PUTOVANJE DUŠA
Idi na stranu Prethodni  
1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sledeci
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
www.OBJAVE.com forum » OBJAVLJIVANJE SE NASTAVLJA
Pogledaj prethodnu temu :: G :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 24 Mar, 2010 19:03 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

.
Rudolf Štajner:

IZ AKAŠA HRONIKE

Sredstvima obične povesti čovek može naučiti samo mali deo od onoga što je čovečanstvo doživelo u praistoriji.

Istorijski dokumenti bacaju svetlo na samo nekoliko milenijuma. Ono što nas arheologija, paleontologija i geologija mogu naučiti je vrlo ograničeno. štaviše, sve što je izgrađeno na spoljašnjim dokazima je nepouzdano. Treba samo posmatrati kako se promenila slika nekog događaja ili naroda, ne tako udaljenog od nas, kada je otkriveno neko novo povesno svedočanstvo.
Dovoljno je samo uporediti opise jednog istog zbivanja iz pera različitih istoričara, da bi se ubrzo shvatilo na kakvim se nesigurnim temeljima stoji kada je reč o ovim stvarima. Sve što pripada spoljnom svetu čula podložno je vremenu. I, dalje, vreme razara ono što je nastalo u vremenu. Sa druge strane, spoljašnja istorija je zavisna od onoga što je sačuvano u vremenu. Niko ne može reći da je sačuvano ono što je bitno ako se zadovoljava spoljnim svedočanstvima.

Sve što nastaje u vremenu ima svoj izvor u večnom. Ali večno nije pristupačno čulnoj spoznaji. Ipak, putevi za percepciju večnog su otvoreni za čoveka. On može razviti sile koje dremaju u njemu tako da bude u stanju da spozna večno. U knjizi "Kako se stiču saznanja viših svetova" ukazuje se na taj razvoj. Ona takođe pokazuje da, na određenom visokom nivou svoje spoznajne moći, čovek može prodreti do večnog izvora stvari, koje nestaju s vremenom. čovek proširuje svoju spoznajnu moć na ovaj način ako nije ograničen samo na spoljne dokaze u vezi sa znanjem o prošlosti. Tada on može vidjeti u događajima ono što čula ne mogu percipirati, onaj deo koji vreme ne može da uništi. On prodire sa prolazne na neprolaznu povest. činjenica je da je ta povest pisana drugačijim slovima od obične povesti. U gnozi i teozofiji to se naziva "Akaša hronika“. Našim jezikom je moguće dati samo bledi pojam o toj hronici, pošto naš jezik odgovara svetu čula.

Ono što je opisano našim jezikom odmah poprima karakter ovog čulnog sveta. Neiniciranome, koji se još ne može uveriti u realnost odvojenog duhovnog sveta putem svog vlastitog iskustva, onaj ko je iniciran izgleda kao vizionar, ako ne i nešto gore. Onaj koji je stekao sposobnost percepcije duhovnog sveta putem svog vlastitog iskustva, dolazi do spoznaje prošlih događaja u njihovom večnom karakteru. Oni ne stoje pred njim poput mrtvog svedočanstva iz prošlosti, nego se pojavljuju u punom životu. U nekom smislu, ono što se odigralo dešava se pred njim.

Oni koji su inicirani u čitanje takvog živog pisma mogu gledati unatrag u mnogo udaljeniju prošlost od one koju prikazuje spoljašnju povest i na bazi direktne duhovne percepcije, oni takođe mogu opisati mnogo pouzdanije one stvari koje govore spoljni povesni događaji. Da bi se izbegao mogući nesporazum, treba reći da duhovna percepcija nije nepogrešiva. Ova percepcija takođe može grešiti, može videti na jedan netačan način, krivi način. Niko nije slobodan od greške na ovom polju, bez obzira na to koliko visoko on stajao. Zato ne treba prigovarati kada saopštenja ne odgovaraju jedno drugome, mada su predanost i tačnost posmatranja ovde mnogo veće nego u spoljnom svetu čula. Ono što različiti inicirani mogu izvestiti o istoriji i praistoriji u bitnom će se slagati. Takva istorija i praistorija i postoje u stvari u svim misterijskim školama. Ovde je slaganje za milenijume tako potpuno da se sklad koji postoji između spoljašnjih istoričara za čak i jedno stoleće ne može s tim ni da se uporedi. Inicirani opisuje bitno isto stvari u svim vremenima i na svim mestima.


SAZNANJA IZ AKAŠE O ATLANTIDI





Posle uvoda, dato je nekoliko poglavlja iz Akaša hronike. Najpre će biti opisani oni događaji koji su se odigrali kada je takozvani atlantski kontinent još postojao između Amerike i Evrope. Taj deo površine naše Zemlje nekad je bio kopno. Danas on čini dno Atlantskog okeana. Platon govori o poslednjem ostatku tog kopna, o ostrvu Posejdonu, koje je ležalo zapadno od Evrope i Afrike. U "Priči o Atlantidi i izgubljenoj Lemuriji" od W. Scott-Elliotta, čitalac može naći da je dno Atlantskog okeana nekad bio kontinent i da je to za oko milion godina bila pozornica civilizacija koja je, za sigurno, sasvim različita od ovih naših modernih. Tu je i podatak da su poslednji ostaci tog kontinenta potonuli u desetom milenijumu pre Hrista. Ovoj sadašnjoj knjizi je cilj da dâ informacije koje će dopuniti ono što je rekao Scott-Elliott. Dok on više opisuje spoljašnje događaje kod naših atlantskih predaka, ovo delo je usmereno više ka tome da se zabeleže neki detalji u vezi sa duhovnim karakterom i unutrašnjom prirodom uslova pod kojima su oni živeli.

Zbog toga se čitalac mora u imaginaciji vratiti do perioda koji je trajao mnogo milenijuma. Međutim, ono što je ovde opisano nije se odigralo samo na kontinentu koji je sada pokriven vodama Atlantskog okeana, nego isto tako i u susednim područjima onoga što su danas Azija, Afrika, Evropa i Amerika. Ono što se zbivalo kasnije na ovim područjima razvilo se iz te ranije civilizacije.
Danas sam još prisiljen da ćutim o izvorima informacija koje su date. Onaj ko uopšte bilo šta zna o ovim izvorima razumeće zašto to tako treba da bude. Ali, mogu se zbiti događaji koji će prekinuti ovu ćutnju, možda vrlo skoro. Koliko mnogo znanja koje je sakriveno u teozofskom pokretu može postepeno da se saopšti zavisi u potpunosti od stava naših savremenika.
Sada sledi prvi od rukopisa koji se ovde može dati.

NAŠI PRECI SA ATLANTIDE

Naši preci sa Atlantide mnogo su se više razlikovali od današnjeg čoveka nego što to može zamisliti onaj čije je znanje potpuno ograničeno na svet čula. Ova razlika ne proteže se samo na spoljnu pojavu nego i na duhovne sposobnosti. Njihovo znanje, njihova tehnička umeća, u stvari, čitava njihova civilizacija, razlikovali su se od onoga što se danas može posmatrati. Ako se vratimo natrag do prvih razdoblja atlantskog čovečanstva, nalazimo mentalnu sposobnost koja je sasvim različita od naše. Logičan razum, moć aritmetičkog računanja, na čemu počiva sve što se danas proizvodi, toga uopšte nije bilo kod prvih Atlantiđana. S druge strane, oni su imali visoko razvijenu memoriju. Ta memorija je bila jedna od njihovih najistaknutijih mentalnih sposobnosti.
Na primer, Atlantiđanin nije računao kao mi, koji učimo određena pravila pa ih posle primenjujemo. "Tablica množenja" je nešto sasvim nepoznato u vreme Atlantide. Niko nije utisnuo u svoj intelekt da je tri puta četiri 12. Kada je trebalo da izvede takvo računanje on je to mogao jer se sećao identičnih ili sličnih situacija. On se sećao kako je to bilo u prethodnim prilikama. Treba samo shvatiti da svaki put kada se razvija nova sposobnost u nekom organizmu, stara sposobnost gubi snagu i oštrinu.
Današnji čovek je superiorniji od Atlantiđana u logičnom razmišljanju, u sposobnostima da kombinuje. S druge strane, memorija se pogoršala. Danas čovek misli u pojmovima, a Atlantiđanin je mislio u slikama. Kad bi se slika pojavila u njegovoj duši on bi se setio veoma mnogo sličnih slika koje je već doživeo. On je usmeravao svoj stav prema tome. Iz tog razloga je sve učenje u to vreme bilo različito od onoga što je kasnije nastalo. Nije se računalo da bi se decu opremila sa pravilima, da bi se izoštrio njihov razum. Umesto toga, život se predstavljao u slikama, tako da bi se kasnije deca što je moguće više mogla setiti kada budu morala da deluju pod određenim uslovima. Kada bi dete odraslo i trebalo da uđe u život, za sve što je trebalo da radi moglo se setiti nečeg sličnog što mu je prezentirano tokom njegovog odgoja. Najviše uspeha se postizalo kada bi nova situacija bila slična onoj koja je već viđena.
U totalno novim uslovima Atlantiđanin se morao osloniti na eksperiment, dok moderan čovek, što se toga tiče, mnogo uštedi zbog činjenice da je opremljen pravilima. On ih može lako primeniti u onim situacijama koje su nove za njega. Atlantski sistem školovanja pružao je jednoličnost svemu u životu. U dugim razdobljima radile su se sve stvari ponovo i ponovo na isti način. Verna memorija nije dozvoljavala da se razvije bilo šta što je čak izdaleka slično brzini našeg današnjeg napretka. Radilo se samo ono što se uvek pre toga "videlo". Nije se razmišljalo, samo se prisećalo. Nije autoritet bio onaj koji je mnogo naučio, nego pre onaj koji je mnogo doživeo i zbog toga se mogao mnogo toga setiti. U atlantskom razdoblju bilo je nemoguće za nekoga da odlučuje o nekoj važnoj stvari pre nego navrši određenu dob. Imalo se poverenja samo u osobu koja je mogla gledati unatrag na dugo iskustvo.

Ono što je ovde rečeno ne važi i za inicirane i za njihove škole. Jer, oni su bili ispred razvojnog stadija njihovog razdoblja. Za pristup u takve škole, odlučujući faktor nije bila dob, nego da li je u prošlim inkarnacijama molitelj stekao sposobnosti za primanje više mudrosti. Poverenje koje se imalo u inicirane i njihove predstavnike za vreme atlantskog razdoblja, nije bilo zasnovano na bogatstvu njihovog ličnog iskustva, nego pre na drevnosti njihove mudrosti. U slučaju iniciranog, personalnost je prestajala da bude od bilo kakvog značaja. On je bio potpuno u službi večne mudrosti. Zbog toga se karakteristične crte pojedinog razdoblja ne mogu primenjivati na njega.

Dok moć logičnog razmišljanja nije bila prisutna među Atlantiđanima (naročito onim ranijim, neiniciranim), u svojoj visokorazvijenoj memoriji oni su posedovali nešto što je davalo poseban karakter svemu što su radili. Ali drugi su uvek bili povezani sa prirodom snage jednog čoveka. Memorija je bliža dubljoj prirodnoj bazi čoveka od razuma i u vezi s njom su razvijene druge snage koje su bile još bliže onima podređenih prirodnih bića nego što su savremene ljudske snage. Tako su Atlantiđani mogli kontrolisati ono što se naziva "životna sila“.

Kao što se danas toplotna energija izvlači iz ugljena i transformiše u pokrećujuću snagu za naša prevozna sredstva, tako su Atlantiđani znali kako da stave energiju klijanja organizma u službu svoje tehnologije. Može se steći ideja o ovome iz sledećeg. Pomislite na jezgru semenke žita. U njoj leži energija koja spava. Ova energija uslovljava da stabljika nikne iz jezgre. Priroda može probuditi tu energiju koja počiva u semenki. Moderan čovek to ne može svojom voljom uraditi. On mora zakopati semenku u zemlju i prepustiti buđenje silama prirode. Atlantiđanin je mogao da uradi nešto drugo. On je znao kako se može menjati energija gomile žita u tehničku snagu, kao što moderni čovek može menjati toplotnu energiju gomile uglja u takvu snagu. U Atlantidi se biljke nisu gajile samo za hranu nego takođe i da bi se energije koje spavaju u njima iskoristile u trgovini i industriji. Isto kao što mi imamo mehanizme za transformisanje energije iz uglja u dinamičku energiju u našim lokomotivama, tako su Atlantiđani imali mehanizme za transformaciju.
Oni su u njima, tako reći, spaljivali semenke biljaka i u njima je životna sila bila transformisana u tehnički upotrebljivu snagu. Vozila Atlantiđana, koja su lebdela na maloj udaljenosti od zemlje, bila su pokretana na ovaj način. Ova vozila su se kretala na visini nižoj od planinskih lanaca u atlantskom razdoblju i imala su mehanizme za kormilarenje pomoću kojih su se mogla podići iznad tih planinskih lanaca. Mora se zamisliti da su se tokom vremena ti uslovi na našoj Zemlji vrlo mnogo izmenili. Danas, gorepomenuta vozila Atlantiđana bila bi potpuno beskorisna.

Njihova korisnost je zavisila od činjenice da je vazdušni pokrivač koji okružuje Zemlju bio mnogo gušći nego što je sada. Ne treba sada ovde da se bavimo time da li je, s obzirom na današnja naučna uverenja, moguće lako zamisliti takvu veću gustoću vazduha. Zbog same svoje prirode, nauka i logično mišljenje ne mogu nikad odlučiti šta je moguće ili nemoguće. Njihova je jedina funkcija da objasne ono što je ustanovljeno iskustvom i posmatranjem. Gorespomenuta gustoća vazduha je isto tako sigurna za okultno iskustvo kao što može biti bilo koja današnja činjenica koja proizlazi iz čulnih zapažanja.
Jednako je, međutim, sigurna i činjenica, možda čak još neobjašnjiva za savremenu fiziku i hemiju, da je u to vreme voda na zemlji bila mnogo razređenija nego danas. Zbog te razređenosti vode mogla se usmeriti energija klijanja koju su Atlantiđani koristili u tehničke svrhe koje su danas nemoguće. Kao rezultat povećane gustoće vode, postalo je nemoguće da se ta energija pokreće i usmerava na način kao što je nekad bilo moguće. Iz toga se dovoljno jasno nameće zaključak da je civilizacija atlantskog perioda bila bitno različita od naše. Takođe treba razumeti da je fizička priroda jednog čoveka sa Atlatide bila sasvim različita od one savremenog čoveka. Atlantiđanin je uzimao u sebe vodu koja je iskorišćavana pomoću životne sile sadržane u njegovom telu na način sasvim različit od onog koji je moguć u današnjem fizičkom telu. Zbog toga je Atlantiđanin mogao svesno da upotrebljava svoje fizičke snage na potpuno različit način od današnjeg čoveka. On je imao, takoreći, sredstva da poveća fizičke snage u sebi kada mu je to bilo potrebno za ono što je radio. Da bi se stekao tačan pojam o
Atlantiđanima mora se znati da su njihove ideje o umoru i iscrpljenosti bile sasvim drugačije od ovih današnjeg čoveka.

Mapa nekadašnje civilizacije

Jedno naselje na Atlantidi, kao što mora biti očito iz svega što smo opisali, imalo je karakter koji nikako nije bio nalik na onaj modernog grada. U takvom naselju sve je bilo suprotno onome danas, jer je sve još bilo u povezanosti s prirodom. Mogla bi se izdaleka dati približna slika ako bi se reklo da je u prvim atlantskim periodima, negde u sredini treće podrase, naselje sličilo vrtu u kojem su kuće bile izgrađene od drveća sa vešto isprepletenim granama. Rad koji su stvarale ljudske ruke u to je vreme izrastao iz prirode. I sam čovek se osećao potpuno povezan s prirodom. Zbog toga je i njegov odnos prema društvu bio sasvim drugačiji nego danas. Na kraju krajeva, priroda je zajednička svim ljudima. Ono što je Atlantiđanin izgrađivao na bazi prirode to je smatrao za zajedničku svojinu kao što današnji čovek misli da je jedino prirodno smatrati za svoju privatnu svojinu ono što je upravo njegovo, što je njegova inteligencija stvorila za njega.
Onaj kome je bliska ideja da su Atlantiđani raspolagali takvim duhovnim i fizičkim snagama kao što je opisano takođe će razumeti da bi se čovečanstvo u još ranijim vremenima moralo prikazati u slikama koje će ga još manje podsećati na ono što je navikao da vidi oko sebe. Ne samo ljudi nego i okolna priroda ogromno su se promenili tokom vremena. Biljni i životinjski oblici postali su različiti. Sve što je zemaljska priroda bilo je podvrgnuto transformacijama. Nekad nastanjeni predeli Zemlje razrušeni su, drugi su nastali.

Preci Atlantiđana su živeli u području koje je nestalo, a čiji je glavni deo ležao južno od sadašnje Azije. U teozofskim spisima, oni su nazvani Lemurijanci. Nakon što su prošli kroz različite stupnjeve razvoja, većinom su nazadovali. Oni su postali zakržljali ljudi, čiji potomci i danas naseljavaju neke delove zemlje, kao takozvana divlja plemena. Jedino je mali deo lemurijanskog čovečanstva bio sposoban za dalji razvoj. Iz ovog su se dela formirali i Atlantiđani.
Kasnije se odigralo nešto slično. Najveći deo populacije na Atlantidi je nazadovao, a iz malog dela potiču takozvani Arijevci koji obuhvataju današnje civilizovano čovečanstvo. Prema nomenklaturi duhovne nauke, Lemurijanci, Atlantiđani i Arijevci su temeljne rase čovečanstva. Ako se zamisli da su dve takozvane temeljne rase postojale pre lemurske i da će još dve postojati iza Arijevaca u budućnosti, dobija se ukupno SEDAM rasa. Jedna rasa se uvek izdiže iz druge na način na koji smo ukazali govoreći o Lemurijancima, Atlantiđanima i Arijevcima. Svaka temeljna rasa ima fizičke i mentalne karakteristike koje su sasvim različite od onih prethodne rase. Dok su, recimo, Atlantiđani imali naročito razvijenu memoriju i sve što je u vezi s njom, u današnje vreme je zadatak Arijevaca da razviju sposobnost mišljenja i svega što je s tim povezano.

U svakoj temeljnoj rasi mora se proći takođe kroz različite stupnjeve. Uvek postoji sedam od njih. U početku perioda identificiranog sa temeljnom rasom, njene glavne karakteristike su počivale na mladenačkim uslovima. Polagano rase stiču zrelost i na kraju dolazi do opadanja. Populacija temeljne rase je zbog toga podeljena u sedam podrasa. Ali ne sme se shvatiti da jedna podrasa odmah nestane kada se nova razvija. Svaka može ostati za sebe dugo vremena dok se druge razvijaju pored nje. Tako uvek postoje populacije koje pokazuju različiti stupanj razvoja, a koje žive jedna pored druge na Zemlji.
Prva podrasa Atlantiđana se razvila iz vrlo naprednog dela Lemurijanaca koji su imali visoki evokacioni potencijal. Sposobnost memorije se pojavljivala jedino u rudimentima kod Lemurijanaca i to samo u poslednjem periodu njihovog razvitka. Mora se zamisliti da Lemurijanac nije mogao sačuvati svoje ideje. Dok god je morao formirati ideje o onome što je doživljavao on nije mogao sačuvati te ideje. On je odmah zaboravljao ono što je sebi predstavio. Ipak, to što je živeo u određenoj civilizaciji, što je na primer imao oruđa, podizao građevine i tako dalje – to on nije imao zahvaljujući svojim vlastitim moćima poimanja, nego mentalnoj sili u njemu, koja je bila instinktivna. Međutim, ne bi se smelo misliti da je to bilo poput današnjeg životinjskog instinkta, već se radi o nečem drugačije vrste.

Teozofski spisi nazivaju prvu podrasu Atlantiđana imenom Rhomoahalci. Memorija te rase bila je prvobitno usmerena prema živim čulnim impresijama: boje koje je oko videlo, zvukovi koje je uvo čulo, imali su drugi postefekt u duši. Ovo je bilo izraženo u činjenici da su Rhomoahalci razvili osećaje za koje njihovi preci Lemurijanci nisu znali. Na primer, privrženost onome što se doživelo u prošlosti deo je tih osećaja. Sa razvojem memorije povezan je razvoj jezika. Sve dok čovek nije mogao sačuvati ono što je prošlo, komunikacija o onome što se doživelo nije se mogla odigravati kroz medij jezika. Pošto su se u poslednjem lemurskom periodu pojavili prvi počeci memorije, takođe je moguće da je u to vreme sposobnost imenovanja onoga što se videlo i čulo imala svoj začetak.

Jedino ljudi koji imaju sposobnost sećanja mogu koristiti ime koje je dato nečemu. Atlantski period je zbog toga period u kojem se odigrava razvoj jezika. Sa jezikom je ustanovljena veza između ljudske duše i stvari izvan čoveka. On je proizveo govornu reč unutar sebe i ta govorna reč je pripadala objektima spoljnog sveta. Nova veza se takođe formirala između ljudi pomoću komunikacija kroz jezični medij. Istina je da je sve to postojalo tek u mladenačkom obliku kod Rhomoahalaca, ali ih je to ipak jako razlikovalo od njihovih lemurskih predaka.

Snage duša ovih prvih Atlantiđana još su posedovale nešto od sila prirode. Ti ljudi su bili uže povezani sa bićima prirode koja ih je okruživala nego što su bili njihovi naslednici. Njihove duševne snage su bile povezanije sa silama prirode nego današnjeg čoveka. Tako je govorna reč koju su proizvodili imala nešto od snage prirode. Oni nisu samo imenovali stvari, nego je u njihovim rečima nad stvarima kao i nad njihovim sudrugovima postojala snaga. Rhomoahalac nije samo bila reč koja je imala značenje, nego isto tako i snagu. Magična moć reči je nešto što je bilo daleko istinitije za ondašnje ljude nego što je to za današnjeg čoveka. Kada bi Rhomoahalac izgovorio reč, ta bi reč razvila snagu sličnu onoj koju ima objekt na koji se ukazuje. Zbog toga se u to vreme rečima moglo lečiti, one su mogle ubrzati rast biljaka i pripitomiti bes životinja i obavljati druge slične funkcije. Ovo sve je postepeno gubilo na snazi kod kasnijih podrasa Atlantiđana. Moglo bi se reći da je početna punoća snage postepeno izgubljena. Rhomoahalci su osećali da je ovo obilje moći dar moćne prirode i njihova veza sa prirodom bila je religioznog karaktera. Za njih je jezik bio nešto posebno sveto.

Zloupotreba nekih zvukova, koji su posedovali važnu snagu, bila je nezamisliva. Svaki je čovek osećao da bi takva zloupotreba morala njemu prouzrokovati ogromno zlo. Dobra magija takvih reči preokrenula bi se u svoju suprotnost; ono što bi donelo blagoslove da je korišćeno za dobro donelo bi štetu onome ko bi to koristio za zlo. U nekoj vrsti nevinih osećaja, Rhomoahalci su pripisivali svoju snagu ne toliko sebi koliko božanskoj prirodi koja deluje unutar njih.
Ovo se promenilo kod druge podrase, takozvanih Thavatlis naroda. Ljudi ove rase su počeli osećati svoju vlastitu vrednost.
Ambicija, svojstvo nepoznato Rhomoahalcima, pojavila se među njima. Memorija je u određenom smislu primenjena na pojam zajedničkog života. Onaj koji je mogao gledati unatrag na određena zbivanja, tražio je od svojih drugova da te događaje prepoznaju. On je tražio da njegova dela u memoriji budu sačuvana. Na bazi te memorije dela, grupa ljudi koja je pripadala nekoj zajednici izabrala bi jednog za vođu. Razvila se jedna vrsta kraljevskog staleža. Ovo prepoznavanje bi ostalo sačuvano čak iza smrti. Memorija, sećanje na pretke ili na one koji su stekli zasluge u životu razvijala se dalje. Iz toga je kod nekih plemena nastala neka vrsta religijskog poštovanja mrtvih, kult predaka. Ovaj kult se nastavio u mnogo kasnija vremena i poprimio najrazličitije oblike.

Među Rhomoahalcima čovek se cenio samo po tome koliko je mogao zadobiti poštovanja u određenom momentu na osnovu svoje snage. Ako je neko od njih želio sećanje na ono što je napravio ranije, on je novim delom morao pokazati da još poseduje svoju staru snagu. On je morao prizivati stara dela iz sećanja pomoću novih. Ono što je učinjeno nije bilo na ceni za njega. Tek je druga podrasa posmatrala lični karakter čoveka do izvesne tačke u kojoj je uziman u obzir njegov prošli život radi procenjivanja tog karaktera.

Daljnja posledica memorije za zajednički život čoveka bila je činjenica da su se grupe ljudi držale zajedno po sećanju na zajednička dela. U početku je formacija grupe zavisila potpuno od prirodnih sila, od zajedničkih predaka. čovek kroz svoj um nije dodavao ništa onome što je priroda napravila od njega. Sada je snažna osoba privukla brojne ljude za zajednički poduhvat i sećanje na zajedničke akcije formiralo je socijalnu grupu. Ta vrsta socijalnog zajedničkog života se potpuno razvila tek kod treće podrase, kod Tolteka. Zbog toga su ljudi ove rase ti koji su prvi osnovali ono što se naziva zajednica – komuna, koja se prenosila iz jedne generacije na sledeću. Otac je sada predavao sinu ono što je pre živelo jedino u sećanju savremenika.
Dela predaka nije smeo zaboraviti čitav niz potomaka. Ono što je predak uradio to su cenili njegovi potomci. Međutim, mora se shvatiti da su u tim vremenima ljudi zaista imali snagu da prenesu darove na svoje potomke. Za odgoj, povrh svega, smatrano je da daje život kroz žive slike. Efikasnost takvog odgoja imala je osnove u ličnoj snazi koja je zračila iz odgojitelja. On nije brusio snagu mišljenja, nego je u suštini razvijao one nadarenosti koje su bile više instinktivne vrste. Kroz takav sistem edukacije sposobnosti oca su uopšteno prenošene na sina.

Pod takvim je uslovima lično iskustvo sticalo sve veću i veću važnost kod treće podrase. Kad bi se jedna grupa ljudi odvojila od druge da bi osnovala novu komunu, nosila je sa sobom sećanje na ono što je doživela na staroj sceni. Međutim, u isto vreme je postojalo nešto u tom sećanju što toj grupi nije odgovaralo, što nije osećala s lakoćom. Zbog toga je ona pokušavala nešto novo. Tako su se uslovi poboljšavali sa svakim od ovih novih osnova. Bilo je prirodno imitirati ono što je bolje. To su činjenice koje objašnjavaju razvoj ovih naprednih komuna u periodu treće podrase opisane u teozofskoj literaturi.
Stečena lična iskustva naišla su na podršku kod onih koji su bili inicirani u večne zakone duhovnog razvoja. Snažne vođe i sami su bili inicirani, tako da je lična sposobnost mogla zadobiti potpunu podršku. Kroz svoju ličnu sposobnost čovek se polagano priprema za inicijaciju. On mora najpre razviti svoje snage odozdo da bi mu prosvetljenje odozgo moglo biti dato. Na ovaj način bili su inicirani kraljevi i vođe na Atlantidi. Ogromna snaga je bila u njihovim rukama i oni su bili veoma poštovani.
Ali u toj činjenici leži takođe i razlog za slabljenje i propadanje. Razvoj memorije je doveo do revelikog isticanja snage ličnosti (personalnosti). čovek je želeo da kroz svoju snagu računa s nečim. što je snaga postajala veća, to je on želeo više da je upotrebi za sebe. Tako je došlo do zloupotrebe tih snaga. Kada se posmatraju mogućnosti Atlantiđana koje rezultiraju iz njihovog majstorstva nad životnom silom, može se razumeti da je ova zloupotreba neizbežno imala ogromne posledice. Velika snaga prirode mogla se staviti u službu ličnog egoizma.
To je u punoj meri postignuto kod četvrte podrase, prvobitnih Turamanaca. članovi ove rase, koji su bili podučeni u majstorstvo nad gorepomenutim snagama, često su ih koristili da bi zadovoljili svoje sebične želje i prohteve. Ali, korišćene na takav način, te snage uništavaju jedna drugu u svojim recipročnim efektima. To je kao da stopala tvrdoglavo hoće da nose čoveka napred, dok njegov torzo želi ići nazad.

Takva destruktivna posledica mogla se zaustaviti jedino pomoću razvoja više sposobnosti u čoveku. To je bila sposobnost mišljenja. Logično mišljenje ima obuzdavajući efekat na sebične lične želje. Početak logičnog mišljenja treba potražiti kod pete podrase, kod prvobitnih Semita. Ljudi su počeli prevazilaziti samo sećanje prošlosti i upoređivati različita iskustva. Sposobnost prosuđivanja se razvila. želje i apetiti su bili regulisani u skladu sa sposobnošću prosuđivanja. Počelo se računati, kombinovati. čovek je naučio da radi sa mislima. Ako se pre odricao svake želje, sada bi se najpre pitao da li misao može odobriti tu želju. Dok su ljudi četvrte podrase divlje jurili prema zadovoljenju svojih apetita, oni u petoj podrasi su počeli slušati unutrašnji glas. Ovaj unutrašnji glas proverava apetite, iako on ne može uništiti zahteve sebične osobe.

Tako je peta podrasa prenela impulse za akciju unutar ljudskog bića. čovek želi da se nagodi u sebi da li nešto mora ili ne sme da uradi. Ali ono što je tako zadobijeno unutra, s obzirom na sposobnost mišljenja, izgubljeno je s obzirom na kontrolu spoljašnjih prirodnih sila. Sa ovom, gorepomenutom, kombinirajućom mišlju, on može biti majstor jedino nad silama mineralnog sveta, ali ne nad životnom silom.

Peta podrasa je stoga razvila misao na štetu kontrole životne sile. Ali, upravo kroz to se proizvela klica daljnjeg razvoja čovečanstva. Sada su ličnost, ljubav za sebe i čak potpuna sebičnost mogli rasti slobodno, jer sama misao koja dela potpuno unutra, i ne može da više izdaje direktne naredbe prirodi, nije sposobna proizvesti takve razarajuće posledice kao što je to ranije mogla zloupotrebljena snaga.
Iz ove pete podrase izdvojio se najnadareniji deo koji je preživeo nestajanje četvrte temeljne rase i formirao klicu pete, Arijevske rase, čija je misija, potpuni razvoj sposobnosti mišljenja. Ljudi šeste podrase, Akadijci, razvili su sposobnost mišljenja još više nego oni pete. Oni su se razlikovali od takozvanih prvobitnih Semita po tome su ovu sposobnost koristili na sveobuhvatniji način.
Rečeno je: dok je razvoj sposobnosti mišljenja sprečio da zahtevi sebične osobe imaju iste razarajuće posledice kao kod ranijih rasa, on ih nije uništio. Prvobitni Semiti su bili skloni tome da se prema okolnostima odnose onako kako ih je usmeravala njihova sposobnost mišljenja. Inteligencija je bila merilo samih apetita i želja. Promenili su se uslovi života. Ako su prošle rase bile sklone da priznaju vođom onoga čija su dela ostavila dubok utisak na njihovo sećanje, ili onoga ko je mogao gledati unatrag na život bogat sećanjima, sada je ova uloga prenesena na inteligentnoga.

Ako je pre bilo odlučujuće ono što je živelo u jasnom sećanju, sada se smatralo kao najbolje ono što je bilo najuverljivije za misao. Pod uticajem memorije čovek se ranije držao čvrsto za nešto sve dok ne bi uvideo da je to neadekvatno, i u tom je slučaju potpuno prirodno bilo da onaj koji je bio u poziciji da izleči izrazi želju da bi mogao uvesti neku inovaciju. Znači, kao rezultat sposobnosti mišljenja razvila se ljubav prema inovacijama i promenama. Svako je želeo da napravi ono što mu je njegova inteligencija sugerisala. Zbog toga su kod pete podrase počeli prevladavati nemirni uslovi, a u šestoj su doveli do toga da se osetila potreba da se uporno mišljenje pojedinca svede pod opšte zakone. Veličina komune treće podrase bila je zasnovana na činjenici da su zajednička sećanja dovela do reda i harmonije. U šestoj, ovaj red se morao uvesti pomoću stvorenih zakona. Tako u ovoj šestoj podrasi treba tražiti početak regulacije prava i zakona.

Za vreme treće podrase, do odvajanja grupa ljudi dolazilo je jedino kada bi oni bili isterani iz svojih komuna, takoreći, jer se nisu više ugodno osećali u uslovima koji su prevladavali kao rezultat memorija. U šestoj je ovo bilo prilično drugačije. Računajuća sposobnost mišljenja tražila je novo kao takvo i navodila je čoveka na poduhvate i nove početke. Akkadijci su zbog toga bili preduzimljivi ljudi sa sklonošću za harmonizaciju. Trgovina je naročito uticala na rastuću sposobnost mišljenja i prosuđivanja.
Kod sedme podrase, Mongola, sposobnost mišljenja je takođe razvijena. Ali karakteristike ranijih podrasa, naročito četvrte, ostale su prisutne u njima u mnogo većem stupnju nego u petoj i šestoj. Oni su ostali verni osećaju za memoriju. Tako su i došli do uverenja da je ono što je najstarije takođe i najrazumnije i da najbolje može odbraniti sebe protiv sposobnosti mišljenja. Istina je da su i oni izgubili majstorstvo nad životnim silama, ali ono što se razvilo u njima kao sposobnost mišljenja takođe je posedovalo nešto od prirodne moći ove životne sile. Oni su zaista izgubili moć nad životom, ali nisu nikada izgubili svoju direktnu, naivnu veru u to. Ova sila je postala njihov bog i u ime toga su oni radili sve ono što su smatrali ispravnim. Zbog toga su oni svojim susedima delovali kao da ih ova tajna sila poseduje, a oni su joj se predavali u slepoj veri. Njihovi potomci u Aziji i nekim delovima Evrope su manifestovali i još manifestuju mnogo od ovih osobina.

Sposobnost mišljenja usađena u čoveka mogla je postići svoju punu vrednost u odnosu na ljudski razvoj tek kada je primila novi impuls u petoj temeljnoj rasi. četvrta temeljna rasa, posle svega, mogla je jedino da stavi ovu sposobnost u službu onoga za što je bila i odgojena kroz dar sećanja. Samo je peta podrasa stigla do životnih uslova za koje je pravilno oruđe sposobnost mišljenja.
_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 24 Mar, 2010 23:49 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

04. 11. 1968. PREDAVANJE / Mark Probert & Yada di Shi’ite
Autor orion
Srijeda, 24 Februar 2010

Mark Probert & Yada di Shi’ite

4. studeni 1968. Mark Probert & Yada & Pr. Luntz, na Karmelu, Kalifornija.

Pr. L: Dobro veče, kako ste? Zadovoljstvo je biti ovdje večeras.

GOSTI: Dobra večer, prof.

Pr. L: Prošlo je mnogo vremena od kada vas nisam vidio gospodine, i vašu dragu, slatka malu ženu.

ŽENA: Hvala.

Pr. L: Hvala vam što ste mi dopustili da dođem u vaš dom.

ŽENA: Stvarno nam je drago da ste ovdje.

Pr. L: Hvala najljepše.

MUŽ: Mi smo uistinu sretni.

Pr. L: Hvala i hvala svim mojim prijateljima koji su ovdje. Bio sam, bio sam svećenik na visokoj Biskupskoj Crkvi u Engleskoj. Imao sam odličan život i bio sam uvijek u dobrom stanju, mislim, dok nisam umro.

ŽENA: Nismo shvatili, što je bilo fatalno.

Pr. L: Oh, to, smrt je rađanje, moja draga.

DAMA: Da, znamo.

Pr. L: Da. U 81, sam još bio u dobrom stanju, nebo zna kako, otišao sam u svoju sobu da malo zadrijemam na krevetu, to je bilo poslije čaja, kada sam otišao na spavanje. Na dugo spavanje, jer nisam znao da sam umro. Pozadinu toga neznam ni danas, mislim na razlog, zbog koga nisam to znao, jer sam bio mrtav prije nego što sam umro. To je bila smrt u neznanju, ne znajući da sam mrtav, a u nedostatku samosvjesnosti o onome što se događalo oko mene, a zove se "život". Bio sam siguran, jer sam propovijedao oko 50 godina, da kada neko umre, odlazi direktno na nebo, u stanje koje se zove "čistilište", ili u jednostavno malo hladnije stanje koje se naziva "pakao". Ja sam u to stvarno vjerovao. Ako smo svi spašeni od prolivene krvi Isusa Krista, našega Spasitelja, svatko bi automatski morao bio prebačen na nebo, kad umre.

Pa govoreći, kroz ove mnoge godine, bio sam kao putnik koji ne govori ništa drugo nego svoje iskustvo s umiranjem. Ali sada, ja sam počeo govoriti o mog dolasku, o iskustvu pod nazivom "Život". Ja ću se opet vratiti ovdje, oko 18 godina od sada. No, procesi vraćanja na zemlju su vrlo teško. Moram napraviti studiju, i znate što? - proći subjekt zaborava, ono što sam nekad bio, ostavljajući iza sebe Luntza Alfreda, Alfred Luntz je umro, ostavljajući način da se mogu vratiti tamo, prije nego sam došao ovdje, ponovno u svoj svijet. To je prava smrt, smrt vlastite ličnosti rađanjem na zemlji ili nekoj drugoj planeti.

Tijelo u ležećem položaju ne označava smrt, to je preseljenje, jer ti si, i ja sam, nove ličnosti. Ličnost je nešto što se stvara u materijalnom svijetu, počevši od trenutka kada ste zakoračili u materijalni svijet, s rođenjem. Ovdje (na zemlji) dolazi nova osobnost, a ja kažem stari momak, „odakle dolaziš“? „Što ti radiš ovdje“? „Oh, neće da govori“? Vi ćete, vjerujte mi da hoćete, život će pred vas sve staviti krivudave pritiske, da vas razgovori.

Reci: "Mama", kaži, "Tata"; dođi sada, mi smo tako ponosni na tebe, dragi mali momak, mala draga djevojčica. Jesi li došla sa neba? Izgledaš tako svježe i čisto. Odakle dolaziš? Sam Anđeo je sišao s neba. Nebo je izgubilo jednu od svojih zvijezda, koju je poslalo dolje na zemlju, dalo hrabrost i razveselilo dvoje zemaljskih bića, ali oni uopće, u tom vremenu, ne znaju odakle je to biće došlo. Oni možda nikada neće saznati, u svom životu, da uistinu to mentalno biće, koje je rođeno s umom, već ima kozmički um, da je to čovjek koji nezna da je "Bog".

Nebesko rađanje u tijelu je rođenje u materijalnom zatvoru. Veliki se Stvoritelj s vama, spušta u materiju, imati će godine iskustva i možda neće ništa reći o sebi. Ali, negdje u nekom trenutku, u nekom vremenu, pojedinac dolazi da zna, on iznenada postaje svjestan, postaje svjestan svoje božanske naravi, te u tom trenutku on je završio kružni svijet materije. On ide kući, jer je pobijedio? Da li je on izgubljen u apsolutnosti postojanja? Je li on nema više samo-svjest? Oh da - sada je izrazito svijestan svoje suštine.

To je ono što ga spašava od potrebe da trpi privid snova materijalnog svijeta - AKUTNE svijesti. To se ponekad naziva i prosvjetljenje. Illuminati vas odvode od te točke, jer žele da samo oni znaju. Mnogi ljudi me pitaju, kad čuju da sam se odlučio vratiti na zemaljski život, žele znati na koji to način ide i pitaju me zašto. Pa, zato što ne nosim ni jednog Alfreda Luntza sa sobom, nosim sjećanja koja su sretna i zdrava iskustva iz fizičkom svijetu. Ja nikada nisam bio bolestan, ni jedan dan mog života.

Oh, vidio sam mnogo mojih prijatelja kako umiru, moje roditelje, a i mnoge druge koje sam volio jako puno. Moja supruga je umrla nekoliko godina nakon što smo dobili moje dvije kćeri. Ja sam sreo moju obitelj preko ovdje, ali, nemamo više ništa zajedničko. Pa zašto bi imali neku obavezu prema meni ili ja prema njima - Za što? Šta će mi ponuditi? – a i ja nemam njima ništa ponuditi. Oni mi nebi vjerovali da im kažem da se vraćam na zemlju, a i ja takođe ne bih vjerovao nikome na zemlji, da mi je rekao da neću otići kod moga Boga i biti s njim svu vječnost. To je zastrašujuća vremenska duljina, zar ne? Ja ne mislim da sam trebao toliko čekati, a bio sam siguran, ako postoji takav Bog, on mi nebi dozvolio da toliko dugo stojim. To je previše.

Priroda, veliki um, Veliki Stvoritelj, ima stvari pod uvjetom da moramo tolerirati prisutnost drugog, samo za određeno vrijeme. To nas spašava od dosade jednih s drugima. Ipak neki su prisiljeni, jedni druge, duže tolerirati, a onda ubrzo, svejedno, umiru od dosade? Volio sam moju ženu, kad sam bio u fizičkom svijetu i još nekoliko godina poslije. Mislio sam mnogo o njoj i želio sam je, a znao sam da je i ona mene, ali to je bilo u zemljskom životu. Proveo sam neko vrijeme dosađujući se u Londonu. Nisam mogao izaći iz mog sistema, jer ispočetka nisam mogao vjerovati da sam umro. Bilo je teško, jer sam se osjećao svjestan, osjećao sam se budan, osjećao sam se živ, osjećao sam se više živ nego u bilo koje vrijeme dok sam bio u fizičkom tijelu, kada sam imao zdravo tijelo, veoma jasan i dobar um.

Osjećao sam se toliko bolje kada sam napustio moje fizičko tijelo. Kada sam neke stvari poslagao, unutar sebe, prestala je moja dosada, počeo sam shvaćati moju novu stvarnost. Nije me zanimalo koliko dobra osoba treba biti, kako postati svetac, svi smo prolaznici, neko shvati prije a neko kasnije. Kao prvo moraju nas ukopati, jer ako nismo pokopani, ubrzo nakon što umremo, mi smrdimo - svetac i grešnik podjednako. Osim toga, tijela ima previše i nebi se moglo tolerirati njihovo ležanje okolo, ali mislim da bi ih bilo puno bolje spaliti nego da se kopaju – više je higijenski. Pa, u mojim godinama, ja ne mislim da sam bio jako nježan, čak i sa 81.? U svakom slučaju, sam sjedio u blizini mog lijesa i gledao cijeli postupak, a možda želite znati kako je dobro ispratiti vlastiti pogreb. Hummmm možda ćete imati priliku. . . . . . . Oprostite. . . .

LADY: Jesu li plakali za vama?

Pr. L: O da. To je bio tužan kraj, ja neznam, ja stvarno nisam znao koliko sam bio voljen, to je strašno zagolicalo moj ego. No, nakon što su svi otišli, ja sam i dalje sjedio po strani, znate, groblja su dobra mjesta za meditiranje, jer nema nikoga da vas uznemirava. Sjedio sam nekoliko sati pokušavajući da razmislim kako sam došao u ovo stanje, mislio sam da sam mrtav, a još sam živ. To sam shvatio tek nakon nekoliko sati. Mnogo puta sam se vraćao u moj dom, sjedio oko moje kuće i slušao moju ženu i dvije kćeri kako raspravljaju. Vidio sam njihovu nevolju i slušao osjećaje tuge, zbog gubitka. Osjećao sam se isto tako izgubljen, ali sve stvari dođu do kraja u propisanom roku - vi se probudite - shvatite vaše stanje i ako ste uopće inteligentni, nastojite održati malo radosti, ili barem malo manje tuge, i u tom stanju, um vas ne drži previše. Kada nemate izvor da biste iz njega dobili vaš osjećaj, onda se taj osjećaj u dogledno vrijeme isušuje. Vi zaboravljate, a to je sretna okolnost, tako da možete ići na životni posao, bilo da ste u fizičkom svijetu, ili u bilo kojem drugom svijetu. Vaš san danas, pripada danas, ali, ako imate mogućnost, da neke dijelove od danas iskoristite sutra, to je dobro, to je samo način koji trebate iskoristiti.

Kada se vratim ovdje, nadam se da ću biti arhitekt. Ja sam završio sa sveštenstvom, bilo je previše. Želim naučiti dizajnirati kuće, umjesto oblikovati duše tekstovima. Mislim da se čovjek treba naučiti, kako živjeti, gdje god je njegovo biće, kako živjeti danas, gdje god se nalazio. Imajte ovdje svoju svijest. Ovdje gdje jeste? Ovdje je vaše biće. Rex, kako ste gospodine?

REX: Čekam dok završite

Pr. L: Odlično.

REX: Hvala.

Pr. L: Ti živiš čisti život? L U G H T E R

DAMA: Kakav čudan izraz .....

Prof L: Znam. LAUGHTER (smijurija). ja to znam, volim pitati neugodna pitanja, da vidim kako ćete odgovoriti?

Rex: Ispred svih ovih ljudi.

Prof L: Da. L U G H T E R. Kako si ti Bobbie?

BOBBIE: Oh, ja sam dobro. Imala sam veličanstven doživljaj ovih posljednjih nekoliko dana.

Pr. L: Oh? Imate li vremena da me kod vas prosvijetlite?

BOBBIE: Želite li ići na našu konferenciju ovaj vikend?

Pr. L: Da. Ali ja želim da znam kako ste se osjećali, u vezi toga.

BOBBIE: Još radimo na na učvršćivanju, bilo nam je potrebno neko vrijeme da to sve padne na svoje mjesto.

Pr. L: Da, mislim. To je prilično malo, zar ne?

BOBBIE: Da doista, to je čudno.

Pr. L: Da. Mislim da bi trebalo biti više takvih skupina, koje bi išle širom vaše zemlje i cijeloga svijeta.

BOBBIE: Da, slažem se.

Pr. L: To je itekako potrebno, jer postoje mjesta gdje knjige nisu toliko dostupne, iako bi bilo divno imati takve knjige širom svijeta. Dovođenje čovjeka u bolje razumijevanje sebe i svijeta u kome živi. Držati ga od čežnji o ovdašnjem životu nakon smrti. Napraviti ga svjesnim svoga života ovdje i sada, naučiti ga da vrednuje svoj sadašnji život.

BOBBIE: Nije li i to dio razloga da radimo zajedno, ono što radimo sada?

Pr. L: Naravno, naravno, moja draga, i kažem opet, takva skupina kao što je vaša ima ogromnu vrijednost za vaše prosvjetljenje.

BOBBIE: Pozivamo vas da se pridružite našoj grupi kada se vratite na zemlju.

Pr. L: Hvala vam najljepše.

BOBBIE: Ovaj tjedan počinjemo s polazne točke?

Pr. L: Oh, mislim da je vrijeme, u osnovi potrebna je volja da ne bude slab-kraj.

BOBBIE: Slab kraj?

Pr. L: Slab-kraj.

BOBBIE: Krajem sedmice, još si uvijek pozvan.

Pr. L: To će biti krajem tjedna zar ne? Nadam sam da ću doći. Tu je nevolja s godinama, one se nagomilavaju na vas dok radite neke stvari u životu i završavajući ih slabite. Dakle, trebate željeti "izaći" prirodno, bez da nosite teret onoga što ste tu učinili ili onoga što niste uradili? Tu želite ostati više, i više, i uraditi još mnogo toga, za vrijeme življenja u fizičkom svijetu, kao da je to jedini život, ali život se sastoji od mnogih stanja svijest i kada bude vrijeme da zatvorite knjigu o tome svijetu, zatvorite je, pregradite tu stvar, zaboravite i izađite.

Možda, u dogledno vrijeme i drugi, poput mene, imaju poriv da se vrate ovdje i ponovo pokušaju, ali to je do njih. Želite li? Hoćete li ? Sami morate znate odgovor na to. Ja nisam više Alfred Luntz, to sam bio dok nisam umro. Ja sam bio ovdje od 1893, vjerojatno su se trebale desiti neke promjene u to vrijeme? Ali kada sam se vratio ovdje, u duhu, i komunicirao kroz Marka, morao sam se predstaviti kao Alfred Luntz, onaj rođen u 1893. To je taj bivši Alfred Luntz koji je bio na pozornici i moram doći na pozornicu ponovno kao Alfred Luntz komunicirajući kroz Marka. Ima promjena u vašem svijetu, od kako sam došao u ovaj svijet. Naučio sam stvari za koje nikada nisam ni sanjao, divne stvari, stvari koje su mi dale nadu za cijeli ljudski rod, koji nikada nisam zaista prije znao – ne moram ići okolo i vjerovati da jedna osoba mora ići u pakao, a druga na nebo.

Tko ste vi i kakvi su vam zadatci prema drugima? Postoje, navodno, dobre knjige, a što je to dobro u dobrim knjigama - samo ono što vam žele reći, to je moja interpretacija. Čovjek nije rođen od zla, on je rođen od ljubavi. Proklinjem to, jer trebao sam to znati prije nego sam ovdje došao. On nije rođen od mržnje, od srditosti, osvetoljubivog Boga - on je rođen od LAGANOG, PREKRASNOG BITKA SVJETLA, spuštajući se u materiju trpi pakao materije. U unutrašnjem učenju naći ćete da je ovo istina. Čovjek pati na križu i umire na križu materije. Preobraženje dolazi u dogledno vrijeme pošto nadvlada stvarni san. Krist se diže iz groba ostavljajući Isusa i nestaje - Svijetlost se diže iz tame. Tama vašeg neznanja - to je grob - VAŠE neznanje, jer neznate da ste uistinu božanska bića. Osjećam kao da sam malo odužio, zar ne Annie?

ANNIE: Nitko nije rekao, mislim da stvari idu dobro.

Pr. L: Dobro, hvala. Ponekad mi se teško suzdržati i ako sam posljednjih godina mnogo radio na sebi, a razlog za to je da sam učio kako zaboraviti Alfreda Luntza.

BOBBIE: Je li to težak problem?

Pr. L: Da, oh i možete to zamisliti kada 81. godinu imate osobnost koja se zove Luntz, (kuca po stolu) koja je zakucana na mene.

DAMA: Profesor?

Pr. L: Da ..

DAMA: Biste li rekli da se takve stvari, ovdje na zemlji, moraju događati, jer na taj način se identificiramo s našom osobnosti?

Pr. L: To si u pravu. Bio bi to divan korak kada bi stvarno znali tko ste vi, sebe kao mudre ličnosti.

DAMA: Pa ipak, došli smo ovdje da učimo

Pr. L: U pravu si. Vidite, ako zamijenite ideju o tome tko ste, s onim što ste, onda možete postati šizofreničar i paranoidan. To vrijedi u svim životima - zamjena - vratite natrag ono što smo uzeli, to je zakon o očuvanju energije, jer energija je kralj. Vi nemožete ništa izgubiti, ne možete ništa više učiniti s njom, ali je možete koristiti.

DAMA: Možemo je zloupotrijebiti?

Pr. L: Pa draga moja, u zloporabi je u isto vrijeme i koristite, ali, za negativne svrhe i u tim događanjima, što je vjerojatno, ćete uništiti, sebe. Ono što činite drugima, uvijek se vraća vama.

DAMA: A onda se manifestuje u fizičkom tijelu.

Pr. L: U fizičkom tijelu i umu. Tu nema različitosti, taj zakon je svugdje, da ne postoji zakon mogli bi stalno činiti krivu stvar. To je samo kada nastojite raditi izvan zakona, trudite se ali ne možete, to jednostavno ne može biti učinjeno i pokušavajući to, patite zbod toga.

DAMA: Pa, možete li nam dati bilo kakve prijedloge kako možemo, upravo sada, raditi na tome da zaboravimo ispad osobnosti?

Pr. L: To je teško popreko, želim reći, jer vidite da je tu osobnost i ego, a ego je šizofrenični magarac.

DAMA: Hvala puno.

Pr. L: Oh, to je sasvim u redu, jer ja sam to bio jednom i ja sam još uvijek taj.

DAMA: Hoćete li opet?

Pr. L: Pa mislim tako. Biti izvan fizičkog svijeta, ali ne uništiti ono što sam ja, niti ga poboljšati. Sama činjenica da niste vlasnik tijela, znači ne poboljšavati taj ego u sebi, uopće. Učenje, izučavanje, nastojati saznati što jeste, će uzrokovati magarca da ode; uzrokovati Isusa da umre u vama, tako da Kristova-duša može ustajati ponovno i ponovno, sve dok si ne priznate, ono što radite, da više nema potrebe za umiranjem. Volio bih imati više vremena za razgovor, s vama, na temu samorazvoja, ali je to bolje ostaviti mom učitelju, Yadi. Hvala i dozvolite mi da opet dođem ovdje.

ČOVJEK: Hvala.

Pr. L : Ja vam najiskrenije širim moju ljubav i blagoslov od Svjetlosti.

ČOVJEK: Hvala, prof.

Pr. L: DA, da,

DAMA: Doviđenja.

Pr. L: Doviđenja

http://www.joschua.biz/index.php?option=com_content&task=view&id=1042&Itemid=14


Link

Link

Link

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 25 Mar, 2010 01:51 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

10.05.1968. – PREDAVANJE / Mark Probert & Yada di Shi’ite
Autor orion
Nedelja, 07 Februar 2010

Kuća Probertovih u San Diegu

10.05.1968. – PREDAVANJE

IRENE: Petak je navečer, 10. svibnja 1968, ovdje je Kethra E'Da Fondacija, predavanje u dubokom transu kroz Marka Proberta i učitelja Svjetlosti - „Unutarnji Krug“.

YADA: Senas i Senahas, Ena Yada di Shi’ite. Notchi (govori na svom jeziku)

ANNIE: Long time no see!

YADA: Au Kee. Čast mi je moji prijatelji da dođem ovdje i razgovaram s vama večeras. Harry, prošlo je dosta vremena, mjereno po vašem vremenu, nisi dugo bili ovdje. Bio si zauzet?

HARRY: Pa, zauzet i lijen, okupirale su me neke druge stvari.

YADA: Da, vi radite ono što se zove "vaš svakodnevni život". I vrlo često, na taj način, bivate zatečeni u vašem svakodnevnom životu, tako da imate malo vremena za bilo što drugo. Ali mislim da, iako ne možete doći ovamo, da bi trebali, ako možete, pronaći druge načine učenja, tako da možete nastaviti sa svojim proučavanjem života.

HARRY: Pa, ja sam imao neki događaj i to mi je bilo previše, Yada.

YADA: Mislim da ipak postoji vrijeme življenja koje je najbolje za učenje. Nema pisanih knjiga da netko može reći kako živjeti ali postoje mnogi spisi, koji vam mogu reći, kako da unutar sebe živite udobno. Svo drevno, takozvano "mistično" učenje je stvoreno iz tog razloga, a ne za projektiranje vaše svijesti u nemogućim uvjetima uma, još više, kako živjeti ovdje, tako da kada dođe vrijeme, da mnogi od vas odu, budete mnogo više spremni za to. Jedina važna stvar o životnom učenju je, kako stvoriti ugodnost ovdje, djelovati inteligentno ili činiti bilo koju drugu pametnu stvar. Problem sa čovjekom na slobodi je unutarnji problem, a za to je vrlo malo ljudi pripremljeno, da živi upravo ovdje. Dakle, većina je u stanju konfuzije, na jedan ili drugi način.

Čini se da čovjek, pogotovo ovdje, na ovoj zemlji, a posebno u zapadnom dijelu svijeta misli, da je dovoljno samo biti rođen da bi živio u fizičkom svijetu. Tehnički aparati koje su ljudi dobili nemaju nikakve veze s načinom kako živjeti, ili kako ne živjeti. I oni stvorivši to, stvarali su konfuziju u umovima svoje djece, a to je zbunjujuće, jer se iste stvari podučavaju generacije i generacije. Mnogi ljudi su mi rekli da su materijalisti, tako da sam ih pitato kako stvari idu u materijalnom svijetu? Oni ne znaju. Ipak, oni kažu da vjeruju samo u materijalno. Kakva su njihova uvjerenja o materijalnom? Što to rade s njim? Ne mogu naučiti, ne mogu saznati o bilo čemu drugom, ako ne znaju svijet u kome su. Postoje različite vrste znanja. Jedno koji ste dobili, je najviše od svih, zove se osjetilno znanje, a osjetila su vrlo ograničena. Ona ne mjere gotovo ništa, jer ona vas ostavljaju bez svijesti, nemate samo-svijest. Osjetila vam mogu reći o "ovome", i to na ograničen način kao što sam vam i ja rekao.

U posljednjih nekoliko godina, vi ste počeli učiti nešto o onome što se danas zove para-psihologija, gdje bi trebalo da se uči o unutarnjoj prirodi materijalnog svijeta u vašem umu. Ipak, veći broj ljudi zauzeo je stavove, prema tom učenju, koja su djetinjasta, samo-djetinjasta. Veliki broj ludih izjava je: "Ja u to ne vjerujem." Da bi vam se pokazalo kako su glupe ove izjave, dovoljno ih je samo pitati; što je to, pošto oni ne vjeruju u to, ne mogu vam reći. Nije li to u biti djetinjasto? Nije ni čudo da su mnogi od njih šokirani nailazeći na neke oblike psihičkih fenomena. Oni se žele pokrenuti ali je potrebno imati dovoljno snage u nogama.

Ovdje znate jedan svijet, a dali ga stvarno znate, a što je sa drugim svjetovima. Postoje mnogi svjetovi ali vi znate samo za jedan, ipak, to nije ono što je, ili ono kako se zove - svijet uma, mentalni svijet. Mnogi ljudi koriste riječ "psiha" kao da je to nešto tajanstveno i misteriozno, drugačije nego vaš mozak. To je drugačije, jer mozak je samo stroj za izradu i mjerenje različitih vrsta.

Annie, je kasnije pokušavala izraziti svoje misli, u vezi ESP-a, kao da nema ekstra-osjetilna percepcija, nego, radije, proširena percepcija - nema dodatnih osjetila. Tijelo sadrži ono što se zove pet osjetila i sve što možete učiniti s tim je da ih istegnete, ako znate kako. Ponekad neki ne trebaju ni učiti, jer im se to prosto dogodi, naravno, oni su rođeni s ovom vrstom osjetljivosti, a to nije dar, to je nešto što su stekli učenjem i iskustvom u jednom ili drugom životu.

P: To je ono što se zove 6. čulo?

YADA: To je jednostavno rečeno, proširenje Vaših osjetila, ovisno o tome koja koristite. Ako imate ono što se zove "vidovita" iskustva, to su istegnuti osjećaji očiju. Uši su prošireno iskustvo osjećaja sluha.

PITANJE: Ponekad mi to nazivamo 6. čulo - "intuicija". Želite li reći da je to samo proširenje naših osjećaja?

YADA: To je sve proširenje osjećaja. Jer zašto? Kako je to moguće, ako je vaše mentalno biće zaključano u okvir, na vrhu ramena - vi to zovete glavom - ako je ograničen na osjećaje glave, onda bih rekao da. Ali nije. Sjedeći ovdje, zapravo, svaki od vas je već u proširenim aspektima postojanja. Nema točke koje nisu na tom nivou. Ovo vam se može činiti čudno, ali kad mislite o tome, zaista mislite o tome i vidjećete da je to obično, jer je to prirodno, prirodna pamet. Kada pokušavate projektirati vašu svijest negdje drugdje, to možete učiniti samo zato jer ste već tamo. A što radite kad probavate, jednostavno se sami, svjesno, naći u toj točki. Prihvaćajući svoju svijest, da postoji, odlazite tamo gdje ste tu svijest stavili. Svijest i svijesnost su dvije različite funkcije.

Sve u postojanju ima svoju svijest ali ima vrlo malo stvari koje su svjesne sebe. Životinje ne znaju sebe kao životinje, ali one imaju neku vrstu osjećaja prema svojoj vrsti, koja ih čuvaju da se ne razdvoje, što je više nego što je čovjek spreman učiniti. Čovjek se želi miješati, malo crno bijelo, a onda malo bijelo crno. Svaki narodi su posebni i u sebi posjeduju svoj identitet, miješanjem se ti identiteti uništavaju. Potomstva od takvih miješanja su u daleko gorem stanju nego njihovi roditelji koji su to izmiješali.

P: Zašto?

YADA: Zbog čovjekovog nedostatka da neovisno, od svega, razumije sebe da li je crnac, crveni čovjek, bijeli čovjek - on ne razumije sebe.

P: Ali ta; crna, crvena, bijela - nije li to samo vanjski stvar?

YADA: Opet, tim načinom, se samo gleda površina, boja kože. To je samo kremu na vrhu. Što je u mesu, a što između?. Meso je iskustvo, meso je stvoreno od životne lokacije, okoliša, uređaja? Ako idete dalje unutar – postoje različite koštane strukture, različita priroda krvi. Čuo sam gdje ljudi govore krv je krv.

Znate, Mark ima u sebi nešto umjetničko, te nikako ne može vjerovati da je crvena boja ista kao i bijela boja, jer crvena je upotrebljiva na određen način i zato se mora postupati na određeni način - i zato mora biti posebna vrsta crvene. U svakom slučaju, to nije samo crvena, jer ne postoji takva stvar kao prava crvena, baš kao što ne postoji takva stvar kao što je bijela. Bijela je mješavina svih boja, ali ne postoji razlika između, kada su izmiksane sve boje, ne postoje posebne karakteristike.

Ovakav argument nije protiv boje kože ili koštane strukture, odnosno strukture kose, niti jedna od ovih stvari, ali to je prirodan karakter, ne objašnjava što je crno a što bijelo. Bilo koji inteligentni crnac se nemože vezivati uz bijelo rublje, no postoje mnogi bijelci koji su zapravo više zli, mnogo više nego mnogi crnci.

P: Yada, što nam možeš reći o osobnoj individualnoj razini, to jest, jedan crnac i jedan bijelac, koji su postigli individualno, možda ne svijest o sebi, ali imaju stupanj inteligencije malo iznad normi, da i jedan i drugi imaju afinitet da tu inteligenciju povećaju. U tom slučaju, koja je svrha pojedinca koji je ispred mase, ono što želim reći je, je li to isto ili postoji neka razlika?

YADA: To je drugačije. Različito. To je kod svakog čovjeka, crna, bijela ili crvena boja, koje dolaze iz uma i masovne kontrole uma masa. On postaje totalno drugačiji od svih drugih, i ako je još unutar mase. Njegova svrha je drukčija, sve što čini je različio. On se više, jednostavno, ne da svrstati kao ljudsko biće, on je mnogo više. Znajući ovo, razlog zašto sam ovo rekao, je želja da shvatite moje misli, da crni čovjek, crveni čovjek ili žuti čovjek, pa čak i priča o njihovim rasama, su jednako veliki kao i bilo koji bijeli čovjek. Nemojte sebe uništiti. Nemojte izgubiti svoj identitet u bilo kojoj rasi. Ako pojedini crnac izađe, kad je van - on je van - on više nije u rasi. Svrha, on ne može više igrati u bilo kojem dijelu, on je sada tu i ima veću svrhu - svoje vječno svjetlo.

P: Mislim da je to jako teško, za nas, da shvatimo. Antropološki ili sociološki mi čak nemamo bilo kakvu ideju, da postoji takva stvar kao svrha sa rasama, ali mi tek dolazimo na mjesto gdje ćemo početi da priznajemo jedni druge kao pojedinci, radije inferiorni nego superiorni. Pa to što govoriš se vrlo teško uklapa u ono što se događa upravo sada.

YADA: Da, naravno, naravno. Čovjek, u cjelini, zna vrlo malo o sebi, kako onda može znati o drugima? Kako? Vi mislili da se radi o nadmoćnosti, da je jedna rasa veća od ostalih. Svaki od vas ima svoj put i slijedite ga, samo pojedinci mogu izaći iz tih rasa. Put bijelog čovjeka, kada on izlazi, je isti kao i kod crvenog čovjeka, kada dođete u ono što se naziva „pojedinačna namjena“. Kada ste saznali što vam je svrha, onda možete ići natrag u svoju rasu i biti lider, vođa za Svjetlo.

Crni čovjek je od davnina imao intenzivan osjećaj o svojoj unutarnjoj duhovnosti . Uglavnom, kod njega je to iskren osjećaj, dok bijeli čovjek misli da je „veći“ od igre. On je, u većini slučajeva, izgubio svoj osjećaj za produženu stranu sebe, koja se ponekad naziva i duh. On je postao materijalno pognut, s duhovnim izgovorom i željom da će tako više rasti. Kad bi bijeli čovjek stvarno shvatio, on bi došao do zaključka da on ima veće ovlasti nego što je ikada sanjao, on bi to samo komercijalizirao.

Nekad kasnije, na putu njegovog rasta on će se vratiti Duhu, pa zato ne treba zbog toga mnogo očajavati. On ima svoj način; jedini cilj koji on ima je mnogo viši od njega i ako ga on još nezna.

ANNIE: Za zemaljske svrhe, postoji određeni broj korijenskih rasa?

YADA: U pravu si.

P: Koliko ih ima?

YADA: U vašem svijetu postoji 6 korijenskih rasa. Jeste li znali?

GOST: Čuo sam o tome, nešto prije, ali ja ne razumijem što to znači.

YADA: Šest puta, šest početaka na zemlji. One (rase) su bile uništene od strane zemlje pet puta. One su se sada vratile probati šesti put. One će možda morati čekati da oprobaju i sedmi put. Postoji mogućnost i sedmog pokušaja, a to će biti i posljednji, ako se tu ne uspije.

P: Kada kažeš da, misliš kao neka vrsta mase čovječanstva?

YADA: Da.

P: I što čini uspjeh, a što predstavlja neuspjeh? Znam da je neuspjeh, da se broj stanovnika na zemlji smanji, od strane onoga što nazivamo prirodni uzroci ili ono što bismo mogli nazvati nuklearnim uzrocima, ali ako čovjek uspije da opstane, što će biti uspjeh?

YADA: Prvo, uspjeh će biti stvoriti zdrav razum, kako vratiti k sebi jasan način razmišljanja i zaključivanja, jer vaše shvaćanje prirode, dolaskom na svijet, bi trebalo biti mnogo veće nego što je sada ili u bilo koje vrijeme prije. A kada sazna što je to, on će krenuti dalje u vječni um i postati jedno sa Svjetlom. Neće više imati potrebe za daljnjim fizičkim inkarnacijama. Fizička stvarnost je iskreirala pakao, koji je nastao nedostatak razmišljanja o unutarnjem Bogu. Bog je izgubljen kada je formirana materija došla u čovjeka. Svjetlo je izašlo kad je čovjek sebe oslijepio s materijom. Želite li to pitanje proširiti malo više?

DAMA: Čini mi se, da će se svatko u materijalnom svijetu, u nekom trenutku, razviti u istu točku, jer sam uvijek mislila da su pojedinci na različitim stupnjevima u njihovom individualnom razvoju.

YADA: Dakle, svaki je. Ali kada um sve više postane svjestan sebe i niže svijesti, ego sebe, skloniće se u stranu i sve više i više ljudi će se udružiti. Sve misli o razdvajanju će nestati. One će nestati, jer one više neće biti problem. San, koji ih je napravio, ono što su bili, ili što su sada, svi razlozi za taj san će biti bezpotrebni.

To znači da će se čovjek probuditi i kada se čovjek probudi, kada niža svijest izađe iz svoga stanja transa, on će biti svjestan sebe. Bog će biti svjestan sebe. Ne volim riječ "Bog", nego Stvoritelj će postati svjestan sebe. U početku materijalnog svijeta, "Bog" je samo-svjesno, ali u stvaranju, izgubio svoju svijest o sebi i postao svjestan samo jednog stanja svijesti kojim je stvoren, materija, a zatim je otišao na stvaranje rastući izvan kontrole. Sada, svaki bog gubi, postaje sve više svjestan, onda će veća kreativna svijest postati više samo-svjesna, te će stvarati svjesno, a ne slučajno.

PITANJE: Kako možemo povećati - pratiti naš put, ili što možemo učiniti kako bi sami postali samo-svjesni i postigli taj cilj?

YADA: Znate, da biste to učinili, prva stvar koju treba zapamtiti je; dali je vanjski svijet samo vaša osjetila, zar ne? Sada, ta osjetila uvjetovana su do točke, koju vrlo dobro znate, koja vam ograničeno govore što je oko vas, ono što vi zovete materijalni svijet. Što je to? Vrijeme. Ja sam prije nekoliko godina razgovarao o vremenu i ti razgovori su direktno otišli do više ljudi u znanosti.

P: Što je vrijeme?

YADA: Vidite, pitao sam vas malo prije, ono što je posebno ili je možda izgledalo kao samo općenito, kako da više pojasnite svoju svijest, a pojašnjenje je više stanje svijesti. Prije nego što dalje proširite svoja osjetila, morate znati što su vaša osjetila, što rade, ne samo za vas, za sve.

GOST: Ja nisam siguran što je vrijeme, jer mi se, s vremena na vrijeme, čini vrolo subjektivno ili zabetonirana stvar. Ja mogu djelovati subjektivno ali kada pogledam na sat, teško mi je reći što je vrijeme.

YADA: Tako da vam s pravom mogu reći da je vrijeme osjećaj. To dovodi do produžetka stvari, da je stvar koja izgleda kao da je ovdje, i radi za vas, ona se po pravilu vraća. Možete postati stvoritelj toga, to je opet do vas. To je nevolja s davanjem stvari "Bogu", On ih gotovo uvijek vraća vama;
"Ne daj me, ja sam tvoj!"
I tako je to vaše. To, u smislu riječi, znači gibanje. Biste li to negirali?

GRUPA: No

YADA: Onda, da žice povežemo jače, možete postaviti pitanje:
"Što je to što se kreće?"
Kasida! To je blaga zakletva na mom jeziku - Kasida. Što se kreće? Čini se da je to nešto stvarno, kretanje pa slom i izgradnja, koristim prikladnu terminologiju. Vi tu materiju razvlačite, a u stvari, ona je sastavljena samo od električne snage; pozitivne/negativne prirode. Nemojte da bi grizli svoje nokte? Sama snaga je, kretanje jedan protiv drugoga, stvarajući nemoguću situaciju, koja se zove; "Magnetsko polje". Smijeh.

Rekao sam na mom jeziku, igrate se s sjenom, sjenom uma, koja se pravi da je kreator. I nema ništa, ništa opipljivo, samo sjena u vama, koja živi u onome što vi nazivate stvarnost, u vašem fizičkom obliku, u njemu. Jer, ako razmišljate malo o stvarima, ono što vi zovete tvar, vidjećete, da materija nije materija, materija je riječ. Ali vi gledate miješanje sjena koje izlaze, koje se pojavljuju i nestaju, a sve stvari koje vam se čine, stvaraju sjene Čini vam se da prolazite kroz razne vremenske promjene, koje, ako ih niste vidjeli smatrate da nije došlo do radikalnih promjena. Čini se da je tako, jer ne možete vidjeti kretanje, to je tako suptilno, jer vaše oko je za ta kretanja tromo. Jeste li ikada s nekim boravili niz godina, a onda se razdvojili, a zatim se ponovno sastali i svaki od vas, jedan drugoga gledate čudno? A onda, nakon nekog vremena, kada se naviknete jedno na drugo, ta vam osoba izgleda kao i ranije. To je optička iluzija.

NAPOMENA: Ako je to tako, onda drugovi koji se vole, još više se vole?

YADA: To je pravo. Možda vam se dogodilo da ste ponovno vidjeli lica onih koje ste voljeli - vaše poznate prijatelje. Mislim da su većina od vas, koja sjedi ovdje, proučavali povijest čovjeka na zemlji, pročitali i slušali razgovore o drevnim ljudskim rasama, od kojih neki više ne postoje na Zemlji uopće. Postoji mnogo rasa koje više ne postoje na zemlji, a ja dolazim iz jedne od tih rasa. I ovdje je u snu postojao svijet materije 500.000 godina prije, i svi oni, koji su tada bili povezani, posebice ona vrsta ljudi, nema ih više. Oni su nestali u genetski bezvrijednoj gomili. Ali svijest tih bića je još uvijek tu, ona je još uvijek tu, ne samo kao svijest, nego kao genetski bezvrijedne hrpe, genetska memorija, memorija rasa – još uvijek je ovdje. Nikada, ono što je ovdje bilo, nije otišlo u cjelosti. Zašto? Budući da, nema mjesta, ne drugom postojanju, ono se ne može izgubiti izvan tog postojanja. To je bezvrijedna hrpa koja se koristi iznova i iznova.

GOST: U takvim različitim ciklusima, diskretni su različiti faktori - više ili manje?

YADA: To si u pravu. A vidite kreator je stalno zauzet idući kroz hrpe junka, tražeći više korisnih materijala, materijala koji se mogu ponovno potaknuti na više inteligentnih načina, sastaviti unutarnje blokove koji se nazivaju genima i kromosomima, koji će imati više života, u njima, više inteligentnog života.

GOST: U koju svrhu?

YADA: Da bi bilo bolje fizičko ljudsko biće.

P: Sad, u koju svrhu je stvoreno fizičko ljudsko biće? Zašto bi to moralo biti inteligentno biće.

YADA: Tako da, kada umre, to inteligentno biće neće bacati svoje gene i kromosome natrag u junk gomilu, on će ih smanjiti, u čistu i bolju energiju, a ona koja još traje će uzeti sa sobom. Vidite, svijet je dolje razbijen i kako se to dolje lomi, to dovodi do sporijeg djelovanja energetskih jedinica, ili ono što se kod vas zove elektroni. Svijet se topi ubrzano. Kad kažem svijet, mislim cijelo stvaranja se topi kroz sporo kretanje elektrona. Sada, pozitivni elektroni se kreću brže i oni obavljaju veći rad; oni ostvaruju više u kraćem vremenskom razdoblju. Negativni, oni rade sporije ali su trajniji. Oni više izdržavaju - njihova djela traju duže, oni u nastavku imaju više snage, kao što neki ljudi trče brže od drugih, ali onda oni drugi imaju veću izdržljivost.

P: Ali, u koju svrhu se elektroni kreću brže ili sporije, što ostvaruju? Rečeno je, na taj način oni mogu postići više. Što oni pokušavaju ostvariti?

YADA: Stvaranje većeg stanja svijesti, tako da sve već stvoreno ulazi u ovo stanje, veće ostvarivanje, veća, šira, sveobuhvatnija inteligencija - tako da čovjek može pronaći svoj put natrag kući, vratiti se sam sebi. Znaš lososi? Oni izbace ikru, odu i zaborave sve o svom rasnom podrijetlu, gdje su se izrodili. I oni imaju dobra i loša vremena.. Jesi li ikada čuo da lososi živu da „idu gore“! Što misliš koja je veličina živjeti život, a zatim iznenada dolazi vrijeme kad osjećaju poziv, poziv da se vrate kući, da se vrate u sebe, a na taj način oni moraju izgubiti tijelo koje imaju i drugo steći.

P: Zašto su na prvom mjestu stvorana tijela?

YADA: Lososa?

P: Ne, kod ljudi, bilo čije, zašto su napustili „kuću“?

YADA: U početku, čovjek je imao inteligenciju kojom je želio stvarati, jer je njegova osnovna priroda; stvariti, kreirati. Kako i zašto je želio stvariti, otprilike, ne znam.

P: Dakle, cijelo stvaranje i pitanje postojanja, na taj način, nije ništa bolje objašnjeno, nego koliko i razlog zašto sam stavio na kosu ljubičastu vrpcu, a ne crvenu.

YADA: Da, umjesto crvene, neku drugu..

GOST: Nema objašnjenja za to.

YADA: Pa, da postoji. Da znate više o crvenoj vrpci, nego bilo o nečemu drugom.

GOST: Ali ne uvijek, rečeno je da je to osjećaj?

YADA: Da, naravno. Stavljanje crvene ili ljubičaste vrpce je osjećaj, a to se često dokazuje kao jako važno, zar ne?

GOST: Da, jer se stvaraju različiti efekti.

YADA: Upravo. I to ne samo da stvara različite efekte na one, na koje želite stvoriti različite efekte, nego i na sebe, svoje stanje svijesti. Možda ste u stanju depresije i na Vas stavim lijepe svijetle trake. Uskoro ćete početi osjećati svjetlinu, dobro raspoloženje, od tih vrpca, i vaša depresija je nestala. Ono što vam neda da se vratiti kući, iz nekog nepoznatog razloga, znaš, a to nije neko udaljeno mjesto, je neko neshvatljivo postojanje. Svaki akt vas obvezuje da idete doma, idete natrag u sebe, tako da se ta duboko priroda zove Stvoritelj.

GOST: To bi za nas bilo, ono što mi zovemo ne-površinski svijet?

YADA: To si u pravu, ali morate shvatiti da ne postoji takva stvar kao površina. Život je vječan, kažu Egipćani. Ali, to je više od toga, to je priča o čovjeku, njegovo putovanje u materiju i njegova patnja. Osjećajni svijet je svijet materije koji je prešao prepreku. Svjetlo. Svjetlo je ovdje sunce koje raspršuje sve tmine i donosi život, jer toplina silazi na zemlju, gdje čovjek živi u točki vremena i onda izvlači van slajdove iz svoga bića, ali on neće ostati vani. Pojedinci nisu bili dovoljno raspeti, oni nisu imali dovoljno boli i patnje, jer ti ljudi imaju duboko u sebi smisao za mazohizam. To su tipovi ljudi koji su stavili čovjeka, Isusa, na križ. Oni su uživali gledajući ga kako trpi, jer su kao mazohisti, ujedno i sadisti, ali oni ne mogu podnijeti vlastitu bol.

GOST: Imam pitanje koje bi moglo biti trivijalno.

YADA: Tko zna što je trivijalno, moj prijatelju.

GOST: Što mislite o nevjerojatnom nizu slučajnosti koje se događaju u umu?

YADA: Moj cijenjeni prijatelju, ja ne mislim da ne shvataš. Što misliš pod mnoge nevjerojatne slučajnosti? Jer vidiš, većina života, u cjelini, je nevjerojatan iznos sastavljen od slučajnosti. Pa zašto misliš da je to posebno?

GOST: Stanje – određeno stanje svijesti.

YADA: Reci mi što se dogodilo, u tom dijelu, ako možeš, molim te.

GOST: Vi znate, riječ vodeći u stvar koja se događa u vama, riječi koje čujem jednog dana, ili stvar koju primite i vidite što se vraćaju - da se vidi - vraćaju i impresivan svoje duhovno biće i na način dobiva se kao stvar oko vas. To je - mislim - ne mislim na ono pitanje - knjiga predstavlja određeni učitelj, određeni aspekt, neke stvari učenje - kao što je to.

YADA: To je rečeno, kada je učenik spreman, majstor će se pojaviti, ali mnogi ljudi su dovedeni do toga, da vjeruju, da to znači neko drugo ljudsko bićo, kao majstor, pojavit će se. Ali naravno to nije istina, ako može učinuti išta, ljudsko biće može postati gospodar/učitelj za sebi, za mene, za koga god. Nije li to tako?

GOST: Baš kao i određeni događaj?

YADA: Da, neki događaj, neki prvi osjećaj, gdje je dovoljno da ste svjesni da prepoznate taj događaj, stvari dolaze kroz fizičku aktivnost.

GOST: Htio bih vas pitati tehničko pitanje. Kako i zašto je, u svijesti, toliko neznanje o reinkarnaciji? Da li trebamo samo raditi na dijelu uma koji impresionira slike? Memorija? Ili, da li moramo tražiti nešto drugo?

YADA: Gospodine, da li vi vjerujete u reinkarnaciju? Sada pazite kako ćete odgovoriti na to.

GOST: Da.

YADA: Vi mislite?

GOST: Ja ću vam reći točno kako se osjećam, u vezi toga. Mislim da je moguće, za mene je to moguće i ja imam svoje razloge da vjerujem u to i na taj način, Ja to imam. . . . .

YADA: Kao cijelu sliku?

GOST: Kao uvjerenje, da.

YADA: Vi ćete, u toku vremena, ako se nastavite kretati „naprijed“, stvoriti potpunu sliku, dobit ćete sve potrebne dijelove ove teorije, koja je za sada, u svijesti većine ljudi, samo teorija . Za mene, to nije teorija, to je činjenica. Sada ću vam reći zašto je to činjenica i kako je to činjenica. Prvo, kreator ne može učiniti ništa više nego stvoriti? Osim što je stvorio, on nema vezu, ali to je sve što je on mogao učiniti, ili nije mogao? Sada, kako bi stvorio, na različite načine, kreator mora imati neka iskustva na različite načine. Isto je s tobom, ako želiš biti umjetnik - kakav umjetnik? Slikanje na platnu ili bilo što drugo? Kipar? Ili pisac, kakve su različite vrste boja u slikarstvu – tako su riječi vrsta u govoru, dakle, morate imati iskustva s tim stvarima. Rano iskustvo, rani osjećaji je ono što se na engleskom zove, početnici?

GOST: Novajlije.

YADA: Novajlije, hvala. I tada radite na sebi da postanete majstori. Potrebno je vrijeme, potrebno je truda, nešto traje više jer je mnogo važnije, to, u stvari, traje koliko vi želite. To je ono što vam daje poticaj da se preselite, to je centar puta. Sada živite, ali ne koristi riječ "ali" jer ništa se nemože pojednostaviti, ja sam govorio o samo-djelovanju, ali sam život je djelovanje, stvaranje, i to je sve. Dakle, gdje ćete prestati? Gdje se to počinje? Početak je osjećaj, osjećaj da nešto nije dobro za vas. Vi se osjećate neugodno, to izgleda kao da vam netko zabada iglu u dno, sve se kreće, i vi se krećete! Dakle vrijeme je faktor u kojem možete organizirati svoju sposobnost, kao kreator, možete to organizirati kao na ekranu na kojem se radi. Ali vi onda mora vjerovati u svoj ekran, jer u suprotnom, nećete moći stvoriti ravan, a još manje slike na njemu. Razumijete? Sada, vi ste taj stvoritelj; u odlasku i povratku – putnik kome se čini da se vrti u krug ali onda dolazi prostranstvo orbite koje je veliko, ali je s onu stranu riječi.

Vi ne trebate biti zabrinuti o vremenu, koliko ga još ima? Vi ste u svemu što trebate, u vremenu, kao i svemu drugom – sve je samo osjećaj. Kada, vi kao kreatori, dođete do točke umora, što je nedostatak energije, vi napravite zamjenu za malo odmora. Vaš samostalni kreativni povratak obavijen je u vama i cijela vaša svijest, jednostavno je svjetlo; ničija druga svijest, nema drugih svijesti osim one koju vi imate, vi ste svjetlost, u kojoj su upisane pradjedove riječi, kao stanje " I Am ". Ja sam Stvaranje - "Ja sam". Sada ste stvorili dvojnost. Vi sada gledate "da-ne" kao teret koji se izbaci iz broda, dali je neko drvo ili je izbačena skitnica. To može biti životinjsko tijelo, a može biti ljudsko tijelo. Ali, gdje god se pojavi, ono kaže, "Ja sam", po samoj svojoj prisutnosti ono kaže, "Ja sam". Jeste li ikada, meditirali kraj nekog lijepog stabla? Neka od vaših velikih stabala u šumama, ono veliko „crveno drvo“, bilo ih je u Kini, ta drveće su bila mnogo veća i mnogo starija od onih koje vi danas ovdje imate. Ali, jeste li ikad pokušali razmišljati, o jednom od tih stabala, tako da počnete osjećati jedinstvo s njim?

Taj čaroban osjećaj moći, vas u njima, a onda u sebi. Vaša veličina ovisi o stanju vaše svijesti. Ako Ja nisam u mogućnosti imati stabla u meni, ja ne mogu osjetiti svoju veličinu ovdje. Što je stvarnost? Siguran sam da ste čuli priču, od drevnog kineskog učitelja, Lao-Tsea, koji je govorio o čovjeku koji je prolazio kroz šumu;

„Bio je umoran, tako da je legao dolje na tlo da spava, kad odjednom, on sanja da je leptir, koji leti po lijepom vremenu na suncu, idući od cvijeta do cvijeta. Onda se probudi, i, jer je on zamišljen čovjek, ne ustane odmah nego počne razmišljati o snu. Ležao je tamo i mislio, malo prije sam, u snovima bio leptir a sada sam čovjek; možda sam kao leptir sanjao da sam čovjek''.

Nije li to divno? Zar to nije prekrasno? Zato što ta istinita priča govori o stvarnosti. Ako je to istina - a znam da je istina - ali ako je istina za vas, onda možete vidjeti odmah da se nemate potrebe izgrizati o svojoj destinaciji. Zašto? Budući da ste u njoj. Ljudi govore o sudbini, o svojoj sudbini. Što vam je puno u ovom životu? Što god vam je bačeno, to je to. Gdje god ste nešto odbacili, niste. Jer vi ste, sam svoj dizajner. Vi se krećete i stvarate. Vaš zadatak je stvaranje. Što vam se može dogoditi da se nije dogodilo? Kethra (YADA govori na svom jeziku sa svojim učiteljem) malo ću vas ostaviti, molim.

GRUPA: Dajte Kethri naše poštovanje, molimo?

YADA: Oh, on je već čuo ali vi niste! (YADA se povlači)




Link

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Mystic_Storm
Hodočasnik


Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 800
Lokacija: Kragujevac

 Poruka Poslao: 10 Apr, 2010 10:15 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Klinac se probudio iz mrtvih
Medicinski fenomen sa srećnim završetkom
Klinac se probudio iz mrtvih
Subota - 10.04.2010
Trogodišnji Paul bio je tri sata i 18 minuta klinički mrtav, nakon čega je došao svesti, piše nemački tabloid „Bild“, navodeći da je dečak svojim roditeljima rekao da je, zapravo, bio kod prababe na nebu.

„Bio sam kod bake Emi na nebu. Ona mi je rekla da treba odmah da se vratim“, rekao je roditeljima mali Paul nakon što je posle pada u jezero puna tri sata i 18 minuta bio klinički mrtav!
„Ovako nešto još nisam doživeo“, rekao je profesor Lotar Švajgerer, šef klinike „Helios“ u Berlinu, navodeći da deca, kada minutima budu pod vodom, najčešće ne uspevaju da prežive.
Četiri lekara klinike „Helios“ su se borila za Paulov život i skoro su ih sve nade bile napustile. Međutim, posle tri sata i 18 minuta, dečakovo srce ponovo počelo da kuca. Mali Paul se u Brandenburgu igrao u bašti dede i babe, gde je upao u jezero. Mrtvo telo dečaka je u vodi pronašao njegov deda. Dečakov otac je prvi pokušao da spase sina. Dao mu je veštačko disanje usta na usta i pokušao je s masažom srca. Vreme je prolazilo, zbog čega su roditelji pozvali hitnu pomoć. Spasilačkim helikopterom dečak je bez znakova života prebačen u bolnicu. Kada je stigao u bolnicu, temperatura Paulovog tela je bila samo 28 stepeni Celzijusa (normalna je 37 stepeni Celzijusa). Lekari veruju da je dečaku upravo ledena voda jezera spasla život. Naime, zbog hladnoće je dečakov metabolizam usporio i trošio je minimalnu količinu kiseonika.


Svetlo na kraju tunela

Mnoge osobe koje tvrde da su iskusile smrt i u poslednjem trenutku se vratile „na ovu stranu“ opisale su svoje viđenje iskustva bliskog smrti. Većina je videla odigravanje celog svog života pred očima ili osećala potpuni mir. Fenomen „svetla na kraju tunela“ uključuje viđenje blistavog svetla, tunela, pa čak i bliske osobe koja ih „zove da se vrate“.

http://www.alo.rs/vesti/26223/Klinac_se_probudio_iz_mrtvih
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Dejjan



Pridružio: 19 Apr 2009
Poruke: 1475
Lokacija: Agent Matrixa sa Siriusa A ,B,C, :D i E

 Poruka Poslao: 09 Maj, 2010 15:16 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Dobre su ove dve knjige.
S tim da Sudbina Duša ide mnogo više u detalje,a Putovanje Duša daje generalnu sliku i slučajeve.
Mada ima nekih delova sa kojim se nebih složio , zatim neki delovi nisu do kraja objašnjeni , ali generalno knjige su jako korisne.
Barem da se malo porazmisli o svemu tome.
_________________
"...Nek mi nosić pocrveni,eto to je to je to je to nosić to je sve sve Smile "
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku MSN Messenger
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Jan, 2011 14:12 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...izvodi iz knjige Newton_Michael_-_Sudbina_dusa.


Nova partnerstva između duše i tijela


Proces spajanja duše s nerođenim djetetom prikladan je zaključak slučajeva
koje sam prikazao u ovoj knjizi. Duša je sada spremna krenuti u
novu pustolovinu reinkarnacije s nadama i očekivanjima od nove uloge
u životu. Partnerstvo između fizičkog i eteričnog uma koje donosi na
svijet ljudsko biće može biti glatko ili problematično u ranim fazama
prilagodbe u djetinjstvu. Ipak, najvažniji je krajnji rezultat i način na
koji završavamo put.
Tijekom našeg života, duša i tijelo toliko su isprepleteni da dvojnost
izraza može unijeti zbrku u našu sliku vlastitog identiteta. Složenost te
veze između tijela i duše predstavlja savez koji proizlazi iz dugog evolucijskog
razvoja koji potječe možda i iz kasnog pleistocena, kad su
hominidi na ovoj planeti postali pogodni za naseljavanje duša. Najstarija
obilježja našeg modernog mozga još uvijek postoje kao mehanizmi
preživljavanja. Neki ljudi, poput duše Klidaya iz trideset i šestog slučaja,
opisuju kako dodiruju primitivne dijelove mozga kada udu u fetus. To
su područja koja kontroliraju naše fizičke reakcije koje su instinktivne i
emocionalne, a ne intelektualne. Neki moji klijenti rekli su da su im se
neki mozgovi u koje su ušli činili primitivnijima od svih ostalih.

Ego je definiran kao Jastvo, duhovni temelj nadograđen iskustvom.
To bi definiralo dušu, ali postoji ego u mozgu koji doživljava vanjski svijet
kroz osjete koji upravljaju akcijom i reakcijom. Tom funkcionalnom
organizmu - stvorenom prije dolaska duše - duša se mora pridružiti u
majci. Na neki način, ovdje su na djelu dva ega, a to mi je najočitije tijekom
regresije u kojem odvodim klijente u Prsten, i kasnije, kad se pridruže
fetusu. U fetusu zaista započinje partnerstvo između tijela i duše.
Duša i mozak nove bebe započinju svoju vezu kao dva odvojena,
zasebna entiteta, i postaju jedan um. Nekim ljudima smeta što činjenica
o postojanju dva entiteta, ili dvojnost uma i tijela, znači da besmrtna
duša nastavlja živjeti, a privremena osobnost tijela umire. No, upravo
je duša, u suradnji s umom tijela, stvorila jedinstvenu osobnost Jastva.
Iako će fizički organizam tijela umrijeti, duša koja je boravila u tom
tijelu nikada ne zaboravlja domaćina koji joj je omogućio da iskusi
Zemlju u određenom mjestu i vremenu. Vidjeli smo da se duše sjećaju
svojih identiteta iz prošlih života i mogu ih ponovno stvoriti.
Svako fizičko tijelo posjeduje jedinstveni oblik. Koncepti, ideje i
prosudbe bilo kojeg ljudskog uma izravno su povezani s dušom koja
živi u tom tijelu. U trećem i četvrtom poglavlju pokazao sam da neke
kombinacije uma i tijela funkcioniraju bolje od drugih. Fiziolozi ne znaju
zašto snažne emocije mogu u jednoj osobi izazvati nerazumno ponašanje,
a u drugoj logične akcije. Za mene, odgovor leži u duši. Kad
se partnerstvo tijela i uma stvara u fetusu klijentovog trenutnog tijela,
od mnogih klijenata čujem kako se moždani sklop u bebi podešava
pravilno ili s određenim problemima. Ove izjave duše pete razine o
ulasku u tijelo daju nam dobru sliku vezivanja:


Ne postoje dva mozga oblikovana na posve isti način. Kad
ulazim u majčinu maternicu, najprije nježno dodirnem
mozak. Tečem u njega... tražim... ispitujem... pretražujem. To
je poput osmoze. Odmah znam hoće li komunikacija s tim
mozgom biti lagana ili teška. Tijekom trudnoće više dobivam
majčine osjećaje nego jasne misli. Tako znam je li beba željena
ili ne, a to utječe na dobar ili loš početak bebe.
Kada uđem u fetus neželjene bebe, mogu pozitivno utjecati
energetskim povezivanjem s tim djetetom. Kad sam bio mlada

duša, zakačio bih se na osjećaj otuđenosti roditelja i oboje,
dijete i ja, osjećali bismo se odvojeno. Radio sam s bebama
tisućama godina i mogu se nositi s bilo kojim djetetom koje
mi daju, tako da oboje imamo koristi od spajanja. U životu
imam previše posla da bi me usporavalo tijelo koje možda
nije savršeno za mene.


Kada duša dosegne treću razinu, uglavnom se vrlo brzo prilagođava
na fetus. Jedan klijent rekao mi je izravno: «Kad se složena, napredna
duša kombinira sa sporim mozgom, to je kao da uparite trkaćeg konja
s konjem za oranje.» Moji klijenti obično izražavaju taj stav o tijelima s
više poštovanja. Postoje karmički razlozi za sve spojeve duše i tijela.
Osim toga, visoki kvocijent inteligencije nije pokazatelj napredne duše.
No, manje iskusnim dušama ne predstavlja problem niski kvocijent inteligencije,
nego problematičan, nerazuman um.
Što se tiče spoja tijela s dušom, u dobroj vjeri nude nam se opcije
različitih života. Tjelesni izbori u Prstenu nikad se ne koriste kako bismo
se našli zatočeni u nečemu neprikladnom za naš razvoj. Sfera za izbor
života nije prodavaonica u kojoj se prodaje nekvalitetna roba. Planerima
nije u interesu da nekoj naivnoj duši uvale tijelo «s greškom». U svakom
spoju uma i tijela postoji svrha u pozadini oba ega. Iako tijelo oduševljava
dušu kao sredstvo fizičkog i mentalnog izražavanja, u stanju je izazvati
i veliku bol. Lekcija tog spajanja je kovanje skladnog ujedinjena tijela i
duše, tako da funkcioniraju kao jedna jedinica. Imam dva primjera koji
ocrtavaju tu suradnju:

Ja sam hirovita duša sklona žurbi i volim agresivna tijela s
temperamentom koji nadopunjava moju sklonost. Takvu
kombinaciju zrcalnih odraza duše i tijela zovemo duplo -
duplo. Ne mogu usporiti. Moram priznati da me mirna tijela s
neborbenim umovima smiruju, ali tada postajem vrlo lijen i
inertan.
Dobro se osjećam u emocionalno hladnim domaćinima. Volim
i analitičke umove, tako da možemo promišljati neko vrijeme
prije no što donesemo odluku. U Jane se osjećam kao da
se vozim na vlaku smrti. Ona je tako nepromišljena, skače
naglavce u situacije - mislim, pokušavam je zadržati - ali tako
gubi kontrolu da nam nanosi veliku bol. No, ima tu i mnogo
radosti - sve je to toliko intenzivno, ali kakva luda vožnja!


Neki spojevi s tijelom stvaraju živote pune frustracije i vrlo teške
izazove. Međutim, samo dvaput u karijeri imao sam dušu koja je priznala
da je tražila da je zamijene u fetusu na koji se nikako nije mogla
prilagoditi. U oba slučaja, druga duša zauzela je mjesto u fetusu prije
osmog mjeseca. Prenatalna zamjena zbog nekompatibilnosti je iznimno
rijedak događaj, zato što je upravo sprečavanje takvih događaja svrha
prostorije za izbor života.
U trećem poglavlju, gdje sam govorio o ljudima koji se prepuštaju
zlodjelima, objasnio sam kako naše Jastvo unutarnje duše ne mora biti
u skladu s našim tijelom. Rekao sam i to da niti jedna duša nije zla prije
no što se združi s fetusom. Ipak, duša ne ulazi u tijelo kao prazna ploča.
Na besmrtni karakter duše utječu sva obilježja i temperament mozga,
koji izaziva zrelost duše. Rekao sam da postoje duše koje su prijemčivije
od drugih na negativne utjecaje u životu. Većina slučajeva iz ove knjige
opisuju duše koje se bore protiv utjecaja svojih tijela, ili djeluju u skladu
s njima. Duše koje se bore protiv potrebe za kontrolom možda se neće
dobro spojiti s egom tijela sklonom sukobljavanju. S druge strane,
oprezna duša s malo energije može izabrati tijelo pasivnog, povučenog
temperamenta kako bi razvila smjelost u suradnji s domaćinom.

Kad se duša združi s novom bebom, mogu biti prilično siguran da
će to partnerstvo utjecati i na mane duše i na um tijela kojemu je potrebna
ta duša. Planeri za nas biraju tijela koja trebaju spojiti naše
karakterne nedostatke s određenim temperamentom tijela kako bi
stvorili specifične kombinacije osobnosti. Od klijenata koji su liječnici i
fiziolozi, dobio sam uvid u anatomiju ulaska duše u mozak fetusa u
razvoju. Primjer za to je šezdeset i šesti slučaj. Posthipnotičke sugestije
omogućile su klijentima tih profesija da mi nacrtaju pojednostavljene
dijagrame onoga što su mi u hipnozi željeli reći o tim vezama. To mi je
pomoglo da bolje shvatim.
_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 26 Jan, 2011 02:12 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Šezdeset šesti slučaj


Dr. N: Htio bih znati je li početni prijelaz u fetus za vas uvijek
isti?
S: Ne, nije. Iako tijekom izbora života imam rentgenski vid,
ulazak ipak može biti težak.
Dr. N: Opišite mi najnoviji primjer teškog ulaska.
S: Prije tri života, ušao sam u vrlo ukočen, neprijemčiv mozak.
Moja prisutnost mu je smetala. Bilo je to neobično, zato što
većina mojih tijela - domaćina prihvaća moju prisutnost. Obično
me dožive kao novog cimera.

Dr. N: Želite li reći da je ovo tijelo domaćina imao osjećaj da ste
vi strana prisutnost koju treba izbaciti?
S: Ne, bio je to tupi um s džepovima guste energije. Moj dolazak
narušio je njegov nedostatak mentalne aktivnosti... postojala je...
odvojenost između pojedinih dijelova mozga... što je stvaralo
otpor prema... komunikaciji. Letargični umovi zahtijevaju od
mene veći napor. Opiru se promjeni.
Dr. N: Kakvoj promjeni?
S: Mojeg boravka u njihovom prostoru, što zahtijeva određenu
reakciju na to stanje. Naveo sam taj um na razmišljanje, a nije
bio znatiželjan. Počeo sam pritiskati gumbe i otkrio da ne želi da
ga zazivam.

Dr. N: Što ste očekivali?
S: Tijekom pregleda u sferi (Prstenu), vidio sam krajnji rezultat
odraslog uma, ali nisam vidio sve poteškoće s umom bebe... dok
je još bio nov.
Dr. N: Shvaćam. Želite li reći da je taj um smatrao vaš upad prijetnjom?
S: Ne, samo smetnjom. Na kraju me prihvatio, a i dijete i ja prilagodili
smo se jedno drugome.
Dr. N: Vratimo se na vašu izjavu o pritiskanju gumba. Molim
vas, objasnite mi što to znači za vas pri standardnom ulasku u
fetus po vašem izboru?
S: Mozgu u razvoju obično se priključujem oko četvrtog mjeseca
- naši vodiči tu nam daju malo slobode - ali nikada nakon šestog
mjeseca. Kada uđem u maternicu majke, stvaram crvenu zraku

snažne energije i usmjerim je kroz stup kralježnice djeteta - prateći
mrežu neurona do mozga.
Dr. N: Zašto to činite?
S: To mi pokazuje učinkovitost prijenosa misli - osjetilnih
odašiljača...

Dr. N: Što činite nakon toga?
S: Upravljam svoju crvenu svjetlost oko dure mater - vanjske
ovojnice mozga... nježno...
Dr. N: Zašto crvenu svjetlost?
S: To mi omogućava da budem... osobito osjetljiv na fizičke osjećaje
te nove osobe. Spajam svoju energetsku toplinu sa sivo
plavom moždanom tvari. Prije no što stignem tamo, mozak je
jednostavno siv. Ja palim svjetla u mračnoj prostoriji s drvetom
u sredini.
Dr. N: Ne pratim vas više. Objasnite mi to drvo.
S: (energično) Drvo je peteljka. Parkiram se između dvije moždane
polutke kako bih otkrio kako će taj sustav funkcionirati.
Zatim se krećem po granama drveta da bih isprobao sklopove.
Želim znati koliko je gusta energija u vlaknima oko kruga cerebralnog
korteksa oko talamusa... želim saznati kako taj mozak
razmišlja i kako osjeća stvari.

Dr. N: Koliko je važna gustoća energije ili manjak gustoće
energije u mozgu?
S: Ukoliko postoji pretjerana gustoća na određenim poljima,
znači da postoje blokade na mostovima koji osiguravaju učinkovitu
aktivnost neurona. Želim svojom energijom malo namjestiti
te cestovne blokade ako mogu - znate - dok se mozak još
formira.
Dr. N: Možete li utjecati na razvoj mozga?
S: (smije mi se) Naravno ! Jeste li mislili da su duše tek putnici u
vlaku? Blago stimuliram ta područja.
Dr. N: (namjerno se pravim da ne shvaćam) Pa, mislio sam da i
vi i beba... izražavate minimalnu inteligenciju u početku.

S: (smije se) Ne do rođenja.
Dr. N: Želite li reći da možete popraviti funkciju moždanih valova
svim tim aktivnostima koje ste opisali?
S: To je ono što želimo postići. Bit cijele priče je u tome da uskladite
svoje vibracijske razine i sposobnosti s prirodnim ritmovima
dječjih moždanih valova - električnim tokom, (gorljivo) Mislim
da su mi tijela - domaćini zahvalni na tome što poboljšavam brzinu
misli preko mostova, (zastaje, pa dodaje) Možda bih ja samo
htio da je tako.
Dr. N: Što mislite, kako će se u budućnosti razvijati mozak ukoliko
se nastavi evolucija i utjecaj duša?

S: Bit će moguća telepatija.
_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 26 Jan, 2011 04:23 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

       
Miodrag ::
Kada pokušavate projektirati vašu svijest negdje drugdje, to možete učiniti samo zato jer ste već tamo.

Ovim je rečeno sve.
Pozdrav brate !
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 28 Jan, 2011 14:15 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Šezdeset sedmi slučaj


Dr. N: Recite mi kako je to ući u um bebe i kada vi obično
ulazite.
S: U početku, ja o tome razmišljam kao o zaručivanju. U svoje
sadašnje tijelo ušao sam u osmom mjesecu. Više volim ući
kasnije, kad je mozak veći. tako da imam više posla tijekom
spajanja.

Dr. N: Ne postoje li i nedostaci kasnog ulaska? Mislim, tada imate
posla s neovisnijom jedinkom.
S: Neki moji prijatelji misle tako, ali ja ne. Želim razgovarati s
djetetom kad postoji veća obostrana svjesnost.
Dr. N: (pravim se blesav kako bih izazvao reakciju) Razgovarati
- razgovarati s fetusom - što želite reći...?
S: (smije mi se) Naravno da komuniciramo s djetetom.
Dr. N: Polako mi to objasnite. Tko najprije govori i što?
S: Dijete obično kaže: «Tko si ti?» Ja odgovaram:. «Prijatelj koji se
došao igrati i postati dio tebe.»
Dr. N: (namjerno provociram) Nije li to varka? Niste se došli
igrati s njim. Došli ste mu zauzeti um.
S: Oh, molim vas! S kim ste to razgovarali? Taj um i moja duša
stvoreni su da budu zajedno. Mislite li da sam ja nekakav uljez na
Zemlji? Spajao sam se s bebama koje su me radosno dočekivale
jer su znale da ću doći.

Dr. N: Postoje duše koje su imale drukčija iskustva.
S: Gledajte, znam da su neke duše nespretne. Upadaju unutra
poput slona u staklani i previše gorljivo nastoje započeti radom.
Previše frontalne energije odjednom izaziva otpor.
Dr. N: Je li dijete u vašem sadašnjem životu bilo imalo uplašeno
zbog vašeg ulaska?
S: Ne, ono još ne zna dovoljno da bi se moglo uplašiti. Počinjem
tako što milujem mozak. Trenutno projiciram tople misli ljubavi i
prijateljstva. Većina beba jednostavno me prihvaća kao da sam
dio njih. Neke su pomalo rezervirane - kao moje sadašnje tijelo.
Dr. N: Oh, stvarno? Što je bilo neobično u vezi tog fetusa?
S: Ništa važno. Razmišljao je: «Sada kad si ti ovdje, tko ću ja
biti?»
Dr. N: Mislim da je to jako važno. To dijete zapravo priznaje da
njegov identitet ovisi o vama.

S: (strpljivo) Dijete se počelo pitati: «Tko sam ja?» Neka djeca
svjesnija su toga od druge. Neka pružaju otpor, jer imaju osjećaj
da narušavamo njihov inertni početak - poput bisera u školjci.
Dr. N: Dakle, ne mislite da dijete ima osjećaj da prisilno gubi dio
svojeg identiteta?
S: Ne, došli smo kao duše da bismo djetetu dali... dubinu osobnosti.
Njegovo biće unaprijeđeno je našom prisutnošću. Bez nas,
oni bi funkcionirali kao nezrelo voće.
Dr. N: Ali shvaća li dijete bilo što od toga prije rođenja?
S: Zna samo da ja želim biti prijatelj s njim, kako bismo mogli
zajedno raditi razne stvari. Počinjemo komunicirajući o jednostavnim
stvarima, primjerice o neudobnom položaju tijela u majčinoj
utrobi. Bilo je situacija kad je pupčana vrpca bila omotana
oko vrata djeteta, a ja sam ga smirio, jer bi se inače migoljilo i
pogoršalo stvari.

Dr. N: Molim vas, nastavite mi opisivati kako pomažete djetetu.
S: Pripremam dijete za rođenje, koje će mu biti šok kad se dogodi.
Zamislite da vas tjeraju da izađete iz tople, udobne, sigurne
maternice u jarku svjetlost bolničke sobe... buka... obvezno
disanje... dodavanje. Dijete cijeni moju pomoć, zato što je moj
glavni cilj suzbijanje straha. Tješim mozak uvjeravajući ga da će
sve biti u redu.
Dr. N: Pitam se kako su se djeca osjećala prije no što su duše
došle da im pomažu?
S: Mozak je tada bio previše primitivan da bi shvatio traumu
rođenja. Svijest je bila niska. (smije se). Naravno, ja nisam bio
ovdje u ta vremena.
Dr. N: Možete li nekako smiriti uplašene majke?
S: Moramo biti vrlo spretni. Tijekom većeg dijela mojeg života
nisam mogao mnogo utjecati na majke ako su tijekom trudnoće
bile uplašene, tužne ili ljutite. Morate biti u stanju uskladiti svoje
energetske vibracije i s djetetom i s majčinim prirodnim tjelesnim
ritmovima. Morate uskladiti tri niza valnih duljina - u koje spadaju

i vaše - da biste utješili majku. Čak mogu navesti bebu da udari
majku kako bi joj javila da je dobro.
Dr. N: Pretpostavljam da je do rođenja težak posao spajanja
dovršen?
S: Da budem iskren, spajanje za mene još nije gotovo. Ja razgovaram
sa svojim tijelom kao drugi entitet do dobi od šest
godina. Bolje je ne prisiljavati tijelo na trenutno potpuno spajanje.
Neko vrijeme igramo igre kao dvije osobe.
Dr. N: Primijetio sam da mnogo male djece razgovaraju sami sa
sobom kao da imaju zamišljenog prijatelja. Je li to njihova
duša?
S: (ceri se) Tako je, iako se i naši vodiči uživaju igrati s nama kad
smo mala djeca. Jeste li primijetili da i starije osobe često
razgovaraju sa sobom? Na svoj način, pripremaju se za odvajanje
na kraju putovanja.
Dr. N: Što općenito mislite o dolascima na Zemlju iz života u
život?
S: Smatram to darom. Ovo je tako složen planet. Naravno, može
vam slomiti srce, ali je i sjajan i neopisivo lijep. Ljudsko tijelo je
čudo oblika i strukture. Svako novo tijelo iznova me zapanji, a
postoje toliki načini na koje se mogu izraziti u njemu, osobito
onaj najvažniji - ljubav.

................................

Moj posljednji citat izrekao je klijent koji se priprema za još jedan
odlazak iz duhovnog svijeta u novu inkarnaciju na Zemlji. Mislim da je
ta izjava prikladan zaključak ove knjige:


Dolazak na Zemlju je kao da putujemo iz svojeg doma u neku
stranu zemlju. Neke stvari čine nam se poznatima, ali većina
nam je neobična dok se ne naviknemo na njih, osobito na
teške uvjete. Naš pravi dom je mjesto apsolutnog mira, totalnog
prihvaćanja i potpune ljubavi. Kao duše odvojene od
svojeg doma, više ne možemo pretpostavljati da će nas okruživati
te lijepe stvari. Na Zemlji se moramo naučiti nositi s
netolerancijom, gnjevom i tugom, tražeći radost i ljubav. Usput
ne smijemo izgubiti svoj integritet, ne smijemo žrtvovati
dobrotu radi opstanka, i ne smijemo razviti stav da smo nadmoćni
ljudima oko sebe ili slabiji od njih. Znamo da će nam
život u nesavršenom svijetu pomoći da cijenimo pravo značenje
savršenstva. Prije putovanja u novi život tražimo hrabrost
i poniznost. Kako raste naša svijest, raste i kvaliteta našeg
života. Tako nas testiraju. Prolazak tog testa naša je sudbina.

_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 28 Jan, 2011 15:45 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

jako lepi textovi, inspirativni, spoznajni.
Hvala Miodraze sto nas podsecas na nas, nase duse, nasa putovanja.
da se fokusiramo na ono najdublje, ili najsire, ali svakako, na - vecnost.
kakve god promene da postoje, unutar nje.

evo, izdvojio sam, iz ovog texta, neke citate, delove, koji su, po meni, jako simbolicni, poucni, na vise nivoa svesti,
i kakav je interesantan odnos nekoga ko vodi, prema - vodjenom.
Kao duhovni vodic, ucitelj, zastitnik.
Neko moze, naravno, da vidi u ovome i manipulaciju, ali svako ima svoju slobodnu volju.
da ide sam, ili da bude vodjen.
i, sto kaze ovaj cikica, da - radimo zajedno.
ionako neko uvek stoji, u pozadini.
svesnost o saradnji, povezanosti, ili ne svesnost o saradnji - pitanje je - sad?
ovaj text lepo govori o - OSVESCAVANJU!
I o pozadini celog sistema.
Mi smo, ipak, stalno - bebe!?
samo sto, kada odrastemo, onda smo - odrasle bebe, hahaha.
NECIJE!
cak i kada se - osamostalimo.
zvuci apsurdno, zar ne?

Dr. N: Recite mi kako je to ući u um bebe i kada vi obično
ulazite.
S: U početku, ja o tome razmišljam kao o zaručivanju.

Ne postoje li i nedostaci kasnog ulaska? Mislim, tada imate
posla s neovisnijom jedinkom.
S: Neki moji prijatelji misle tako,
ali ja ne.
Želim razgovarati s
djetetom kad postoji veća obostrana svjesnost

(smije mi se) Naravno da komuniciramo s djetetom.

«Tko si ti?» Ja odgovaram:. «Prijatelj koji se
došao igrati i postati dio tebe

(namjerno provociram) Nije li to varka? Niste se došli
igrati s njim. Došli ste mu zauzeti um

Oh, molim vas! S kim ste to razgovarali?
Taj um i moja duša
stvoreni su da budu zajedno.

. Trenutno projiciram tople misli ljubavi i
prijateljstva

Ništa važno. Razmišljao je: «Sada kad si ti ovdje, tko ću ja
biti?»

Mislim da je to jako važno. To dijete zapravo priznaje da
njegov identitet ovisi o vama.

Dijete se počelo pitati: «Tko sam ja?»

Njegovo biće unaprijeđeno je našom prisutnošću. Bez nas,
oni bi funkcionirali kao nezrelo voće.

Zna samo da ja želim biti prijatelj s njim, kako bismo mogli
zajedno raditi razne stvari.

ja sam ga smirio, jer bi se inače migoljilo i
pogoršalo stvari.


Dijete cijeni moju pomoć, zato što je moj
glavni cilj suzbijanje straha. Tješim mozak uvjeravajući ga da će
sve biti u redu.

nisam mogao mnogo utjecati na majke ako su tijekom trudnoće
bile uplašene, tužne ili ljutite.

Bolje je ne prisiljavati tijelo na trenutno potpuno spajanje.
Neko vrijeme igramo igre kao dvije osobe.

i naši vodiči uživaju igrati s nama kad
smo mala djeca.
Jeste li primijetili da i starije osobe često
razgovaraju sa sobom? Na svoj način, pripremaju se za odvajanje
na kraju putovanja.

postoje toliki načini na koje se mogu izraziti u njemu, osobito
onaj najvažniji – ljubav.

ne smijemo žrtvovati
dobrotu radi opstanka, i ne smijemo razviti stav da smo nadmoćni
ljudima oko sebe ili slabiji od njih/

. Kako raste naša svijest, raste i kvaliteta našeg
života.


Laughing
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
Giba
Mesija


Pridružio: 20 Sep 2008
Poruke: 4650

 Poruka Poslao: 28 Jan, 2011 16:37 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Koliko toga je Newton svojim nesvesnim delom projektovao u umove ispitanika?
Kako to utvrditi?
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 28 Jan, 2011 18:00 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Giba
Citat:
Koliko toga je Newton svojim nesvesnim delom projektovao u umove ispitanika?
Kako to utvrditi?


pravo pitanje.

mozda tako sto cemo sve samo da posmatramo.
sa strane.
bez ucesca naseg uma u bilo kojoj identifijaciji, ili strani.
a onda i ulaskom u jednu, pa u drugu stranu.
pa onda i obe strane - zajedno, ujedno.

malo komplikovano, ali zabavno.
i poucno.
jer, uvek neko stoji, iza nekoga. Pa tako i iza Newtona.
O tome je i ova prica.
Osvecavanja, ili barem ove spoznaje.
da nikad nismo sami, niti delujemo sami.
e, sada, s kim smo, to je vec pitanje.
Neka nam je Bog na pomoci, hahaha
vazno je da se - okrece.

pozz

Laughing
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
Giba
Mesija


Pridružio: 20 Sep 2008
Poruke: 4650

 Poruka Poslao: 28 Jan, 2011 18:53 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

       
alex radovic ::
Giba
Citat:
Koliko toga je Newton svojim nesvesnim delom projektovao u umove ispitanika?
Kako to utvrditi?


pravo pitanje.

mozda tako sto cemo sve samo da posmatramo.
sa strane.
bez ucesca naseg uma u bilo kojoj identifijaciji, ili strani.
a onda i ulaskom u jednu, pa u drugu stranu.
pa onda i obe strane - zajedno, ujedno.

malo komplikovano, ali zabavno.
i poucno.
jer, uvek neko stoji, iza nekoga. Pa tako i iza Newtona.
O tome je i ova prica.
Osvecavanja, ili barem ove spoznaje.
da nikad nismo sami, niti delujemo sami.
e, sada, s kim smo, to je vec pitanje.
Neka nam je Bog na pomoci, hahaha
vazno je da se - okrece.

pozz

Laughing


Računam da smo to već odradili... Bar oni konkretniji.

Nego, šta smo tim posmatranjem uvideli?

Ta doktorova komunikacija sa dušama mi prva zapada za "oko".

Takav vid "sekvencijalne" razmene informacija je karakterističan za ljude, a u neku ruku on je jedan od obeležja naše "odvojenosti" od te sfere postojanja- odnosno svojstven je ovom našem fokusu posmatranja.

Po mojim, skromnim, saznanjima u "onom" fokusu posmatranja razmena informacija nikada nije sekvencijalna već je integrisana u, takoreći, pakete informacija- mentalne obrasce- fokusom pažnje na odredjeno polje koje se fiksira.

Kada postoji "priča", linearni tok informacija- meni to odmah ukazuje na percepciju "terapeuta" (u ovom i sličnim situacijama kada postoji posrednik) odnosno projekciju njegovog uma na objekat (takoreći polje subjekta koje se predstavlja kao medijum) posmatranja i samo uplitanje, delovanje terapeuta na kasnije očitavanje fiksiranog polja posmatranja.

Da pojednostavim to do krajnje mere- ljudski um svojim načinom funkcionisanja, sortiranjem, definisanjem, vrednovanjem- nameće potrebu da komunikacija bude sekvencijalna, a to ostavlja mnogo prostora da on sam preuzme kontrolu i projektuje sopstvenu težnju, dajući prefiks, sufiks i popunjevajući prazan prostor u "originalnom paketu informacija" tako da u najvećem broju slučajeva sama informacija gubi svoj smisao i značaj...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Giba
Mesija


Pridružio: 20 Sep 2008
Poruke: 4650

 Poruka Poslao: 28 Jan, 2011 19:08 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Moramo uzeti u obzir da čovek deluje iz svog polja, iz sopstvenog sistema ukupnog identiteta, koji se najčešće ocrtava u varijacijama odredjenih ličnosti koje su dominantne i preovladavaju.

Tako da je download informacija, koji u svojoj krajnjoj meri znači pamćenje, odnosno usaglašavanje sa identitetom- u krajnjoj meri ličnostima, uslovljen sopstvenim paradoksom-

Gde percepcija zavisi od identiteta, doživljaj je uslovljen identitetom, a sam identitet, koji je u suštini ostvaren pamćenjem, kreira doživljaj svojom neminovnom linearnošću...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
alex radovic
Mistik


Pridružio: 12 Okt 2009
Poruke: 1814
Lokacija: Smederevo

 Poruka Poslao: 28 Jan, 2011 21:18 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

       
Giba
Citat:
Moramo uzeti u obzir da čovek deluje iz svog polja, iz sopstvenog sistema ukupnog identiteta, koji se najčešće ocrtava u varijacijama odredjenih ličnosti koje su dominantne i preovladavaju.

Tako da je download informacija, koji u svojoj krajnjoj meri znači pamćenje, odnosno usaglašavanje sa identitetom- u krajnjoj meri ličnostima, uslovljen sopstvenim paradoksom-

Gde percepcija zavisi od identiteta, doživljaj je uslovljen identitetom, a sam identitet, koji je u suštini ostvaren pamćenjem, kreira doživljaj svojom neminovnom linearnošću...


Joj, Gibo,

malo sam dremno, pa moj logicki um ne razume bas, o cemu si napisao.
i sta je tvoje pitanje, sumnja?
ili tvrdnja?
fokus - na sta?
deluje interesanto razmatranje, ali ne razumem bas. Samo osecam da postoji neko pitanje, pa mozda saznam zajedno i odgovor.

pozz
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora
Prikaži poruke iz poslednjih:   
www.OBJAVE.com forum » OBJAVLJIVANJE SE NASTAVLJA
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu Prethodni  
1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sledeci
Strana 4 od 8

 
Skoči na:  
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

Neke srodne teme
 Teme   Odgovori   Autor   Pogledano   Poslednja poruka 
Nema novih poruka JAHAČI APOKALIPSE 583 ENEMOON 270651 23 Avg, 2011 19:53 pm
ENEMOON Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka DUHOVNOST za početnike..a i one koji misle da to nisu 111 5.element 63188 16 Dec, 2010 06:55 am
Sara Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Deset Božijih Zapovesti- DRUGA ZAPOVEST 139 Vera Bojičić 67342 17 Apr, 2010 23:33 pm
woman Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka SVETA ZNANJA - MESTA MOĆI - dr sci. Ljubiša Stojanović 64 drugar 51051 17 Apr, 2010 13:58 pm
drugar Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka KYMATICA - KIMATIKA - film koji treba obavezno pogledati!!! 3 ENEMOON 20650 21 Sep, 2009 18:50 pm
Giba Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka IZVODI IZ OBJAVA 73 plavizrak 47597 25 Apr, 2009 23:40 pm
plavizrak Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Zimski začini koji griju tijelo i duh 0 Vakan Tanka 17456 22 Jan, 2008 10:08 am
Vakan Tanka Pogledaj zadnje poruke
 
 
Home | Add to Favorites | Mapa sajta
 
 




Solaris 1.11 phpBB theme/template © 2003 - 2005 Jakob Persson (readme)(forumthemes/bbstyles)

Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prevod by CyberCom