PREDANA - SLUŽBA – BOGU – IZ – LJUBAVI
Idi na stranu Prethodni  
1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20,
21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34  Sledeci
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
www.OBJAVE.com forum » MOJ DUHOVNI PUT
Pogledaj prethodnu temu :: G :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
daya
Tragalac


Pridružio: 14 Dec 2009
Poruke: 144

 Poruka Poslao: 05 Apr, 2011 16:01 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Lep dozivljaj Ganesha,jos lepse da je iznikao iz ljubavi,spajanja...
jesi li nekada jeo modak,omiljeni slatkis Ganesha?

Prica mi prijatelj ,kako je covek koji je patentirao Chi-sok (na bazi kombuhe),merio vibraciju hrane, i kako najvise vibracije,energije ima sirova hrana.Jednom prilikom je merio maha-prasadam,znaci hranu ritualno ponudjenu bozanstvima, i ona je vibrirala jos vise,znaci najvise.Ne znam kojom spravom je on to merio,neki mere viskom

Aum Shri Ganeshaya Namah
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 05 Apr, 2011 16:49 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

danas sam imao coscenje, vodopadom suza.
radosti, ljubavi i boli, mesano i svejedno.

kada covek jednom samo, dozivi bozansku ljubav, onda je ima - vecno.
To je ono sto sam vec pisao - kada znas i osecas i kazes -

OVO SAM CEKAO / CEKALA - HILJADU ZIVOTA!

Kada sam te reci doziveo prvi put, bio sam - zatecen. Jer nisam imao pojma - sta to cujem.
Sta to znaci. Reci kao i svake druge reci. Udju na usi i izadju.
Ali, onda su te reci dosle do mog srca.
i zajedno sa recima, usla je i ona, moja zenska strana.
Hvala joj, sto je na to, ali i na mene, cekala - toliko.
I kao sto sam takodje vec napisao,

ZBOG TOGA JE - VREDELO ZIVETI!

I - UMRETI!
...
Ovo je ponovljen taj dozivljaj. Nadogradnja.
Ko ima te frekvencije verovatno ce da dozivi svoje vodopade suza.
i spoznaja, da, za ljubav vredi i cekati, i dati svoje zivote.
HILJADU PUTA.
NASIH MALIH I KRATKOTRAJNIH.

ne da bi i mi postali Bozanstva, iako je i to u opticaju.
Nego zato sto je to nesto neopisivo, PRIVLACNO. I ispunjavajuce.
...
ovo je deo te inspiracije. Prica iz knjige, o rodjenju Ganesha, t.j. prvo o UPOZNAVANJU SHIVE I SHAKTI PARVATI.

UZIVAJTE.:
...
"Kako sam se rodio? Da bih ti to isprièao, moram ti isprièati puno drugih prièa o Šivi, mom ocu, i Parvati, mojoj majci. Ali, i o drugima, tamo iz dimenzija koje zovem svojim domom..."
Ako me sjeæanje dobro služi, mislim daje upravo na taj naèin Ganeš poèeo prièati prièe o "svojima" i "sebi sliènima". Prva prièa bila je o tome kako su se susreli, odnosno spojili njegov otac Šiva i majka Parvati. I mi æemo krenuti upravo s te toèke. Kad razmišljate o susretu dvoje božanskih stvorenja, štoviše, za mnoge vrhovnih božanstava, stvari bi morale biti jednostavne i izravne. Jedan Bog i jedna Boginja valjda nemaju problema prilikom upoznavanja. Ali, to je tako samo u našoj mašti. U stvarnosti... pa nije im uopæe bilo lako!
-*- * *
"Šiva je isprva bio asket", poèeo je Ganeš. "I sada je takav, naravno, ali u poèetku je bio samo asket, ako me razumiješ."
Slomljena kljova
Kimnuo sam glavom.
"Izgledao je onako, sasvim èudno", nastavio je. "Posut pepelom, zapravo, dobro natrljan pepelom. Posebno je volio pepeo onih ljudi i drugih stvorenja koje je uništio. Jesi li to znao?"
Ah. Onih koje je uništio. Zgodno. "Ne, nisam", odvratio sam zbunjeno.
"Da, to je jako volio. Spalio bi ih, obièno kad su ga uznemirili. A zatim je ustao iz meditacije tek toliko da se dobro istrlja njihovim pepelom. Znam, zvuèi pomalo perverzno, ali eto, Šiva ima svoje razloge..."
"Doista", potvrdio sam. Pred oèima mi se pojavio prizor božanstva koje meditira negdje na planini. Zatim dolazi neki nesretni smrtnik i sluèajno nabasa na njega. Uh...
"Meditirao je potpuno zaokupljen sobom", nastavio je Ganeš kao daje uhvatio sliku u mojem umu. "Svako malo bi netko naišao tražeæi Boga. No, pod 'svako malo' mislim na njegov protok vremena. Nije baš lako pronaæi ga, znaš?"
Pa, recimo da sam znao.
"Ali, s njegovog stajališta, bilo je to previše èesto. Svakih stotinjak godina naðe se netko tko misli da ima na to pravo i..." Ganeš je zastao dovoljno dugo da seja ubacim sa svojim: "I?"
"I, onda bi Šiva obièno otvorio svoje treæe oko i pogledao uljeza. Znaš li što se tada dogaða? Kad te Šiva pogleda svojim treæim okom?"
Odmahnuo sam glavom.
"Nitko živ to ne može izdržati! Istina koja navire iz njegovog treæeg oka odmah spaljuje svu karmu, ukljuèujuæi i tijelo onog tko je tu karmu donio."
Nisam znao što bih rekao, ali izraz na mom licu bio je dovoljan da se Ganeš nasmije. "Ne brini", rekao je
A.P. Kezele
odmah. "Dobra vijest je da se svatko tako spaljen raða ponovno u mnogo boljoj situaciji, osloboðen velikog tereta."
"Aha", rekao sam radosno. "Onda i nije tako loše zasmetati Sivu!"
"Nije", kaže Ganeš. "Zapravo, svaki put ga na neki naèin smetaš kad meditiraš."
"Molim?" Ovo je opet bio šok.
"Pa, što si mislio, kako transcendentalni bitak podnosi tvoje osobne nepodopštine?"
"Pa... nikako", rekao sam nakon malo razmišljanja. "Nepodopštine nestaju... ako ih želiš tako zvati."
"Eto", rekao je Ganeš slavodobitno. "Nestaju, naravno. Spali ih Šiva. A o èemu ti ja prièam nego o tome?!"
Èesto su te prièe, eto, završavale baš tako. Ja bih, odjednom, shvatio njihovu simboliku. Otvorila bi se pred mojim umom i srcem poput, hm, lotosova cvijeta. U takvim sam trenucima shvaæao zastoje lotosov cvijet bio tako omiljena metafora u pradavnim vremenima. Njegova slojevitost i tanahnost jednostavno se nameæu kao prispodoba opisa raznih razina stvarnosti.
Mogao sam samo ponoviti svoj optimistièni zakljuèak od ranije: "To znaèi da nije tako loše smetati Šivu... Hm..."
Ganeš je kimnuo glavom. "Da, ali to se odnosi na pravilan pristup. Ako mu doista smetaš, doista, doista ga probudiš, onda otvara treæe oko i... nema te više. Barem ne neko vrijeme..."
I eto, to je bio uvod u prièu. Sad kada me je obavijestio koliko je Šiva opasan i što ti može uèiniti kad ga zasmetaš, Ganeš je nesmetano nastavio prièati o svojoj majci Parvati i njezinoj kæerci Kamali. No,
Slomljena kljova
zapravo, Kamala u to vrijeme nije bila kæerka Parvati. To æe tek postati, nakon što...
Ali, brzam, neka vam Ganeš to sam isprièa...
* * *
Veæ kao vrlo mlada djevojka Parvati je znala da æe jednoga dana pripasti Sivi. Najprije je imala snove u kojima je vidjela neobiènog isposnika, umrljanog pepelom, kako sjedi na vrhu planine. Ponekad je oko njega bio snijeg, a ponekad zelenilo proljeæa. Meðutim, on se nije micao. Sjedio je nedirnut promjenama koje su zahvaæale svijet. Parvati je veæ od malih nogu znala i njegovo ime. "Šiva. Šiva. Šiva", ponavljala bi u beskraj kad bi se probudila, izluðujuæi svoje roditelje - kako oca, tako i majku.
Možda zbog tog ponavljanja njegovog imena, a možda i zbog prirodnog tijeka stvari, kako je Parvati rasla u prelijepu djevojku, snovi su se pretvorili u vizije. Prizor usamljenog isposnika nije se više ogranièavao samo na noæne sate, veæ se pojavljivao i usred bijela dana, zasjenivši sve što su Parvatine oèi vidjele. Tada bi zbunjeno zastala, ne vidjevši više ništa osim Šive te izgubivši dodir s vanjskim svijetom. Njezini "napadi", kako su ih neki zvali, postajali su sve èešæi i èešæi. Meðutim, buduæi da nisu ostavljali nikakvog traga osim èežnje u njezinom srcu, s vremenom su ih svi prihvatili kao dio njezinog života i plahe naravi.
Malo tko je znao što joj se zapravo dogaða. Isprièala je jednom svojoj majci koga vidi u snovima i vizijama. Brižna kakva je bila, ona je nije ohrabrila u tome. Znala je da ljudi koji se previše zbliže s bogovima, ubrzo napuštaju ovaj svijet. A zasigurno nije željela izgubiti svoju kæerku. "To možda i nije bog", rekla joj je. "Ima
A.P. Kezele
mnogo isposnika s imenom Šiva." I to je bilo toèno. Oni koji su se odrekli svega, odrekli su se i svog imena, pa su ih ljudi èesto zvali kako im drago.
No, Parvati je znala da se ne radi o tome. Onaj kojeg je ona vidjela svojim unutarnjim okom, bio je bog Šiva, ni manje ni više! U to je bila toliko uvjerena da se njezina majka uplašila i priprijetila joj da æe sve isprièati ocu koji je bio vrlo strog i konzervativan.
"Tvoje srce èezne za utvarom", rekla joj je. "Èak i da to jest Šiva, on je asket, isposnik i zakleti- neženja. Nema te žene koja æe mu se približiti i ostati živa. Ti si zavedena prividom i vrijeme ti je da to shvatiš!"
Parvati je shvatila.
Shvatila je daje nitko nikada neæe razumjeti i da æe svoju ljubav morati skrivati pred svijetom.
Tako su prolazile godine, a Parvati je doista procvala. Njezina ljepota je bila nadaleko poznata i mnogi mladiæi dolazili su izdaleka daje vide. Neki od njih su bili vrlo visokoga roda, prinèevi, pa èak i kraljevi iz udaljenih zemalja. Otac joj je bio zadovoljan. Nije silio svoju kæerku ni na što jer mu se nije žurilo. Bio je uvjeren da æe se Parvati udati za najboljeg meðu najboljima. Tako se i dogodilo, ali ne baš na naèin na koji je njezin uzorni otac to zamišljao.
Naime, Parvatina èežnja je takoðer rasla s njom. Bilo je samo pitanje vremena kada æe nešto uèiniti po tom pitanju. I uèinila je. Na jedini naèin na koji je znala.
U selu u kojem je Parvati živjela sa svojom obitelji, nalazio se i jedan hram ljubavi. I u njega su ljudi dolazili izdaleka ne bi li dobili blagoslov od sveæenica koje su tamo živjele.*
* Ganeš je ovdje jasno naglasio da se nije radilo o javnoj kuæi, niti bilo èemu sliènom. "Hram ljubavi je sveto mjesto", rekao je. "Danas toga više nema u vašem svijetu." Ipak, iz njegove prièe takoðer je bilo jasno da su sveæenice poduèavale ljubavnim vještinama i daje taj hram bio mjesto gdje se prakticirala ljubav i seksualnost u punom smislu te rijeèi.
Slomljena kljova
Jedna od njih imala je prelijepu kæerku imenom Kamala. Mlada je djevojka bila otprilike Parvatinih godina, pa su se njih dvije brzo zbližile. Kamala je, zapravo, bila jedina osoba koja je znala sve o Parvatinoj èežnji. S vremenom, mlada je pripravnica za sveæenicu ljubavi nauèila mnoge korisne vještine. Postala je nadaleko poznata po spravljanju posebnih ljubavnih i erotskih napitaka. Ali, ne samo to: njezina je senzualnost takoðer imala velik utjecaj na ljude. Imala je snagu potaknuti na ljubav bilo koga, pa i one otvrdnulog srca ili usahlog tijela. Bilo je dovoljno da se Kamala pojavi meðu ljudima pa da meðu njima nastane barem jedna nova ljubav.
U takvoj situaciji bilo je sasvim prirodno da Parvati pomisli kako bi Kamalina vještina, odnosno dar za izazivanje ljubavi, djelovali i na Šivu, božanskog asketu u planinama.
"Misliš li da odemo u planine i da ga potražimo?" upitala je Kamala, razmišljajuæi o neobiènoj zamisli svoje prijateljice.
"Da, to mislim", rekla je Parvati gorljivo. "Naravno, važno je da ti osjeæaš da bi to moglo djelovati. Što kažeš, postoji li moguænost za uspjeh?"
Kamala se zamislila. Nije podcjenjivala svoj dar. Znala je da može u svakome pobuditi osjeæaj ljubavi ili želje za tim. No, kako stoje stvari s bogovima? Hoæe li njezin utjecaj biti dovoljan za jednog Šivu?
"Ne znam, Parvati", odgovorilaje. "Moždahoæe, možda neæe. Mislim da to neæemo znati dok ne pokušamo."
Dvije djevojke nisu ovakav razgovor vodile samo jednom. Niti su se otputile na dalek i neizvjestan put iznenada ili iz nekog hira. Pretresle su sve moguænosti i prošle kroz mnogobrojne sumnje i oklijevanja. No, na posljetku su obje zakljuèile daje cilj vrijedan pokušaja.
A.P. Kezele
Parvati je znala, što oèekuje: stavit æe svoj život na kocku zbog moguæe božanske ljubavi. Njezine vizije i snovi nisu dolazili ni iz èega, bila je uvjerena Parvati. Mora postojati razlog za njih i ona æe taj razlog potražiti na planini Kailasi gdje je, kako kažu, meditirao Šiva.
Što se tièe Kamale, ona je, naravno, željela pomoæi svojoj prijateljici. Ako je i imala nekih sebiènih motiva, poput ponosa ili prevelike samouvjerenosti koju je, ah, željela testirati na božanstvu, to nije izrekla niti na bilo koji naèin pokazala. Ipak, daljnji tijek stvari ukazao je na vjerojatno postojanje tragova sujete. Jer, inaèe je, sudbina Kamale, uzvišena kakva jest, mogla biti ostvarena i na lakši naèin...
* * *
I ovdje je Ganeš napravio stanku. Èesto je to èinio na mjestima koja su, oèigledno, poticala osjeæaj drame i pustolovine. On je majstor pripovjedaè, u to sam se uvjerio mnogo puta. Obièno bi se pravio da se umorio ili èak da je prièa završila, iako ni izdaleka nije bilo tako.
Naravno da sam ga poticao da nastavi! Zar vi ne biste?
Lukavo sam ponovio ono oèigledno: "Hoæeš reæi kako su Parvati i Kamala krenule tražiti Šivu na nekom planinskom vrhu?" Ganeš meðutim nije nasjeo. Samo se smješkao i kimnuo glavom.
U redu, pomislio sam. Imam ja još pitanja!
"Èekaj, a što je s uznemiravanjem? Zar nisu znale što æe im se dogoditi ako prekinu Šivu u nezgodnom trenutku?"
"Oh, znale su one to jako dobro!" usklikuo je Ganeš. "Èule su prièe o tome, a kasnije, kad su ponovile istu pustolovinu, osjeæale su to u srcu i kostima, vjeruj mi!"
Slomljena kljova
Nisam ovo razumio. U ovom trenutku ni vi to ne razumijete, ali ne brinite, uskoro æe sve postati jasno. Za sada æemo prijeæi preko ove tajanstvene reèenice. I ja sam tada morao tako uèiniti jer mi Ganeš, vragolan, nije želio reæi više ni rijeèi o tome.
Ali, nije odmah nastavio. Držao me u napetosti dok sam ja izmišljao pitanja kojim bih ga natjerao da nastavi prièu. Recimo, pitao sam ga kako je Parvati znala kuda mora iæi? Glupavo, naravno. I nevažno. Vjerojatno je u ono vrijeme Kailasa bila opæepoznato mjesto. Možda je bilo èak i putokaza do nje.
Na moje iznenaðenje, baš gaje to pitanje potaklo na reakciju.
"Ha, kako je znala!" ponovno je namjestio zamišljen izraz lica, a onda uz sjaj u oku upitao: "Nisi valjda mislio da postoje putokazi za Kailasu?"
Brzo sam odmahnuo glavom. Nisam, nisam.
Ganeš me podsmješljivo gledao. Sve je znao, vještac jedan! Sreæom, bio je dovoljno taktièan da to ne spominje. Na moju veliku radost, nastavio je prièu (i u prvoj reèenici odgovorio na moje pitanje).
* * *
Parvati je slijedila komadiæe svojih vizija. Kailasa je skrivena izmeðu dimenzija i razlièitih svjetova. Nije to planina u èije se podnožje možeš odvesti automobilom, a zatim pješke do njezinoga vrha. Potrebne su neke druge vještine da bi se ona pronašla. Parvati i Kamala, dvije hrabre i odluène djevojke, oèigledno su imale barem dio tih vještina. Jer, njihovo je putovanje, iako dugotrajno, na posljetku završilo uspjehom. Kailasa je srebrno zablistala ispred njih, ogromna i viša od planinskog masiva Himalaje koju su poznavale iz svojega svijeta.
A.P. Kezele
Treba napomenuti da su djevojke na put krenule u tajnosti, izmislivši neku složenu prièu o posjetu roðacima, iskoristivši njihovu dobru volju, a posebice podršku Kamaline majke. Ako je netko razumio ljubav, to je morala biti sveæenica ljubavi! No, upravo zbog toga im je vrijeme bilo ogranièeno pa su pri kraju potrage obje bile pomalo nestrpljive, èak i sumnjièave same prema sebi. Kailasa se pojavila pred njima gotovo u zadnji èas. Još dan ili dva i Parvati bi se okrenula i vratila k roditeljima. Naravno, ne zato što bi odustala od potrage za Sivom, veæ zbog obveze koju je imala prema majci i ocu.
Sreæom to se nije dogodilo, a djevojke su žustro poèele svoj uspon prema vrhu. Planina je bila strma, ali su je ovijale uske kamene staze. Bilo je opasno njima hodati, ali nisu ih uplašile provalije koje su zjapile ispod njih, gotovo ih privlaèeæi svojom dubinom.
Pred kraj je postalo vrlo hladno, a zrak je bio rijedak. Sreæom, bilo je ljeto, pa je snijega bilo samo u tragovima. Zapravo, kad se malo bolje razmisli o tome, djevojke su imale mnogo sreæe. Nepripremljenima, kakve su bile, trebala im je zapravo božanska podrška da doðu do Sive. Oèigledno, ima nešto u tome jer su ga na posljetku uspjele pronaæi.
"To je ta zaravan!" uskliknula je Parvati nakon što su se popele preko jedne velike stijene. Ispred njih je bila mala dolina, okružena s tri strane planinskim masivom i otvorena samo prema istoku. Pogled koji je pucao s nje, oduzimao je dah. U dolini je raslo nešto zimzelenog drveæa i rijetkoga grmlja. Usred toga, na uzvisini, nalazila se koliba, a ispred nje, na prostrtoj tigrovoj koži, sjedio je pepelom posut isposnik utonuo u meditaciju.
"To je on! To je Šiva!" prošaptalaje Parvati uzbuðeno, èvrsto držeæi Kamalu za ruku.
Slomljena kljova
"Uh, boli me", jauknula je Kamala jer ju je Parvati doista jako stisnula. "Znam da si oduševljena, ali polako, slomit æeš mi nešto..."
"Oprosti", rekla je Parvati. "Znaš kako mi je sada, poslije toliko vremena i svih tih vizija, vidjeti ga ispred sebe... Što æemo uèiniti?"
Kamala je duboko udahnula. Došao je trenutak za koji se spremala i kojeg se istodobno pribojavala. Hoæe li uspjeti ili neæe?
Sada je bilo kasno za odustajanje. Prevalile su toliki put i došle na ovo neobièno mjesto. Sada æe uèiniti ono zbog èega je ovdje. "Ti ostani skrivena", rekla je Kamala. "Ja æu sama doæi pred njega i predstaviti te. Ako moj dar djeluje, neæe ti moæi odoljeti."
"A ako ne?" prošaptala je Parvati drhtureæi.
Kamala ju je pogledala u oèi. "Onda... Ne znam, Parvati. Onda æe se dogoditi što se veæ mora dogoditi."
I tako je hrabra Kamala-jer njezin èin je bio hrabar, to je svakome jasno - krenula prema isposniku Šivi. Nije se više osvrtala prema Parvati. Znala je da ako samo okrene glavu, moglo bi se dogoditi da se pokoleba i potrèi glavom bez obzira natrag, svojoj majci i životu koji joj je bio vrlo ugodan.
Umjesto toga, našla se u procjepu izmeðu svjetova, pokušavajuæi zavesti boga Šivu! Bilo bi dovoljno teško probuditi strast u isposniku koji godine provodi daleko od ljudi. A koliko lije tek teško probuditi strast u bogu koji èini to isto tisuæljeæima i, zapravo, eonima? Kamala æe tek nauèiti pravo znaèenje rijeèi "teško"!
Pojavila se pred njim, ne skrivajuæi se, niti ne pokušavajuæi smanjiti buku svojih koraka. Znala je da æe je Šiva èuti. Tako je i bilo. Otvorio je oèi, smrknuta pogleda i stisnutih usana. Kamalina nadaje u trenutku uvenula.
A.P. Kezele
Ipak, bacila se na tlo ispred njega, pognuvši glavu i ne dižuæi pogled. Znala, je da se ne smije prva obratiti Šivi. To bi vjerojatno uzrokovalo njezinu trenutnu propast.
Šivaje nekoliko trenutaka promatrao žensku priliku ispred sebe. Kao i obièno, kad ga uznemire i prekinu mu boravak u apsolutnom blaženstvu, bio je ljut. Samo ga je blagi traèak znatiželje sprjeèavao da odmah ne otvori i svoje treæe oko i ne završi s ovom smetnjom istoga trenutka.
"Žena!" na posljetku je progovorio. "Što žena radi ovdje?"
Kamala se nije ni pomakla. Èekala je dozvolu da progovori, a Šivino pitanje nije uopæe moralo biti upuæeno njoj. Bila je oprezna, vrlo oprezna.
"Ha!" ponovno je rekao Šiva, pomalo primiren èinjenicom da ova smetajuæa osoba nije baš tako neobrazovana. "Ustaj, ženo! I govori! Što radiš ovdje? Zar ne znaš da je vrlo opasno približiti se mojem boravištu? 1 zar ne znaš da ovdje žene nemaju što tražiti?"
Kamala je smjerno ustala, popravivši zgužvani sari. Nije bila u svom najboljem izdanju nakon dugog hodanja, ali je imala povjerenja u svoj osmjeh i oèi iz kojih je izbijalo obeæanje užitka. Uzdala se u svoj dar, ali kad je podigla pogled i vidjela Šivine poluotvorene oèi, gotovo se zagrcnula. Neæu uspjeti, pomislila je, a noge su joj klecnule.
Ipak, sada, kad je stajala ispred samoga boga, morala je reæi što ovdje radi. Natjerala je svoj otežali jezik da se pokrene. "Znam da nije obièaj smetati te, uzvišeni Šivo! Ali, ovdje sam s dobrim razlogom. Znam i da nemaš nikakvog posla sa ženama, ali možda, samo možda..." i tu se Kamala ponovno zagrcnula, "ovaj put napraviš iznimku."
Slomljena kljova
Šivine oèi su se još malo skupile. Bio je na rubu bijesa. Što si to ova žena umišlja!?
Kamala je, meðutim, nastavila, usprkos tome stoje primijetila da se nalazi na korak od propasti. "Dovodim ti mladu ženu, imenom Parvati. Ona od djetinjstva ima vizije o tebi. Ona smatra... daje tvoja družica, da pripada tebi. Molim te daje primiš."
Eto, uèinjeno je. Kamala je smjerno spustila pogled. Znala je da ništa više od toga ne može postiæi. Ili je uspjela, ili nije. Ubrzo æe saznati.
I saznala je.
Šiva nije mogao vjerovati svojim ušima "Ti si došla ponuditi mi ženu? Meni?! Kako se samo usuðuješ!"
I ne èekavši više ni trenutka, Šiva je otvorio svoje treæe oko. Blistava zraka svjetla pogodila je Kamalu koja se, baš kao i sve u krugu od metar okolo nje, pretvorila u prah i pepeo.
Parvati je cijelu scenu promatrala na sigurnoj udaljenosti. Vidjela je kako Šiva otvara oèi i razgovara s Kamalom. Èvrsto je stiskala šake moleæi u sebi.da sve dobro proðe. Na trenutak, samo na trenutak, vidjevši drhtanje Kamalinog tijela, pomislila je kako je nepotrebno izložila opasnosti svoju prijateljicu. Pomislila je kako je sama trebala podnijeti teret svoje odluke, ali sada je bilo kasno. I kad ju je zabljesnula svjetlost i plamen Kamalinong izgorjelog tijela, Parvati je vrisnula u oèaju. Nije mogla ostati skrivena i potrèala je prema njima plaèuæi i vièuæi na Šivu.
A Šiva, još uvijek obuzet bijesom, nije razmišljao ni trenutka. "Još jedna smetnja", rekao je gotovo s dosadom, ponovno otvorio svoje treæe oko i spalio Parvati dok je trèala.
* * *
A.P. Kezele
Jeste li ikad bili iznenaðeni? Ali, onako istinski, duboko iznenaðeni?
Ja jesam. Tada. U trenutku kad je Ganeš zašutio izrekavši reèenicu koju doista nisam oèekivao.
"Što?"
To je bilo sve što sam mogao izustiti. "Što 'što'?" odvratio je Ganeš pitanjem. Raširio sam ruke. "Spalio ju je? Spalio je Parvati?" "Da, spalio ju je. Što se èudiš?" "Ne znam... Kako to misliš? Pa nisam oèekivao da æe spaliti svoju buduæu ženu?"
Ganeš je slegnuo ramenima. "Eto. Takav je Šiva." Zapanjeno sam ga promatrao. "I?" "Što 'I'?"
"Bože! I stoje bilo dalje? Kako je moguæe daje spalio Parvati? Pa kako je onda Parvati živa? Kako si se ti rodio? Kako?"
Mora da sam bio vrlo smiješan u tom trenutku. Umom mi je prolazilo tisuæu pitanja, a zapravo sam bio zgrožen èinjenicom da je Parvati tako naprasno poginula. I Kamalina smrt je bila šok, ali to se još nekako moglo uklopiti u moguæi rasplet. No, ovo!
Na kraju se Ganeš smilovao i skratio moje muke. "Hajde, ne brini toliko! Parvati se ponovno rodila, vrlo brzo."
"Ah",, rekao sam. "Rodila se ponovno?"
"Naravno! Pa što si ti mislio? Da æe prièa ovdje završiti? Rodila se u istoj obitelji, ili se obitelj rodila s njom, kao i Kamala, i sve drugo. Ma znaš, rekao sam ti, koga Šiva spali, raða se ponovno bez velikog dijela karmièkog tereta. Nije to tako loš naèin za završetak jednog utjelovljenja!"
Da, oèito sam smetnuo s uma širi kontekst. U Ganešovom svijetu nije problem ono što u našem
Slomljena kljova
izgleda kao nepremostiva prepreka. Štoviše, pouke se oèigledno nastavljaju u kontinuitetu, na izgled uopæe nedodirnute granicama života i smrti.
"Ali, ipak je patila kad je umirala", rekao sam. "Nije to baš bezbolno, biti tako spaljen."
"Nije", potvrdio je Ganeš. "Doista nije."
"Dobro, u redu, prihvaæam", rekao sam naposljetku. "I Parvati i Kamala rodile su se ponovno, u istim uvjetima. I stoje bilo tada?"
"Ništa posebno. Ponovile su prièu." Ganeš je bio olièenje hladnokrvnosti.
"Misliš... Kako su ponovile?"
"A ti si ponekad zbilja slijep", nasmijao se Ganeš. "Ponovile su sve. Parvati je imala snove i vizije, Kamala je imala svoj dar, otišle tražiti Šivu, pronašle ga i..."
U tom sam trenutku, vjerojatno zijevao od èuda. "I?"
"I ponovno."
"Ajme!" uskliknuo sam. "Ponovno ih je spalio!"
Ganeš me sažalno pogledao. "Da, bojim se da jest."
Duboko sam udahnuo. Èekaj, rekao sam sam sebi, tu mora biti još neèeg. Ne može to baš tako u nedogled...
I onda sam shvatio! I nije išlo u nedogled. Moralo je negdje prestati!
"Koliko puta se to dogodilo?" upitao sam Ganeša.
"Aha!" likovao je. "Konaèno si pohvatao konce!"
"Da, da. Koliko puta?"
Ganeš je napravio znaèajnu stanku. "Devet puta." "Devet? Devet puta ih je spalio obje? I svaki put isto?"
"Ah, ne. To ne!" odmahnuo je Ganeš glavom. "Nije bilo baš svaki put isto. Recimo, drugi put je bilo ovako..."
A.P. Kezele
Moram li reæi da sam naæulio uši do bola?
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 05 Apr, 2011 16:50 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

* * *
Kad je Šiva drugi put spalio Kamalu, Parvati je ponovno iskoèila iz skrovišta te potrèala prema Šivi i ostacima svoje prijateljice. "Što si to uèinio?!" vikala je. "Ubio si je! Kako si mogao? Nije ona ništa kriva!"
Šiva ju je znatiželjno promatrao kako trèi prema njemu i kori ga. Ovaj put se suzdržao od trenutne reakcije. Nasmijao se. Nije èesto vidio takvu hrabrost. Njega je rijetko tko ikad prekoravao za bilo što. Osim toga, kad netko drugi put ponovi istu prièu, mora mu dati malo "kredita" za nju.
"Stani, ženo!" naredio je. Parvati se bacila u Kamalin pepeo, uzalud tražeæi njezine ostatke. Nije ostalo ništa.
Šiva je promatrao njezino uplakano lice. "Bilo je budalasto doæi ovamo", rekao je. "Zar ona nije znala što je èeka ako me uznemiri?"
Parvati je podigla glavu u suzama. "Znala je. Ali, ja sam je nagovorila. To je uèinila zbog mene. Zbog ljubavi."
"Ako je znala, onda je platila cijenu", rekao je hladno Šiva. "Èak i da nije znala, dogodilo bi se isto."
Parvati je bila oèajna. "Ali, to nije u redu! Nije i nije. Kako si mogao tako nešto uèiniti?"
Opet meprekorava, pomislio je Šiva. Kakva neobièna žena.
"Takav je zakon", rekao je. "Šiva je takav. Ne može biti drukèije."
Parvati je šutjela, ponovno se predavši plaèu. Šiva ju je promatrao, razmišljajuæi što da uèini s njom. Taj isti zakon nalagao je da je spali bez oklijevanja, kao što je to uèinio prošli put. A opet, nešto je u njemu
Slomljena kljova
zatitralo, nešto što nikada prije nije osjetio. Meðutim, bilo je slabašno i odmah je otišlo, tako da nije mogao zamijetiti o èemu se radi.
I tad je Parvati uzela šaku pepela u ruke i bacila ga na Šivu. "Ti... ubojico!" vikala je.
Šiva je duboko udahnuo i otvorio svoje treæe oko.
Nisam znao što reæi, a Ganeš je oèigledno došao do jednog od svojih zastoja. Tako smo nekoliko minuta sjedili u tišini, svaki zadubljen u svoje misli.
Moram priznati da me sve to rastužilo. Parvati je bila voðena ljubavlju, a i Kamala je slijedila isti poriv. I one su, kako Ganeš kaže, devet puta ponavljale isti postupak, vjerujuæi sebi više nego što su vjerovale samome Šivi!
U toj je prièi bilo mnogo toga skriveno iza slojeva vremena i legendi. Štoviše, osjeæao sam kako skrivena znaèenja bujaju ispod površine natapajuæi moju svijest spoznajama koje nisam mogao uoblièiti u rijeèi. Ni sada, kad ovo pišem, ne mogu u potpunosti izraziti sve što osjeæam prema Parvati i njezinoj upornosti, jaèoj od svih prepreka, jaèoj od života i od božanstva samog!
Ganeš je vjerojatno osjetio daje prièa uhvatila korijen u meni pa je progovorio sam, bez dodatnog poticaja.
"U svakom životu Parvati je napravila korak dalje. Ni jednom se nije oslanjala na prethodni, baš kao ni Kamala. S druge strane, Šiva se sjeæao svega. Meðutim, postupao je bez plana, prema vlastitom kozmièkom impulsu. Svaki put je Parvati došla malo dalje, makar korak ili reèenicu. Negdje èetvrti ili peti put, suzdržala se od završnog bijesa i optuživanja te nije bacila pepeo na Šivu. Štoviše, sama gaje zamolila da spali i nju."
A.P. Kezele
Ovo me je prenulo iz misli. "Zamolila ga je da je spali?"
"Da", potvrdio je Ganeš. "Iz oèaja, naravno. Nije željela živjeti ako je Kamala mrtva i ako je to njezina krivica."
"A Šiva? Stoje Šiva uèinio?"
"Uslišio joj je želju, barem sljedeæih nekoliko puta. Ali, zapamtio je to. Nije ga ostavilo ravnodušnim. Iz života u život, ta mu se djevojka sve više uvlaèila pod kožu. Na kraju je, deseti put, gotovo s nestrpljenjem èekao da se pojave pred njim. Zapravo, bio je toliko nestrpljiv da taj put, jedini od svih, nije dao Kamali uopæe priliku da govori. Jednostavno ju je spalio na licu mjesta, èim je iskoraèila pred njega. Èekao je Parvati. Želio je vidjeti što æe uèiniti ovaj put."
Trebam li reæi da sam se opet pretvorio u uši?
* * *
Veæ deset života, ponovno i ponovno, Parvati je sanjala isti san: isposnika prekrivenog pepelom na travnatoj èistini okruženog visokim planinama. Nije znala da to traje toliko dugo. Znala je samo da je snažno i da u njoj stvara osjeæaje koje nije mogla razumjeti. Snažna privlaènost miješala se sa strahom, èak i panikom.
Kad je ovaj put susrela Kamalu, isprva nije željela s njom razgovarati. Pobjegla je, samo da bude što dalje od nje. Nije znala zašto je muèi takav osjeæaj krivnje i zašto je Kamalu pod svaku cijenu željela zaštititi.
Ali, Šivina slika i zov ljubavi koju je osjeæala u krvi, bili su jaèi od svega. Uvjerila je samu sebe da su svi njezini strahovi izraz slabosti i da ih jednostavno mora prevladati. Štoviše, negdje u njoj nalazila se tvrdoglavost i upornost koja nije trpjela nikakve primisli. Usprkos svemu, znala je da æe to uèiniti: pronaæi æe Šivu.
Slomljena kljova
Približavajuæi se Kailasi, milijun puta je prošla s Kamalom scenarij njezinog dolaska pred Šivu. Nekoje vrijeme ustrajala na tome da Kamala samo promatra, a da se ona, Parvati jednostavno pojavi pred njim. Meðutim, Kamala za to nije htjela ni èuti. I ona se bojala - èula je prièe o Šivinom bijesu, a tu je bilo i nešto dublje, nešto što nije mogla objasniti. Meðutim, i dalje je vjerovala u sebe i svoju moæ izazivanja strasti u svim stvorenjima. "Iako božanstvo," uvjerava je Kamala i sebe i Parvati, "Šiva neæe moæi odoljeti snazi ljubavi koju æu mu posredovati."
Ponekad, prije spavanja, nakon razgovora i ponovnog pretresanja svega što æe uèiniti, djevojke bi se pogledale, sluteæi osjeæaje i misli koje su bile nedokuèive i nezamislive. Suze bi im došle na oèi, a zatim bi pale jedna drugoj u zagrljaj, plaèuæi i smijuæi se istodobno.
Veæ devet života u istoj potrazi, na istoj stazi s istim završetkom - nije to mala stvar. Dubina povezanosti izmeðu Kamale i Parvati bila je nezamisliva obiènom èovjeku. A one, iako se nisu jasno sjeæale prethodnih putovanja, negdje iznutra su znale. Znale su da æe se i ovaj put dogoditi to isto. Ipak, usprkos tome, i jedna i druga su prešutno ustrajale. Nije bilo prepreke koja æe ih zaustaviti.
I da taj deseti put Šiva nije odluèio drukèije, one bi dolazile ponovno i ponovno, samo da budu spaljene u uništavajuæoj vatri istine koja sijeva iz njegovog treæeg oka.
* * -*-
Kad je, mimo utvrðenog scenarija, Šiva spalio Kamalu prije nego je progovorila i rijeè, nešto se u Parvati prelomilo. Nije se u potpunosti prisjetila, ali je znala da je kucnuo njezin èas. Ovaj put æe biti drukèije.
A.P. Kezele
Izišla je polako iz svojeg skrovišta, potpuno mirna, zanemarujuæi vapaj srca i potiskujuæi suze za Kamalom. Kad je prošla pokraj pepela, sagnula se, uzela ga u šaku i prinijela usnama. Poljubila ga je i pritom razmazala cijelim licem.
Šiva ju je pozorno promatrao. Jedan ljudski život za njega nije znaèio mnogo, ali ipak je nestrpljivo èekao godinama da se Parvati konaèno pojavi. Nije odluèio unaprijed što æe uèiniti. Djelovao je prema unutarnjim osjeæajima. Znao je da æe možda i ovaj put spaliti Parvati, ali je takoðer znao da joj duguje barem moguænost da pokaže tko je i što je.
Parvati mu se približila na još nekoliko koraka. Rijetko kada mu netko prilazi tako blizu, a ženi to do sada nije nikada dopustio.
Parvati je sagnula glavu. Poklonila se, ali nije se prostrla pred njega. Šiva je to zamijetio. Drska djevojka, pomislio je.
Èekali su u tišini. Parvati pognute glave, a Šiva pomno je prouèavajuæi. Bila je lijepa, to nije mogao poreæi. Štoviše, sam se sebi zaèudio što je tako što uopæe primijetio. Pepeo na njezinom licu uèinio ju je sliènom njemu, ali nije mu to bilo važno. Malo pepela ne može zaustaviti božansko zapažanje.
"Govori t ženo!" konaèno je naredio Šiva. "Što te dovodi do mene i to na tako drzak naèin?"
Parvati je zagrizla donju usnu. Nije se pripremala za ovo. Cijelo vrijeme je mislila da æe nekim èudom Kamala uspjeti i da æe Šiva sam krenuti prema njoj. A sada, on je tražio da ga uvjeri u nešto, da mu objasni svoju nazoènost. I pritom je bez razmišljanja ubio Kamalu!
Parvati je potisnula tu misao. Odluèila je ne spominjati svoju mrtvu prijateljicu. Ništa time ne bi
Slomljena kljova
postigla, a nekako je osjeæala da bi bijesom i optužbama samo smanjila svoje vlastite šanse.
"Gospodaru svih svemira," reklaje smirenim glasom, "dolazim zbog vizija koje si mi slao. Dolazim jer te volim i želim biti tvoja družica."
Šiva se nagnuo unatrag, kao pritisnut tim rijeèima. "Nisam ti slao vizije, luda djevojko. One su tvoje, zar to ne znaš?"
"Možda. Ali, ako su bile tako èvrste i uporne, zar nije bila moja dužnost da ih slijedim?"
"Hm, niti ne slutiš koliko su bile uporne", promrmljao je Šiva, a zatim glasnije dodao. "I odakle ti drskost da pomisliš kako možeš biti moja družica? Što ti meni, savršenom, možeš dati?"
"Pošteno pitanje, gospodaru", rekla je Parvati i podigla glavu. Sada je prvi put otvoreno i bez vidljivog straha pogledala Šivu. Njegove crte lica bile su skrivene iza debelih naslaga pepela. Ali, Parvati ih je vidjela, baš kao što je vidjela i plamene oèi koje su je promatrale. Njegovo tijelo, iako mršavo i isposnièko, za nju je bilo prepuno obeæanja užitka. Sve je to zamijetila u jednom èasu, kratkom poput treptaja oka. Ali, to je bilo dovoljno da i Šiva prepozna te iste osjeæaje koji su se javili u njemu. Bio je zapanjen time, ali nije imao vremena razmišljati jer je Parvati veæ progovorila.
"Ovo što si uèinio, spalio moju prijateljicu, to je tvoja dužnost, znam. I ne zamjeram ti zbog toga. Ali, uvjeravam te, o gospodaru svih stvari, svoju si dužnost mogao izvršiti i drukèije, bez nanošenja nepotrebne patnje."
Šiva je podigao obrve. "Ja sam iznad patnje." "Ali drugi nisu", odvratila je Parvati. I nastavila, prije nego se Šiva snašao: "Evo, to ti mogu dati, uzvišeni. Nježnost i mekoæu, toplinu i
A.P. Kezele
ljubav koju do sada nisi poznavao. Svijetu je potrebna i ta tvoja strana, a ja je mogu upotpuniti."
Šiva je zamišljeno šutio. Nisu ga toliko uvjerile njezine rijeèi, koliko ono nešto iza njih. Na posljetku, iako ni sama Parvati u tom trenutku to nije znala, deset dolazaka u susret smrti daje težinu neèijoj odluènosti, te vrijednost onome što ta osoba govori.
"U redu", rekao je na kraju. "Možda je i tako. Ali, moja družica mora biti ravna meni. Zar misliš da me možeš pratiti svuda kud god krenem? Biti uz mene što god èinio i gdje god i s kim god bio?"
"Da, mogu to uèiniti", odgovorila je Parvati spremno.
"Kako to da si tako sigurna?" upitao ju je Šiva.
"Ljubav me èini sigurnom, uzvišeni. Ljubav æe me svuda odnijeti, èak i na ona mjesta na koja je i tebi teško prodrijeti."
Šiva se nasmiješio. "Doði," rekao joj je, "sjedni pokraj mene. Prati me."
Parvati mu se još približila i sjela na slobodni dio tigrove kože. Nije bilo mnogo mjesta na njoj, pa su se dodirivali koljenima i rukama. Parvati je zadrhtala od tog dodira. Na trenutak se pokolebala i zapitala samu sebe da li je govorila istinu? Može li ona doista pratiti Šivu, božanskog?
Ali, nije bilo vremena za kolebanje. Èim je zatvorio oèi, Šiva je napustio Kailasu i odlutao u svemir, daleko od planeta Zemlje. Parvati je osjetila kako je ostala sama, ali je zatvorenih oèiju u sebi rekla: "Šiva, ljubavi, ja sam s tobom."
I kao èudom, našla se pokraj njega, kao bestjelesna svijest, promatrajuæi zvijezde na naèin kako ih nikada do sada nije vidjela. Okrenula se prema Šivi, a on joj
Slomljena kljova
se potvrdno nasmiješio. Ili joj se to samo tako èinilo, buduæi da nisu imali tijela.
Kako bilo da bilo, Šiva je odmah zatim nestao. A Parvati je ponovno ponovila svoju "ljubavnu mantru": "Šiva, ljubavi, ja sam s tobom." Bez trenutka odlaganja, sada se našla pokraj Šive u svijetu bogova. Zaèuðena, ugledala je Indru i Višnua, mnoga druga nebeska biæa, gandharve i druge stanovnike te prekrasne loke. Meðutim, Šiva se nije dugo zadržao na tom mjestu. Krenuo je dalje.
Ovaj put su se našli u paklenim svjetovima, a Parvati je gotovo pozlilo od prizora koje je vidjela izmeðu iskrivljenih i jadnih stvorenja koja su patila. Kad ju je Šiva ostavio na tom mjestu, uhvatila ju je panika, ali se ipak nekako uspjela smiriti i vratiti k svojoj ljubavi. Toliko je silno vjerovala u nju da ju je ona svaki put odvela k Šivi.
Nije to bio ni lagan ni kratak test. Šiva je isprobao sve trikove i iskoristio sve prednosti svoje božanske snage. Isprva se kretao polako, dajuæi Parvati vremena da se snaðe. Ali, vidjevši da Parvati svladava te zadaæe bez problema, poèeo je juriti svemirima, mijenjajuæi i vrijeme i mjesto svog pojavljivanja. Èas se vraæao u prošlost, èas odlazio u daleku buduænost. Skrivao se na dnu mora i na zabaèenim napuštenim planetima; upuštao se u svakojake radnje, neke ugodne, ali uglavnom odbojne, samo da se otrese Parvati. Ali, nije u tome uspio. Njezina ju je ljubav nepogrješivo vodila njegovim tragom i on joj jednostavno nije mogao pobjeæi.
Na posljetku se malo zabrinuo, iako je duboko u svom srcu bio ponosan na Parvati. Osim njega, nitko živ, pa èak nitko od bogova ne bi se mogao kretati na taj naèin i svladavati takve prepreke. A Parvati je to mogla!
A.P. Kezele
Ipak, neumjeren kakav je bio, želio je ispitati njezine krajnje moguænosti. Želio je vidjeti koliko doista može i da li su granice njezine ljubavi doista beskonaèno rastezljive. Poèeo se kretati nezamislivm brzinama. U jednom milijuntom dijelu sekunde prešao je milijune svemira i u svakom se zaustavio za još kraæi djeliæ vremena. Parvati ga je slijedila. Bila je kraj njega i, štoviše, ubrzo više nije mogao napraviti ni jedan jedini pokret a da ona to ne uèini istodobno. Kuda god išao, Parvati je bila tu, u isto vrijeme, na istom mjestu s njim!
Eh, ti moji roditelji!
Bio sam toliko opèinjen prièom da mi je trebalo nekoliko sekundi da shvatim kako Ganeš više ne govori. Možda sam samo na trenutak osjetio što to znaèi kretati se tako brzo, biti u toj mjeri gospodar vremena i prostora da te ništa ne može zaustaviti! A možda mi se to samo uèinilo. Uglavnom, sve što sam mogao reæi, bilo je: "Wow!"
"Eh, da", rekao je Ganeš. "Tako je to bilo." Neko je vrijeme kimao glavom, a zatim dodao: "Tko zna, možda bi njihova suluda jurnjava trajala zauvijek jer bi Šiva išao sve brže i brže, ali prekinuli su ih drugi bogovi."
"Kako to misliš 'prekinuli ih'?"
Ganeš me pogledao vragoljasto. "Svemir se poèeo previše zagrijavati, znaš. Materijane može izdržati toliku silu, a Šiva i Parvati su samo nastavljali i nastavljali sa svojom trkom. Naravno, za to je bio odgovoran Šiva. Parvati gaje samo slijedila. On ponekad ide u krajnosti. Vjerojatno se nikad ne bi zaustavio."
"Hm", zamislio sam se. "Svemir se zagrijao, kažeš. I što je bilo s tim bogovima?"
Slomljena kljova
"Došli su na Kailasu, pronašli tijela Šive i Parvati i poèeli ritual kojim su ih zamolili za milost. Usput su svi priznali Parvati božanski status jer bez toga ne bi mogla biti Šivina družica. Vjerojatno se Šiva i zbog toga zaustavio. Bio je toliko ponosan na Parvati da ju je htio svima pokazati. I svi su joj se poklonili. Dakle, otada..."
"...Šiva ima družicu, a svemir majku Prirodu!" nadopunio sam ga.
Ganeš je veselo kimao glavom.
"Lijepo", rekao sam. "Izvrsna prièa. Hvala ti."
"Eh, ali nije još gotova!" rekao je Ganeš nasmiješeno. "Zaboravio si nekoga..."
"Zaboravio sam? Koga?"
"Razmisli, razmisli..."
Malo sam treptao oèima, još uvijek pun dojmova o jurnjavi Šive i Parvati preko svih granica vremena i prostora. Nekako mi nije išlo razmišljanje. Odmahnuo sam glavom. "Ne znam."
"Kamala, ludo, Kamala", prekorio me Ganeš. "Zar te ne zanima što je bilo s njom?"
"Ah, da, Kamala! Jadna, bila je spaljena i deseti put..."
"Ali, na posljetku i nagraðena!" rekao je Ganeš. "Znaš, moja sestra je izvrsna u onome što radi. U potpunosti je to zaslužila."
Nešto mi nije zazvuèalo baš dobro u onome što je rekao. Trebalo mi je par sekundi da shvatim. "Tvoja sestra?!"
"Aha", kimnuo je glavom Ganeš.
"Èekaj, Kamala je tvoja sestra? Pa kako?"
Ganeš je tajanstveno zaklimao surlom i prekrižio ruke. Duboko je uzdahnuo i isprièao mi posljednji dio prièe o Parvati i Kamari.
A.P. Kezele
Nakon iskazivanja poštovanja Parvati bogovi su polako krenuli s Kailase, svaki svojim putem i poslom. Bili su uzbuðeni zbog novosti i drukèijeg poretka stvari, sada nakon što je Šiva dobio žensku stranu.
No, nisu daleko stigli. Odjednom su osjetili kako se u najtanahnijim slojevima materije nakuplja ogromna energija. Svemir se ponovno poèeo zagrijavati!
"Pa što je s njima?!" vikali su neki. "Zar su se ponovno poèeli ganjati naokolo?"
"Ne, ovo je nešto drugo", odgovarali su drugi. "Još je gore i opasnije. Energija je mnogo veæa. Moramo požuriti natrag inaèe æe se svemir raspasti!"
I dok su bogovi žurili natrag k Šivi i Parvati, njih dvoje su bili zaokupljeni voðenjem ljubavi! Naime, èim su svi otišli, Šiva je pogledao Parvati pogledom za koji nije ni znao da je sposoban, a Parvati mu je uzvratila jednako snažnim ljubavnim zovom. Ubrzo su se našli usred kovitlaca energije kojeg nije bilo moguæe zaustaviti. I to je, naravno, uzrokovalo novi poremeæaj kojeg su bogovi i te kako osjetili.
Prekinuli su ih milozvuènim pjevanjem hvalospjeva njihovoj ljubavi, ali i to je bilo dovoljno da Šiva izgubi kontrolu i prospe svoje sjeme po Parvatinom trbuhu. Ona gaje jedva zaustavila da ne popali pola nebeskog svijeta zbog toga. "Èekaj, dragi", rekla mu je umilno, "Ne brzaj. U pravu su. Moramo paziti na svijet. Naša ljubav ne smije uništavati, ona mora stvarati."
I tako je Šiva obeæao da æe razviti posebnu znanost i vještinu voðenja ljubavi koja æe usmjeravati energiju u smjeru užitka i stvaranja, a nikad uništavanja. Nazvao ju je Sadašiva tantra, a bogovi su otišli smireni. Ovaj put ništa ih nije sprijeèilo u povratku u nebeske sfere.
Slomljena kljova
A nakon toga, kad su doista svi otišli, a božanski se ljubavni par odmarao od velikih uzbuðenja, Parvati se sjetila svoje prijateljice Kamale.
"Šiva, gospodaru moj, naša ljubav je neprocjenjiva, zar ne?"
"Tako je, preuzvišena moja", odvratio je Šiva, sav nježan od ljubavi.
"Znaš li tko je zaslužan za nju? Osim nas, naravno. Znaš li bez koga se mi ne bismo nikada sreli?"
"Hm...", Šiva se pravio da razmišlja iako je dobro znao na koga Parvati misli. "Ne pada mi na um..."
Parvati je namjestila ljut izraz na lice. "Nemoj se izmotavati. Moja prijateljica Kamala zaslužila je bolji tretman."
"Možda. Ali, znala je u što se upušta i dragovoljno je platila tu cijenu", rekao je Šiva, pomalo se vraæajuæi svojoj strogoj naravi.
"Upravo zato, gospodaru moj", bila je uporna Parvati. "Zar takva odluènost i jednousmjerenost ne zaslužuje nagradu? Deset puta je prošla kroz vrata smrti da bismo se nas dvoje pronašli."
Šiva je pogledao svojoj ljubljenoj u oèi. Kako da odoli njezinim èarima! Naravno da æe uèiniti sve što bude poželjela.
"Reci, Parvati, o mudra, što misliš da bi trebalo uèiniti?"
I Parvati mu je rekla svoje mišljenje, a Šiva je, kao i svaki zaljubljeni bog, ispunio želju svoje ljubljene.
* * -*-
Rekavši to, Ganeš je zašutio, sasvim zadovoljan sam sa sobom. Mene je ostavio u napetosti. Namjerno.
"Dobro, stoje na kraju bilo s Kamalom?" upitao sam strpljivo.

A.P. Kezele
Ganeš me promatrao par sekundi, a onda popustio. "Sperma koju je Šiva prosuo - Parvati ju je saèuvala, natopila svojim ljubavnim sokovima i zalila suzama sreæe. Kamalina duša je odmah uzdignuta na razinu božanstva i od božanskih sokova mojih roditelja, Šive i Parvati, Kamala je dobila svoje novo postojanje. Otada nadalje, ona je boginja užitka i radi ono što je i kao žena najviše voljela raditi: bavi se ljubavlju. Eto, to ti je prièa o mojoj sestri!"
"Pa, doista lijepo!" rekao sam iskreno ganut. "Sad mi je malo lakše. Onih deset spaljivanja zvuèilo je grozno!"
"Alije i vrijedilo!" rekao je Ganeš. "Postati božanstvo nije baš èesta pojava. Kamala je platila cijenu, da, ali je zapravo za to zaslužno njezino povjerenje u ljubav. Bila je sigurna da ljubav može pobijediti sve, pa èak i tvrdoglavog božanskog isposnika, kakav je tada bio moj otac."
"Znaèi, Kamala je doista tvoja sestra! I to prvo dijete tvojih roditelja. A ja sam mislio daje prvi bio Kartikeja ili kako ga još zovu..."
"Subramanja", nadopunio me Ganeš. "Ili Skanda. Ne, on nije prvi, veæ drugi. A ja, ja sam im treæe dijete. Kamala, boginja užitka kao prva; Subramanju, zaštitnik, kao drugi, i ja, Ganeš, kao treæi. Treæa sreæa, znaš kako to ide...!"
I s tim se rijeèima Ganeš savio u trbuhu od silne navale smijeha.
Što sam drugo mogao? Poèeo sam se smijati s njim!
ednom drugom prigodom, ni sam ne znam toèno kada, ponovno sam upitao Ganeša o Parvati i tom nesretnom deveterostrukom spaljivanju. Moram priznati da sam mnogo razmišljao o tome. Gotovo bi se moglo reæi da me proganjao prizor u kojem Parvati izlazi pred Šivu, zgrožena ubojstvom svoje prijateljice, samo zato da bi i sama bila spaljena i to devet puta zaredom!
"Što te muèi, prijatelju?" rekao je Ganeš lakonski. "Nešto ti nije jasno?"
"Da, doista mi nije jasno", rekao sam zamišljeno. "Šivino svjetlo treæeg oka, kako si mi objasnio, moralo bi spaliti karmu osobe, zajedno s njezinim tijelom. To znaèi da bi Parvati, a što se toga tièe i Kamala, morale biti prosvijetljene veæ nakon prvog života."
"Da? I?" Ganeš je podigao obrve u nemoguæem luku.
"I, kako to?" pokušao sam ozbiljnošæu prevladati poriv za smijehom zbog njegovog iskrivljenog lica. "Rodile su se ponovno i nisu se sjeæale nièega. Ponovile su život iznova. Kako to?"
"Èekaj, èekaj", zaklimao je surlom Ganeš. "Nisam rekao da se nisu sjeæale nièega. To nisam nikada rekao."
Zapanjeno sam ga promatrao. "Kako nisi? Pa, to se..."
A.P. Kezele
"Podrazumijeva?" prekinuo me. "To si želio reæi, da se podrazumijeva buduæi da su ponovile istu stvar, zar ne?"
Kimnuo sam glavom.
"E, pa, nemoj previše podrazumijevati!" glumio je ljutnju Ganeš. "Tako se najlakše pogriješi."
"U redu", uzdahnuo sam. "Onda mi ponovno objasni. Kako je to zapravo, s tim spaljivanjem?"
"Hm, postoje tri stvari koje moraš znati kad slušaš moje prièe..." Ganeš je upro pogled u mene uz dramatiènu stanku. "Prvo: dobro slušaj što ti govorim. Svaka rijeè je važna. Baš svaka."
Lagano sam kimnuo. U redu, to sam odavno znao. Samo, ponekad nas um zavara, odvlaèeæi nas putevima privida i èovjek èuje i vidi stvari kojih nema.
"Drugo," nastavio je Ganeš, "dobro slušaj što ne govorim. Svaka rijeè koju nisam rekao, takoðer je važna. Baš svaka."
Eh, ovo je tipièno ganešovskil Važno je i ono što ne kaže! Kako da èovjek ostane pri zdravoj pameti uz ovakvog uèitelja? Koliko ima rijeèi koje nije rekao?
Razmišljao sam o tome dok me Ganeš promatrao, a zatim sam polako poèeo shvaæati. Zapravo, nije stvar u mnoštvu rijeèi koje nisu izgovorene, veæ u onim tišinama koje oblikuju izgovorene rijeèi. Tišina nije uvijek ista. Ona poèinje negdje - u zvuku koji je upravo završio. A negdje i završava - u zvuku koji je upravo poèeo. Tišina je apsolutna, ali njezini rubovi su uvijek drukèiji. Zbog toga sve tišine nisu uvijek iste!
Baš sam se spremao izreæi tu svoju mudrost, kad je Ganeš nastavio sa svojim treæim pravilom. Namjerno, siguran sam, jer sam vidio sjaj u njegovom oku. Znao sam da zna što sam "smislio" i znao sam da ne želi da to kvarim rijeèima.
Slomljena kljova
Možda æe vam izgledati neobièno, ali taj trenutak je u sebi sadržavao jedan od najsnažnijih uvida koje sam ikada doživio. Trajao je tako kratko, a znaèio tako mnogo!
"I treæe," nastavio je Ganeš kao da se ništa nije dogodilo, "...pa, ovo su samo prièe!"

Laughing
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
bbrozo12
Napredni tragalac


Pridružio: 17 Jun 2010
Poruke: 424

 Poruka Poslao: 06 Apr, 2011 18:58 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Dobra ljubavna priča.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 06 Apr, 2011 19:31 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Imam i ja jednu pricu o Ganapatiju samo da je nadjem , pa je stavljam ovde .

Link


Link



Link

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 07 Apr, 2011 13:40 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

       
daya ::
Lep dozivljaj Ganesha,jos lepse da je iznikao iz ljubavi,spajanja...
jesi li nekada jeo modak,omiljeni slatkis Ganesha?

Prica mi prijatelj ,kako je covek koji je patentirao Chi-sok (na bazi kombuhe),merio vibraciju hrane, i kako najvise vibracije,energije ima sirova hrana.Jednom prilikom je merio maha-prasadam,znaci hranu ritualno ponudjenu bozanstvima, i ona je vibrirala jos vise,znaci najvise.Ne znam kojom spravom je on to merio,neki mere viskom

Aum Shri Ganeshaya Namah


Ne secam se da sam probao, ppa verovatno i nisam. Mada sam probao dosta raznih prasadama, hrani ponudjenoj Bozanstvima.
Mozda je medju njima bilo i modak.
Ako znas recept, napisi nam, da probamo da napravimo.
Uz pomoc Ganapatija.

pozz

ovde cu da postujem, ujedno i svoje zelje za ozdravljenjem, u sluzbi Boga, naravno, ukoliko to tako treba, Sai Babi:

Sai Babi, za malo barem pozitivne zahvalnosti, za predstojeci period i oporavak


Link



Link
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 07 Apr, 2011 14:02 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Hvala Miodraze za tvoj doprinos.


Link



Steta sto Tale ne moze da vidi ovaj klip i vezu ovog poglavlja sa - KABALOM!


Link




Link
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
bbrozo12
Napredni tragalac


Pridružio: 17 Jun 2010
Poruke: 424

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2011 00:32 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

http://bhairava-deva.blogspot.com/2009/01/kundalini-shakti-igre-zablude-i-ludila.html

Gdje je Shiva tu je i Shakti. Gdje je Shakti tu je i Shiva. Gdje je Svijest usmjerena ili gdje boravi tu je i Energija. Ili gdje je Energija usmjerena i boravi tu je i Svijest.

Funkcija Shakti nije uništavanje, već kreiranje, pojačavanje, energitiziranje i slično. Pošteđen će biti netko tko je osvijestio sve svoje dijelove koje ima kao čovjek, a uništen će biti svatko tko je neosvješten.

Većina tragaoca koji rade ISPRAVNO na sebi, ima dojam da su nesvjesniji ili da imaju više negativnih mehanizama u sebi nego oni koji ne rade na sebi.
Stvar je u tome što je Shakti energitizirala ta područja, tj. osvijetlila ih svojom energijom i vi ih vidite. Tada imate priliku da to prevaziđete i da osvjestite sva područja koja su duboko neosvještena.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 09 Apr, 2011 20:20 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Evo obecane price o Ganasinom nastanku .Samo citanje ovakvih prica dovodi do suptilnih transformacija u visim nivoima svesti , sto za posledicu moze imati izmedju ostalog i drugacije ( celovitije ) poimanja sebe i sveta .
Prica ce biti u nastavcima nezavisno od medju postova, koji ce se redjati svojom brzinom .
Uzivajte !


1

GOSPOD BOG GANEŠA

Ovo je izvadak originalnog teksta iz Šiva Purane, jedne od najvećih Purana koja uglavnom opisuje veličinu Vrhovnog Boga Sada Šive. Ovo je izvadak koji obrađuje rođenje i život Ganeše. Ganeša je Bog koji otklanja prepreke i dodijeljuje bogatstvo. Ovaj tekst pomaže u razumjevanju ovog Božanstva.
Suta reče:
- 1. Nakon što je čuo čudesnu priču o ubojici Târake (demona), Nârada se osjetio veoma ushićenim, te je s ljubavlju ovako zapitao Brahmu.
Nârada reče:
- 2. O Gospode bogova i ljudi, o spremištu Śivinog kulta, ti si mi ispričao izvrsnu priču o Kârttikeyi, daleko bolju od nektara.
3. Sada želim čuti izvrsnu priču o Ganeśi, detalje o njegovom rođenju.
Suta reče:
- 4. Čuvši riječi velikog mudraca Nârade, Brahmâ se osjetio ushićenim, te mu je odgovorio prisjećajući se Śive.
Brahmâ reče:
- 5. Zbog razlike u Kalpama, priča o Ganeśinom rođenju se kazuje na različite načine. Prema jednoj verziji on je rođen od velikog Gospoda. Nakon što je Śani uputio svoj pogled na njega (nakon što ga je gledao), njegova glava je otpala, da bi nakon toga na njegovo tijelo bila postavljena slonovska glava. (Śani /planet Saturn/ se naziva zlo-oki (Kruradrś) jer njegov pogled uzrokuje zlo. Ova verzija se odnosi na legendu o Pârvati koja je, ponosna na svog sina Ganeśu, tražila od Śanija da ga gleda. Kada ga je Śani pogledao negova glava je bila spaljena do pepela. Pârvati se na to veoma ražalostila i Brahmâ ju je tješio savjetujući joj da zamijenu njegovu glavu prvom na koju naiđe i to je bila glava slona.)
6. Sada ćemo pričati priču o rođenju Ganeśe u Śvetakalpi, u kojoj je njegovu glavu otkinuo milostivi Śiva. (Śvetakalpa, skraćeni naziv za Śvetavârâha Kalpu, je jedna od trideset Kalpa. Prema Purânama, legende iz jedne Kalpe se ponavljaju u drugima. Uslijed promjena u događajima postoje varijacije u pričama. Legenda o Ganeśi zabilježena u ovom poglavlju pripada Śvetavârâhakalpi. Ona se razlikuje od prethodno spomenute.)
7. Nikakvu sumnju glede vjerodostojnosti priča ne bi trebalo gajiti, O mudrače. Śiva je zasigurno uzrok uživanja i zaštite. On je Gospod svega. Śiva posjeduje osobine i u isto je vrijeme iznad njih (bez njih).
8. Svojom božanskom igrom on stvara, održava i uništava cijeli svijet. O izvrsni mudrače, pažljivo slušaj sada ovu priču.
9. Ganeša se rodio dugo vremena nakon što se Šiva oženio i vratio na Kailaśu.
10. Jednom su Pârvatine prijateljice Jayâ i Vijayâ ovako raspravljali sa njom.
11. Sve Rudrine Gane (sluge) izvršavaju Śivine naredbe. Svi oni, Nandin, Bhringin i ostali su na neki način naši vlastiti, iako stvarno to oni nisu.
12. Pramathe su mnogobrojni. Ali nitko od njih se ne može nazvati našim. Svi oni stoje na vratima, podređeni Śivinim zapovijedima.
13. Oni se također mogu nazvati našim vlastitim, ali naš um nije u skladu sa njima. Zato, O bezgriješna ženo, jedan, naš vlastiti, mora biti stvoren.
Brahmâ reče:
- 14. Božica Pârvati kojoj je bio upućen ovaj privlačan prijedlog od strane njene dvije prijateljice, povoljno se odredila prema njemu te, je odlučila da ga realizira.
15. Jednom dok se Pârvati kupala, Sadâśiva je ukorio Nandina, te je ušao u njenu unutrašnju odaju. Pârvati se tada kupala.
16. Majka svemira, videći prerani dolazak Śive usred njenog kupanja u kupaoni je ustala. Lijepa dama se tada veoma posramila.
17. Božica je tada sa zanosom odlučila realizirati prijedlog njenih prijateljica.
18. U vrijeme kada se ovaj događaj odvijao, Pârvati, velika Mâyâ, velika božica, je mislila ovako:
19. "Ja moram imati svog vlastitog slugu koji će biti stručnjak u izvršavanju njegovih dužnosti. On bi se u potpunosti trebao pokoravati mojim naredbama."
20. Misleći ovako božica je, iz prljavštine sa njenog tijela, stvorila osobu sa svim ovim osobinama. (Prema ovoj priči, Ganeśa je rođen od prhuti sa Pârvatinog tijela, bez upletanja Śive.)
21. On je bio neokaljan i zgodan u svakom dijelu njegovog tijela. On je bio golem po veličini, te je posjedovao svu divotu, snagu i hrabrost.
22-23. Ona mu je dala raznu odjeću i nakite. Ona ga je blagoslovila sa posvećenjem, te mu je rekla - "Ti si moj sin. Ti si moj vlastiti. Ja nemam nikog drugog koga bi zvala mojim vlastitim". Nakon ovih riječi Ganeśa joj se poklonio, te joj je rekao:
Ganeśa reče:
- 24. "Što je tvoja naredba? Ja ću obaviti ono što mi ti narediš." Nakon ovih riječi, Pârvati je odgovorila njenom sinu.
Pârvati reče:
- 25. "O dragi sine, slušaj moje riječi. Budi danas čuvar na mojim vratima. Ti si moj sin. Ti si moj vlastiti. Ne može biti drugačije. Ne postoji nitko drugi tko pripada meni.
26. O dobri sine, bez moje dozvole nitko, na nijedan način ne smije ući u moju odaju. Neka bude tako!"
Brahmâ reče:
- 27.O mudrače, rekavši ovo, ona mu je dala štap. Videći naočitu pojavu svog sina ona se osjećala ushićenom.
28. Uslijed ljubavi i milosrdnosti ona ga je obgrlila i poljubila. Onda ga je postavila kao stražara naoružanog sa štapom na ulazu.
29. Onda je božičin sin, veličanstvene snage, naoružan sa štapom, stao na ulaz sa namjerom da služi svojoj majci.
30. Postavivši na ovaj način svog sina na ulaz, Pârvati se bezbrižno počela kupati sa svojim prijateljicama.
31. O izvrsni mudrače, u tom je trenutku Śiva, koji je stručnjak u raznim božanskim igrama, došao blizu vrata.
32. Ne znajući da je on Gopod Śiva, Pârvatin suprug, Ganeśa je rekao: - "O gospodine, bez naredbe moje majke ti ne možeš ući unutra.
33. Moja majka se sada kupa. Gdje ti misliš ići sada? Odlazi!" Rekavši ovo, on je uzdignuo svoj štap da bi spriječio Śivu da uđe.
34. Videći ga, Śiva mu se obrati - "O budalo, kome ti zabranjuješ da uđe? O podla huljo, zar ne znaš tko sam ja? Ja sam Śiva, nitko drugi".
35. Tada je Ganeśa udario Śivu sa štapom. Śiva, stručnjak u raznim igrama, se razbijesnio, te mu se ovako obratio.
Śiva reče:
- 36. "Ti si budala. Ti ne znaš da sam ja Śiva, Pârvatin suprug. O dječače, ja idem u moju vlastitu kuću. Zašto me ti sprečavaš u tome?"
Brahmâ reče:
- 37. Kada je gospod Śiva pokušao ući u svoju kuću, Ganeśa se razbjesnio, O brahmine, te je ponovno udario Śivu sa svojim štapom.
38. Na sve ovo Śiva se razljutio. On se obratio svojim vlastitim Ganama ovako - "Tko je ovaj dječak ovdje? Što on radi? O Gane, otkrijte to."
39. Nakon što je ovo rekao, razljućeni Śiva je ostao vani. Gospod, koji se pokorava svjetovnim običajima, je vješt u raznim čudesnim igrama.


.....................
Link

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.


Poslednji izmenio Miodrag dana 09 Apr, 2011 21:21 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 09 Apr, 2011 21:11 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

.......
Link

..........
Link





2
POGLAVLJE ČETRNAEST (Gane raspravljaju i prepiru se sa Ganeśom)

Brahmâ reče:
- 1. Razljućene Śivine Gane su na njegovu zapovijed otišle Pârvatinom sinu koji je stajao na ulazu, te mu se ovako obratili.
Śivine Gane rekoše:
- 2. "Tko si ti? Odakle dolaziš? Što kaniš uraditi? Ako imaš želju ostati živ, odlazi odavde." Brahmâ reče:
- 3. Čuvši njihove riječi Pârvatin sin koji je bio naoružan sa štapom, ovako im se obratio:
- 4. O naočite osobe, tko ste vi? Odakle ste došli? Odlazite odavde. Zašto ste došli ovdje, te mi se suprotstavljate?"
Brahmâ reče:
- 5. Čuvši njegove riječi, Śivine Gane, velike hrabrosti i nadutosti, smijući se govorili su među sobom.
6. Nakon međusobnog raspravljanja, razljućene Śivine Pârşade su odgovorili Ganeśi, čuvaru ulaza.
Śivine Gane rekoše:
- 7. "Slušaj. Mi smo izvrsne Śivine Gane. Mi smo njegovi vratari. Mi smo došli ovdje da bi te na Śivinu naredbu izbacili.
8. Držeći da si i ti jedan od Gana, mi te nećemo ubiti. Inače bi te mi ubili. Zato je bolje da se udaljiš. Zašto izazivaš smrt?"
Brahmâ reče:
- 9. Iako upozoren na ovaj način, Ganeśa, Parvatin sin, ostao je tamo bez straha. On nije napustio njegovo mjesto na vratima. On je izgrdio Śivine Gane.
10. Nakon što su čuli njegove riječi, Śivine Gane su se vratili Śivi i izvijestili ga o svemu.
11. O mudrače, čuvši njihove riječi, gospod Śiva, vješt u čudesnim božanskim igrama, slijedeći svjetovna pravila ukorio je svoje Gane.
Gospod Śiva je rekao:
- 12. "Tko je taj čudak? Što to on govori? On tamo stoji naduto kao da je naš neprijatelj. Što taj podli hulja namjerava uraditi? On zasigurno želi umrijeti.
13. Zašto? Da li ste vi kukavice da stojite ovdje bespomoćni žaleći mi se na njega? Izbacite tog novog vratara."
Brahmâ reče:
- 14. Primivši ovu naredbu od Śive Gane su se vratili do ulaza, te se obratili vrataru. Śivine Gane su rekli:
- 15. "O vrataru, tko si ti da stojiš ovdje? Zašto si ti stao tu? Zašto se ne osvrćeš na naša upozorenja. Kako ti stoga misliš ostati živ? Mi ovdje smo propisno određeni čuvari. Što nam ti govoriš? Šakal koji sjedi na lavovom sjedalu se nada sreći.
17. O budalo, ti ćeš naduto urlati samo dok ne osjetiš udar našeg napada."
18. Bivajući tako izrugavan od strane Gana, Ganeśa se razljutio, te je uzeo štap u svoje ruke i napao Gane.
19. Onda je neustrašivi Ganeśa. Pârvatin sin, ukorio herojske Gane ovim riječima:
- Pârvatin sin je rekao:
- 20. "Odlazite. Odlazite. Ili ću vam ja dati nagoviještaj moje snage. Vi ćete biti predmet ismijavanja sviju."
21. Čuvši ove Ganeśine riječi, Śivine Gane su međusobno ovako razgovarali:
Śivine Gane su govorili:
- 22. "Što učiniti? Kuda da idemo? Zašto nešto ne učinimo? Mi smo se ponašali u granicama pristojnosti. On se ne bi smio pnašati tako."
Brahmâ reče:
- 23. Onda su Śivine Gane otišli Śivi koji se nalazio na Krośa (?) udaljenosti od Kailaśa, izvijestivši ga o svemu.
24. Śiva ih je tada ismijao. Gospod Śiva, naoružan trozupcem i gospod vatrenog temperamenta se obratio Ganama, koji su za sebe tvrdili da su heroji.
Śiva reče:
- 25. "Zdravo, Gane, nesposobni jadnici, vi tvrdite da ste hrabri, ali uopće niste takvi. Vi ne zaslužujete da stojite preda mnom i da govorite. Samo mu se podrugujući on će se opet ponašati na isti način.
26. Idite i istucite ga. Valjda ima ima netko među vama tko je to u stanju uraditi. Zašto bih ja još išta govorio? Njega se mora otjerati."
Brahmâ reče:
- 27. O veliki mudrače, nakon što je Śiva ukorio Gane, oni su otišli nazad Ganeśi, te mu se obratili.
Śivine Gane su rekli:
- 28. "Zdravo ti dječače, slušaj. Zašto se ponašaš tako naduto? Odlazi odavde. Ako ne otiđeš, tvoja smrt je sigurna."
Brahmâ reče:
- 29. Čuvši riječi Śivinih slugu, Pârvatin sin se zabrinuo, te je počeo misliti što da uradi.
30. U međuvremenu, božica je čula buku koja je dolazila od svađe između Gana i vratara, te je naredila njenoj prijateljici da otiđe i izvidi o čemu se radi.
31. Ona je otišla do vrata i pogledala što se događa. Ona je odmah sve shvatila. Ona je bila ushićena, te se vratila Pârvati.
32. O mudrače, ona je izvijestila Pârvati o svemu što se događa.
Njena prijateljica je rekla:
- 33. O velika Božice, hrabre Śivine Gane vrijeđaju i kore našeg Ganu koji stoji na vratima. 34. Kako ove Gane i Śiva misle iznenada ući u tvoju odaju ne mareći o tvojoj udobnosti? Ovo nije dobro za tebe.
35. Uprkos podnošenju žalosti ukoravanja i podrugivanja, on, naš Gana, dobro je uradio ne dozvoljavajući nikom da uđe.
36. Čak štoviše! Oni također raspravljaju. Kada rasprava počne, oni ne mogu ući unutra sretni.
37. Sada, kada su oni započeli sa prepiranjem, dozvoli im da ga svladaju i da uđu pobjednički.
38. Budući da je ovaj čovjek koji pripada nama ismijan, to također znaći da smo i mi ismijani. Prema tome, O nježna damo, napusti svoj prestiž visokog reda.
39. Śiva te uvijek stišće kao što to radi rak, O Sati. Što će on sada uraditi? Što će nam on sa svojim ponosom uraditi?"
Brahmâ reče:
- 40. Jao, bivajući podređena Śivinoj želji, Pârvati je razmišljala za trenutak.
41.Zatim, preuzimajući bahati stav ona je rekla.
Pârvati reče:
- 42. "Jao, on nije čekao ni za tren. Zašto bi on stalno tjerao svoje? Što će se sada dogoditi? Ili bih ja trebala prihvatiti ponizni stav.
43. Što se treba dogoditi dogoditi će se. Što je urađeno ne može se izmijeniti?" Nakon što je ovo rekla, Pârvati je ljubazno opet poslala svoju prijateljicu Ganeśi.
44. Prijateljica je došla do vratiju, te puna naklonosti prema Ganeśi reče što joj je Pârvati rekla.
Prijateljica je rekla:
- 45. "O obzirni gospodine, dobro si uradio. Ne dozvoli im da uđu silom. Što su ove Gane u usporedbi sa tobom? Mogu li oni pobijediti osobu kakva si ti?
46. Bilo to dobro ili loše neka tvoja dužnost bude obavljena. Ako budeš savladan neće uopće biti nikakvog daljnjeg neprijateljstva.
Brahmâ reče:
- 47. Ove riječi prijateljice Ganeśine majke su Ganeśu veoma razveselile, ojačale i ohrabrile. 48. Opasavši se oko struka, vezavši čvrsto svoj turban, on se neustrašio obratio svim Ganama.
Ganeśa reče:
- 49. "Ja sam Pârvatin sin. Vi ste Śivine Gane. I ja i vi smo jednaki. Neka vaša dužnost bude sada obavljena.
50. Vi ste svi vratari. Kako to da ja nisam? Vi stojite tamo i ja stojim ovdje. To je izvjesno. 51. Budući da je izvjesno da vi stojite ovdje, vi morate izvršiti Śivine naredbe.
52. O heroji, ja ću sada vjerno izvršiti Pârvatine naredbe. Ja sam odlučio što je odgovarajuće. 53. Stoga, O Śivine Gane, slušajte pažljivo. Vi nećete ući unutra niti silom niti ponizno. Brahmâ reče:
- 54. Nakon što im se Ganeśa odlučno na ovaj način obratio, Gane su se zasramili. Oni su otišli Śivi, ponizno mu se poklonili i stali pred njim.
55. Onda su oni njemu saopćili te vijesti čudesne prirode. Oni su sklopili njihove dlanove, zaustavili njihova ramena, hvalili Śivu i stajali pred njim.
56. Čuvši u detalje vijesti Gana, Śiva je odgovorio, uzimajući u obzir svjetovna pravila ponašanja.
Śiva reče:
- 57. "O Gane, slušajte. Bitka možda nije odgvarajuće rješenje. Vi svi ste moji. On je Pârvatin Gana.
58. Ali ako mi budemo ponizni, pojaviti će se glasine da je Śiva podređen svojoj ženi. O Gane, ovo je sigurno ponižavajuće za mene.
59. Politika uzvraćanja istom mjerom je teška. Taj usamljeni Gana je puki dječarac. Kakvo suprostavljanje se može očekivati od njega?
60.O Gane, vi ste svi stručnjaci sa reputacijom u ratnim stvarima. Kako bi se vi mogli odreći rata ponižavajući se na taj način?
61. Kako žena može biti tvrdoglava, naročito prema svom mužu? Pârvati će sigurno požnjeti plod onog što je uradila.
62. Zato, moji hrabri ljudi, pažljivo slušajte moje riječi. Ovaj rat treba voditi na svaki način. Neka se dogodi ono što se treba dogoditi."
Brahmâ reče:
- 63. O izvrsni mudrače, O brahminu, nakon što je ovo rekao, Śiva, majstor u raznim božanskim igrama je ostao šuteći, slijedeći načela svjetovnog ponašanja.

..............
Link

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.


Poslednji izmenio Miodrag dana 09 Apr, 2011 22:11 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 09 Apr, 2011 22:06 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

u pravu si, Miodraze, nastavicemo dve paralelne price o Ganeshi. Ionako su mnoge price, ove, u paralelama, ili se pricaju na dva ili vise nivoa, mesta.
nadam se da nece da zbune citaoce. I smislom u razlicitim Kalpama, reinkarnacijama sa nekim pomacima, dodacima, promenama... uvek zive... vecno... i inspirativne, naravno.
dakle nastavak iz Maitreje o Ganeshi:
...

Ali, tu nije bio kraj njegovoj (Daksinoj) muci. Usprkos sreæi koju je osjetio kad se Parvati konaèno ponovno pojavila pred njim, nije mogao zatomiti svoj užas kad je ugledao Šivu!
Šiva je na prvi pogled bio doista neugodan. Prljav, namazan pepelom, omotan starom i smrdljivom tigrovom kožom, dok mu je oko vrata, o užasa, visjela zmija! Teško je opisati taj prvi susret jer Dakšina nije želio progovoriti ni rijeèi sa Sivom. Zgranuto je gledao èas svoju kæerku, èas pridošlicu, i nije se mogao naèuditi zašto je njegova prekrasna kæerka, koja je mogla za muža uzeti bilo kojeg uzvišenog kralja ili vladara, izabrala ovog otrcanog isposnika?
Možda bi Dakšina još i razumio ljubav prema nekom siromašnom, mladom i zgodnom pjesniku ili sviraèu; da, to bi možda i razumio, ali ovo nije mogao nikako! Kakvu to strast može osjeæati Parvati prema mršavom, upalom i neuglednom joginu?
Isprièavam se, ali moram za trenutak prekinuti tijek prièe. Prekinuo sam je i u stvarnosti, kad ju je prièao Ganeš. Nešto mi (opet!) nije bilo jasno.
"Èekaj, pa zar Dakšina nije prepoznao Šivu?" upitao sam.
"Hm," odgovorio je Ganeš, "što se njega ticalo, pred njim je bio èovjek koji se zvao Šiva, i to je bilo sve. Zar kod vas ljudi ne nose imena poput Šive?"
Odgovorio sam prije nego sam ugledao skriveni smiješak na Ganešovom licu. "Ne, mislim da danas kod nas nitko ne nosi to ime..." A onda sam shvatio da me zadirkuje. Naravno. Zaslužio sam.
No, Ganeš je nastavio hineæi zbunjenost. "Dobro, onda se zovu Isus ili Jahve ili tako nešto..."
Slomljena kljova
Što da mu kažem? "Ne," promrmljao sam "rijetko tko se zove Isus. To bismo mi smatrali preuzetnim, èak uvrjedljivim. Ali, negdje drugdje, recimo u latinoamerièkim zemljama, ponekad djeci daju ime Isus. No, dobro, shvatio sam, ne moraš dalje objašnjavati..."
Ganeš se nasmiješio. "U redu je. Dakle, Šiva je za Dakšinu bio prljavi asket koji se zove "Šiva" i to je sve, ništa neuobièajeno, èak i oèekivano. Najèešæe ime za askete i sadhue ionako je bilo jednostavno - Šiva."
"Ali, zašto mu Parvati nije rekla koga je dovela u kuæu?"
"Ne znam", odgovorio je Ganeš djelujuæi iskreno. "Možda mu je i rekla, pa joj nije vjerovao... Ili, poznavajuæi Parvati, vjerojatno mu nije rekla jer je željela da joj muža prihvate takvoga kakav jest, zbog toga jer ga ona voli, a ne zbog toga što je - Bog!"
Ah.
* -*-
Dakšina je bio uporan u svojoj tvrdoglavosti. Nikako se nije smirivao i svojom je šutnjom i pasivnošæu gotovo pokvario svadbenu sveèanost. Parvati je bila uporna poput njega, pa je sve obavljala prema propisima i tradiciji, samo da ga uvjeri kako je njezina odluka ispravna. U tome je imala punu podršku svoje majke, mada je Miina morala oprezno održavati ravnotežu izmeðu svog muža i voljene kæerke.
No, svadba je nekako prošla, a Parvati i Šiva su se vratili na Kailasu, u svoj vlastiti dom. Za to vrijeme Dakšina je smišljao kako da sa svoje obitelji spere sramotu koju im je nanijela Parvati udavši se za prljavog isposnika. Domislio se organiziranja velike obiteljske sveèanosti žrtvovanja, na kojoj æe od jednog
A.P. Kezele
do drugog punog Mjeseca paliti vatre, pjevati svete pjesme i moliti za podršku bogova.
Kad je sve bilo spremno, odaslani su pozivi velikoj obitelji kojoj su pripadali, a takoðer i mnogobrojnim gostima. Dakšina æe za tu prigodu potrošiti više od polovice svog imetka. Pozivi su bili upuæeni svima, osim Parvati i Šivi, koje je Dakšina prigodno zaboravio pozvati.
"Moram otiæi, voljeni moj", rekla je Parvati Šivi èim je od Kamale saznala za sveèanost žrtvovanja. "To je moja obitelj i moj otac. Moram biti tamo."
Šivi se nije sviðala ta zamisao. "Ako baš moraš iako nas nije pozvao, onda æu i ja iæi s tobom."
Parvati mu je stavila prst na usta, a zatim ga poljubila u èelo. "Ne, najdraži. To je moja zadaæa. Ako te dovedem sa sobom, Dakšina æe se opet uvrijediti. Koliko god mi to bilo teško, otiæi æu sama. Ako ga uzmognem nagovoriti da promijeni stav prema tebi, pozvat æu te istoga trenutka. A ako ne..."
Šiva je promatrao svoju voljenu. Osjetio je da Parvati ima tmurne misli. Ipak, usprkos lošim slutnjama, morao ju je pustiti neka ide. Ono "a ako ne..." ostalo je visjeti izmeðu njih još dugo nakon što se Parvati spustila s njihove planine. I, na žalost, upravo se taj "ako ne..." dogodio i oblikovao im sudbinu.
Dakšina je bio vrlo hladan prema Parvati ne želeæi razgovarati s njom. Izbjegavao ju je nekoliko dana, a Parvati je plakala na majèinom ramenu, ne znajuæi što uèiniti. Na posljetku je bila toliko oèajna da je zaustavila oca usred priprema za veèernju molitvu i napala ga oštrim rijeèima pred mnoštvom rodbine i gostiju.
"Ne ponašaš se prema meni kao otac", uzviknula je hvatajuæi ga za rukav. "Što sam ti uèinila da si takav
Slomljena kljova
prema meni? Zar nisam nastala iz tvoje krvi? Zar me nisi ti poduèavao životu i mudrosti? Zašto sada porièeš sve èemu si me uèio?"
Zacrvenjevši se na tu novu sramotu, Dakšina je pobjesnio i izgubio kontrolu nad sobom. "Da, rodio sam te i poduèavao sam te. Ali èemu taj trud, kad si me iznevjerila? Ništa nisi shvatila i... zapravo, ti i nisi moja kæerka!"
Naravno daje Dakšina to rekao u bijesu i da duboko u sebi nije tako mislio. Ali, rijeèi su važne, a posebno su bile važne u to davno vrijeme. Parvati ih je èula i one su, poput dobro naciljane strijele, probile njezino srce. Pognulaje glavu dok su joj suze tekle niz obraze. Više od rijeèi zabolio ju je hladan i okrutan pogled u oèima njezinog oca.
"U redu," rekla je na posljetku, polagano podižuæi glavu. "Ako je tako, ako ti više nisi moj otac, a ja više nisam tvoja kæerka, vratit æu ti ono malo što si mi dao. Moja duša ti ionako ne pripada, a ovo moje smrtno tijelo - tvoj dar - sada ti vraæam jer mi više nije potrebno."
U trenutku dok je to izrekla, Parvati se srušila pred Dakšinom, ostavljajuæi svoje tijelo poput skinute košulje.
Uzalud su ljudi pritrèali, uzalud zazivali lijeènike i bogove. Uzalud je Miina neutješno plakala nad tijelom u kojem je sve donedavna obitavala njezina kæerka, a Dakšina stiskao zube u nemoænome bolu. Sve je bilo uzalud. Parvati je otišla.
* * *
Ganeš je gledao nekud u daljinu, zapevši u jednoj od svojih zamišljenih tišina.
A ja, što sam mogao reæi? Kakva prièa! Dogodilo joj se ponovno: nesretna Parvati je ponovno umrla! Èak i
A.P. Kezele
prije nego se Ganeš pojavio na ovome svijetu, njegova je majka imala buran život. Ili, bilo bi toènije reæi: burne živote i burne smrti.
Ovaj, put, meðutim, znao sam da slijedi neki obrat. Parvati nije mogla nestati zauvijek jer onda ne bi bilo ni Ganeša, ni ove prièe, ni mene koji je prenosim, ni vas koji je èitate. Nešto se moralo dogoditi, nešto zbog èega æemo mi, smrtnici, dugo pamtiti Parvati, ženu i majku, kæerku i boginju.
* * *
Planina se zatresla. Šiva je klonuo. Daleko na sjeveru, daleko od doma Miine i Dakšine, doma njegove Parvati, veliki Šiva je zadrhtao do kostiju.
"Neee!" zavikao je u oèaju. "Zašto, voljena? Zašto si to uèinila? Zašto si otišla?"
U suzama koje su razmazale pepeo na njegovom licu napustio je Kailasu i krenuo odmah prema mjestu na kojem je Parvati ostavila svoje tijelo. "Nije vrijedno toga, najdraža moja", govorio je sam sebi, nadajuæi se da ga Parvati nekako èuje. "Nije vrijedno te žrtve..."
Ali, što je uèinjeno, uèinjeno je. Parvati je oèito smatrala da je njezin èin bio opravdan. Usprkos gubitku života i odlasku od Šive, Parvati nije željela ostati kæerkom èovjeka koji nju nije prihvaæao takvom kakva je bila.
Šiva je znao što se dogodilo. Uporabio je svoje božanske moæi spoznaje i u umu vidio prizor izmeðu Dakšine i Parvati. Zbog toga nije žurio. Da se odmah stvorio pokraj Dakšine, vjerojatno bi ga u bijesu ubio. A to nije želio uèiniti. Dakšina æe više i bolje ispaštati svoj grijeh ako ostane živ.
Stigao je miran i ozbiljan, probijajuæi se kroz uplakane ljude. Parvati je ležala na odru ukrašenom cvijeæem. Pokraj nje je kleèala njezina majka. Ugledavši
Slomljena kljova
Šivu, zavapila je: "O plemeniti, spasi moju kæerku, svoju suprugu! Ti poznaješ tajna znanja. Tebi pripada sanðivini vidja, znanje o oživljavanju umrlih. Uporabi svoje znanje, svoj božanski dar, oživi našu Parvati, preklinjem te!"
Šiva joj je uzvratio pogled, a zatim joj prišao i uspravio je ispred sebe. "Poštovana majko," rekao je smjerno, "razumijem tvoju bol. Jednaka je mojoj, jer izgubio sam družicu koja me nadopunjuje kao što dan nadopunjuje noæ. Ali, ne mogu to uèiniti, ne mogu je vratiti u život."
"Zašto, zašto?" zavapila je Miina.
"Zato što Parvati nije umrla", odgovorio je Šiva. "Onaje otišla svojom voljom. Napustila je tijelo ne zbog dolaska Jame, boga smrti, veæ zbog toga što nije željela život koji je živjela. Takve ni sanðivini vidja ne može vratiti. Ni ja, Šiva, ne mogu je vratiti."
Dakšina je cijelo vrijeme ukoèeno stajao sa strane. Èuo je što Šiva govori, a bijes je ponovno prokuljao iz njega. "Ti si jedini krivac za sve!" povikao je Dakšina. "Da nije bilo tebe, sve se ovo ne bi dogodilo! Ali, neka, neka bude tako. Parvati više nije željela biti moja kæerka, a ja više ne želim njezino tijelo. Nosi ga sa sobom!"
Šiva je doista došao u miru. Želio je samo oplakati svoj gubitak. Ali, Dakšina je sada pretjerao, pokazavši da ga kæerkina smrt nije poduèila nièemu. Bijes i tvrdoglavost još su uvijek u njemu plesali svoj divljaèki pir. Osjetivši ga i u sebi, Šiva mu se takoðer prepustio. "Neka bude, onda, slijepi èovjeèe", rekao je i otvorio svoje treæe oko. Zaslijepljen istinom, Dakšina se pretvorio u prah i pepeo.
Ne osvræuæi se na zapomaganja Miine koja je sada izgubila i supruga, ali i strku koja je nastala jer su ljudi poèeli u strahu bježati od njega, Šiva se probio do
A.P. Kezele
Parvatinog tijela i podigao je na ramena. Suze su mu ponovno tekle kad ju je trèeæi nosio, želeæi pobjeæi što dalje od tog užasnog mjesta tragedije.
Trèao je satima, neumoran, želeæi istopiti bol koja ga je proždirala. Nije nikada ni sanjao da æe zbog neèega tako patiti. Bio je samodostatan i potpuno zadovoljan. Ali, otkad je Parvati ušla u njegov život, onaje postala središte njegovog svijeta. Nije to ni primijetio sve dok je nije izgubio. A sada, sadaje nosio njezino tijelo svijetom, u uzaludnoj nadi da æe je negdje ipak pronaæi.
Da, Šiva se zapravo nadao da æe njegova ljubav vratiti Parvati. Da je umrla, oteo bi je bogu Jami. Ali, nije. Otišla je svojom voljom, ne podigavši ruku na sebe, veæ napustivši tijelo èistom snagom namjere. Takve duše su iznad i izvan dohvata bogova.
Ipak, Parvati je negdje bila. Šiva je znao da se s tog mjesta mogla i vratiti. Samo, kako daje prizove? Kako daje vrati?
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 09 Apr, 2011 22:09 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Njegov se um vrtio u zatvorenoj petlji boli, želje i pitanja. Milijun puta je predbacio sam sebi što je dopustio da Parvati ode sama do oca. Daje on bio tamo, stvari bi bile drukèije. A opet, znao je, na neki naèinje i bio tamo, prisutan u Parvatinoj ljubavi. Polako, ta je spoznaja sazrijevala u njemu. Doista polako, jer je veæ mjesecima trèao pustinjom, noseæi sa sobom tijelo koje se raspadalo. Punu godinu dana, toènije. Toliko mu je trebalo da zastane, a toliko je trebalo i smrtnom tijelu da se ospe, uništavano vjetrom, kišom i suncem. U Šivinim rukama na posljetku je ostao samo naramak Parvatine kose; sve ostalo je pogubio putem.
Tek kad je zastao, konaèno iscrpljen, držeæi tu kosu u svojim rukama, i nekako shvaæajuæi da sve ipak ima svoj smisao, Šiva se okrenuo i iza sebe, na mjestu gdje je prije bio samo pijesak i gole stijene, ugledao procvale šumarke i zelene livade.
Slomljena kljova
"Parvati..." prošaptao je, odjednom shvaæajuæi u što gleda.
"Najdraži..." odgovorio mu je tihi glas mirnih oaza i vode koja teèe.
"Parvati..." ponovno je prošaptao Šiva.
"Voljeni..." zapjevale su ptice i nasmijale se srne u bijegu.
Šiva je zaplakao.
Plakao je dugo puštajuæi da se u njemu smjenjuju tuga i -sreæa. Pronašao je Parvati, ali ju je istodobno ponovno izgubio.
Tek kad je pala noæ, tek su mu se tada oèi umorile od suza. Šiva je podigao pogled prema tamnome nebu posutom svjetlom i rekao Mjesecu i zvijezdama: "Gdje si, najdraža?"
I tamo gore, u izmaglici mlijeène staze, oblikovao se lik njegove voljene. "Ovdje sam", rekla je Parvati s nebesa. "Posvuda sam oko tebe. Nalazim se u tragovima koje si ostavljao. Moje je tijelo oploðivalo Zemlju. To sam sada ja, najdraži moj."
Grcajuæi od sreæe što je vidi, Šiva je ponovno zaplakao. "Ali, ja te želim cijelu, tjelesnu. Želim voditi ljubav s tobom. Tako æemo lakše i brže stvarati život. Tako mora biti, a ne ovako."
Parvati se nasmiješila treptanjem zvijezda. "Slažem se, ljubavi moja, ali s tim se mora složiti i Dakšina, moj tjelesni otac."
"Ah!" zavapio je sada Šiva. "Dakšina je mrtav. Ubio sam ga istinom!"
"Onda idi natrag, najdraži, i oživi ga. To nam je jedina šansa! Ovako æeš uèiniti..." rekla je Parvati, naputivši Šivu kako da postupi prema njezinim roditeljima. Zatim je nestala, dok su zvijezde poprimale svoj uobièajeni raspored.
A.P. Kezele
Šivaje ustao shvaæajuæi istinu u Parvatinim rijeèima. Onaje posvuda oko njega i njihova ljubav nikada neæe nestati. Ali, ako je želi na naèin na koji ju je imao ranije, Parvati se mora ponovno roditi. A za to joj je potreban otac: Dakšina se mora vratiti u život!
Prošlo je godinu dana od Šivinog odlaska i smrti Dakšine. Miina j e nj egov pepeo èuvala u glinenoj po sudi. Nije ga prosula u rijeku kako je nalagala tradicija. Iz nekih, èak i njoj nepoznatih razloga, èuvala ga je kao da u srcu èuva nadu u sretan život s mužem i voljenom kæerkom.
Tijekom te duge godine Miina se mnogo puta zapitala što osjeæa prema Šivi. Da lije smatrala daje on doista kriv za njezinu nesreæu, kao što je to mislio Dakšina? Koliko god ispitivala samu sebe i svoje srce, nije pronašla tragove optužbe. Šivaje uèinio što je morao, a Dakšina je sam na sebe navukao njegov bijes. Miina je molila za spas duše svojeg zaslijepljenog muža.
Zbog toga se nije uplašila kad je pred sobom ugledala Šivu, još mršavijeg nego prije i potpuno iscrpljenog. "Došao si", jednostavno je rekla. "Nisi pronašao Parvati?"
Šivaje odmahnuo glavom. "Nisam. Jesam. Pronaæi æu je. Zato sam došao. Oživjet æu tvog muža. Gdje mu je pepeo?"
Miina nije razmjela što to Šiva govori, ali joj je srce zaigralo od radosti. Brzo mu je donijela posudu s pepelom,a Šivaje dubokim glasom poèeo pjevati tajne mantre sanðivini vidje. Nije prošlo mnogo, a Dakšina se pojavio pred njima, stvoren ponovno iz svog vlastitog pepela. Èim se oblikovao, pao je na koljena pred Sivom.
"Oprosti mi, gospodaru!", zavapio je. "Bio sam slijep, tvrdoglav i ponosan. Nisam te prepoznao, nisam znao tko si, nisam vidio... Sada znam istinu. Oprosti mi!"
Slomljena kljova
Šiva ga je hladno promatrao. "Sada znaš istinu o meni. A da li znaš istinu o Parvati? Znaš li tko je ona koja je roðena u tijelu tvoje krvi?"
Dakšina je poèeo plakati. "Parvati, Parvati... ni nju nisam prepoznao. Nisam bio svjestan tko je... moja kæerka. Moja... Oh, Parvati!"
Vidjeviši kako je Dakšina sada iscijeljen istinom, Šiva se smekšao. Cilj je postignut: Dakšina je preobražen.
"Ustani", rekao mu je. "Vi ste rodili Parvati jednom, iz vaše ljubavi æe se ona roditi i drugi put."
Miina i Dakšina su ga gledali zapanjeno. "Zar se Parvati može vratiti? Nisi li rekao da ona nije umrla i da zato..."
"Da, rekao sam tako i to je istina. Ne mogu je vratiti sanðivini vidjom. Ali, vi i vaša ljubav je možete ponovno stvoriti. Ove æete noæi voditi ljubav i zaèeti je ponovno. A ja æu vaš tjelesni dar pretvoriti u dom pogodan za Parvatinu dušu. Vratit æe nam se veæ sljedeæeg jutra!"
Miina i Dakšina zbunjeno su se pogledali. "Uèinit æemo to, Šiva plemeniti", rekao je Dakšina pomalo oklijevajuæi. "Ali, možda si zaboravio na našu dob. Parvati je roðena u našim poznim godinama, a sada ih je još mnogo prošlo. Naša tijela nisu ono što su bila nekoæ..."
Šiva se nasmijao. "Ne brinite", rekao je, "Strast ne umire s godinama, pa niti s tijelom. Strast i ljubav su vjeèni, ako im samo osigurate dom u svom srcu i duši."
Zatim je posegnuo za kobrom koju je nosio oko vrata. Uhvatio ju je iza glave koja je opasno zasiktala i usmjerio ih prema Parvatinim roditeljima. Miina i Dakšina su ustuknuli.
"Ne bojte se", rekao je Šiva smirujuæi ih. "Ovo je smrtonosni otrov za sve, osim za one kojima ga
A.P. Kezele
ja ponudim." I s tim je rijeèima iscijedio par kapi kobrinog otrova na dlan svoje ruke. "Evo", ponudio im je, "Kušajte."
Miina i Dakšina oprezno su mu prišli, još uvijek oklijevajuæi. Ali, Šiva im je èvrsto nudio svoj dlan, smiješeæi im se i ohrabrujuæi ih. Jedan po jedan prislonili su lice uz njegovu ruku i poljubili mjesto gdje se nalazio kobrin nektar. Gotovo trenutno, otrov je poèeo djelovati, ali umjesto da ih usmrti, Miina i Dakšina su osjetili nalet energije. I, to su znali èim su se pogledali, buðenje davno uspavane želje.
"Uzmite ovo", rekao im je Šiva dajuæi im ostatke Parvatine kose. "Neka bude pokraj vas kada æete noæas slaviti Boginju užitka." I s tim se rijeèima okrenuo, ostavivši ih same.
I dok su Miina i Dakšina vodili ljubav cijele noæi, Šiva je najprije zazvao Kamalu, svoju kæerku, zamolivši je da budno pazi na dvoje ponovno probuðenih ljubavnika. Kamalu nije trebalo nagovarati da sudjeluje u oživljavanju svoje prijateljice i majke, pa se nevidljiva zavukla u njihove odaje, pjevajuæi ljubavne pjesme, neèujno svakome osim onih koji su od Šive dobili nektar mladosti iz usta njegove kobre.
A Šiva je cijelu noæ proveo u dubokoj meditaciji, potpuno tih i nepomièan. Nije se moglo ništa više uèiniti. Sada æe pomoæi samo tišina.
Još je bio mrak, tik pred zoru, kad je Šiva osjetio dodir neèije ruke na svojem ramenu. Znao je èija je to ruka.
Odmah je otvorio oèi. "Parvati!" prošaptao je.
"Ovdje sam, najdraži", rekla je njegova boginja bacajuæi mu se u zagrljaj. "Ljubav i istina su nas ponovno spojili."
Slomljena kljova
* * Y
Što bi èovjek mogao reæi na takvu prièu? Ni tada kad sam je prvi put èuo, a moram priznati ni sada, ne znam gdje bih poèeo o njoj misliti, a kamoli nešto zakljuèiti. Kao i sve druge prièe i ova me progonila noæima, danima i mjesecima. Ponekad mora proæi stvarno mnogo vremena prije nego detalji ovakve pustolovine sjednu na svoje mjesto. Tada odjednom shvatite svu dubinu onog što je reèeno.
Ne zavaravam se da u ovom trenutku razumijem sve što se dogodilo izmeðu Šive i Parvati. Vjerojatno ima nijansi koje mi izmièu. Jer, kako bi inaèe moglo biti da svaki put kad se sjetim te prièe zamijetim nešto novo? Odakle te "novosti" dolaze, kad sam prièu veæ èuo, pa èak i zapisao? Oèigledno, prièa je živa. Ona mi svaki put šapne nešto drugo, veæ prema tome koliko sam sposoban èuti.
Sjeæate li se razgovora s Ganešom koji sam vam isprièao na poèetku? Onog dijela kad je rekao da su to "samoprièe"? E, pa, shvatio sam igru rijeèi iza tog izraza! Samoprièe su prièe koje idu same od sebe; prièe koje žive same po sebi. Jednom isprièane, dalje se prièaju same, svaki put kad ih se prisjetite.
Zgodno, zar ne?
211/ oram priznati da mi je posebnu pozornost _y I vprivukao detalj s otrovom Šivine kobre koji je Miini i Dakšini poslužio kao eliksir mladosti i kao, uh, duhovna turbo vijagra. Kao što znate, Ganeš takoðer nosi kobru, ali ne oko vrata nego oko pojasa. Oèigledno se ta sklonost kobrama prenosi u obitelji.
"Stoje to u zmijama", pitao sam ga jednom, "da ih vi, duhovna stvorenja, tako jako volite?"
"Ah, kobre!" uzviknuo je Ganeš pogladivši je u predjelu svog pupka, gdje joj je u tom trenutku bila glava. "Kobre su - a što se toga tièe, sve zmije - vrlo zanimljiva stvorenja. Znaš, presvlaèe svoju kožu, pa su dobar simbol preobrazbe. Onda, imaju taj otrov koji može poslužiti i kao lijek. Pa, onda..."
Tu je iznenada zastao znaèajno podižuæi jedan prst. "Hej, a znaš li ti onu prièu o Vasukiju i kako su ga iskoristili i bogovi i demoni?"
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 09 Apr, 2011 22:10 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

….
"Bogovi i demoni", zapoèeo je udobno se namjestivši u položaju polulotosa, "oduvijek su bili u nekoj vrsti natjecanja, da ne kažem rata. Jedna strana vuèe ovamo, a druga onamo. Meðutim, bez jedne od njih, svemir ne bi bio cjelovit, znaš."
Da, taj dio njegove filozofije upoznao sam veæ odavno. Za razliku od suvremenog shvaæanja dobra i zla, Ganešov svijet se sastoji od sila, energija i inteligencija koje same po sebi nisu nikad iskljuèivo dobre ili iskljuèivo zle. Zapravo, mogu biti i jedno i drugo, zavisno s kojeg stajališta im pristupate. Na taj naèin, Ganešov svijet je mnogo stvarniji od idealizirane filozofije crno-bijele borbe dobra i zla. Kako na nebu, tako i na zemlji - to Ganeš prihvaæa. Ali, eto, kao što na zemlji nije sve crno-bijelo, tako to nije ni na "nebu". Štoviše, možda je èak dobro reæi kako naši izrazi "bogovi" i "demoni" danas zvuèe izrazito obojeno pozitivnim, odnosno negativnim nabojem. Na sanskrtu, kojim se Ganeš èesto koristi, izrazi "devas" i "asura" ne nose takav naboj. Radi se o vrstama nebeskih ili duhovnih stvorenja, to je sve. Kao što mije objasnio, s vremenom su ti izrazi poprimili znaèenja nositelja dobra, odnosno zla. U poèetku to nije bilo tako. Svemir je morao funkcionirati kao cjelina i svako stvorenje u njemu, posebice ono duhovno, imalo je svoje mjesto. Bez tog mjesta jedan mali kotaèiæ svemira ne bi djelovao kako treba. A bez par tih kotaèiæa urušio bi se i nestao.
Zbog toga je cijela prièa o ratu bogova i demona zapravo lažna i iskonstruirana da bi se naivni držali u strahu. Jasno je da svaki prirodni zakon ima svoju svrhu i namjenu, te da uopæe ne bi bilo dobro da
Slomljena kljova
jedna skupina prirodnog zakona nadvlada onu drugu. Na posljetku, zato je taj "rat" vjeèna pojava. Nikad neæe prestati jer niti nije rat - više je nalik plesu. Ali, pretpostavljam daje i to stvar toèke gledišta, zar ne?
Kako god bilo, prièa koju mije Ganeš tada isprièao drugi put, u sebi sadrži i nevjerojatan obrat u kojemu su upravo bogovi ti koji se ne drže dogovora, odnosno varaju demone želeæi zadržati amritu, to jest napitak besmrtnosti samo za sebe.
"Da bi se dobila amrita," nastavio je Ganeš, "mora se uzburkati prvobitni ocean svijesti. I to dobro uzburkati! I bogovi i demoni imaju želju za besmrtnošæu. Svaka je skupina za sebe tražila naèin da stvori amritu. Meðutim, ubrzo su shvatili da to ne mogu postiæi sami - bili su preslabi. Jedino su udruženi to mogli napraviti pa su, usprkos razlika u naravi i svjetonazoru, dogovorili suradnju."
Vidite, besmrtnost nije bila dostupna kad je "prvobitni ocean svijesti" bio miran i neuznemiren. Trebalo ga je "promuækati". U toj prispodobi se krije velika istina o životu. Ima jedna suvremenija poslovica koja me podsjeæa na tu istinu: "Brodovi su sigurni u luci, ali su graðeni za plovidbu morima i oceanima." Nema života bez pokreta i "uznemirenosti". U tome se krije opasnost, ali ta opasnost u sebi nosi život. Nepomiènost i prividna sigurnost donose smrt.
"Dakle, i stvaralaèke i uništavajuæe sile moraju se udružiti da bi život bio besmrtan!" ubacio sam se, potvrðujuæi Ganešove rijeèi.
On me pogledao malo iskosa, kao da procjenjuje da li se ja to šalim ili sam doista "ponosno" izrazio duboku mudrost.
...
Laughing
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 09 Apr, 2011 22:48 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

E odlicno ima jos price.A i price nisu u linearnom vremenskom sledu .
Hvala Alex .
Inace Ganapati je Bog Inteligencije i zato svaka molitva i sluzenje pocinje molitvama Ganesi pa onda Svemu ostalom , da bi se zadobila inteligencija a sa njom razumevanje i sve ostalo sto proizilazi iz takvog stanja .
................
Link

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 10 Apr, 2011 22:25 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

......................
Link


3

POGLAVLJE PETNAEST

(Ganeśina bitka) Brahmâ reče:
- 1. Pošto im se Śiva ovako obratio, oni su se spremili i otišli u Śivinu palaču.
2. Videći izvrsne Gane, potpuno opremljene za rat, kako dolaze, Ganeśa im se obratio ovako.
Ganeśa reče:
- 3. "Pozdravljeni budite vođe Gana, koji izvršavate naredbe Śive. Ja sam sam i puki dječarac, i ja također izvršavam Pârvatine naredbe.
4. Neka božica vidi snagu njenog sina. I neka Śiva vidi snagu njegovih Gana također.
5. Borba između Pârvatine i Śivine strane je borba između snažne vojske i jednog jedinog mladića. Vi svi ste stručnjaci u ratnim stvarima i već ste se borili u mnogim bitkama.
6. Ja se nikad ranije nisam borio u nijednoj bitci. Ja sam obični dječarac. Ja ću se sada boriti. Ako vi budete osramoćeni, to će biti sramota za Śivu i Pârvati.
7. No to se neće meni dogoditi. Ako ja budem osramoćen, meni će se ustvari dogoditi suprotno. Pârvati i Śiva će biti osramoćeni, ne ja.
8. O vođo Gana, rat će započeti nakon što se ovo realizira. Vi ćete poštovati vašeg gospoda i moju majku.
9. Kakvu vrstu bitke voditi? Neka se dogodi što je predodređeno. Nitko u tri svijeta to ne može spriječiti."
Brahmâ reče:
- 10. Nakon što ih je Ganeśa ovako izazvao, oni su pojurili prema njemu sa velikim štapovima i raznim drugim oružjima koja su ukrašavala njihove ruke.
11. Bijesno urličući i uzvikujući "Gledaj, gledaj", Gane su nahrlili na njega.
12. Prvi je došao Nandin i uhvatio njegovu nogu da bi je onda povukao. Onda je Bhrngin navalio na njega i uhvatio njegovu drugu nogu.
13. Prije nego što su Śivine Gane imale vremena da povuku njegove noge Ganeśa ih je udario po njihovim rukama oslobodivši svoje noge.
14. Zatim je uzeo željeznu toljagu, i stojeći na ulazu, njom je izudarao Gane.
15. Nekima su ruke bile slomljene, a nekima leđa. Glave drugih su bile razmrskane, a čela drugih su bila zdrobljena.
16. Koljena nekih su bila slomljena, ramena drugih su bila opaljena. Oni koji su bili sprijeda su bili pogođeni u prsa.
17. Neki su pali na tlo, neki su pobjegli u raznim smjerovima, nekima su noge bile slomljene i neki su pobjegli Śivi.
18 - 19. Upravo kao što srna bježi kada ugleda lava, na isti način su i Gane, kojih je bilo mnoštvo, pobjegli. Ganeśa se vratio na ulaz i ostao tamo.
20. On je izgledao kao uništavatelj sviju, kakav je bog Yama, strašni bog smrti koji uništava sve na kraju Kalpe.
21. U ovo vrijeme, potaknuti od mudraca Nârade, svi bogovi uključujući Vişnua i Indru su došli tamo.
22. Stojeći pred Śivom i klanjajući se pred njim, sa željom da mu mogu predano služiti izvršavajući njegove zapovijedi, oni su rekli - "O gospode, milostivo nam reci što da radimo.
23. Ti si veliki Brahman, gospod sviju, stvoritelj, održavatelj i uništavatelj svih stvorenih bića. Svi su tvoje sluge.
24. Ti si u svojoj suštini bez ikakvih osobina ali tvojom pukom igrom ti preuzimaš Râjas, Sâtva i Tâmas oblike. O gospode, kakvu vrstu igre ti sada igraš?"
Brahmâ reče:
- 25. O izvsni mudrače, čuvši njihove riječi i vidjeviši Gane posve skršene, gospod Śiva im se obratio.
26. O izvrsni mudrače, Śiva, gospod sviju, Pârvatin suprug, s meni Brahmi, smijući obrati ovako.
Śiva reče:
- 27. "O Brahmâ, slušaj. Dječak stoji na ulazu u moju kuću. On je veoma jak. On ima štap u svojoj ruci. On me sprečava da uđem u kuću.
28. On udara veoma vješto. On je uništio mnoge moje Pârşade. On je silom porazio moje Gane.
29. O Brahmâ, ti sam bi trebao otići tamo. Snažnog mladića bi trebalo smiriti. O Brahmâ, ti ćeš učiniti sve da bi ga podvrgao kontroli."
Brahmâ reče:
- 30. Čuvši riječi gospoda i ne mogavši saznati o čemu se radi, uslijed obmanjenosti neznanjem, O dragi, ja sam u pratnji mudraca otišao Ganeśi.
31. Videći me da mu se približavam, Ganeśa je veoma ljutito došao pred mene, te me zgrabio za moje brkove i bradu.
32. Ja sam mu se onda obratio, "Oprosti mi, oprosti mi, O gospode. Ja se nisam došao boriti. Ja sam obični brahmin. Ja sam došao da bih osigurao mir i nikome neću nanijeti zlo."
33. Dok sam ja ovo govorio, O brahmine, herojski Ganeśa, dječak velike snage neobične za dječaka je uzdigao njegovu željeznu toljagu.
34. Vidjevši moćnog Ganeśu da zamahuje željeznom toljagom ja sam smjesta počeo bježati.
35. Ostali su također počeli uzvikivati "Bježmo, bježmo", bivajući napadnuti od strane Ganeśe. Neki su se srušili sami od sebe dok je neke oborio Ganeśa.
36. Neki od njih su u tren oka pobjegli Śivi, te mu sve ispričali o ovom događaju.
37. Vidjevši ih u tom jadnom stanju i čuvši vijesti, Śiva, adept u (božanskim) igrama, se veoma razljutio.
38. On je izdao naredbe Indri i ostalim bogovima, Ganama na čelu sa šesto-glavim (6) Kumârom, goblinima i duhovima.
39. Na Śivinu naredbu svi oni su bili spremni da ubiju Ganeśu. Sa svojim oružjima uzdignutim na odgovarajući način, spremni na borbu, oni su došli iz svih pravaca.
40. Koje god oružje da su imali oni su ga snažno bacali na Ganeśu.
41. Došlo je do velike zbrke u sva tri svijeta. Stanovnici svijeta su se našli u velikoj neprilici i neizvjesnosti.
42. Brahmin životni vijek nije pri kraju, ali ipak cijeli svemir je izgledao kao da mu se događa potpuno uništenje. Izgledalo je kao da je to sigurno Śivina želja.
43. Božanstvo sa šest lica i ostali koji su došli tamo nisu uspijeli efikasno upotrijebiti njihova oružja. Oni su bili veoma iznenađeni.
44. U međuvremenu božica, majka svemira, posebnog znanja, saznala je za cijeli događaj te se veoma razbjesnila.
45. O veliki mudrače, tada i tamo božica je stvorila dvije Śakti radi pomoći njenoj vlastitoj Gani. (Jedna Śakti je strašni aspekt Božice personificirane kao Kâli, Candi i Bhairavi, druga je Durga lijepe žute boje sa nekoliko ruku jašući na tigru strašnog i prijetećeg stava.)
46. O veliki mudrače, jedna Śakti je preuzela veoma žestoki aspekt, te je stajala tamo otvorenih ustiju koja su bila velika kao spilja tamne planine.
47. Ona druga je preuzela oblik munje. Ona je imala mnogo ruku. Ona je bila golema i strašna božica spremna kaznite podle.
48. Oružja koja su bacali bogovi i Gane, one su hvatale svojim ustima, te ih ponovno bacale prema njima.
49. Nijedno oružje bogova se više nije moglo vidjeti oko Ganeśine željezne toljage. Božice su te koje su obavile ovaj čudesni pothvat.
50. Osamljeni dječak je uskomešao i uzburkao golemu neprohodnu vojsku na isti način kao što je prethodno velika planina uzburkala mliječni ocean. (Izraz "girivara", najbolja među planinama, odnosi se na mitsku planinu Meru koja je bila iskorištena i upotrebljena radi uzburkivanja oceana).
51. Indra i ostali bogovi su bili dotučeni od strane samog Ganeśe. Śivine Gane su tada bili uzdrmani i očajni.
52. Učestalo hvatajući dah, bivajući posve uzdrmani njegovim udarcima oni su se sakupili, te su ovako raspravljali.
Bogovi i Gane su govorili:
- 53."Što sada uraditi? Gdje ići? On vitla svojom toljagom desno i lijevo."
Brahmâ reče:
- 54. U međuvremenu tamo su došle izvrsne nimfe sa cvijećem i sandalovom pastom u rukama. Ti i ostali bogovi koji su bili željni da budu svjedoci ove bitke su došli tamo. O izvrsni mudrače, izvrsna staza nebeskog svoda je bila posve pokrivena njima.
55. Vidjevši bitku oni su bile veoma iznenađeni. Oni nikad prije nisu bili svjedocima bitke kakva je bila ova.
57. Zemlja sa svim oceanima se tresla. Kao rezultat strašne bitke čak su i planine pale dolje.
58. Nebom su se brzo vrtjele planete i zvijezde. Sve je bilo uzdrmano. Bogovi su pobjegli. Gane su učinili isto.
59. Hrabro božanstvo sa šest lica nije pobjeglo. Veliki ratnik je zaustavio svakog i stao na čelo.
60. Ali Gane su se uzaludno borili protiv dviju Śakti. Oružja bogova i Gana su bila slomljena i oduzeta od strane ovih Śaktija.
61. Oni koji su oklijevali uključiti se u bitku otišli su Śivi. Svi bogovi i Gane su pobjegli.
62. Oni koji su u tijelu otišli Śivi klanjajući su mu se obratili "O gospode, tko je ovaj izvrsni Gana?
63. Mi smo čuli da su se bitke vodile i ranije. Čak i sada se vodilo mnogo bitki. Ali ovakva bitka se nikad prije nije vidjela, niti se čulo za neku takvu.
64. O gospode, razmislimo malo o ovom. Inače pobjeda nije moguća. O gospode, jedino si ti spasitelj svijeta. U to nema sumnje."
Brahmâ reče:
- 65. Čuvši njihove riječi, gnjevni Rudra je postao još gnjevniji, te je otišao tamo sa njegovim Ganama.
66. Cijela vojska bogova zajedno sa Vişnuom koji je sa sobom nosio svoj disk su uzvikivali u slavu Śivi slijedeći ga.
67. U međuvremenu, klanjajući se Śivi, ti, sa sklopljenim dlanovima u znak poštovanja, O Nârada, ovako si govorio.
Nârada reče:
- 68. "O gospode bogova, molim te slušaj moje riječi. Ti si sve-prožimajući gospod i stručnjak u raznim igrama.
69. Igrajujući ove igre, ti si uništio nadutost Gana. O Śankara, ti si također uništio drskost bogova dajući ovom Ganeśi mnogo snage.
70. O gospode Śiva, tvoja vlastita čudesna snaga je poznata cijelom svijetu, ti koji bez ičije pomoći otklanjaš teškoće sviju.
71. O gospode koji si sklon svojim posvećenicima., ne prepuštaj se ovoj igri. Milostivo iskaži čast svojim vlastitim Ganama na podesan način i založi se za njihov rast.
72. O dodjelitelju oblasti Brahmana, požuri i ubij ga sada u tvojoj igri". O Nârada, nakon što si ovo rekao, ti si nestao sa tog mjesta.
..........
Link

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz poslednjih:   
www.OBJAVE.com forum » MOJ DUHOVNI PUT
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu Prethodni  
1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20,
21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34  Sledeci
Strana 32 od 34

 
Skoči na:  
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

Neke srodne teme
 Teme   Odgovori   Autor   Pogledano   Poslednja poruka 
Nema novih poruka JAHAČI APOKALIPSE 583 ENEMOON 250787 23 Avg, 2011 19:53 pm
ENEMOON Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Inuraki Reptil Koji Zivi U Meni 0 Branovic 13875 24 Jul, 2011 17:53 pm
Branovic Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka RECEPTI KOJI ŽIVOT ZNAČE 13 Vera Bojičić 29113 12 Jun, 2011 16:58 pm
Bojan71 Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka DUHOVNOST za početnike..a i one koji misle da to nisu 111 5.element 59399 16 Dec, 2010 06:55 am
Sara Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Seminari i kurseviPozdrav. Da li neko zna koji sajtovi prat 1 krang 14142 18 Jan, 2010 01:39 am
uspensky Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka KYMATICA - KIMATIKA - film koji treba obavezno pogledati!!! 3 ENEMOON 20068 21 Sep, 2009 18:50 pm
Giba Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Zimski začini koji griju tijelo i duh 0 Vakan Tanka 17011 22 Jan, 2008 10:08 am
Vakan Tanka Pogledaj zadnje poruke
 
 
Home | Add to Favorites | Mapa sajta
 
 




Solaris 1.11 phpBB theme/template © 2003 - 2005 Jakob Persson (readme)(forumthemes/bbstyles)

Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prevod by CyberCom