Mi vibrira na 528 Hz. Najbliži usporedni, moderni ton je C, iznad srednjeg C, koji vibrira na 512 Hz. Naše istraživanje ukazuje da vibracijske frekvencije sadržane u Solfeggio tonovima sadrže te izvorne iscjeliteljske potencijale.'

David Hulse

preuzeto sa : http://novavizija.blog.hr/

[Vesna]

NOVA SENZACIONALNA OTKTIĆA O DNK


Činjenica da je čovjek sam odgovoran za vlastiti život, dobiva još jednom svoju praktičnu potvrdu. Čovjek sam kreira vlastitu realnost – primarno unutarnju, a zatim i vanjsku i sam je odgovoran za svoje zdravlje. Zato on sam može promijeniti svoje zdravstveno i svako drugo stanje. Svakako da postoje i brojni vanjski utjecaji i zagađivači koji mogu odlučujuće utjecati na naše zdravlje pa je stoga čovjek dužan obrazovati se i informirati o svijetu u kojem živi, ne samo služeći se korporativnim medijima ili vladinim obrazovnim institucijama, već i alternativnim medijima i izvorima znanja.

Ljudsko biće danas je svedeno na broj, odnosno stroj za bjesomučnu proizvodnju čovjeku (i planeti) uglavnom nepotrebnih stvari. Stoga čovjek mora prepoznati situaciju u kojoj se nalazi i SAM pronaći izlaz jer društvo mu to neće omogućiti. Upravo naprotiv, društvo će ga nastojati učiniti još većim ROBOM. Stoga svako ljudsko biće posjeduje takozvanu „minimalnu šansu“ da se izvuče iz mreže iluzija poznate pod imenom MATRIX, ali mora to učiniti samo i samo pronaći sredstva izlaza. Sredstva, naime, postoje, ali ona nisu na naslovnicama novina, o njima se ne govori na televiziji, o njima se čak niti ne uči na fakultetu. Također, sredstva su individualna pa je i to razlog zašto svatko tko se želi osloboditi mora sam pronaći i svoja sredstva OSLOBAĐANJA.

Znanje o stanici, o DNK i njenom funkcioniranju jedno je od takvih sredstava. Riječ je o „ZABRANJENOM ZNANJU“ – oduvijek, ali vjerovali ili ne, i dan danas. Biblija govori o tome kako su „bogovi“ (ne Bog, nego bogovi) zabranili Adamu i Evi da jedu s „drveta spoznaje dobra i zla“. No, što je to „drvo spoznaje“ i što bi ono moglo predstavljati? Da li je biblijsko „drvo spoznaje“, ono s kojeg je zabranjeno jesti, u stvari dvostruka DNK zavojnica, odnosno znanje o DNK? Da li bi takvo znanje omogućilo Adamu i Evi da im se, kao što kaže zmija, „otvore oči“ te da postanu „kao i oni“, kao „bogovi“? Svakako da bi – već i današnje znanje o DNK i njenom funkcioniranju stavlja čovjeka u pomalo božansku poziciju. Evo i zašto.

Pored već navedenih otkrića o tome da je DNK biočip u našem tijelu, odnosno antena za primanje i odašiljanje informacija,ruski naučnik Garjajev i ekipa otkrili su i revolucionarne načine programiranja DNK. Umjesto da mijenjaju genetske programe invazivnim metodama objedinjenima pod frankenštajnskim nazivom „genetski inžinjering“, oni otkrivaju da genetski kodovi, posebno u onih 90 posto (prema nekima čak 97%) „nepotrebne“ DNK slijedi ista pravila kao i ljudski jezici.

U svom članku David Icke o tome kaže slijedeće - „...do tog su otkrića došli tako što su usporedili pravila sintakse (način na koji se redaju riječi u izrazima i rečenicama), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slijede gramatička pravila i da imaju svoja pravila slična jezičnima. To znači da se ljudski jezici nisu pojavili slučajno, nego su izraz naše urođene DNK... Garjajev i njegovi kolege istraživali su i vibracijsko ponašanje DNK. Otkrili su, ukratko, sljedeće - živi kromosomi funkcioniraju poput solitoničko-holografičkih računala, koja koriste urođeno lasersko zračenje DNK. (Solitoni su poseban tip svjetlosnog vala koji ne mijenja svoj oblik dok putuje.) To znači da su Rusi, na primjer, uspjeli modulirati određene frekvencijske uzorke na laserskoj zraci i iskoristiti je da utječe na frekvenciju DNK i tako na samu genetičku informaciju. (Taj proces je ono što obično nazivamo „evolucijom.) Kako su osnovne strukture baznih parova DNK i one jezika iste strukture, tako nema potrebe za dekodiranjem DNK. Čovjek se jednostavno posluži riječima i rečenicama ljudskog jezika!

Živa tvar DNK uvijek će reagirati na laserske zrake koje su modulirane jezikom pa čak i na radijske valove, ako se pritom koriste odgovarajuće frekvencije. Time se konačno i znanstveno objašnjava zašto afirmacije, autogeni trening, hipnoza i slično imaju tako snažan učinak na ljude i njihova tijela. Potpuno je normalno i prirodno da naša DNK reagira na jezik. (Ona je kompjutorski program koji se može preinačiti unosom podataka.)
Dok su zapadni istraživači izrezivali pojedinačne gene iz nizova DNK pa ih onda ubacivali negdje drugdje, Rusi su entuzijastično radili na napravama kojima se može utjecati na stanični metabolizam putem primjereno moduliranih radio i svjetlosnih frekvencija da bi tako uspjeli popraviti genetske defekte. Garjajevljeva istraživačka grupa tom je metodom uspjela dokazati da se kromosomi oštećeni rendgenskim zrakama mogu POPRAVITI.
Čak su uspjeli uhvatiti i informacijske uzorke pojedine DNK i prenijeti ih na drugu DNK, reprogramirajući tako stanice prema drugom genomu. Tako su, na primjer, uspješno transformirali žablje embrije u salamanderske embrije jednostavnim prijenosom informacijskog uzorka DNK! Čitava je informacija prenijeta bez ikakvih popratnih posljedica ili nesklada do kojeg inače dolazi kad se pojedinačni geni iz DNK izrezuju i uvode negdje drugdje.

Ovo predstavlja NEVEROVATNU REVOLUCIJU koja bi mogla promijeniti svet !

A sve to jednostavnom PRIMENOM VIBRACIJE I JEZIKA umjesto zastarjele procedure izrezivanja gena! Taj eksperiment ukazuje na beskrajnu moć valne genetike koja na formiranje organizama očito ima više utjecaja nego biokemijski procesi baznih sekvenci (u stvari, jedno je izraz drugoga).“

Što reći na ovo - genetski kodovi zapisani su jezikom identičnim ljudskome, a može ih se mijenjati upotrebom verbalnih formula! Nema potrebe za izrezivanjem gena i ubacivanjem u tuđu DNK – korištenjem intencije i riječi moguće je reparirati ili čak transformirati genetski kod!

Pa naravno da je prvo ZNANJE koje je autoritativni, lažni Bog ljudima zabranio, tabuizirao ga i marginalizirao, upravo ovo znanje. Jer takvo znanje, možda kao niti jedno drugo, stavlja čovjeka u poziciju moći. Naravno, i u poziciju zloupotrebe takve moći – vjerojatno zato kršćani i smatraju da je moć bolje ne imati.
Ja bih se ipak odlučio za moć, odnosno znanje, ali i za njegovu ispravnu upotrebu. Čovjek je izvorno stvoren da bude slobodno, MOĆNO biće koje samo kreira vlastiti život prirodnim sredstvima koja su mu uglavnom na dohvat ruke.
Čovjek je također stvoren da bude sretan i ispunjen, da uživa i da se raduje, a ne da PATI. Ovi drugi, ograničavajući programi usađeni su kasnije, i izvana, ali i iznutra. Vanzemaljske rase koje su čovjeka genetski dorađivale kako bi ga pretvorile u roba proglasile su znanje o DNK i njenom funkcioniranju zabranjenim. Jer, kad bi imao takvo znanje, tada bi i čovjek bio – „kao i oni“!

Jednako kao iz individualnog ili kolektivnog nesvjesnog, stanica može biti programirana i od strane takozvane „više svijesti“, nadsvijesti (Duše), ali i od strane univerzalne više svijesti ili sveopćeg Duha. Naime, prema ruskim znanstvenicima stanica je također sposobna i za takozvanu „hiperkomunikaciju“. Oni su uzorke DNK ozračili laserskim svjetlom i na ekranu dobili tipični valni obrazac. Nakon što su odstranili uzorak DNK, valni obrazac time nije nestao, već je ostao na ekranu. Takav efekt nazvali su „fantomskom DNK[5]“ koja nastavlja postojati čak i bez materijalnog uzorka.
Stoga pored komunikacije slične verbalnoj, koju karakterizira određen proces, izgleda da stanica može komunicirati i neverbalno, direktno i bez procesa, odnosno telepatski. Valni obrasci koje emitira pojedini DNK uzorak mogu biti „uhvaćeni“ i dekodirani od strane drugog DNK uzorka. Malo ranije spomenut direktan utjecaj zračenja koje u eter odašilju elektromagnetske naprave i time utječu na stanicu ovdje biva i znanstveno dokazan. Izgleda da stanica lako dekodira bilo koju vrstu poruke – „verbalnu“ ili neverbalnu, odnosno valnu. Ovime je moguće objasniti čitav niz pojava koje spadaju u domenu parapsihologije – telepatiju, kanaliziranje poruka, vidovitost ili telekinezu.

Nadalje, Rusi otkrivaju da DNK može izazvati poremećaje uzorka u vakuumu te proizvoditi magnetizirane crvotočine koje predstavljaju mikroskopski ekvivalent takozvanih Einstein-Rosen mostova koji nastaju u blizini crnih rupa – ostataka izgorjelih zvijezda. Teorijska fizika crvotočine smatra hipotetičkim mostovima, odnosno tunelima koji premošćuju udaljene točke unutar jednog svemira ili spajaju dva potpuno različita svemira. To konkretno znači da je DNK u stanju premostiti razlike između svjetova ili raznih dimenzija postojanja (paralelnih svjetova) te komunicirati s bilo kojom točkom u vremenu i prostoru!

Ukoliko je svijest osobe odgovarajuća, DNK može primati informacije, odnosno suptilna nevibrantna zračenja koja dolaze iz razina sveopćeg Duha, danas poznatima i pod nazivom „tamna materija-energija“. Ukratko, to znači da DNK može biti, kako je to izrazio Dr. Leonard Horowitz, antena za „RAZGOVOR S BOGOM“, naravno ukoliko je želimo na taj način koristiti.

http://www.ivantic.net/Ostale_knjige/Zdravlje/Zvuk_i_DNK.htm

[Vera Bojičić]

Citajuci ovaj izuzetno zanimljiv tekst, videla sam da istrazivanja naucnika, posebno Ruskih, daju rezultate koji potvrdjuju moje pisanje. Naravno to su tek poceci posto im nedostaje kruna znanja ili mudrosti, paralelni svetovi.
Nebeska spirala DMK takodje postoji i identicna je nasoj, taj deo znanja ce se koristiti za nebeske mape.

Samo mogu da kazem da ce nam uskoro trebati sve sto smo otkrili i naucili.
Naravno bez Bozije cestice ne ide primena, a kopiranje (crna rupa) je vrhunsko znanje.

[Mirko]

DNK komunicira u svemiru

Autori: Grazyna Fosar i Franz Bludorf za magazin Raum & Zeit
O autorima: Grazyna Fosar studirala je fiziku i astrofiziku, Franz Bludorf matematiku i fiziku. Nakon dužeg djelovanja na znanstvenom i istraživačkom području, dodatno su se obrazovali za iscjelitelje i hipnotičke terapeute. Žive i rade u Berlinu.

Što se znanstvenici više približavaju tajnama prirode, nailaze na sve veće zagonetke. Sada su otkrili da naša DNK posjeduje jednu vrstu svijesti te da čak može i komunicirati, i to na način koji zasjenjuje svu ljudsku tehniku.

Znanost i Crkva približavaju se nakon višestoljetnog neprijateljstva. Papa Ivan Pavao II je u svojoj 13. enciklici najavio: "Vjera i razum su krila kojima se ljudski duh uzdiže do istine." Zaista, već danas postoje teorije koje pokušavaju pod isti krov staviti prirodne znanosti i svjesnost. Neke od tih teorija želimo prikazati u ovom članku.

Jedna od najzanimljivijih takvih teorija jest nova kozmologija Matti Pitkänena, koja po prvi put uspostavlja vezu između fizike i svjesnosti. Finski je fizičar već prije nekoliko godina razradio briljantnu teoriju o strukturi svemira u čijoj se osnovi nalazi nova osmerodimenzionalana prostorna geometrija: Topološka geometrodinamika (TGD). U toj kompliciranoj teoriji, koju čak i stručnjaci teško razumiju, glavnu ulogu igraju magnetizirane crvotočine. Fizičar John Wheeler prvi je upotrijebio naziv crvotočine za mikroskopske povezne kanale kroz hiperprostor, nastale fluktuacijom kvantnog vakuuma. Neobično ime nastalo je Wheelerovom duhovitom usporedbom s rupama koje crvi dube kroz jabuku.

Pitkänenova teorija provokativna je već i stoga što se njom po prvi put u povijesti znanosti pokušava uspostaviti veza između fizike i biologije. Njegova fizika uistinu vodi do kozmologije života.

Moderna biologija, a posebice genetika, već se dugo bavi istraživanjem nasljedne molekule, DNK, nositelja naših gena. Uloženo je već puno rada u dešifriranje genetskog koda ljudi, životinja i biljaka. Prema teoriji Mattia Pitkänena, DNK ne služi samo stvaranju bjelančevina u stanicama, kao što se do sada pretpostavljalo. Prema njemu se na sekvence te ogromne biološke molekule slažu spomenute magnetizirane crvotočine i služe joj kao komunikacijski kanali.
Pitkänen na ovaj način dolazi do posve novog pristupa koji unutar fizikalnog istraživanja dopušta pojmove kao što su svjesnost i percepcija. On doslovce piše: "Magnetna polja crvotočina spojena na listove prostor-vremena koji sadrže običnu biološku materiju, dobri su kandidati za fizičko ostvarenje misaonih prikaza… Magnetizam crvotočina mogao bi se čak shvatiti kao srž živih sistema."

U ovom citatu Pitkänen aludira na poznatu hipotezu Everetta i Wheelera o polarnim svjetovima, prema kojoj je naš svemir samo jedan od mnogih u višedimenzionalnom hiperprostoru. Ovi pojedinačni svemiri u hiperprostoru ponekad se nazivaju i listovima prostor-vremena. Ukoliko se, međutim, nadovežemo na Pitkänenove misli, dolazimo do zaključka da je znanost blizu dokazivanja već dugo pretpostavljane veze između svijesti i gravitacije. Točnije, da gravitacija i svijest tvore suprotne polove.

Fantomski DNK efekt

Senzacionalan dokaz Pitkänenove teorije temelji se na radu interdisciplinarne grupe znanstvenika s ruske Akademije znanosti u Moskvi pod vodstvom molekularnog biologa i biofizičara dr. Pjotra P. Garjajeva. Garjajev i njegov kolega, kvantni fizičar dr. Vladimir Poponin došli su do zapanjujućeg otkrića dok su mjerili obrasce vibracija DNK uzoraka.

Ozračili su DNK uzorak laserskim svjetlom i na ekranu primijetili tipičan obrazac valova. Međutim, kada su uklonili uzorak DNK, valovi nisu nestali, nego je ostala pravilna struktura kao da je uzorak materije još uvijek prisutan. Kako su pokazali kontrolni eksperimenti, ti bi obrasci morali potjecati od uzorka DNK koji je u međuvremenu uklonjen. U slučaju "praznog eksperimenta", bez ozračenog uzorka, na ekranu bi se pojavio samo nepravilan, nasumičan obrazac.

Eksperiment se mogao ponoviti u bilo koje vrijeme, i danas se ovaj efekt naziva fantomskim DNK efektom. Znanstveno objašnjenje glasi da je očigledno sama DNK u vakuumu uzrokovala obrazac smetnji koje su stvorile magnetiziranu crvotočinu. Ovi obrasci u vakuumu prouzročeni prisustvom žive materije mogu se u ekstremnim slučajevima zadržati i do nekoliko mjeseci – kao što pokazuju zapažanja Pjotra Garjajeva i njegovih suradnika.

Početkom osamdesetih godina britanski biolog Rupert Sheldrake sa Sveučilišta Cambridge postavio je svoju poznatu teoriju morfogenetskih polja po kojoj svaki čovjek, pa čak i bilo koje živo biće, ostavlja nevidljiv trag svog postojanja. Pjotr Garjajev postavlja pitanje: čemu služi taj trag? S kim ili s čim "šapuću" naši geni? Kako komunicira DNK i s kojom svrhom to čini? Ono što pritom iznenađuje jest činjenica da svi rezultati istraživanja pokazuju kako DNK pri toj komunikaciji ne poznaje granice.

Hiperkomunikacija

Prema Pitkänenovoj teoriji, ta se komunikacija ne provodi na klasičan način, već putem magnetiziranih crvotočina, dakle neovisno o kategorijama vremena i prostora. Ona se odvija kroz više dimenzije hiperprostora, pa se stoga govori o hiperkomunikaciji. Čini se kao da ta hiperkomunikacija ne služi nekoj određenoj, ograničenoj svrsi, već predstavlja priključak na otvorenu mrežu svijesti i života. DNK može, upravo kao i internet,

• pohranjivati vlastite podatke u tu mrežu
• koristiti podatke iz mreže
• uspostavljati izravan odnos s ostalim sudionicima mreže.

Ona dakle, slikovito rečeno, može imati vlastitu "početnu stranicu", može "surfati" u mreži i "čavrljati" s ostalim sudionicima. Pritom nije, kako bi se možda moglo pomisliti, ograničena na vlastitu vrstu. Na taj se način također mogu razmjenjivati nasljedne informacije najrazličitijih živih bića. Hiperkomunikacija je time prvi dokaziv priključak kojim su međusobno umreženi najrazličitiji oblici inteligentnog života u svemiru.
Posebno bitna moguća primjena hiperkomunikacije je grupna svijest, odnosno mogućnost da se jedinke neke grupe životinja ili ljudi potaknu na koordinirano zajedničko djelovanje. No, kako nam rezultati istraživanja pokazuju, utjecaji hiperkomunikacije još su mnogo dalekosežniji. Ovo će imati velikog utjecaja na razumijevanje ljudskog učenja.

Naše ljudsko tijelo sazdano je od stanica u kojima se nalazi po jedna molekula DNK. Sada znamo da na ovaj način stalno pružamo milijarde komunikacijskih pipaka. To je našoj svjesnoj percepciji do sada bilo nepoznato – ili možda nije?

U našoj povijesti uvijek su se iznova javljali pojedinci koji su čovječanstvo pokretali prema naprijed – revolucionarnim idejama u znanosti i kulturi. Nitko do sada nije ozbiljno razmotrio kako im je to bilo moguće. Ovdje se radi o kreativnosti, dakle o sposobnosti razmišljanja u neuobičajenim okvirima, gradnji virtualnih stvarnosti u mašti koje su se kasnije mogle obistiniti u opipljivoj stvarnosti. No, ona odlučujuća iskra, inspiracija, ono stvarno otkriće, nikada nije bilo rezultat logičnog i racionalnog razmišljanja. Uvijek je naizgled iznenada nastalo iz ničega. Je li takva informacija protekla hiperkomunikacijskim kanalima DNK? Ako jest, odakle? I, može li se takva tvrdnja dokazati?

Na ovo posljednje pitanje vjerojatno je najteže odgovoriti. Prirodne znanosti za dokaze zahtijevaju ponovljiv eksperiment u laboratorijskim uvjetima. Može li se, međutim, u tim uvjetima izazvati kreativnost ili inspiracija i time u čovjeku stvoriti znanje koje do tog trenutka nije imao?
Ovo je pitanje pravi izazov, no čak se i s njim barem djelomično možemo razračunati današnjim znanstvenim metodama.

Naše tijelo ne samo što može zračiti svjetlost u obliku biofotona, nego može i primati svjetlost iz svoje okoline. Tu primljenu svjetlosnu energiju ono čak može i pohranjivati. Skladište te svjetlosti je pak upravo DNK koja je i najviše uključena u isijavanje biofotona.
Naime, svojim karakterističnim oblikom – isprepletenom dvostrukom zavojnicom – golema molekula DNK predstavlja gotovo idealnu elektromagnetsku antenu. S jedne je strane izdužena, čime predstavlja štapnu antenu, koja može vrlo dobro primati električne impulse. S druge strane, gledana odozgo, prstenastog je oblika i time vrlo dobra elektromagnetska antena. Što se događa s elektromagnetskom energijom koju prima DNK? Ona se jednostavno skladišti u njoj, pri čemu molekula, jednostavno rečeno, počne vibrirati. U fizici se takav sustav naziva harmonijski oscilator.

Takav oscilator s vremenom, naravno, ponovno otpušta svoju energiju, što se može i pratiti u tamnoj komori, a vrijeme koje je potrebno za taj proces mjerilo je sposobnosti skladištenja energije. Fizičari to mjerilo nazivaju kvalitetom rezonatora.

Ispostavilo se da je kvaliteta DNK- rezonatora mnogostruko veća od kvalitete oscilatora kojeg fizičari u svojim laboratorijima mogu izgraditi od tehničkih naprava. To znači da su vibracijski gubici nevjerojatno mali. Ovo potvrđuje jednu staru pretpostavku: DNK je organski supervodič koji pritom još može funkcionirati pri normalnoj tjelesnoj temperaturi! Ovdje znanost ima još mnogo toga za naučiti od prirode.

Mi ljudi u svakoj stanici našega tijela nosimo dakle izniman tehnički uređaj: mikročip sa sposobnošću skladištenja od tri gigabita, koji može primati informacije iz okoline, pohranjivati ih i – možda u promijenjenom obliku – ponovo emitirati.

Tehnički podaci o DNK kao oscilatorskoj anteni lako su mjerljivi. Znamo da bi molekula, kad bismo ju razvukli, bila dugačka otprilike 2 metra. Time ima vlastitu frekvenciju od 150 megahertza. Ovdje se opet radi o zanimljivoj vrijednosti, jer se ta frekvencija nalazi upravo u području frekvencija ljudske radarske, telekomunikacijske i mikrovalne tehnike. I mi dakle koristimo upravo to područje frekvencije u svrhu lociranja i komunikacije. Slučajnost?

Valovi bežične telefonije mogu dakle izravno utjecati na DNK. Osim toga, DNK može skladištiti i sve harmonijske valove u području višem od 150 megahertza, dakle i vidljivo svjetlo. 22. oktava od 150 megahertza leži upravo u tom području. Boja tog svjetlosnog zračenja je, usput rečeno, plava. Je li onda slučajnost što se Sunčeva svjetlost u Zemljinoj atmosferi lomi tako da živimo na svijetu s plavim nebom?

DNK kao mikročip

Dok je tim Pjotra Garjajeva prvenstveno istraživao područje DNK-softvera, dr. Ehud Shapiro i njegov istraživački tim na Weizmannovom institutu znanosti u Rehovotu u Izraelu više su se posvetili pitanjima pripadajućeg "hardvera". Njihov je rad sljedeći bitan korak prema razumijevanju biološkog/DNK kompjutera. Istovremeno su s time otkrivene moguće posljedice kojima se mora pristupiti vrlo oprezno. Radi se o prvom koraku do karike između čovjeka i stroja, što bi jednog dana moglo dovesti do mogućnosti potpunog programiranja čovjeka na razini DNK.

Jedna od najbitnijih razlika između DNK i vašeg kompjutera jest činjenica da biološki/DNK kompjuter ne može funkcionirati izolirano. DNK, strogo uzevši, uopće nije potpuni kompjuter, nego prije jedan oblik softvera koji za funkcioniranje treba odgovarajuću "hardversku okolinu". Nju ona nalazi u živućoj stanici gdje primjerice postoje enzimi koji u funkciji hardvera pokreću DNK-program upravljajući stvaranjem bjelančevina u stanici. Time se živo tijelo izgrađuje, odnosno održava na životu.
Što bi se dogodilo kada bi DNK u nekoj stanici pokrenula neki drugi program, a ne onaj predinstalirani? Pa, stanični enzimi radili bi nešto drugo od uobičajenog. Da li bi to na tijelo utjecalo pozitivno ili negativno, u potpunosti ovisi o obliku tog izmijenjenog programa. U prirodi tako nešto postoji već vrlo dugo. Postoje mikroskopske tvorevine koje se sastoje samo od jedne molekule DNK i zaštitne proteinske ovojnice. Te tvorevine nazivamo virusima i u osnovi ih se još ne može smatrati potpunim živim bićima. Oni su, takoreći, samo "softver u pripravnosti", upravo kao što CD-ROM iz vaše ladice prvo treba staviti u kompjuter kako bi pokrenuo zapisani program.
Znanstvenici su već odavno kopirali metodu virusa iz prirode. U međuvremenu su znanstvenici oko Ehuda Shapira uspjeli biološke DNK-kompjutere u epruveti naučiti brojati. Pritom trilijuni "mikroprocesora" u vodenoj otopini rade 10.000 puta brže od svakog danas poznatog kompjutera. I čak sasvim usputno sami proizvode energiju potrebnu za njihove procese računanja.

Kako bi se program pokrenuo, potrebno je posebno konfiguriranu molekulu DNK unijeti u vodenu otopinu koja sadrži enzime nužne za pravilno funkcioniranje biološkog kompjutera, kao što bi to bio slučaj i sa stvarnom stanicom.

Proces brojanja odvija se onda velikom brzinom u nebrojenim minijaturnim biološkim kompjuterima reprodukcijom DNK i poticanjem enzima na proizvodnju bjelančevina. Nakon nekog vremena provjeravaju se DNK stupci, kako bi se dobio rezultat programskog izračuna. To, zasad, također ne protječe na uobičajen način, tiskanjem na papir, nego je potrebno analizirati molekulu DNK (poznati genetski otisak prsta).
DNK solitonski svjetlosni val - Skladištenje svjetlosti i informacije u DNK odvija se u obliku posebnog svjetlosnog vala kojeg još nazivamo solitonski svjetlosni val, i koji okružuje molekulu DNK. Radi se o nelinearnom valnom obliku koji slijedi komplicirane zakonitosti, takozvanu Fermi-Pasta-Ulam mrežu. Solitonski val zatvorena je dinamična cjelina koja time nalikuje na čestice materije. Solitonski valovi iznimno su dugovječni i pritom gotovo da ne mijenjaju oblik.

Predodređeni su za dugotrajno skladištenje i dalekosežno transportiranje informacija. Vjerojatno se u tom svjetlosnom valu skriva i nepregledno mnoštvo neistraženih ljudskih potencijala.

Fraktalna DNK i vrijeme

Posebnim Fermi-Pasta-Ulam oblikom solitonskog vala unutar genetskog koda DNK dolazi do brojnih ponavljanja i sličnosti, kako naglašava Pjotr Garjajev. To znači da se informacije iz DNK u stanici ne očitavaju linearno i po redu, kako mi čitamo knjigu. Umjesto toga, čitanje se odvija unaprijed i unazad, nagore i nadolje, pri čemu se ponekad vraća i do početne točke.

DNK komunikacija također slijedi fraktalne zakonitosti. Ona se ne odvija lokalno, odnosno, DNK može komunicirati i s jako udaljenim nosačima informacija, a da pritom nije ograničena prostorom i vremenom. Taj efekt vezan je uz jedan poznati paradoks iz povijesti znanosti, tzv. Einstein-Podolski-Rosenov paradoks (EPR paradoks). Radi se o tome da dvije čestice materije koje su jednom bile spojene i onda su se razdvojile, zauvijek ostaju povezane. Ukoliko jedna od te dvije čestice doživi promjenu, druga će na to trenutno reagirati, čak i ako su se čestice u međuvremenu međusobno udaljile i više svjetlosnih godina.

Fraktalna struktura DNK solitonskog vala prema Garjajevu uistinu omogućava DNK da na ovaj način komunicira s vrlo udaljenim nosačima informacija koji se čak možda mogu nalaziti i u svemiru. Nelokalnošću te komunikacije krši se svima poznat zakon uzroka i posljedice. Garjajev piše: "Uzrok i posljedica nisu odvojeni vremenom, ukoliko se vrijeme može shvatiti kao način organiziranja slijeda događaja. To zahtijeva kompliciranu fraktalnu vremensku strukturu, zbog čega to Einstein još nije bio uvidio."
Prema Garjajevom stajalištu, ta je kvantna nelokalnost ključna funkcija samoorganiziranja žive materije. Pritom dolazi i do nefizikalnih oblika komunikacije, poput telepatije. Uz pomoć EPR-komunikacije ogromne količine informacija mogu se prenijeti trenutačno, primjerice brzim automatskim skeniranjem polarizacije fotona. Postavlja se pitanje, zašto onda ljudi u stvari uvijek ne komuniciraju i percipiraju na ovaj način? Zašto je naše tijelo razvilo živčani sistem koji radi gotovo puževom brzinom od 8-10 metara u sekundi? Pjotr Garjajev zna jednostavan razlog za to: jer je EPR komunikacija znatno prebrza za obradu u našoj svijesti.

Prajezik čovječanstva

O "genetskom kodu", dakle o sustavnom šifriranju informacija, danas govorimo kao o nečemu što je gotovo samo po sebi razumljivo. No, dosadašnja je genetika stala na toj točki i ostatak posla odrađuje isključivo uz pomoć kemije, umjesto da je ponovno za savjet pitala jezične stručnjake. U grupi Pjotra Garjajeva u Moskvi postupili su drugačije. Tamo su pri proučavanju DNK konzultirali i lingviste.

U jeziku se istražuju zakonitosti poput sintakse (pravila tvorbe riječi iz slova), semantike (disciplina o sadržajnom značenju riječi) kao i osnove gramatike. Kada se ta znanstvena saznanja primijene na genetski kod, vidljivo je da taj kod slijedi ista pravila kao i ljudski jezici, s tim što se ne radi o pravilima jednog određenog jezika (u ovom slučaju ruskog), nego o pravilima na sasvim osnovnoj razini na kojoj postoje zajednička obilježja svih postojećih jezika čovječanstva. Struktura genetskog koda se dakle može povezati sa svakim ljudskim jezikom.

Znanstvenici već stoljećima traže ljudski prajezik – Pjotr Garjajev i njegovi suradnici možda su ga našli. Opsežnim eksperimentima grupa iz Moskve uspjela je dokazati da ti veliki kodovi umetnuti u DNK ni u kojem slučaju ne služe sintezi dosad nepoznatih sastavnih dijelova našeg tijela, kao što je to slučaj s genima. Ovaj se kod, štoviše, koristi za komunikaciju, točnije rečeno, za hiperkomunikaciju.

Ukratko – priroda se "spaja na Mrežu"! I to čitava priroda, jer jasno je da i genetski kod životinja i biljaka slijedi sasvim sličnu gramatiku. Ili, izrečeno riječima Dalai Lame: "Sve što jest, postoji samo zato jer komunicira sa svime. Ništa nije samo za sebe, sve svoje postojanje ima u onom drugom!"

[Vera Bojičić]

Prvi deo teksta izdvajam

[Mirko]

U knjizi „Kosmička zmija – DNK i poreklo znanja“,

http://www.4shared.com/account/file/32866587/5ee461ee/Narby__Kozmicka_zmija__DNK_i_podrijetlo_znanja_.html

antropolog Jeremy Narby, koji je za potrebe disertacije na Stanfordskom univerzitetu, proveo dvogodišnje terensko istraživanje u peruanskoj Amazoniji, dolazi do zaključka da indijanski šamani pijući lokalni halucinogeni napitak zvani „ayahuasca“ (jedan od osnovnih sastojaka tog pića je Banisteriopsis caapi, lijana koja obično raste u dvostrukoj spirali,... Oni koji poznaju ovu čudesnu biljku zovu je još i 'duhovna loza' ili 'ljestve za Mliječni put') „komuniciraju“ sa DNK na „molekularnom nivou“, te da ta čudesna mi-ste-ri-ja (od urđenika zvana ko-s-mi-čka z-mi-ja /s-mi-ja/) zvana DNK jeste izvor, skladište i emisar svog znanja i informacija koje posjedujemo, kao neka vrsta univerzalnog jezika Prirode...

[Vera Bojičić]

Halucogene meterije i sluze zato da bi se na kratko uspostavila veza izmedju celije i mozga, To je halucinacija, kada vidis nepoznat svet u sebi i isti takav postoji na nebu.
Duboko sam uverena da ce paralelni svetovi promeniti razmisljanje ljudi i svet u celini.
Dok citam ove inserte, delice znanja, divno je kako se slazu.
Hvala Mirko sto si mi pokazao temu na kojoj se tako puno tajni moze otkriti.

[Mirko]

Vera, Vesnina odlicna tema zapoceta 30.03. i 17.04.2008.g. bila je bukvalno zaboravljena da je pre neki dan nisam slucajno (a znamo da nista nije slucajno) otkrio na kraju prvog podforuma Moj duhovni put i tekst ti prosledio. Trebalo bi da na temi 2012. pogledas i onaj clanak iz Politike sa slikom polozaja planeta na dan 21.12.20012.g. i da nam das svoj komentar.

Ovo je prilika da se vratimo unazad i pregledamo sve davno zaboravljene teme i tekstove jer se tamo zahvaljujuci Vesni, Vacan Tanki i drugim pionirima na Objavama ocigledno nalaze i te kako aktuelna dokumentacija koju treba pregledati i korsititi. Desi se da se neki tekst ponovi na vise tema ali je stvarno nemoguce obici sve podforume i teme i proveriti da nesto nije vec objavljeno jer forum je narastao do neslucenih granica po svim parametrima od broja clanova, preko broja Podforuma i tema u njima i svaki dan se siri. Ocigledno je da smo svi clanovi jednog istog tima koji sklapa kockice mozaika i tu se vidi sve veca medjusobna sinhronizacija i harmonizacija.

Ono sto je bitno ima nas puno koji jos uvek uce iz literature koja se ovde na pravi nacin predstavlja a jos je vaznije da imamo i puno onih koji imaju i iznose svoja licna iskustva koja su putokaz ovim prvima kako treba raditi i napredovati na Duhovnom putu.

[Vera Bojičić]

Sve je znacajno. Secam se kako sam pre pet godina, ili vise. bila skoro uplasena od velicine onoga sto sam videla i gledala.
Postavvila sam pitanje, Zar cu sve to morati da ucim iznova.
Dobila sam odgovor, skoro kroz smeh koji je treperio. Ne moras, zato postoje strucnjaci.

Nikada nisam zaboravila upustvo koje mi je dato, a ono je sve vise dobijalo na znacaju. Svaki segment je vazan, svako traganje svakoga, sve je to celina koja se spaja.
Tako sam se prema svima i odnosila sa postovanjem.

[Vesna]

[Vera Bojičić]

[Vera Bojičić]

[Vera Bojičić]

[Vera Bojičić]