Koliko smo mi napredna civilizacija ?

[Vakan Tanka]

.

Koliko smo mi napredna civilizacija ?






Da li su u najranijim periodima povijesti čovječanstva na našoj planeti postojali samo primitivni oblici života?
Je su li se prva ljudska bića uistinu pojavila tek prije milion godina?
Da li je Stvaranje teklo evolutivno, i je li danasnji čovjek dostigao zenit u svom razvoju?

Ako se oslonimo na zvanične naucne teorije, pitanja koja smo postavili, doimaju se gotovo suvišnim. Ali nije tako. Postoje mnoge indicije da se moderno tumačenje nase povijesti, u najmanju ruku, možze učiniti sumnjivim. Štavise, ako oslušnemo prastara svjedočanstva o postojanju legendarnih (hipotetičnih) civilizacija, kao sto su bile Atlantida i Lemurija; ako obratimo paznju na zagonetne građevine, kao sto su megalitska struktura u Stonehengeu, Kapija sunca u Tiahunaku, Sfinga i piramide u Egiptu, te ako analiziramo ostatke prastarih gradova u dolini Inda (Harape, Mohenjo-daro), ili posjetimo indijska mjesta hodočašća Kuruksetru i Tirumal, mozda cemo spontano promijeniti sliku o proslosti ljudskog roda. Naravno, mogla bi se navesti i mnoga druga zbunjujuća arheološka otkrića koja se oštro suprotstavljaju Darvinovoj teoriji evolucije.

Dakle, čovjek bi teoretski trebao vjerovati da je on, homo sapiens, potekao od majmuna i da je s vremenom evoluirao do modernog čovjeka. Ipak, danas vidimo da su mnogi ljudi gotovo intuitivno uvjereni da su u prastarim vremenima, na planeti Zemlji, postojale starije kulture koje su - prema navodima nekih istrazivaca - bile kudikamo naprednije od dometa savremene civilizacije. Jedna od njih mozda bi mogla biti vedska kultura (“veda” na sanskritu znaci "znanje"), koju obavijaju mnoge tajne.

Predrasude prema Vedama

Najzanimljivije je sto europski naucnci i istrazivaci povijesti ljudskog roda, svoje price uvijek zapocinju kazivanjima o visokim kulturama sto su se u proslosti razvijale na obalama rijeka Eufrata, Tigrisa (Mezopotamija) i Nila, te o egejskim kulturama (minojska, dorska itd.), zaboravljajuci pri tome da su tim civilizacijama predhodile neke druge. Ako i govore o kulturama sto su se razvijale na Istoku, najcesce ih pominju kao primitivne prakulture, iz kojih se mijesanjem naroda s vremenom razvila "mnogobozacka" religija - hinduizam. Neki historicari su cak zastupali misljenja da indijska pisana povijest pocinje tek pojavom Bude (560.prije Krista).

Upravo sve to pokazuje koliko su nasa savremena historijska istrazivanja nedovoljno i prepuna problematicnih teorija. U svakom popularnom udzbeniku historije, danas se mogu pronaci precizne mape na kojima su
ucrtana mjesta "najstarijih tragova covjecanstva". Radi se, zapravo, o kostima covjekovih praprapredaka u Africi, Europi, Australiji, Kini..., iz cega se izvlaci pogresan zakljucak da kolijevku covjecanstva treba traziti na tim mjestima. Ipak, sire gledano, ta istrazivanja stvaraju pogresnu sliku proslosti ljudskog roda. Postoje, naime, kulture koje iza sebe nisu ostavljale groblja i materijalne dokaze o svom postojanju u luksuznim grobnicama. One su svoje mrtve spaljivali! Mozda se upravo zbog toga indijski potkontinent dozivljava kao “bijela mrlja”, zemlja "bez kostiju". Ali, to je potpuno pogresno glediste. Upravo u ovom egzoticnom podneblju razvijala se jedna od najblistavijih, ali i najzagonetnijih civilizacija - visoka vedska kultura!
"Fosili" koje je ostavila iza sebe najmanje se mogu procjenjivati prema ostacima ljudskih kostiju i ostacima prastarih kamenih struktura. Vedska civilizacija je iza sebe ostavila mnogo vise – ostavila je brojne spise! Ova pisana i jos uvijek u velikoj mjeri nedesifrirana pisana svjedocanstva poticu, prema vlastitim tvrdnjama, iz maglovitih i nezapamcenih vremena.
Najstariji manuskripti, koji sadrze pojedinacne tekstove, prema procjenama, stari su su izmedu 2000 i 2500 godina. No, njihovi sadrzaji i opisi mnogo su stariji i govore o dogadajima koji su mozda prethodili podizanju najstarijih poznatih civilizacija na svijetu. Osim toga, vjeruje se da postoje i mnogo stariji
manuskripti koji znanstvenoj javnosti jos uvijek nisu dostupni i da se danas manipulira iskljucivo sa “prijepisima prijepisa” koji se nerjetko poturaju kao originalni.
Uz to, postoje nagovjestaji da su pripadnici ingeniozne vedske kulture raspolagali nepoznatim sredstvima memoriranja, pa im i nisu bila potrebna
sredstva pisanog pamcenja. Ustvari, u vezi s ovim, u sanskritu postoji cvrst pojam, koje nedostaje nasem jeziku – “sruta-dhara” – kojim se podrazumjeva sposobnost da se jednom slusano registrira u pamcenju, da se razumije i da se u svakom zeljenom trenutku, moze ponovo vijerno ispricati (repruducirati). Pripadnici veda posjedovali su, dakle, tu mogucnost, pa stoga svoja znanja nisu morali vezivati za strpljivo zapisivanje onoga sto je za njih bila najdragocijenija ostavstina. Drugim rijecima, ma koliko se to cinilo apsurdnim i nevjerovatnim, pojavljivanje pisanih dokumenata nije znak napretka kulture, kako se to danas misli, vec znak njene degeneracije!

Obrt prije 5000 godina

Ako na trenutak zavirimo u historiju covjecanstva, vidjet cemo da su se prije pet-sest hiljada godina na mnogim mjestima na nasoj planeti pojavile razvijene civilizacije.
Zasto? Otkud? Kako?
sta se to bitno desilo tri-cetiri milenija prije Krista?
Ocito nam danasnje istrazivanje historije ostaje duzno konkretan odgovor na ova pitanja. sta o tome kazu vede?
Ako je vjerovati tim drevnim spisima, u to vrijeme se u svjetskog povijesti desio obrat - pocelo je doba "Kali-yuge". Sanskritski pojam Kali-yuga prevodi se kao "doba ratova i licemjerja"!
Pocetak Kali-yuge posredstvom astronomskih izracunavanja moze se precizno odrediti - 3102. godine prije Krista! Prije Kali-yuge, saznajemo iz veda, osobito iz znamenitih epova Mahabharate i Srimad-Bhagavatama, svijetom je vladala - Sveta kraljica. Ona je prijestolovala u gradu po imenu Hastinapuru (u području danasnje Indije), a njeno kraljevstvo obuhvatalo je granice tadasnjeg civiliziranog svijeta. Nijedan narod nije se usudivao ratovati niti napasti neki drugi narod, bez obzira kakve je povode mogao da ima. Obuzdavala ih je moćna vladarka, koja je bila zadužena za mir u svijetu.

No, prije nesto vise od 5000 godina ta era je definitivno zavrsena.

Srimad-Bhagavatam, centralno i sveobuhvatno vedsko djelo, objasnjava da je Kali-yuga – Doba ratova i licemjerja - zapocelo smrcu posljednjeg velikog vladara svijeta maharadze Pariksita. Njegovom smrcu je prekinuta dugogodisnja loza svetih kraljeva, cime je srce nekadasnjeg svjetskog carstva – Bharata (Indija)- bilo uvuceno u zajednicku patnju.
Zemlju koja je nekada bila temelj svjetskog mira i blagostanja, pogodila je korumpiranost medu svećenicima (brahmanima) i kraljevima (ksatriyama), pa je iz toga proistekao sistem kasta , kao i obicaj klanja zivotinja i jedenja mesa.
Posto sklada vise nije bilo, narodi su počeli ratovati. Na taj nacin napravili su destruktivni korak u povijest, koja nije nista drugo nego povijest Kali-yuge. Istovremeno, u Mesopotamiji, Egiptu, Europi i Kini, pojavile su se velike seobe naroda i - visoke kulture. Sve one, kako znamo, bile su zapanjujucih kulturnih dometa.
Prava pitanja glase: odakle su dosle? Otkud su crpile fantastična znanja? Ko su im bili ucitelji i uzori?
Odgovori, koje nude vedski spisi, mogli bi biti tacni - njihove tradicije vode direkno iz vedske visoke civilizacije!

Lista naroda

“...Kirata-hunandhra-pulinda-pulkasa
abhira-sumbha-yavanah khasadayah
ye 'nye ca papa yad-apasrayasrayah
sudhyanti tasmai prabha-visnave namah...”
"Kiratas, Hunas, Andhras, Pulindas, Pulkasas, Abhiras, Sumbhas, Yavanas kao i Khasas, stavise, i drugi narodi koji su ogrezli u zlu inemoralu mogu okajati svoje grijehe ako potraze utociste kod Boga, jer Bog je najveci. Svemocnom Bogu (prabha-yisnu) ukazujem svoje najvece postovanje...”
Oni koji su detaljnije istrazivali prastare vedske spise tvrde da se u njima moze naci historijsko predanje, koje kaze da su neki narodi - u nekom ranijim yugama - napustili tradicionalna ucenja i potrezili srecu sirom nase planete. Cak se, kako smo gore citirali iz Srimad-Bhagavatama (2.4.1, navodi konkretna lista i imena tih naroda: Kirata, Huna, Andhra, Pulinda, Pilkasa, Abhira, Sumbha, Yavana i Khasa.

U slijedecem stihu navode se narodi koji su interesantni i u nasem dobu.
Hunas, naprimjer, bio je onaj ratnicki narod koji je Indiju napustio preko sjevera i nastanio se na udaljenim obroncima Himalaja. Odatle se, ratujuci, postepeno prosirio do sjeverne Europe i Skandinavije. Jedan kasniji ogranak ovog ratnickog naroda cak je pod istim imenom postao poznat: Huni (misteriozni ratnici sa Istoka)!
Drugi vazan narod bilo je Pulinda. Rijec je o pretcima starih Grka. Ovom se narodu - zamislite - u Mahabharati prorice da ce se jednom vratiti u svoju prapostojbinu – Indiju! To se uistinu desilo pod vodstvom Aleksandra Velikog u cetvrtom stoljecu prije nove ere, kada je veliki vojskovoda sa svojim ratnicima stigao do danasnjeg Pendzaba (Punjab), na Indu!
Za zapadnu kulturu veoma je znacajan i narod Abhiras. Njegovi su se pripadnici povukli na juznu stranu Himalaja, odatle su kasnije krenuli ka zapadu. Tokom sljedecih milenija ovaj se narod podijeli na razlicite skupine, koje su osnovale svoja carstva - kulture starog Orijenta (Sumeri, Babilonci, Egipcani itd.).
Hebrejska rijec habiru ili chabiru, kako su se zvala starodrevna nomadska plemena, i danas se moze prepoznati u sanskritskoj rijeci abhira.
Isto tako znacajan je i narod Khasas. Ovo ime oznacava ljude glatkog lica, bez brade i brkova, sto se - prepoznajete - odnosi na azijatske rase koje su
vedsku kulturu napustile krenuvsi u istocnom smjeru. Cini se razumljivim da Mongoli, Kinezi i pranomadi Sjeverne, Srednje i Juzne Amerike (Eskimi, Indijanci, Maje, Azteci, Inke...) vode porijeklo upravo od tajanstvenih Khasasa.

Odvajanje od vedskih kultura

Svi ovi narodi pripadali su ratnickim plemenima (ksatriye). Srimad-Bhagavatai navodi da su se oni u prepotopskom dobu (nazvanom treta-yuga) preselili iz
podrucja gdje je cvjetala vedska kultura, zbog toga sto vise nisu zeljeli da postuju cistu vedsku tradiciju. Oni su - uprkos zabranama - počeli da kolju životinje i jedu meso, a u neko doba poceli su cak da nasrcu i na brahmane, svete licnosti visoke vedske kulture, kojima mogu zahvaliti za svoju moc.
Ovi nezamislivi prijestupi, ravni svetogrdu, utjecali su da se vedsko drustvo pocne raslojavati. Buntovne i hrabre ksatriye bile primorane ili da se potcine ili da budu istrijebljene. No, one su izabrale trece rjesenje - napustile su vedsku kulturu i krenuli u sopstvenu povijest!
Kasnije generacije ovog naroda, zbog cestih ratovanja i unistavanja, zaboravile su na svoje plemenito porijeklo koje je, u meduvremenu - za njih postalo daleka proslost. Zajedno s tim, zauvijek su sahranili i mnoga vrijedna znanja iz svih oblasti zivota. No, na neki cudni i nejasni nacin, neka su znanja ipak prezivjela do danasnjih dana...
Pulindasi (Grci) su sacuvali filozofiju. Khasasi i Abhirasi su u izvjesnoj mjeri sacuvali tajna znanja i vjestine, prije svega mocnu magijsku ostavstinu i astrologiju, graditeljske i arhitektonske domete (piramide), sjecanja na interplanetarne kontakte, itd.

Vedsko proročanstvo

Stare razvijene kulture koje poznajemo nisu nista drugo do razna
kali-yuga drustva, koja su na vedskim telmeljima jedanput savladala
tendenciju dekadencije. Cjelovitijim posmatranjem vidimo da su upravo
napredovanjem kali-yuge, u povijesti ljudskog roda porasle one tendencije koje, prema Srimad-Bhagavatanu, rasplamsavaju raznorazne dekadencije: nepostivanje ljudi i zivotinja, promiskuitet, opijanje, spekulacije s bogatstvom, kao i bogacenje bez direktne prirodne vrijednosti, te klanjanje najrazlicitijim bozanstvima zbog sitnih interesa i koristoljublja.
Srimad-Bhagavatam pocinje opisom jednog skupa, gdje sveti ljudi proricu pocetak Kali-yuge, buduce propasti dobrih ljudskih svojstava, i stoga pitaju: "Sta je opceprihvatljivo Dobro?!... U ‘zeljeznom dobu’ ljudi kratko zive, tako da nemaju vremena da studiraju vedske spise. Stoga, o mudrace, molim Te odaberi esenciju svih ovih spisa i - na dobrobit svih zivih bica - objasni im da njihovo srce moze pronaci srecu ipotpuni mir...".
Odgovor na ovo pitanje predstavlja sadrzaj Srimad-Bhagavatama i krunu cjelokupnog vedskog znanja, a time pocinje "revolucija u bezboznom tu-bitku
(covjeku) jedne civilizacije bez morala i zakona (Srimad-Bhagavatam, 1.5.11)
Ponovno ozivljavanje moralnih tradicija i znanja visoke vedske kulture trebalo bi poluciti pozitivne rezultate. Ljudi bi se poslije 5000 godina trebali ponovo vratiti duhovnim (spiritualnim) vrijednostima zivota. To je krug, koji se - tako glasi prorocanstvo iz Srimad-Bhagavatame - mora ponovo zatvoriti, u nasem varmenu.
Poslije vise od 5000 godina Covjek bi napokon morao imati dovoljno snage i iskustva da odbaci tendencije koje mu namece materijalisticko drustvo. Da bi bio sretan i da bi zivio u blagostanju on se ponovo mora vratiti sebi i vrijednostima duhovnog života.
Jer, kako kaze Srimad-Bhagavatam "u mudrosti se susreću prošlost i budućnost".

.
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!

[Vakan Tanka]

Kultura Sumeraca trenutno se smatra najstarijom razvijenom kulturom covječanstva. Njeni su kraljevi osnovali legendarni grad Ur, u Kaldeji, a prema drevnim rukopisima i legendama, doživjeli su astronomsku starost. Samo prvih deset sumerskih kraljeva, tvrdi se u zapisima na glinenim pločicama, vladali su (i živjeli, dabome!) ni manje ni više - već 456.000 godina!
Kako je to moguće?
Da rukopisi ne varaju?!

Tajna broja 195.955.200.000.000
Prije nego što potražimo odgovore na ova pitanja i razmotrimo ih u svjetlu današnjih naučnih dostignuća, pokušajmo saznati ko su, zapravo, bili Sumerci? Odakle su stigli? Otkud im nevjerovatno astronomsko, matematičko i tehničko znanje? Kako to da se njihov proračun Mjesečeve putanje razlikuje od naših najnovijih rezultata samo za 0,4 sekunde? Kako su uspjeli da izračunaju da godina traje 365 dana, šest časova i 11 minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo za - tri minuta?! Kako se može objasniti činjenica da su se služili s 15-znamenkastim brojevima, kada je, recimo, i za stare Grke već od 10.000 započinjala beskonačnost? Na jednoj glinenoj krhotini na brežuljku Kujundžik pronađen je rezultat nekog drevnog proračuna s brojčanom vrijednošću od - 195.955.200.000.000!
Godinama kasnije mnogi naučnici, od arheologa do matematičara i fizičara, pokušavali su da odgonetnu šta je tako fantastično velika cifra mogla da znači drevnim Sumercima. Rješenje je našao američki naučnik francuskog porijekla Moris Šatelen. U svojoj knjizi 'Jesu li nam preci stigli iz Svemira?' Šatelen objašnjava:
'Sumerci su bili izvanredni astronomi. Poznavali su period revoucije i konjunkcije svih planeta, čak Urana i Nepuna, i podijelili su solarni dan na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi. Shvatio sam da misteriozni broj sa Kujundžika mora da bude neki vrlo dug vremenski period izražen u sekundama. Izračunao sam da broj predstavlja tačno 2.268 miliona dana od po 86.400 sekundi svaki. To je već bio dobar početak, ali mi je bilo jasno šta treba da znači tako dug vremenski piriod, više od šest miliona godina, dakle duži od vjekovog postojanja na Zemlji. Srećom, sjetio sam da su Sumerci, između ostalog, znali za astronomski fenomen sada poznat pod nazivom unapredno pomjeranje ravnodnevinica, koji pokreće osovinu rotacije naše planete oko ekliptičnog pola za 9,450.000 dana ili oko 26.000 godina.
Tada sam doživio najveći šok u svom životu. Otkrio sam da 2.268 miliona dana sasvim tačno predstavlja 240 ciklusa unaprednog pomjeranja ravnodnevnica sa po 9,450.000 dana svaki! Drukčije rečeno, sveti broj sa Kujundžiika je predstavljao 240 ciklusa rotacije godišnjih doba oko zodijačkog kruga, ali izražen u sekundama, umjesto u danima ili godinama, kako to čine današnji astronomi.

Poznavanje astronomije
Tako sam shvatio da je ta više nego fantastična cifra od 195.955.200.000.000 sekunda upravo čuvena 'velika konstanta' našeg planetarnog sistema koju su astrolozi i astronomi pokušavali da otkriju tokom gotovo dvije hiljade godina, a koju su, nevjerovatno, njihovi drevni preci izračunali još prije - 64.800 godina!'
Ali, nije to jedino što zbunjuje naučni svijet kada su u pitanju drevni stanovnici plodne Mezopotamije! Kultura Sumeraca prepuna je zapanjujućih zagonetki, koje će još dugo golicati maštu hladnokrvnih istraživača i arheologa.
Pretpostavlja se da su Sumerci napisali prve knjige na svijetu, da su znali za statički elektricitet i električnu struju, služili se galvanskim baterijama i galvanoplastikom. Poznavali su i mnoga znanja iz oblasti optike, a pretpostavlja se da su čak znali i za mikroskop. Lako je moguće da su poznavali i tajnu levitiranja i da su se služili antigravitacionim instrumentima!
I njihova znanja iz astronomije, bila su više nego fantastična. Znali su da se naš prirodni satelit okreće oko naše planete a Zemlja oko Sunca. Znali su za Uran i Neptun, mada je ova prva planeta samo u vrlo rijetkim prilikama vidljiva golim okom, dok se Neptun nikada ne može vidjeti. Njihova učenja podsjećaju nas da Mars ima dva satelita, Jupiter četiri, Saturn sedam, a Uran dva i da komete dolaze i prolaze u pravilnim vremenskim razmacima.

Nebeska karta
Sumerci su znali, a kasnije ćemo vidjeti da su to znali i Egipćani i Maje, da se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj tački svakih 2.268 miliona dana, to jest svakih 6,300.000 godina od 360 dana nalaze u istoj ravni na nebu!
Na jednoj od mnogobrojnih glinenih pločica što su otkrivene u ovom stoljeću, neki sumerski zvjezdoznanac je nacrtao pored Mjeseca dvije zvijezde - Alfu i Betu iz sazviježđa Blizanaca! Sudeći prema njihovoj poziciji, slika na pločici je prikazivala nebeski svod od prije — šest hiljada godina!
Ovo nije bilo teško utvrditi. Naime, Sunce se danas, za vrijeme jesenje ravnodnevnice nalazi u sazviježđu Ribe, a u vrijeme procvata sumerske civilizacije, ono se uistinu nalazi u sazviježđu Blizanaca. I dalje, lagano kretanje nebeskog svoda ostvaruje puni krug za 25.920 godina, a ta ista cifra pojavljuje se i u mnogim starim sumerskim tekstovima.
Ali, ni to nije sve. Znali su da je nebeski svod fiksan, a da se planete pomijeraju u odnosu na njega. I dalje: njihova znanja iz astronomije prevazilazila su čak i naš planetarni sistem i zadirala su mnogo dalje - do zagonetne zvijezde Sirijus B, koja je tako sitna da je zvanično (ponovno?!) otkrivena tek sredinom 19 stoljeća, tačnije 1862. godine, i to teleskopom s promjerom od 40 centimetara!
Da misterija bude veća Sirijus B je, zapravo, 'bijeli patuljak' na kome je materija od koje je sačinjen silno zgusnuta i fantastično teška. Prema podacima koje nudi savremena astronomija masa Sirijusa B dostiže 0,98 mase Sunca, a prečnik te zvijezde je svega dva i po puta veći od prečnika naše planete. Upravo to prouzrokuje fantastičnu gustinu, a samim tim i težinu: jedan kubni centimetar Sirijusa B težak je gotovo — pedeset tona!
ATOMSKI RATOVI?



Zanimljivi fragmenti „Biblije", ,,Kurana", ,,Popol Vuha". „Kabale", „Gilgameša" i drugih svetih knjiga i epova, godinama već zbunjuju naučni svijet i istraživače drevne prošlosti. Kada se ovome pridruže i zbunjujuća arheološka otkrića, slika dobija još nerazumnije boje i dimenzije.
Da lije naša planeta bila domaćin gostiju iz Svemira?
- Pretpostavka da su Zemlju posjetila nepoznata razumna bića nije ni nezamisliva, niti odstupa od priznatih načela prirode kaže Ernst fon Kuon. - Potpuno je zamislivo da su razumna bića na nekim drugim planetarna mnogo razvijenija nego ljudi na našoj Zemlji, da su davno prije nas počela letjeti Svemirom i u praistoriji se spustila na Zemlju. Svako ko ima malo mašte može to zamisliti.
Ako je vjerovati kineskim izvorima, 1938. godine arheolog Ci Pu Tei došao je do zanimljivog otkrića. Te godine je kineski arheolog u pećinama Bajran-Kara-Ula, na Tibetu, pronašao niz grobova u kojima su se nalazili neobično mali skeleti (poput onih otkrivenih u Tenesiju i Kentakiju!) velikih lobanja. Zidovi pećina bili su ukrašeni astronomskim i svemirskim slikarijama: crtežima zvijezda, planeta sunčevog sistema, ljudi u „skafanderima"!

Zagonetna poruka
Međutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo interesovanje nauke, jer su slična nalazišta otkrivana i u drugim dijelovima svijeta, da nije, navodno, bilo pronađeno i 716 ploča okruglog oblika, debljine dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim pismom!
Profesor Tsum Um Nui, sa Akademije za praistoriju Pekingu, dakle, uvaženo i priznato ime nauke, dešifrovao je tek 1962. godine neke od zapisa sa neobičnih ploča. Rezultate svoje upornosti Tsum Um Nui je objavio godinu dana kasnije pod naslovom: „Klinasto pismo o kosmičkim brodovima"!
Prema prevodu kineskog profesora, specijaliste za praistoriju, na pločama je, između ostalog, pisalo:
,,...Sletjeli smo sa neba našim letjelicama. Naši muškarci, žene i djeca, skrivali su se deset dana u pećinama. Kad su mještani, konačno, shvatili naše znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere..."
Dakako, djelo Tsum Um Nuia, izazvalo je istinsku senzaciju u naučnim krugovima, ali su nakon dva kritička osvrta u njemačkom “Das wegetarische Uniwersum” i sovjetskom 'Sputnjaku' , kineski arheolozi prestali da govore o pločama i svemirskoj katastrofi od prije više od 12000 godina!
Zbog čega? Da li samo zbog kritike njemačkih i sovjetskih naučnika? Ilije posrijedi neki drugi, važniji razlog? !
Inače, strpljive ekipe areheologa. koje već decenijama istražuju po azijskom kontinentu, do danas su otkrili veliki broj nalazišta, koja su još uvijek obavijena neprozirnim velom misterije.

Eskimi u Kini!
U džungli, pored rijeke Ganga, istraživači su 1921. godine otkrili ruševine fantastičnog grada Mohendžo Dara. Izvještaj arheologa je više nego zbunjujući:
'Mohendžo Daro je nekad bio cvjetajući grad. Izgleda kao da je potekao sa nekog crtaćeg panoa nepznatog futurističkog arhitekte. Začuđuje potpuno odsustvo uobičajene istočnjačke ornamentike. Ne zna se ko ga je izgradio. Teoretski on ne bi trebalo da se nalazi na tlu Indije...'
Kada se čovjek kreće kroz Mohendžo Daro ima utisak da se kreće današnjim ulicama gradske četvrti bilo kojeg grada na Zapadu. Taj utisak stvaraju prostrane građevine kojima nedostaje bilo kakav ukras i koje su isključivo - funkcionalne!
Ništa manje zanimljivo i zbunjujuće otkriće načinio je i doktor Vajdenrajh 1913. godine. On je u pećinama Ču-ku-tjena, nedaleko od Pekinga otkrio nekoliko lobanja i skeleta, ali to ne bi izazvalo nikakvu senzaciju da jedna lobanja nije pripadala evropejskom tipu čovjeka, druga nekoj mladoj ženi sa neobično uskom glavom malezijskog tipa, a treća je imala izrazite osobine Eskima!
Doktor Vajdenrajh je bio više nego zbunjen, pa je umjesto uobičajnog izvještaja napisao samo nekoliko riječi: ,Kako su Evropljani i Eskimi dospjeli u Kinu prije nekih trideset hiljada godina? Čime?!...'
Od 1913. godine, pa do danas, niko nije uspio da odgovori na ova zanimljiva pitanja.
Godine 1959. godine, pekingški profesor dr Čou Ming Čen, pronalazi u pustinji Gobi savršen otisak jednog rebrastog džona, čija je starost procijenjena na -milion godina!
I jedan metalni pojas iz grobnice kineskog generala Čou-Čua (265. - 316. g.n.e.) predstavlja ništa manju misteriju. Detaljnom analizom je utvrđeno daje pojas načinjen od 10 odsto bakra, pet odsto mangana i 85 odsto aluminijuma! Međutim kako je u svijetu poznato, aluminijum je prvi hemijskom metodom dobio naučnik Ersted - 1825. godine!
Znači li to daje elektroliza u staroj Kini bila poznata još prije 17 stoljeća, ili postoji neki drugi način dobijanja aluminijuma, koji je nepoznat savremenoj nauci?!

Fantastična znanja
Ipak, najviše zbunjuje jedna storija zabilježena u mnogim rukopisima drevne Kine. Po njoj je car Cin-Ši (259. - 210. p.n.e) imao neobično ogledalo koje je moglo da „osvijetli kosti i unutrašnje organe ljudskog tijela"! Iks zraci u drevnoj Kini?! Upravo tako! Magično ogledalo je, kao i savremeni fluoroskop, korišteno isljučivo u medicinske svrhe - za dijagnozu bolesti!
Prastari stanovnici azijskog kontinenta izvanredno su poznavali i tajne Kosmosa. Indijske „Vede" sasvim su određene u pogledu života na drugim planetarna, a Teng Mu, naučnik iz vremena dinastije Sung, vrlo logično sumira mišljenja kineskih učenjaka o univerzalnosti života:
„Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da osim Zemlje i neba, koje mi možemo vidjeti, ne postoji nijedno drugo nebo i nijedna druga Zemlja!"
Učenjaci iz raznih krajeva svijeta, paleontolozi, arheolozi, egzebiolozi, čak i najpoznatiji konstruktori kosmičkih brodova, već decenijama proučavaju „Mahabharatu", najveći herojski ep Indije, pokušavajući da proniknu u njegove tajne poruke. U ljeto 1974. godine, u sovjetskom časopisu „Tehnika malađoži", objavljen je vrlo zanimljiv osvrt.
,,Folklorna zbivanja i pojmovi" - kaže se u sovjetskom - "ne privlače pažnju istraživača zbog toga što se često ne mogu identifikovati s nečim realnim. Takvi su, na primjer, opisi letećih mašina u drevnim spisima, o kojima se nešto ozbiljnije počelo razmišljati tek pri pojavi prvih aviona. Gotovo identičan slučaj je i sa pominjanjem nebeskog oružja, koje naučnici nisu mogli, a ni htjeli, da shvate sve do polovine ovog stoljeća.
Vjerovatno je prvu paralelu između tog čudesnog oružja i atomske bombe, povukao profesor Openhamjmer, kada je, poražen njenim djejstvom, naglas čitao odlomke iz indijskog epa , Mahabharate" o „svjetlosti koja je hiljadama puta jača od Sunca".
Prema nekim arheološkim nalazima, pretpostavlja se, da naši preci nisu ratovali isključivo - mačevima, kopljima i strijelama! Zašto su, na primjej, razvaline glavnog grada Hetske države, Hatutasa, istopljene u većoj mjeri nego što je to slučaj sa požarima?! Zašto na granitnim zidovima irskih tvrđava Dundalik i Ekos, postoje tragovi neobično jakog topljenja? !
Mark Tven je, putujući 1867. godine po Bliskom i Srednjim istoku, opisao razvaline Babilonske kule:
'Bilo je osam kula, od kojih dvije danas stoje - džinovske građevine od opeka, presječene napola od zemljotresa, opaljene i dopola istopljene munjama razgnjevljenog boga...'
Babilonskom kulom obično se naziva babilonski zikurat, ogromna sedmospratna građevina s obimom temelja od oko 360 i visinom od 90 metara. Ostaci zikurata raskopani su tek pred prvi svjetski rat. Mark Tven je, očito, imao u vidu razvaline kupole hrama u Borsipu, nekoliko kilometara od Babilona. Te ruševine su istopljene ne samo spolja nego i iznutra.
Areheolog i istraživač drevnih kultura E. Ceron. zabilježio je u svoj dnevnik:
'Ne može se naći objašnjenje za tako ogromnu temperaturu, koja je ne samo usijala, nego i istopila stotine pečenih opeka, spalivši čitav skelet kule, koja se pretvorila u kompaktnu masu sličnu istopljenom staklu...'

Ubitačno oružje 'brahmaširas'
Prije nekoliko godina, u Indiji je pronađen jedan radioaktivni skelet, čija je radioaktivnost bila deset puta veća od normalnog nivoa. Nije li to još jedna indicija da su sanskritski tekstovi o atomskom ratu u praistorrji, možda istiniti? !
Površina pustinje Gobi, nedaleko od jezera Lob Nor, prekrivena je staklastim pijeskom koji je nastao nakon nedavnih atomskih proba u Kini. Ali, ta ista pustinja ima izvjesna područja sa sličnim staklastim pijeskom, koji tu leži već hiljadama godina.
Šta je to tako moćno i zagonetno prouzrokovalo tako paklenu jaru, koja je u praistorijsko doba istopila pustinjski pijesak?
Uzrok topljenja ostao je do današnjeg dana zagonetan. Da li se on može naći u folkloru drevnih azijskih naroda?
Najinteresantnija i najsistematizovanija informacija nalazi se u drevnoj indijskoj literaturi. Evo kako „Mahabharat" opisuje čudesna oružja „brahmaširas":

'Tada Rama pusti strijelu neodbranljive moći,
Užasnu, smrtonosnu...
I ta dalekometna strijela
'Zapalila je moćnog rakšasa
I kočije sa konjskom zapregom,
Potpuno zahvaćene plamenom.
Raspadaše se na pet prirodnih elemenata...
Njegov skelet, meso i krv ne izdržaše.
Spalilo ih je oružje.. .
Ni pepeo ne ostade od njih...'

Ovdje nije neophodna ,.atomska" interpretacija. Za one koji poznaju djejstvo napalma, takav opis nije nimalo fantastičan. Ali, zar je napalni postojao u drevnoj Indiji? Zar je to strašno oružje uništavalo život i u praistorijsko vrijeme!
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!

[Vakan Tanka]

Dosli su sa zvijezda?
Kada neki istrazivac, ubijeden da su ljudska bica u jednoj dalekoj epohi dosla iz drugih nebeskih svjetova, zeli da potkrijepi tu tezu, obicno kao dokaz nasem izvanzemaljskom porijeklu navodi - Covjeka iz Palenque!

Palenque je jedan od brojnih gradova Maja koji su stoljecima bili pokopani u meksickoj dzungli cija su cuda tek pocetkom 19. vijeka otkrili dvojica strastvenih istrazivaca, americki advokat Dzon Stivens i engleski dizajner Frederik Ketervud. Oni su iz zelenih prasumskih njedara iskopali veliki dio cudesnih spomenika i rusevina.
Tako je svijet dosao do izuzetnih saznanja o zivotu starih stanovnika Srednje Amerike, o fantasticnim vjerovanjima, graditeljskim domertima i umjetnosti Maja. Njihove piramide i velicanstveni hramovima, sjajne palate i misteriozne grobnice, zadivili su kulturni svijet. Nebrojeni ukrasi, kamene statue i brojni reljefi, otkrili su svijetu nevjerovatne prizore zahvaljujuci kojim su istrazivaci bar djelomicno bili u stanju da rekonstruiraju misterioznu proslost tog prastarog tajanstvenog naroda.

Tajna Hrama zapisa
Maje su se iznenada pojavile prije tri hiljade godina a nestale su na podjednako misteriozan nacin oko osmog-devetog vijeka nase ere.
Ipak, Stivensonu i Ketervudu je promaklo mozda najsenzacionalnije otkrice, koje je 1952. ucinio meksicki arheolog AIberto Ruz, kojem je poslo za rukom da po tragovima svojih predaka rekonstruira rusevine tog prastarog grada. Ruz se nalazio u Hramu zapisa, nazvan tako zato sto je bio ispunjen kamenim plocama ispisanim posebnim pismom koje se i dan-danas jedva moze desifrirati. Tu je bilo i mnostvo obojenih bareljefa koji zivo ilustriraju scene iz svakodnevnog zivota tih ljudi. Onda je primijetio da se jedna ploca, pokrivena brojnim napisima, moze podici. Podigao ju je i nasao se pred svojevrsnom misterijom. Kao u kakvom filmu o Indijana Dzonsu, Ruz je ugledao uske uske stepenice koje su vodile u unutrasnjost piramidolikog hrama.
Na 18 metara dubine Alberto Ruz je otkrio jos jednu kamenu plocu na kojoj su lezali skeleti sestorice Maja, vjerovatno cuvara ove vazne podzemne grobnice.
Kada je sa svojim pomocnicima uspio da pomakne i tu drugu plocu, pred njegovim ocima se ukazao nezamisliv prizor: nevelika kripta niz cije je zidove kapala voda jos iz davnih vremena, bila je prirodno dekorisana brojnim stalaktitima i stalagmitima koje su kapi vode stoljecima strpljivo gradile. U sredini mracne i memlive prostorije lezao je kameni sarkofag zatvoren plocom od jednog komada klesanog kamena, teskog vise od pet tona.

Fantasticni prizor
Kada je sljedecih dana, poslije mnogo poteskoca, ploca napokon podignuta, Ruz je konacno mogao da vidi licnost za koju je sagradena ova impozantna grobnica: skelet je bio ukrasen dragocijenim ogrlicama od zada i bisera.
Jedan natpis ga je identificirao - "Pravi covjek"!
Dakle, Pravi covjek!
Definicija je, nesumnjivo, bila zagonetna, ali je daleko zagonetniji bio prizor precizno uklesan u kamenu plohu ploce koja je zatvarala sarkofag. Na njemu je bio prikazan covjek u uistinu cudnom polozaju. Kao da su mu ruke pocivale na polugama i komandama nekog svemirskog broda. Dok sjedi u tipicnom polozaju astronauta, u nosu su mu cijevcice povezane sa nekim cudnim uredajima iznad glave!

Od tog trenutka pa sve do danas ovaj je prizor predmet fantasticnih pretpostavki i jedan od “dokaza” da su pretci Maja na nasu planetu stigli iz zvjezdanih prostranstava! No, bilo kako bilo, "Astronaut iz Palenquea", ostaje neobjasnjiva misterija i pored proucavanja mnogobrojnih gradova Maja koji su proteklih decenija iskopani iz zelenog prasumskog prekrivaca.
Kada su spanjolci dosli na obale Centralne Amerike i postepeno prodirali na teritorije antickog Meksika, visoka civilizacija Maja vec je bila dio slavne proslosti jednog od najzagonetnijih naroda u povijesti nase planete. Utonule pod zeleni baldahin stoljetnog prasumskog rastinja, rusevine mocnih gradova i piramidolikih hramova svjedocile su o fantasticnom graditeljskom znanju i rafiniranom ukusu njihovih graditelja.
Sve skupa, misterija je glavna karakteristika naroda Maja. Ali, i pored sve zamrsenosti, naucnicima i arheolozima poslo je za rukom da mnogo toga desifriraju i rekonstruiraju. Ipak, ostale su brojne enigme koje prekrivaju ovu velicanstvenu civilizaciju rodenu prije nepunih cetiri hiljade godina.

Igra u zivot i smrt
sta predstavljaju piramide i grandiozni sveti gradovi uronjeni u dzunglu?!
Bilo ih je na stotine, rasuti po cijeloj teritoriji. Odavno se mnogi pitaju kako su Maje mogli ici od jednog do drugog grada kada je poznato da izmedu gradova nisu postojali nikakvi putevi niti ceste. Cak ni sela nisu bila povezana sa gradovima, a zna se da su se u njima redovito odrzavale feste i razliciti obredi posveceni nepoznatim bogovima. Jos veca je misterija kako su Maje podizali svoje velicanstvene hramove ako se zna da nisu poznavali tocak niti su koristili zivotinje za vucu i nosenje tovara.
Konacno, otkrilo se da se saobracaj odvijao vodenim putevima, preko guste mreze kanala koji su povezivali gradove i sela i kojima su plovile barke za saobracaj i prenos tereta. Ovu mrezu kanala tek je nedavno otkrio radar napravljen za skiciranje povrsine zemlje.
Ovi kanali su imali dvostruki smisao: sluzili su kao putne komunikacije i za navodnjavanje polja. Maje su bili veoma vijesti poljoprivrednici. Uzgajali su uglavnom kukuruz, koji je bio temelj njihove ekonomije i ishrane. Zemlja je bila rastresita i plodna: bilo je dovoljno samo iskopati rupu i u nju staviti sjeme!
Osim kukuruza, uzgajali su i krompir, grah, kakao, lan i pamuk. Cokolada je bila "nacionalno" pice a med je sluzio za zasladivanje. Riba i divljac su upotpunjavali ishranu. Maje su, pored toga, uzgajali kokosi, curke, patke...
Najnovija istrazivanja pokazuju da je zivot jednog Maja bio velikim dijelom uskladen i prilagoden vlastitom horoskopu, koji je za svakog pojedinca pravljen jos prije njegovog rodenja.

Kada bi dijete dolazilo na svijet, svestenici su utvrdivali koji je najbolji dan da mu se da imePostoji jedna zanimljivost vezana za imena Maja. Svaki pojedinac imao je dva imena: jedno – lazno - kortistilo mj je u svakodnevnom zivotu a ono, pravo, cuvalo se u strogoj tajnosti, znali su ga samo njegovi najintimniji - rodbina i bliski prijatelji. Pravo ime je, naime, imalo magicn i sveto znacenje, pa su Maje iskreno vjerovali da ono sudbinski utice na dogadaje u zivotu i stoga su ga ljubomorno skrvaili.
Poslije radanja, beba je stavljana u cudno opremljenu kolijevku. U njoj su postojale dvije osnovne stvari: ravna daska koja je bila postavljena pod takvim uglom da je bilo neminovno da se glava djeteta "spljosti", te niz kuglica objesenih iznad glave kako bi dijete neminovno dobilo strabizam! To i nije cudo jer su produzena, deformirana glava i strabizam za prastare Maje bili vazan znak identifikacije i plemenitosti.
U starijem dobu djetinjstva (dvanaest za djevojcice, cetrnaest za djecake) mladi su ucestvovali u tajanstvenim obredima inicijacije s kojom su ulazili u javni zivot. zenili su se veoma mladi i imali dosta djece. zene su bile graciozne, njezne i vrijedne. Tkale su zivopisne tkanine, uzgajale perad kako bi obezbjedile dovoljno perja za ukrase na odjeci. zivot su posvecivale odgoju djece, a u rijetkim prilikama uzivale su u medusobnom plesu. Imale su komplikovane frizure i nosile su "kub", jednu vrstu potkosuIja i uglavnom su hodale bose.
Maje nazivaju "Grcima Amerike", jer su imali jednu od najrazvijenijih civilizacija u zapadnoj hemisferi. Upotrebljavali su rafinirano pismo, neku vrstu hijeroglifa. Bili su izuzetni astronomi. Vrlo su precizno izracunavali okretanje planete Venere mada se jos uvijek ne zna zasto su im ti proracuni bili neophodni. Njihov kalendar (koji pocinje od 11. avgusta 3114. godine pr.n.e.), gotovo da je bio precizniji od naseg. Poznavali su "nulu" i imali su numeraciju sa dvodecimalnim sistemom.
Maje su voljeli sportska natjecanja i kolektivne sportove.
Jedna od najomiljenijih i najvise ilustrovanih na zidovima hramova bila je neka vrsta igre izmedu kosarke i odbojke. Zvali su je "pok-a-pok" a cilj je bio sto cesce loptu probaciti kroz kruzni procjep u kamenu koji je nacesce postavljan sa strane zidova nekog hrama. Lopte su bile gumene. Zapravo, pravljene su od posebne vrste drveta "sapotilla" od kojeg su Maje dobijali vrstu gume za zvakanje. I jos nesto, “pok-a-pok” se igrao veoma grubo i dinamicno. Kako i ne bi kada se igralo u zivot: kapitenu porazene ekipe otsjecana je glava u krvavom obredu uprilicenom nakon utakmice!

ASTRONAUTI





Posjetili su nas sa zvijezda?
Makar to neki naucnici smatrali pretjerivanjem pa i besmislicama, brojne cinjenice ubjedljivo sugeriraju da su se prije mnogih milenija na nasu planetu spustali nepoznati misionari iz svemira!

"Nakon sto je svom narodu jos jednom domahnuo rukom, Vapundi je usao u sjajnu metalnu pticu. Odmah zatim, uz zaglusnu buku, na njenom straznjem dijelu suknuo je plamen i letjelica se vinula u nebo..."
Ono sto ovdje lici na poetski opis starta nekog modernog aviona u kome neki visoki politicar odlazi iz svoje zemlje, zapravo potice iz predanja sjevernoamerickih Meskite-Indijanaca i staro je najmanje dvije hiljade godina.

Tajanstvene piste
Naravno, niko ne misli da su ljudi u ono pradavno doba imali avione. Ali, bilo kako bilo, arheolozi su u peruanskom gorju pronasli ostatke nekada ogromnih kamenih gradevina i misterioznih crteze po stijenama i u spiljama, koji nisu imali nikakvog smisla sve dok ih, sasvim slucajno, iz helikoptera i aviona nisu osmotrili peruanski piloti. Tada su ih odjednom potsjetili na aerodromske piste.

A ko je drugi, ako ne ljudi, bio u stanju da na sausenoj visoravni Naska konstruise i izgradi tako nesto?
U vezi sa ovini pitanjem namece se razmisljanje da su Zemlju u pradavno vrijeme uistinu posjetili pripadnici neke veoma razvijene civilizacije iz kozmosa. Nasim davnasnjim precima, kako tvrdi popularni svajcarski autor, Erih fon Deniken, ovi su se posjetioci, mozda, predstavili kao bogovi sto se spustaju sa dalekih zvijezda,
U svakom slucaju, postoji dosta toga na nasoj planeti sto ucvrscuje ovu fantasticnu hipotezu. Tako je u jednoj vise od 5000 godina staroj kineskoj grobnici pronaden ostatak pojasa od cistog aluminija. Ono sto je zacudujuce lezi u cinjenici da se u tom obliku metal moze da dobije iz boksita samo pomocu jednog osebujnog postupka elektrolize. Niko danas ne moze da povjeruje da su drevni Kinezi poznavali tu vrstu elektrolize. A ako je oni, dakle, nisu poznavali, je su li ta visoka tehnicka znanje poznavali njihovi nebeski gosti - takozvani bogovi?
Interesantne su takoder i astronomske karte zvijezda, pronadene u vidu pecinskog slikarstva. U Kohestanu, u prednjoj Aziji, postoji na kamenu jedna karta u koju ne samo da su korektno ubiljezene zvijezde koje se ne mogu vidjeti prostim okom, nego su i njihove uzajamne pozicije oznacene onako kako su stvarno izgledale prije 10 000 godina! Moze li se pretpostaviti da nepoznati umjetnik iz prahistorije nije koristio nikakvu “zemaljsku podlogu” za ovo?

Zagonetne kugle
Doduse, postoji citav niz pokusaja da se za ovakve nelogicnosti nadu "prirodna" objasnjenja, ali brojna pitanja ipak ostaju bez odgovora. Tako neki smatraju da se "bogovi u svemirskim odijelima" , koji se vide na brojnim pecinskim slikama i skulpturama u Juznoj Africi, Africi i Dalekom istoku, mogu pripisati nedovoljnoj crtackoj vjestini umjetnika kamenog doba - sto ne zvuci osobito vjerovatnim, jer su ti isti umjetnici vec vrlo vjerno znali da prikazu prizore iz lova i svakodnevnog zivota svojih savremenika.

Nauka nema objasnjenja ni za zagonetno kamenje u Kostarik. Rijec je o brojnim, cesto tonama teskim kamenim kuglama, tako perfektno zaokrugljenim i obradenim da se cak ni najmodernijim mjernim instrumentima ne moze konstatovati nikakvo odstuparije od cistog oblika kugle. Kako su ove kugle napravljene - a prije svega, odakle je poticao materijal?
Tu, naime, nadaleko i nasiroko nema nikakvih kamenoloma, niti tragova da su drevni neimari na tom podrucju klesali i obradivali.
Sve u svemu, suvise mnogo argumenata govori u prilog Denikenove "hipoteze o bogovima sa zvijezda" da bi se oni mogli pripisati pukom slucajnoscu ili neozbiljnom pretjeravanju. Iako Denikena jos uvijek mnogi znanstvenici osporavaju, uporni svajcarac i dalje traga za nepobitnim tragovima drevnih astronauta. Njihov boravak na Zemlji – za njega je – nepobitna cinjenica!
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!

[Vesna]

...

BIBLIOTEKA ATLANTIĐANA

( Tajna znanja Atlantiđana )



Egipcani su, kao i njihovi prethodnici Atlantidjani, jos od najranijih vremena, bili cvrsto uvjereni u reinkarnaciju i neprolaznost duse. Nisu se ustrucavali da na svijet gledaju iz kosmicke perspektive.

Tako u uvodnom dijelu klasicne "Egipatske knjige mrtvih", u himni posvecenoj bogu Ra, mozemo procitati: "... Milioni godina su prohujali nad svijetom; ne mogu iskazati broj bica kroz koje si prosao...".

Vec nebrojena stoljeca Egiptom kruzi prica o zaboravljenoj vremenskoj kapsuli drevnog znanja. Iz izvora historijskih i ezotericnih. Svi oni govore o hramovima i komorama ispod velike Piramide i Sfinge u Gizi, koji kriju tehnoloska, spiritualna i naucna znanja izgubljene civilizacije... mnogo starije od samog Egipta. Sastavni dio prica su i prorocanstva ko i kada ce otvoriti tu vremensku kapsulu.

Nasa potraga za izvorima legendi krece od egipatskih kamenih tableta ili stela.

Cuvena stela Tutmozisa IV, pronadjena izmedju sapa sfinge, prikazuje sfingu kako lezi iznad podzemne strukture sa vidljivim prolazom. Na jednoj drugoj steli, autora Nezema, koja se cuva u Luvru, uz sfingu je jasno prikazano sest stepenica koje vode prema podzemnim vratima.

Hijeroglifi na Horusovom hramu Edfuu, u juznom Egiptu, upucuju na postojanje izgubljenih dokumenata pod nazivom "Sveta knjiga hramova". Ovi dokumenti su opisali sve glavne hramove uzduz rijeke Nil iz najdavnijih vremena. Oni opisuju izgradnju podzemne biblioteke znanja ispod Gizinog platoa. Svete knjige i objekti su pohranjeni u podzemne prostorije, ulaz je zatvoren, a iznad njega su podignuti grandiozni gradjevinski objekti kao njegova zastita. Jedino su rijetka duhovno inicirana bica imala pristup podzemnim tajnama.

Historicar i istrazivac drevnih tekstova Zecharia Sitchin prevodeci jedan epski tekst iz doba Osamnaeste egipatske dinastije govori o "...bogu Amunu koji dolazi do bozanske sfinge i ulazi u dvije podzemne komore koje se nalaze ispod njezinih sapa."

Cuveni grcki historicar Herodot, godine 443 prije nove ere, biljezi svoju prvu posjetu Egiptu nakon koje pise o postojanju "... kompleksnog labirinta koji se prostire daleko ispod piramida, u svim pravcima...".

Rimski historicar Marcellinus, u cetvrtom stoljecu, pise: "Ispod piramida su smjestene podzemne galerije i prolazi u kojima su cuvari drevnog znanja, znajuci da potop dolazi, pohranili svoje tajne..."

Savremenik Marcellinusa, Jamblikus, je pisao o procesu inicijacije povazanim sa sfingom. "Na tajnoj lokaciji, izmedju sfinginih sapa, nalaze se bronzana vrata, koja se otvaraju sa skrovitom oprugom. Odavde krece serija testova za inicirane koji ce, s vremenom, steci status Ucitelja..."

Al Masudi, Kronicar egipatskih Kopta, je, u desetom stoljecu, pisao o podzemnim prolazima ispod monumenata Gize: "... Svaka piramida je imala svoj podzemni prolaz i vrata..." Jevrejski historicar Josefus je tvrdio da je biblijski Enoh "...izgradio podzemne hramove sa devet svodova, jedan ispod drugog...".

Isak Njutn je iskazao specijalni interes egipatskim monumentima, spekulirajuci da "...unutrasnji labirint tunela i komora predstavlja prorocanski kalendar u kamenu".

Najpoznatiji americki prorok, Edgar Cayce je, u svojim vizijama, vidio da su, u isto vrijeme kada se gradila Velika Piramida, prije vise od 12 000 godina, uporedo tekle aktivnosti da se sacuvaju svete knjige znanja. Ove biblioteke i galerije mudrosti, koji se tek tebaju ponovno otkriti, bile su smjestene ispod Gize, a ulaz im je bio "izmedju sapa sfinge, na mjestu gdje pada suncana zraka kada se sunce dize iznad Nila."

Americki prorok i mistik H.C. Randall-Stevens, pripadnik elitne organizacije Templarski Vitezovi Akvarijusa, tvrdio je koncem 1920-ih, da od sfinge "... vode stepenice nanize ka ulazu u siroki ovalni hram 30 metara ispod zemje. Nekih 200 metara zapadno od sfinge je prolaz u drugi ovalni hram odakle vode tuneli u sve tri piramide." Stevens je iza sebe ostavio skice ovih podzemnih hramova koje je nazvao "Masonskim centrom", tvrdeci da se u njemu redovno odrzavaju inicijacije pripadnika visih masonskih stepena.

Spencer Lewis, osnivac Rosikrucijanskog reda, u svojoj je knjizi "The Symbolic prophecy of the Great Pyramid" (1936.) ukljucio crteze nastale u "... tajnim knjigama koje su ostale iza arhivara misticnih skola Egipta i Orijenta" i koje govore o "...drevnim formama inicijacije odrzavanih u sfingi i Velikoj piramidi". Lewis objasnjava zasto je postojanje tajnih hramova, prolaza i drevnih znanja "...sustavno negirano od strane egipatskih vlasti, egiptologa i istrazivaca iz Evrope."

U svojoj knjizi Lewis citira rezultate istrazivanja dr. Salima Hassana sa kairskog Univerziteta. "Otkrili smo podzemni prolaz koji su koristili drevni Egipcani prije 5 000 godina. On prolazi izmedju druge piramide i sfinge. Sirok je 24 metra, a dugacak vise od 400 metara! Pored prolaza otrili smo brojne podzemne komore, hramove i druge prostorije, ukljucujuci Kapelu Ponude sa tri kamena stuba u sredini. Na zapadnoj strani kapele je Komora za Inicijaciju i Prijem u kojoj je pronadjen veliki mermerni sarkofag. Zidovi su ukraseni prelijepim crtezima, a mnoge, perfektno izvajane figure, krase podzemne prostorije..." Lewis zakljucuje da su svi ovi detalji ostali zabiljezeni na fotografijama koje su dio Hassanovog izvjestaja.
Sedamdeset godina kasnije Hassanova otkrica nisu dostupna siroj javnosti, ali informacije i dalje dolaze od nezavisnih istrazivaca.

Robert Buaval, u svojoj novoj knjizi "Secret Chamber" (1999.), analizira drevne mape i skice masonskih organizacija. Zakljucuje da su one "...vrijedne spomena zbog nevjerovatne slicnosti sa realnim otkricima. Naime, radarska i seizmografska oprema, kao i najnovija istrazivanja ispod sfinge, pokazali su da sve te podzemne prostorije zaista egzistiraju."

U martu 1998. desilo se VAŽNO OTKRIĆE.
Dannion Brinkley je upoznao javnost da je u zabitoj egipatskoj oblasti Toushka, oko 700 km jugozapadno od Kaira, pronadjen nepoznati hram. Prvi podaci ukazuju da je hram stariji od 10 000 godina! Otkrili su ga radnici dok su kopali irigacione kanale. A taj hram sjedi na vrhu ostataka jos starije kamene strukture. A obje su okruzene dokazima drevnih poplava. Slikovni znaci na zidovima su drugaciji od najstarijih hijeroglifskih formi.

Ovdje se prisjecamo Edgar Cayce-a koji je, prilikom jednog od svojih "citanja", odnosno posjeta proslosti, govorio o ostavstini Atlantidjana u Egiptu: "...Zapisi u Biblioteci Znanja ce biti kombinirani... u formi najstarijih egipatskih simbola te novijeg jezika Atlantidjana... "
Ovladamo li jezikom Atlantidjana ili ranih Egipcana, doci cemo do kljuca kako da citamo dokumente skrivene ispod Gizinog platoa.

Doktor Joseph Martin Schor, geolog i predsjednik Schor Foundation, zapoceo je svoja istrazivanja ispod platoa Gize 1990. godine. Zvanicna Egipatska Fondacija Antikviteta ih je odobrila i osigurala punu kooperaciju timu u komu su John Anthony West, dr. Robert Schoch i dr. Tom Dobecki. Njihov tim je nazvan "TIM MAGIČNOG OKA" (magicno oko u piramidi je cuveni Masonski simbol).
Nakon sedam godina napornih istrazivanja iz Tima nije dolazilo do zvanicnih saopstenja. Sve dok napokon glavni snimatelj ekipe, Boris Said nije odlucio da progovori i otkrije pravu istinu o onome sta se desava. Njegova prica nije objavljena na TV-u, jer je dr. Schor otpoceo pravnu bitku da se fotografije i snimljeni materijal NE MOGU objavljivati bez njegove saglasnosti.

Ali, Boris Said je publikovao video-kasetu u privatnoj produkciji i evo sta ona sadrzi.
Pod naslovom "Iza scene sa Timom magicnog oka na Gizinom platou" video pokazuje originalno otkrice tajne komore pocetkom 1991. godine uz upotrebu seizmicke opreme. Ekipa na celu sa dr. Dobeckim je ta otkrica potvrdila 1996. i 1997. koristeci radar, kao i postojanje tunela koji vodi do ispod sfinge. Video prikazuje snimljeni materijal na kome se vidi dno podzemnog tunela dubokog preko 33 metra ispod platoa. Tamo je tim otkrio granitni sarkofagni poklopac koji, prema legendi, zatvara ulaz u tunel... koji vodi direktno do sfingine rampe. Fotografije na radaru dr. Dobeckog jasno pokazuju postojanje tunelskog prolaza sa kruznim vrhom koji vodi istocno od podzemnog prolaza prema sfingi koja je udaljena 300 metara!
Na videu ucestvuje i Tom Danley, konsultant NASA-e i strucnjak za SONIČNU LEVITACIJU. (Ovo je vrlo indikativno, jer se pretpostavlja da su pravi graditelji piramida, Atlantidjani, koristili zvucnu frekvenciju za transport kamenih blokova do Gize. Ili, sto bi danas rekli, sonicnu levitaciju.)
Niz eksperimenata Tom Danley-a u Kraljevoj komori u Velikoj piramidi i prostorijama iznad Kraljeve kmore, sugeriraju da je piramida konstruisana sa sonicnom svrhom. Danley konstatira da postoje cetiri osnovne frekvencije koje se cuju u piramidi i kojima odgovara izbor gradjevinskog materijala od kojeg je sazdana. Na primjer, note F korda, koje, prema drevnim egipatskim tekstovima, simboliziraju zvuk nase planete. Danley dokazuje da se ova nota/zvuk producira u Kraljevoj komori u opsegu od 16 herca do 1/2 herca (koji je daleko ispod onog sto nase uho moze da registrira). Ove vibracije izaziva vjetar koji dolazi iz cetiri prolaza koji vode na strane piramide. (Zvuk je slican onom koji se proizvodi kada se puse u vrh boce.)



Zasto je Biblioteka Atlantidjana tako vazna?
Zasto nam trebaju znanja te davno izgubljene civilizacije?



Odgovor je jednostavan. Zivot kojim zivimo danas je sustinski POGREŠAN. I protivan istinskoj ljudskoj (tacnije, dusevnoj) prirodi.
Da bi funkcionirali kao civilizacija vec hiljadama godina, izgradili smo socio-ekonomski sistem kojim se odrzava red. Ekonomski model koji je vladajuci odrazava pokornost profitu. Inovacije, tehnologija, naucna saznanja imaju smisla samo ako povecavaju profite kompanija. A nije im bitno da li te tehnologije zagadjuju zrak, izazivaju bolesti, kreiraju nove ratove i razaranja, dovode do mizerije, unistavaju ekoloski sistem Planete... NOVAC je pokretacka snaga danasnje civilizacije.

Kako pogresno.



Sta nam Atlantidjani mogu novog dati?

Njihova tehnologija je bila zasnovana, prije svega, na covjekovom duhu, koristenju snage Majke Zemlje, i univerzalne energije. Granice ljudskog uma i svijesti nisu bile limitirane kao danas. Komunikacija sa Univerzalnom Mudrosti bila je sastavni dio odgoja i obrazovanja mladih.

U momentu kada bi postali pretezno spiritualnim bicima kao Atlantidjani, morao bi se srusiti nas socio-ekonomski sistem.

Ako bi ponovo ovladali tehnikom telepatije, zasto bi nam trebali telekomunikacioni monopoli, AT&T, MCI, bosanski Telekom, satelitski i celularni telefoni?

Ako bi se ponovo poceli lijeciti meditacijom, kristalima, ljekovitim travama i ostvarili balans sa prirodom, zasto bi nam trebali skupi doktori i farmaceutski divovi koji truju nasu djecu?

Ako bi ponovo razumjeli anti-gravitaciju i elektromagnetni zemaljski sistem zasto bi nam trebali brodovi, rakete, zeljeznica, Mercedes, FIAT, auto monopoli, promjena ulja, filteri...?

Ako bi nam se vratilo znanje o bazicnoj zemaljskoj magnetnoj sili i tecnoj svjetlosti, zasto bi trebali busotine za naftu, Texaco, elektro kompanije, plin, dalekovode?

Ako bi nam Biblioteka Atlantidjana ponovo objasnila istinsko znacenje zivota i nasu pravu vezu sa Univerzalnim Duhom, spiritualnom evolucijom i reinkarnacijom, zasto bi nam trebala organizirana religija, crkve, pape, hramovi, svestenicka hijerarhija?

Ako bi bili u stanju da ponovo shvatimo istinsku historiju ("alternativnu" kako je ja zovem danas), srusile bi se bajkice iz bukvalne interpretacije Biblije i "izabranih naroda".

Ruše se sebicni, halapljivi, novcem tjerani ideali. Znanje postaje svojina svih. Istinu trazimo u sebi, a ne kod svestenika. Strah nestaje, svijest o neprolaznosti duse ostaje.

Svijet zasnovan na kosmickim i prirodnim zakonima.
Atlantski "Zakon Jednoga".
Ljubav.


http://srceodmeda.com/content/view/1428/80/

[Vesna]

.

EVOLUCUJA I INVOLUCIJA






Sa strogo akademske tačke gledišta reč EVOLUCIJA znači:
razvoj, izgradnja, progres, napredak, unapreĎenje, edifikacija, dostojanstvo, itd., itd., itd.

Ako postupimo tačno i čisto gramatički, razjasniću: termin INVOLUCIJA znači obrnuto:
progresu, regres, uništavanje, degeneracija, propadanje, dekadencija, itd.

Evolucija i Involucija jesu mehaničke sile koje se simultano nalaze u ukupnoj pridodi, ne osporavamo realnost ovih dveju sila, mi ih objašnjavamo.
Naučne osnove Evolucije su nebulozne teorije porekla Univerzuma sa nebrojano alteracija, modifikacija, dodavanja, oduzimanja, itd., koje u realnosti ništa ne menjaju, u pogrešnoj originalnoj koncepciji, mehanički proces konstrukcije; i u drugom redu, kapricioznu Darvinovu teoriju o originaciji vrsta sa svim svojim kasnijim korekcijama i izmenama. U stvarnosti, kasnija pojava novih vrsta, kao rezultat evolucije, nije ništa više od proste hipoteze, jer se nikada nije mogla proveriti, niko nije video pojavu nove vrste.

Moderno mišljenje je zaboravilo, kod stvaranja teorije evolucije, na distruktivne procese prirode. Razlog se bazira, u ovim vremenima, na veoma ograničen intelektualni način viđenja.
Zbog ovoga se elaboriraju teorije, prividno veoma lepe, ali sa nedovoljnim brojem činjenica.
Nijedan od procesa nije stvarno poznat u integralnom obliku i primećujemo samo deo procesa, a ljudi kažu da se ovaj proces sastoji iz promena evolutivnog tipa.
Ljudska je pamet u ovim modernim vremenima zatvorena u dogmi evolucije, zna da razmišlja samo u funkciji svoje sopstvene ubeđenosti i ostale destruktivne, dekadentne i degenerativne pojave kvalifikuje ih kao evoluciju, razvitak i progres.

Evropske rase iz Kamenog doba kao Cromagnon-ska, koje su živele u pećinama zemlje, descendentnim involutivnim cikličkim impulsom, permanentno su vršile pritisak nad rasom Atlantiđanskog porekla. Na kraju, čovek iz paleolitika ustupio je mesto svom nasledniku, skoro kompletno nestavši sa scene.
Nijedno od stvarno divljih naselja, od arheologa nađenih, nije pokazivalo znak neke evolucije, naprotiv, u svim slučajevima, bez izuzetaka, nepogrešivo su se videle scene degeneracije i involucije.
U svakom evolutivnom procesu postoji jedan involutivni proces.
Zakon Evolucije i njegov brat blizanac, Zakon Involucije, rade u koordinativnom i harmoničnom obliku u ukupnoj Kreaciji.
Očigledno, važno je da stabilišemo transcendentalnu ideju da zakon antiteza saživljava sa svakim strogo prirodnim procesom. Ovaj sadržajni koncept je apsolutno neodbaciv, nepovlačiv, neosporiv. Konkretni primeri: dan i noć, svetlost i tama, konstrukcija i razgradnja, rast i opadanje, rađanje i smrt, itd., itd.
Izbacivanje bilo kog od ova dva gornje navedena Zakona (Evolucija i Involucija) proizvelo bi statičnost, mirovanje, radikalnu paralizaciju prirodnih mehanizama.
Negirati, prema tome, bilo koji od ova dva reda, znači ustvari barbarizam...

Postoji Evolucija u svakom organizmu koji je u začeću, koji se rađa i razvija; postoji Involucija u svakom stvorenju koje više nije u snazi i umire.
Postoji Evolucija u svakoj kosmičkoj jedinici koja se pojavljuje iz haosa; postoji Involucija u svakoj planeti koja je potrošila egzistenciju, i kojoj sledi da se pretvori u mesec (luna), u leš...
Postoji Evolucija u svakoj ascendentnoj civilizaciji; postoji Involucija u svakoj kulturi descendentnog tipa...
Evidedntno je da ova dva navedena Zakona konstituišu fundamentalnu mehaničku osu prirode.
Naravno, bez ovakve osnovne ose ne bi se mogao obrtati točak prirodnih mehanizama.
Ipak, žalosno je videti na današnji dan, da čovek, ubeđen u strašnu Dogmu Evolucije, želi da u svemu vidi progres. Vrhunac vrhunca, ćak je i zastrašujuća društvena degeneracija, za aktuelnog čoveka, Evolucija, progres, napredak, itd.
Stvarno, nema većeg slepca od onog koji ne želi da vidi...

Ako se osvrnemo na panoramu sadašnjeg čovečanstva, možemo videti milione bića koji nastanjuju lice zemlje. Da li je moguće da su ova mnoštva neporočni iz stare Arkadije? Da li su ovo oni koji su obožavali Sunce i Jutarnje Duhove u epohi u kojoj je zemlja bila lepa u svoj svojoj blistavosti? Verujete li da bi ovi koji sada žive, mogli ući u Eden? Gde su te usavršenosti svih ovih miliona bića? Nismo ih sreli, je li istina?

Da li je ovo Evolucija?
Ne, u stvarnosti se involuiralo.
Ne znam u šta su uvereni fanatici Dogme Evolucije da bi dokazali da sve napreduje.
Da, sve smo izgubili!

Čula su degenerisala, sve je postalo monstruozno, užasno; nismo u tim vremenima u kojima su reke čiste vode imale mleko i med, ovo nisu momenti u kojima je Orfejova Lira odjekivala u svim prostorima Univerzuma, ovo nisu momenti u kojima posvećujemo kult Svetim Bogovima.

Prema tome, Dogma Evolucije se dokazuje vulnerabilna; tvrdi se da svi evoluiramo dok ne postanemo Bogovi; to je laž jer činjenice dokazuju suprotno.
Gde su sačuvane sakralne misterije prošlosti? Gde su Hramovi? Šta su Piramide iz Teotihuacana ili Egipta? Da, to su gomile lepih kamenja, osunčanih, izdržavajući pritisak vekova. A šta su uradili Hijerofantima?

Uopšteno, za ovu epohu sve je duboki mrak, pali Anđeli, profanirani sanktuarijumi, pobeđeni inicijati, bol, gorčina...
Da li bi se ovo moglo nazvati evolucija?


„O problemima ezoterizma, orijentalizma, okultizma, itd.,
Eruditi imaju potpunu slobodu da pišu šta god žele, ali ne treba da zaborave na Zlatnu Kartu. Odnosi se na Etalon Mera, Tarot...
Niko neće moći oskrnaviti Zakone Tarota, a da ne primi zasluženu kaznu;
Setimo se da postoji Zakon Katansije, viša Karma... Postoji odgovornost u rečima...

DOGMA EVOLUCIJE suprostavlja se kosmičkim Zakonima iz 10-og Arkana Tarota,
povređuje zahteve Zlatne Karte... Uvlači mnogo naučnika u greške.

Mnogi misle na primer da su majmuni, orangutani, gorile evolutivnog tipa, i naučnici
pretpostavljaju da je čovek potomak majmuna, ali takav koncept naglašeno propada kada posmatramo navike ove vrste životinja...
Različite familije majmuna su involutivne, to su potomci intelektualnog humanoida! Ne potiče humanoid od majmuna, istina je obrnuta: majmuni su involuirani, degenerisani humanoidi.''

( Samel Aun Weor )

.
_________________
Jednom se živi, ali večno...

[MarkoJakšić]

Evo nesto informacija o suptilnom materijalnom ratu koji se odvija globalno i u koji smo svi ukljuceni.. molim vas da odgledate ovaj kratki video do kraja da nebiste kupovali i jeli otrovnu hranu.

Link


Zapravo, zivimo u laznoj civilizaciji..
_________________
~~ "Smatram svoje delovanje prema drugima kao moje delovanje prema Bogu; i delovanje svake osobe prema meni prihvatam kao delovanje Boga." ~~