Što je prosvjetljenje? Ne, mislim stvarno, što je to?
Idi na stranu
1, 2, 3  Sledeci
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
www.OBJAVE.com forum » POTRAGA ZA SVEZNANJEM
Pogledaj prethodnu temu :: G :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
rade1969
Napredni tragalac


Pridružio: 13 Sep 2009
Poruke: 416
Lokacija: Bijeljina

 Poruka Poslao: 09 Mar, 2011 09:21 am    Naslov: Što je prosvjetljenje? Ne, mislim stvarno, što je to?
Odgovoriti sa citatom

Možda ste ovaj tekst Steven-a Norquist-a čitali i ranije,no meni je pomogao da razumijem zašto neke tehnike i vizualizacije koje sam ranije radio nisu imale nikakavog značajnog efekta,u stvari da budem iskren ni sam nisam znao šta zapravo želim dok je strah od eventualne velike promjene uvjek bio prisutan.
Duboko uvučeni u iliziju na koju samo kondicionirani nemamo dovoljno hrabrosti rizikovati i možda izgubiti komfor (bez obzira kakv je,on je naš),jer bi buđenje moglo donijeti korijenete promjene u našim životima rušeći priritete i i donosi neminovno razilaženje sa uobičajenim svjetonazorima.




Steven Norquist, pisac svjetskog bestselera “Opsjenuti svemir” ovaj tekst je napisao i stavio na svoju web stranicu u vrijeme kada je bio potpuno nepoznat. Ipak, tekst je privukao milijune čitatelja i mjesecima bio jedan od najčitanijih tekstova na cijelom internetu. Danas, u vrijeme kada je težiti prosvjetljenju postalo trend, vrijedi ga ponovno pročitati.

Mnogi prijatelji i članovi obitelji već me neko vrijeme nagovaraju da pišem o mom iskustvu i shvaćanju ove teme. Oklijevao sam pisati o tome, ne zato što je samo prosvjetljenje teško opisati, nego zato što prosvjetljenje obično čini čovjeka dosta lijenim. Prije moje promijene bio sam marljiv kao pčela. Čitao sam i pisao, svirao glazbu i bavio se sportom, i bio sam stvarno aktivan i društven. Ali nakon “promijene”, kako ja to zovem, jasno sam vidio kako su sve te aktivnosti bile luckaste i koliko nevjerojatnog napora zahtjeva njihovo obavljanje.

Ali dok se nisam previše zaletio, da objasnim jednu osnovnu stvar: ja sam budan. Probudio sam se prije otprilike godinu dana. Znam što sam, što sam oduvijek bio i što je nemoguće prestati biti. Neki to zovu prosvjetljenje ili najviša istina, svjesnost jednoga, beskrajni um i tako dalje. Ali svi ti nazivi neprobuđenom ne govore što je to. Čak i moj naziv promjena, nije zaista točan jer se ništa zapravo nije promjenilo, pa ipak, paradoksalno, dogodila se ogromna promjena. Jednostavno rečeno, nekad sam bio Steve koji je živio svoj život, ali sada sam iskustvo Steva koji živi svoj život. To je pomak u perspektivi. Prije nego što se dogodio taj pomak perspektive, oko tri godine sam se srednje intezivno bavio meditacijom koja se sastojala od promatranja daha, malo ponavljanja mantre i laganog samoispitivanja u stilu Ramane Maharashija. Te tehnike bile su praćene intenzivnom željom da otkrijem i saznam istinu. O prosvjetljenju sam čitao sve čega sam se mogao dočepati.


Prvo iskustvo nedvojnosti


Nakon otprilike tri godine doživio sam svoje prvo iskustvo takozvane “nedvojnosti”. Upravo sam bio pročitao odlomak iz knjige Kena Wiilbera The Spectrum of Konsciousness ( spektar svijesti) gdje je on istaknuo da je uobičajena svijest najviša svijest. To je dirnulo neku žicu u meni te sam odložio knjigu i zurio u papir koji se nalazio na stolu preda mnom, i nakon otprilike jedne ili dvije minute dogodila se uzbudljiva i zastrašujuća stvar, nestao sam. Pri tome želim reći da je sredina ispala iz jednadžbe. Uobičajenoj bi situaciji ovdje bio Steve koji gleda papir tamo na stolu, a sada je postojalo samo iskustvo, papir, ali bez Steva koji ga ovdje gleda. Bilo je jasno da ona sredina, koja je obično odvajala papir od Steva, zapravo nije postojala; postojalo je samo iskustvo, papir. Da bi vam bilo jasnije, pokušat ću to ilustrirati.

Zamislite najjasnije što možete da ulazite u veliku kuću u kojoj nikada ranije niste bili. Osjećate se čudno i pomalo uplašeno; u njoj ima namještaja i zavjesa, ali nema ljudi. Šetate uokolo i osjećate kako je jezivo biti sam u toj velikoj kući. Idete iz sobe u sobu ne znajući što ćete naći. Postajete nervozni i pomalo uplašeni zbog toga što ste sami u toj velikoj kući. Pitate se koliko je dugo tako prazna. S vremenom osjećaji veličine i praznine postaju velik teret za vaše živce. Konačno, kad to više ne možete podnositi, dolazite do šokantne spoznaje: ni vi niste tamo!

Postoji samo iskustvo, kuća. Takav je osjećaj nedvojnost, i to je prava istina o postojanju. Sjećate se pitanja, kako zvuči pljesak jedne ruke, sada znate odgovor.

Vidite, s prosvjetljenjem dolazi spoznaja da ijako u svijetu ima mnogo aktivnosti, nema nikoga tko ih radi. Svemir je, u nekom smislu, beživotan. Nema nikoga, samo događaji i iskustvo događaja. Prosvjetljenje otkriva da svemir nastaje spontano. Njegovo nastajanje i uzorak savršeni su po matematici i simetriji i ne uključuju nikakvu slučajnost. Ništa nije nasumično, sve nastaje točno onako kako treba. Ne postoji nasumična slučajnost, ili evolucija temeljena na slučajnosti. Svemir je savršen, ništa nije krivo i ne može biti krivo. Iz ljudske perspektive čini se da postoje slučajnosti ili nepredvidljivosti, ali to je samo zato što nam naš referentni vremenski okvir ne omogućuje da vidimo kako čitavi životni vijek svemira pritječe u nekoliko minuta. Kad bismo to mogli vidjeti, onda bi nam bilo jasno kako je svaki događaj bio ne samo savršen i nužan, nego čak i predvidljiv.

Ukratko ću iznijeti dosad rečeno. Dakle svemir je savršen, nitko ne postoji, pa ipak iskustvo svemir, neprestano traje. Kako je to moguće? Svijest. Svijest je svjesna. Kad ne bi bila, onda ne bi bilo svemira. Sama priroda postojanja implicira svijest. Jedno ne može postojati bez drugoga. Nikad ne bi mogao postojati svemir koji ne uključuje svijest. Ne postoje svemiri ili dimenzije u kojima nema svijesti. Materija i forma nikad ne bi nastale bez svijesti. Svemir/svijest, um/materija, val/čestica, zovite to kako hoćete, no činjenica je da manifestacija, sama pojava koju zovemo svemir, jest svijest. Tu me nemojte krivo shvatiti: promatrača nema.

Ne postoje osobe koje doživljavaju svemir, ali što je još važnije, nema najviše osobe, Boga, uma, ili bilo čega što promatra svemir. Postoji samo iskustvo svemira koje je tamo bez iskusitelja. To izgleda kao paradoks, ali koga briga, tako stoje stvari. Iskustvo jest: to je svemir, takav je svemir, iskustvo koje nitko ne doživljava. Svemir spontano nastaje i svijesti, pa ipak je istovremeno i sam svijest. Moramo se osloboditi ideje da meteriju promatra nešto što zovemo sviješću. To nije istina.

Neki učitelji govore o svjedoku, najvišem pasivnom umu koji promatra sve stvari iz trenutka u trenutak. Time se implicira neka razina odovojenosti, svjedoka ovdje koji promatra onaj svemir tamo. Ali, to nije tako; postoji samo iskustvo, svemir. Nema promatrača. Čak kad i ne bi bilo manifestacije, osjećaj bi bio isti. Da još jednom jasno kažem: svijest nije svjesna “svemira”, svijest je svjesna “kao svemir”. No, nemojte pogrešno shvatiti ovu zadnju rečenicu. Nemojte misliti, O, da, Steve, sad sam shvatio, svijest nije svjesna svemira iz neke točke gledišta, poput bestjelesne duše, svijest je zapravo svjesna svemira kao jedno od milijardi bića u njemu, kao čovjek, ili pas, ili riba. Ne! Takva su mišljenje pogrešna. Kada kažem da je svijest svjesna kao svemir, mislim reći da je sam čin postojanja svijest.

Mrkva je sama po sebi svijest, sama je po sebi svjesnost. Ne postoji mrkva svjesna sebe kao mrkve ni bestjelesna nevidljiva svijest svjesna mrkve kao mrkve, postoji samo iskustvo mrkve, i to je svijest, i to je prosvjetljenje. Nema promatrača. Recimo sada par riječi o načinu na koji se ro uklapa u ljudski život. Svi ljudi koji ne znaju što se zbiva za sebe misle da su oni kakvi jesu, dakle pojedinci s mislima, željama, nadama i snovima, s tijelom i kućom, ženom i djetetom. Popis ide dalje, ali shvaćate što mislim, A sada istina. Premda se gore navedeno događa, to je automatska, stroju slična pojava nastala iz svemira/svijesti i ona slijedi strog, ne slučajni obrazac. Što je još važnije, nitko ne obavlja ništa od gore spomenutog, i ono što se događa je svemir/svijest. Da pojasnim, stvari se događaju, ali nitko ih ne radi. Pojave se odvijaju i svijest je svjesna. Neprobuđena osoba, osoba koja ne zna što se događa, vjeruje da djeluje, da ljudsko ona postoji. U stvarnosti, tijelo postoji, misli postoje, sjećanja postoje, i to je svijest, i to je sve.

Netko bi mogao reći da je svijest privremeno greškom pobrkala svoje iskustvo tijela i sjećanja tijela kao osobe. Ali, ijako se može činiti da taj odgovor objašnjava zašto, zapravo ne postoji greška. Svemir/svijet nikada nije u zabludi. Osoba može otpasti u bilo kojem trenutku, obnavljajući izvorno stanje materije i svijesti koje nikada zapravo nije bilo pomućeno. To se dogodilo meni, ali u tom događaju ništa nije bilo izgubljeno, jer nikada nije bilo mene koji bi se izgubio, samo zabuna za ispraviti koja nikada nije ni postojala. Znati to, mislim stvarno znati to, ne intelektualno, nego kao izravno iskustvo svakodnevnog života, predstavlja prosvjetljenje. Jednom kada to spoznate, nemoguće je vratiti se natrag. Kada jednom povučete zastor i vidite tko je stvarno Oz, ne možete ga opet pokriti i praviti se da ne znate istinu.


Rješenje zagonetke karme


Dakle, što dalje, nakon tog saznanja? Puštamo iskustvo da se manifestira bez ometanja. Kao što je već rečeno, Svemir je savršen, intervenirajte na vlastitu pogibelj. Prosvjetljena osoba nikada ne djeluje. To je rješenje zagonetke karme: nema karme, nikada je nije ni bilo, nikada je ne može biti. Nema reinkarnacije, kako bi je moglo biti? Koga ima tu da se reinkarnira? Nema osba, nema rađanja ili umiranja, zapravo nema ničega osim manifestacije/svijesti. 99,999% duhovnih knjiga i učitelja u svijetu potpuno su u krivu. U krivu su iz jednog jednostavnog razloga – nisu prosvjetljeni, ne znaju što se događa. Tako, da bi održali iluziju ličnosti, ideje da postoji nešto ili netko, oni izmišljaju priče ili teorije, ili ideje, nose posebnu odjeću, obavljaju određene rituale i tako dalje. Oni naučavaju te stvari. Ali istina je tako jednostavna da je to smiješno. Sada želim jasno ukazati na jednu razliku: mistično iskustvo nije prosvjetljenje. Možete imati mistično iskustvo, vidjeti Boga, mogu vas oteti vanzemaljci, možete primiti poruke od anđela, kontaktirati vaše duhovne vodiče, da ne nabrajam dalje. Ali uvijek i zauvijek, što god da se događa, činjenica je da svako iskustvo, mistično ili uobičajeno, jest događaj svemira/svijesti. Kad bih mogao naučiti svijet jednu lekciju, to bi bilo ovo: što god da doživljavate uvijek se podsjećajte, “nema iskusitelja, nema promatrača” . Budete li to činili dovoljno dugo i dovoljno često, jednog čete dana znati što se događa. Kad taj dan dođe, shvatit ćete da se ništa nije promijenilo, a da se je ipak sve promijenilo. To je određem osjećaj i određeno saznanje. Neizbježno otpadanje neistine. Ako mislite da to znate, onda ne znate. Kad znate, onda znate. A kada stvarno znate, nitko vam to ne može oduzeti.

Da razjasnimo neke stvari. Kad sam rekao da prosvjetljena osoba nikada ne djeluje, nisam mislio da takvi ljudi sjede u pećini i umiru od gladi i hladnoće. Hoću reći, tijelo može biti prilično aktivno i manifestirati najrazličitija dobra ili loša ponašanja, um može biti zahuktan od misli i osjećaja, ali svijest sada prosvjetljena, zna da nitko ne djeluje. To je samo svemir koji cvijeta, spontano i savršeno. Kao svijest, svjesniji ste osjećati tijela, fizički i emocionalno. Ne osjećate te stvari, ali svjesni ste ih jer nema podjele između njih i svijesti. Svemir i svijest su ekvivalnetni : sjetite se formule U=c. Također, stvar koju zovemo ličnost ili ego ne nestaje u potpunosti. Ona može ostati nedirnuta zajedno s tijelom. Ponaša se, u interakciji je i mijenja se s vremenom kao i bilo koja druga osoba, ali prosvjetljeni zna da on nije taj ego.

Neke škole naglašavaju razaranje ega kao jedino sredstvo oslobađanja. Sve što je potrebno jest uviđanje da vi niste taj ego. Da ego zapravo ne postoji, da je neka vrsta opsjene koju možete prepustiti samu sebi. Zapravo nije tamo, ali čini se kao da je tamo i to je sasvim u redu, ne treba brinuti. Ako ego počne nestajati, to je u redu. Sjetite se, ne postoji iskusitelj. Da ukratko kažem nešto o metodama. Meditacija i proučavanje knjiga korisno je i može poticati osobu na sazrijevanje prema buđenju, ali najvažnija je stvar izmijeniti vlastitu perspektivu. Morate naučiti vidjeti što se stvarno dohađa. Shvatite da su zapravo svi prosvijetljeni, ali svi ne znaju kako to opažati. Razlog je to što je prosvjetljenje tako prirodno, tako očigledno, da smo od rođenja navikli ignorirati ga i davati prednost bilo čemu drugom što se manifestia. Meditacija vas može uvježbati da smirite um i steknete koncentraciju, ali neće vam dati prosvjetljenje. Mora se dogoditi radikalan pomak perspektive. Uobičajen fokus vaše svjesnosti i vaš način opažanja moraju se promijeniti.

Onamo vas neće dovesti proučavanje knjiga; potreban vam je šok. Najlakši način za koji ja znam je da vas prosvijetljena osoba objašnjenjima dovodi do tog pomaka svijesti. Najbolje knjige koje sam pročitao bile su one koje vas objašnjavanjem dovode do prosvjetljenja. Eksperimenti s osjećajima poput gore opisanog scenarija s kućom dobri su jer pomažu pobuditi osjećaj prosvjetljenosti. Osjećajte kako je to ne biti tamo. Pravi napredak doći će tek kad istinu osjetite. To je pomalo jezivo, nije blaženstvo ili ekstaza. Trebalo bi vas preplašiti, tijelo bi trebalo reagirati defenzivno, ili se možete početi neobuzdano smijati svojoj dugogodišnjoj gluposti. To je poput jedne od onih 3D slika s točkicama: zurite, zurite u te točkice i na jednom, bingo, pojavi se slika. Nakon toga ju uvijek možete vidjeti, ne možete to zaboraviti. Isto je s prosvjetljenjem. U osnovi, bilo koja metoda koja vas može šokirati tako da vidite što se stvarno događa, prihvatljiva je. Ali shvatite, želite znati što se stvarno događa, osjetiti to, kontaktirati stvarnost. Ne bi trebalo proći mnogo vremena, najviše par godina, za neke i manje. Ako vam metoda ili učitelj kaže da će trebati 10 ili 20 godina, nađite novu metodu ili učitelja. Zapamtite, vi ste vaš vlastiti spasitelj, u konačnici ste vi taj koji će vas probuditi. Svaka metoda koja vas može šokirati tako da vidite što se stvarno događa, prihvatite je, ali mora se dogoditi pomak perspektive.


Postojanje u istini


Da pokušam unjeti malo jasnoće u temu prosvjetljenja i moralnosti. Govori se da prosvjetljenje stvara suosjećanje i ljubav, i da se mnogi prosvjetljeni ljudi odriču oslobađanja u nirvanu i reinkarniraju se stalno iznova sve dok sve duše ne postignu prosvjetljenje, Bodhisattvin zavjet i slično. Ništa od toga nije prosvjetljenje. Prosvjetljenje nema veze sa moralnošću ili zavjetima, ono je jednostavno postojanje u istini, to je sve. Prosvjetljenje nema nikakve zahtjeve i ništa ne očekuje: svemir se manifestira i već je to prosvjetljenje. Ne tražimo prosvjetljenje kako bismo bili sretni ili kako bismo dali značenje našim životima ili kako bismo osjećali blaženstvo ili ekstazu. Odanost nekoj zastavi nije prosvjetljenje, ljubav nije prosvjetljenje, mržnja nije prosvjetljenje. Ako smatrate da su to plodovi prosvjetljenja, onda ste u krivu. Umjesto toga, sama od tih stvari i sama je prosvjetljenje. Svaka od njih spontano se javlja iz svijesti i kao svijest. Djelovanje, osjećanje, stvaranje, izvođenje, ljubav, mržnja, ubojstvo, spasenje, suosjećanje, sve je to prosvjetljenje. Nema činitelja, nema iskusitelja, samo manifestacija. To je istina, to je prosvjetljenje. Želim da shvatite da mada se ništa na posljetku ne mijenja , iz ljudskog gledišta događaju se velike promjene. To se događa zato što kada jednom uvidite što se događa, glavne motivacije u životu počinju otpadati.

U kojoj će se mjeri to događati ne sumljivo ovisi o pojedincu, ali izravno je proporcionalno razini vaše želje da se rastvorite u stvarnosti. Hoću reći, moguće je biti prosvjetljen i još uvijek zadržati određenu razinu nesvjesnosti kako biste se mogli baviti ljudskim poslovima. Kako vrijeme prolazi, bit će sve teže održati to stanje. To je slično privremenom isključivanje vašeg vjerovanja dok gledate film. Pretvarate se da vjerujete u stvarnost onoga što se događa. Plačete s likovima, smijete se s njima, nadate se s njima itd. Radite to zbog zabave, da uživate kad ste već platili. Tako izgleda stvaran život uz prosvjetljenje. Znate da zapravo nema nikoga. Zanate da je to samo predstava automatu slična pojava iz svijesti i kao svijest. Ipak, morate u nju vjerovati na nekoj razini, inače čete jednostavno izgubiti sposobnost interakcije u svijetu.

Mogu razumjeti zašto su se neke prosvijetljene osobe izolirale ili postale pustinjaci. Tijekom prošle godine to je bilo pitanje s kojim sam se i sam borio. Kako znati istinu i nastaviti biti u interakciji sa svijetom kao da vjerujete u njega? U osnovi treba primijeniti malo dvomišljenja iz Orwellove 1984. Morate se praviti da vjerujete, cijelo vrijeme znajući istinu. Naravno, neke su stvari neizbježne: ja sam bio strastven čitatelj, a sada jedva mogu otvoriti knjigu. Godinama sam volio i svirao gitaru, a sada me ni najmanje ne zanima da je uzmem u ruke. Čak je i pisanje ovih nekoliko riječi kolosalan napor. Razlog je to što je promišljen napor uvreda stvarnosti u kojoj ništa nije promišljeno, sve je spontano i ne događa se baš ništa.

Nemojte me krivo shvatiti, nisam izmislio pravilo ponašanja u kojem sam odlučio da moram manje djelovati zato što bi činiti nešto drugo bila uvreda stvarnosti, nego je prirodan ishod prosvjetljenja sve manje i manje djelovanje, sve manje i manje mišljenja. To je prirodan razvoj unutar prosvjetljene osobe. Na kraju će svo djelovanje biti spontano i osoba neće djelovati. Naravno, reći tako nešto u konačnici nije istina, jer u stvari nitko nikada ne djeluje. Ali iz ljudske perspektive tako se to odvija. Pamćenje je tekođer zeznuta stvar, sjećanja vašeg života i dalje su tu i mogu se prizvati u svijest ali kako vrijeme odmiče i prosvjetljenje vas počinje rastvarati, vaše pristupanje njima postaje sve teže. Vaša svijest postaje usredotočena na sadašnje događaje, kako se oni manifestiraju, što je prirodno jer su to jedini događaji koji stvarno postoje. Osoba i ego jednostavno se rastvaraju. Oni zapravo ne postoje, ali iluzija da postoje sve je manji dio svijesti. Ne sjećate se i nije vas briga.

Da kažem jednu stvar o promatranju duha iz zena. Većina ljudi to jednostavno ne shvaća, i većina škola zena nimalo ne olakšava učenicima da to shvate. Postoje svakojake knjige o zen meditaciji, katalozi za naručivanje, razne cool svilene odjeće, jastuka, gongova, tajmana i raznih drugih pomagala za zen promatranje duha. Ali nakon što dobijete sve te stvari i konačno smjestite stražnjicu na pod, sklopite oči i počnete promatrati vaš dah, što točno radite? Zašto to radite? Ljude to stalno pitam, čime ih jako živciram: Zašto meditirate?Što pokušavate postići? Zašto promatrate vaš duh? Nikada nisam sreo nikoga tko bi mi dao točan odgovor.

Razlog zašto ne znaju, je to što nisu prosvjetljeni. Da jesu, možda više i ne bi meditirali, ne bi bilo razlike. Vidite, ovo je jednostavna istina koja promakne skoro svakom meditatoru: čin sjedenja ondje i promatranje vlastita duha jest prosvjetljenje. I to je sve. Ne radite nešto kako biste nešto dobili, samo sjedenje ondje predstavlja prosvjetljenje. To nepokretno stanje sa smirenim umom, već je samo to prosvjetljenje. Ali opet i ono dosadno brbljanje koje ometa vašu meditaciju, i to je prosvjetljenje, kao i onaj tip koji vam pokazuje srednji prst u vožnji do posla, i to je prosvjetljenje. Nema činitelja, nema iskusitelja, nikoga tko djeluje. Manifestacija se javlja bez djelovanja, bez uma, i to je također prosvjetljenje.

Ljudi danas meditiraju zato što je to popularno, ili zato jer žele doživjeti mistično iskustvo, ili se samo opustiti. Ovaj zadnji razlog mogao bi zapravo biti najvaljaniji za prosječnu osobu. Ali nikog koga znam ne kaže da meditira zato što se namjerno bavi činom bez djelovanja, ili zato što se pokušava osloboditi lažnog osjećaja postojanja u egzistenciji bez postojanja. I od brojnih meditatora u svijetu, slutim da bi većina bila šokirana kad bi rekao da je tip koji im pokazuje srednji prst u prometu prosvjetljeniji od njih. Ono što želim reći i cijelo vrijeme pokušavam objasniti jest da je prosvjetljenje tako prirodno i tako lako da vas svaki pokušaj smišljenog vježbanja njegovog postizanja vodi dalje od njega, pa ipak, paradoksalno, nokad niste bili neprosvjetljeni i koliko god usiljeni i smišljeni bili, vaši napori da ga postignete nikada neće djelovati!

I tako, da zaključimo, o prosvjetljenju se može govoriti, može ga se razumjeti, nije zagonetno i ne treba ga ograditi tajnim jezikom kluba “probranih”. Prosvjetljenje je osjećaj/znanje da ne postoji nitko , pa ni vi, i da sve što se događa čini to spontano i svaršeno. Prosvjetljenje je osjećaj/znanje da je ono što postoji svemir/svijest, oni su isto: U=C. Postojanje je samo po sebi svijest, i to je razlog zašto postoji nešto, a ne ništa. To je pravo stanje stvari, i zato što je tako prirodno, tako jednostavno i tako očigledno, svakodnevno nam izmiče pažnji.


O Autoru:

Šest godina nakon što je napisao ovaj esej, Stephen Norquist objavio je Opsjednuti svemir, knjigu kadru da povede njega ili nju do mjesta gdje će imati priliku doči u dodir sa stvarnošću i doživjeti je. Premda ima oko 200 stranica, to je kraća knjiga s po nekoliko rečenica na svakoj stranici. Vrlo osebujnog izražaja, ovo bi djelo moglo, svojim izrazima snažnog poput bata, probiti možda i vašu obranu.


Izvor
_________________
POMOZIMO ZEMLJI DA EVOLUIRA.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email MSN Messenger
Petar iz Podgorice
Duhovni učitelj


Pridružio: 07 Jan 2009
Poruke: 2593

 Poruka Poslao: 09 Mar, 2011 10:14 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

Lako je njemu da ovakve stvari piše tamo negdje, a mi čitamo ovdje.
Volio bih ga na par sati prekoputa, da popijemo kafu ja recimo,
a on ništa jer nema kafe, ne postoji,
pa da ga pitam sve što sam poželio dok sam ovo čitao, tako prosvetljenog.
To što je on MOŽDA naučio da se privremeno iskljuluje iz ,,matriksa"
a pritom nije spreman ili ne zna šta bi sa time, to je njegov problem.
Kažem možda, jer na mnogo šta su ljudi spremni da bi zaradili novac ili bili "posebni"
Ali ajde recimo da je uspio kao iostali, Tol naprimjer, da dostigne to stanje izmijenjene percepcije, ili istine, iskustva...
Isus je bio isto tako isključen ali on je znao šta treba dalje sa novom stvarnosti, tj
percepcijom, kako kaže pomenuti autor.
Jer ako nije znao, zašto bi dao toliko jasnih uputa šta treba raditi, tj osjećati i djelovati dok smo ovdje.
Ili da vjerujemo da Isus nije ni postojao, i da smo sve religiske smjernice izmislili da bi se utješili, i da se slobodno možemo prepustiti bilo čemu što dolazi opravdavajući i nagon kod mnogih pa se dalje sa tim možemo slobodno i poubijati međusobno bez ikakvih posledica po ISTINU pomenutog autora.
Oprostite što nisam prosvijetljen, i što umišljam da postoji moj razum koji je posmatrao šta se dešava odkako sam svestan da sam ovdje, i on mi ukazuje da u ovom tekstu gore nešto opasno nedostaje.
Možda što taj tekst i ne postoji Very Happy
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
rade1969
Napredni tragalac


Pridružio: 13 Sep 2009
Poruke: 416
Lokacija: Bijeljina

 Poruka Poslao: 09 Mar, 2011 14:42 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Ovo je ipak samo njegova percepcija Petre,meni je zanimljiva jer ima taj antiguru ton koji mi se uvjek sviđao,takođe upozorava da se samom meditacijom nemože postići prosvjetljenje.
Meditacija je kompleksana i kako Krišnamurti kaže:"Prije nego se počnete baviti ispravnom meditacijom počistite kuću ",u smislu oslobađanja od straha,razumjevanje zadovoljstva,kraja tuge,jer iz tog izrasta saosjećanje i inteligencija".

Ipak su to sve misli a one su naš produkt i samim tim ograničene.Mislim da Stiv govori o tome da smo svi rođeni prosvjetljeni-probuđeni ali kondicirani da to potiskujemo.
Ne ulazeći u kvantno fizički model kreacije u kojem se gotovo sve teorije slažu da na osnovnom nivou postojanja postoji samo vibracija energije ili misao u kvantiranoj gustini energije Gorana Marjanovića, u stavri jedno veliko ništa ali opet to nije,e a zašto nije, to i jeste najveća nepoznanica.
Mislim da je želio reći da smo svi mi i uopšte cjelokupna kreacija "iskustvo svijsti" i ništa višei ni manje od toga.

U stvari šta je to prosvjetljenje ?
Šta god napisali je nečiji konstrukt koji smo pokupili negdje prije i koji je navodno nečije iskustvo sa čime mi rezoniramo ili nemoramo uopšte rezonirati,čak šta više može nam biti poptpuno odbojno.
Mora li čovjek biti visoko inteligentan za postizanje prosvjetljenja ?
Samo iskustvo života je možda prosvjetljenje ?
Možda je bivanje u materiji nagrada ?
Ko to sa sigurnošću može reći šta je prosvjetljenje i treba li svi da teže ka tome,ne vjerujem da je iko ikada to bio u stanju potpuno izraziti uz dužno poštovanje prema svim religijama i učenjima,pa i prema samom Stivu.
Odgovornost za naše misli i djela snosimo sami,zato vjerujem da je put ka tom stanju individualan bez uspostavljanja krutih formi .

Sumnja u istinitost iskrenost koju naglašavaš Petre uvjek postoji i uvjek će postojati i tekst je tu da bismo zajedno prodiskutovali o nečem što je vrijedno u njemu i o onome što je zabluda.


U ovom interviju Bernarda Levina (poznati kontroverzni britanski novinar iz 70-tih i 80-tih) i Džidu Krišnamurtija se mogu naći neke poveznice sa onim što Stiven govori.



Link




Link




Link

_________________
POMOZIMO ZEMLJI DA EVOLUIRA.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email MSN Messenger
Petar iz Podgorice
Duhovni učitelj


Pridružio: 07 Jan 2009
Poruke: 2593

 Poruka Poslao: 09 Mar, 2011 15:29 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Sa tekstom koji sam napisao nisam imao namjeru da ja napadam nešto što ćeš ti da braniš, nego baš to o čemu pišeš, da pokušam da pronađem logične i nelogične djelove, tj. izrazim svoj stav o istim.
I meni se svidio taj antiguru dio, ali mi je posle postalo šuplje, prazno.
Može biti puno razloga za to.
Možda ja jednostavno nemam iskustvo te vrste pa ne razumijem.
I da ne dužim, ti si puno pročitao pa ćeš pohvatati. Upravo to što je kvantna fizika ukazala, i što religije odavno znaju, o iluziji materijelne stvarnosti i Što bi indusi rekli Maji, otvara jedan veliki prostor za manipulaciju svim i svačim.
Pomenuo sam Ekarta Tola, pa ću se i dalje poslužiti sanjim. I on je u trenutku kada više nije mogao da podnese stvarnost, tako ide njegova priča, dodirnuo to o čemu priča Stivi, a o tome je pisao na sličan način i čuveni Osho i mnogi drugi.
Šta im je zajednično?
Posle toga prvog teksta koji su iz obaveze napisali svi su postali milioneri.
I to je u redu, možda je to čak logičan sled događaja posle te vrste prosvetljenja Very Happy Ali besmisao koji izvire iz Stvovog teksta je ipak malo drugačija. Takve besmislenosti ima i u nekim istočnjačkim religijama i mislim da se to stanje više koristi za bjekstvo nego kao smisleno rešenje.
E na taj dio ja reagujem malo grublje.
Ne znam puno o tim stanjima, izmenjenim percepcijama, iako nisam neko ko neće da proba, ali znam da odkada slijedim osnovne životne spoznaje, meni u životu ide bolje. A jedva ih slijedim, što znači da su mogućnosti toga puta neograničene. I to bi se jednom riječju moglo nazvati Vjera, ali i ne mora, jer se potvrđuje vremenom. A taj put isključuje pomenutu besmisao i svejednost, ma kako sad oni to mogli da dopune i dodatno objasne.
Čak mislim da je za većinu ovakav način objašnjenja šta bi to moglo da bude prosvetljenje, kontraproduktivno.
On bi sada mogao da kaže, a za šta kontraproduktivno Very Happy
A ja bih mogao da mu tražim onda zaradu od zadnje knjige.
Još puno bih mogao na ovu temu, ali moram da nahranim kuče.
Već zamišljam kako se raduje Very Happy
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Petar iz Podgorice
Duhovni učitelj


Pridružio: 07 Jan 2009
Poruke: 2593

 Poruka Poslao: 09 Mar, 2011 15:51 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

Kuče je nahranjeno a ove dvije rečenice iz predhodnog posta mogu da usmjere pogrešno poentu moje priče.
Raspoložen sam, a posebno sa ljudima kao što si ti Rade, da upoređujem smisleno mnoge tekstove od drevnih do modernih i pomodnih, ne bi li svi zajedno naovom forumu lakše razabrali ,,žito od kukolja", i to mi se ne čini besmislenim Very Happy
Tebi hvala za mnoge tekstove koje postavljaš jer su među najkvalitetnijima na forumu.
Često poželim neke da komentarišem ili ponovo pročitam ali nemam uvijek vremena ili energije.
Inicirao sam se u sve što su mi ponudili Very Happy rekonekcije i elektre ne bih li iz prve ruke saznao više o ISTINI o kojoj Stiv piše, tako da ne bih nikada podcijenio njegov pristup, čak naprotiv, djelove svakodnevno probam da primjenjujem, u pitanju je samo moje mišljenje iz trenutka spoznaje u kojem sam.
Možda nekome i pomogne.

...

...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
rade1969
Napredni tragalac


Pridružio: 13 Sep 2009
Poruke: 416
Lokacija: Bijeljina

 Poruka Poslao: 09 Mar, 2011 22:49 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Izgleda da je ispalo da ga branim i ako mi to nije bila namjera.
Slažem se sa tobom Petre da je to saznanje o iluziji materijanosti odličan materijal za manipulacije jer je toliko apstraktan da vrlo malo ljudi uopšte može zamisliti o čemu se tu radi.
Svojevremeno je Tesla izjavio da je "Teorija relativiteta komplikovana matematička fantazmagorija" ,a znamo da je ona danas temelj fizikalnih nauka.

Dobra retorika u kombinaciji sa komplikovanim terminima daju dobitnu kombinaciju za uspjeh ovakve literature jer veliki broj ljudi žele instant i brza rješenje,oni nemaju vremena da godinama nešto proučavaju.
Apstrakcija je po mom skromnom mišljenju najznačajniji alat kojim se može manipulisati,kao napr.ova njegova izjava :


Steven ::
Zamislite najjasnije što možete da ulazite u veliku kuću u kojoj nikada ranije niste bili. Osjećate se čudno i pomalo uplašeno; u njoj ima namještaja i zavjesa, ali nema ljudi. Šetate uokolo i osjećate kako je jezivo biti sam u toj velikoj kući. Idete iz sobe u sobu ne znajući što ćete naći. Postajete nervozni i pomalo uplašeni zbog toga što ste sami u toj velikoj kući. Pitate se koliko je dugo tako prazna. S vremenom osjećaji veličine i praznine postaju velik teret za vaše živce. Konačno, kad to više ne možete podnositi, dolazite do šokantne spoznaje: ni vi niste tamo!

Postoji samo iskustvo, kuća. Takav je osjećaj nedvojnost, i to je prava istina o postojanju. Sjećate se pitanja, kako zvuči pljesak jedne ruke, sada znate odgovor.


Možda sam ja nedovoljno upućen ali nevidim ništa vrijedno u ovom.


Steven ::
Ukratko ću iznijeti dosad rečeno. Dakle svemir je savršen, nitko ne postoji, pa ipak iskustvo svemir, neprestano traje. Kako je to moguće? Svijest. Svijest je svjesna. Kad ne bi bila, onda ne bi bilo svemira. Sama priroda postojanja implicira svijest. Jedno ne može postojati bez drugoga. Nikad ne bi mogao postojati svemir koji ne uključuje svijest. Ne postoje svemiri ili dimenzije u kojima nema svijesti. Materija i forma nikad ne bi nastale bez svijesti. Svemir/svijest, um/materija, val/čestica, zovite to kako hoćete, no činjenica je da manifestacija, sama pojava koju zovemo svemir, jest svijest. Tu me nemojte krivo shvatiti: promatrača nema.


Dok recimo u ovom razmišljanju osjećam smisao jer smo mi ipak svijest i kao takvi smo isti "ne odvojeni" od kretaora.

Mislim da sam dužan pojasniti zašto mi je ovaj tekst privaukao pažnju .
Taj osjećaj jednosti, o kojem se često pričana,sam možda na kratko iskusio u ratu u trenutku u kojem su bila pomješana različita osjećanja i misli.Tada u tom trenutku nisam baš znao o čemu se radi i ako sam osjećao da je to bitno,naime u tom periodu sam potpuno izgubio osjećaj straha nekako sam znao da mi se ništa neće dogoditi i stvarno ,par dana poslije, na par metara od mene padne granata haubice 122 mm ,zabije se u zemlju i ne eksplodirala.Ovaj događaj je bio samo uvertira u male sinhronicitete te snažne emotivne rakcije kad su recimo ubili jednu srnu ili posjekli neko drvće u čijem hladu sam se volio odmarati i čitati, o ljudima da i ne govorim.
U tom periodu sam povremeno osjećao intezivan emotivni bol zbog svega što nam se događa,ne samo meni nego u opšte svim ljidima.
Možda se ovo moje skromno iskustvo ,koje ne ulazi tako duboko u strukturu stvarnosti kao Stivovo ili nekih drugih "prosvjetljenih" ,može drugačije objasniti ali me je zaista promjenilo te navelo na postavljanje gomile pitanja.

Upravo tako Petre "da razaberemo žito od kukolja" i meni je zadovoljstvo da sa tobom i svima koji svojim tekstovima i komentarima na ovom forumu doprinose da veliki broj ljudi koji sve ovo čita bolje razumije stranputice kojih u ovim duhovnim putšestvijima ima mnogo.

Zdravlja svijetlim mislima tvojim !
_________________
POMOZIMO ZEMLJI DA EVOLUIRA.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email MSN Messenger
bbrozo12
Napredni tragalac


Pridružio: 17 Jun 2010
Poruke: 424

 Poruka Poslao: 10 Mar, 2011 21:14 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Prosvjetljenost E. Tollea. Sadašnji trenutak - kako to ja razumijem.
Osjećam se ni sretno, ni nesretno; ni dobro, ni loše; živim iz dana u dan, bez planova; bez budućnosti. Prošlost prihvaćam kao svoju životnu školu, kao svoj izbor. Sve više živim u sadašnjem trenutku. Samo postojim, samo jesam.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Petar iz Podgorice
Duhovni učitelj


Pridružio: 07 Jan 2009
Poruke: 2593

 Poruka Poslao: 10 Mar, 2011 21:52 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

A šta će ti životna škola i iskustvo,
a i čemu izbor, kad bi se takoosjećala?

...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Petar iz Podgorice
Duhovni učitelj


Pridružio: 07 Jan 2009
Poruke: 2593

 Poruka Poslao: 10 Mar, 2011 21:55 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

Ekart Tol je to prepisao i maestralno doradio,
čak možda i doživio to stanje koje opisuje.
Moja predhodna reakcija je ne na njegovo djelo,
već na tvoje shvatanje istog.

...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
bbrozo12
Napredni tragalac


Pridružio: 17 Jun 2010
Poruke: 424

 Poruka Poslao: 10 Mar, 2011 22:21 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Nit volim, nit mrzim.
Ako volim, nisam posesivna.
Ako mrzim, onda razumijem. Ne mrzim do kraja.

Ako čekam, čekam strpljivo. Nisam očajna i nestrpljiva.

Ako nešto želim, neću biti sretna onda i samo onda kad se moja želja ostvari.
Mogu biti sretna i ako mi se netko nasmiješi, i zbog svog kućnog ljubimca, i zbog svoje kćeri koja se igra s tim kućnim ljubimcem. Mogu biti sretna i kad si kupim lijepo rublje, iako ga neki muškarac neće skinuti.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Petar iz Podgorice
Duhovni učitelj


Pridružio: 07 Jan 2009
Poruke: 2593

 Poruka Poslao: 10 Mar, 2011 22:35 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

To je već drugo.
Usvajanjem takvih karakternih osobina većinu vremena si SRETNA.
To nije ni sretna ni nesretna, to je SRETNA.
I za taj dio učenje je jako bitno i pomaže
da se shvati značaj podviga mijenjanja navika i karaktera.
Ili preobraženja.

...






P.S Sretna sa vešom i bez veša.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 11 Mar, 2011 01:23 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Jako prijatno je citati sve sto ste napisali Rade ,Petre i BBrozo .

I to iz razloga sto je izrazaj vaseg iskustva autenticniji od ovog Stiva koji bi na mala vrata i sopstvenim ludilom da komentarise neke puteve , proverene prakse i ispravno stremljenje ljudskog duha ka ostvarenju i licnoj realizaciji .

Ne bih da ga analiziram jer mi je mucan i strasno kontradiktoran kao sto i corava koka nabode neko zrno .....peska ....bas tako .

Iz licnog iskustva sam ostrim okom primetio da su zene koje zive u sadasnjem trenutku vise sretne bez vesa nego sa vesom i nekako su vise sada i ovde ,gotovo totalno .

Po momo prostom misljenju svakom coveku je prioritet da upozna sebe .
Jer sve sto se pokusava imitirati i ceznuti za odredjenim ostvarenjima je jalovo i bezivotno i sklono je propasti dokle god se preskace upoznavanje sebe .
Na primer pojam prosvetljenje , zeleti ga odmah ili sto pre je bukvalno kao da zelis sto pre da umres !
Jer kao i umiranje i tzv. prosvetljenje je prirodan sled stvari koji dolazi nakon zrelosti odredjenog iskustva , telesnog odnosno duhovnog .

Iz tog razloga je vrlo vazno da covek nadje sebe i svoj put ( mada je i lutanje "svoj put" ) i onda je autentican , miran i otvoren .
I svaki put je subjektivan jer jedino Subjekat i postoji .Cak i negiranje subjekta je u svakom slucaju potvrdjivanje Sebe-Subjekta , jer ko negira ?! .....a sto je nasem Stivu promaklo ( jer ko je zabelezio da nema nikoga i da je prisutno samo iskustvo kuce !? ...neko mora da je postojao da bi kasnije po secanju ili prepisivanju ,knjige izdavao ) .

Nemate pojma koliko se na tu temu duhovnosti prepisuje i simulira , kako na istoku tako i na zapadu .Mada i takve informacije imaju svrhu kod nekog vise a kod nekog manje , jer mogu coveka pokrenuti , podsetiti ga na sposobnost traganja i trazenja resenja ,uputiti ti ga ka izvoru ucenja ili ga zamajati i uvuci u necije mentalne pa cak i fizicke svetove .

Evo i ovde na temi koju je Rade otvorio inspirisan tekstom Stivovim ,procitao sam vase vidjenje a sada i vi moje , znaci sve moze da se koristi , kako potvrda tako i kritika za uspesnu razmenu .

Krisnamurtija su inace pripremali clanovi Teozovskog drustva jos od malena za ucitelja sveta , ali ................
Kada je Krisnamurtiju umro brat i trenutak kada je saznao , je bio prelomni da se urusi mentalna struktura sa konceptom ucitelja sveta , od siline bola za bratom koji je visestruko snazniji i autenticniji od tamo nekih geografsko spiritualnih koncepata , koje su Krisnamurtiju pokusali da implementiraju .

Dokle to ide .

Dalje je put Krisnamurtiju bio otvoren i slobodan za sopstveno ostvarenje .
_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Zosim
Majstor


Pridružio: 16 Sep 2008
Poruke: 1072

 Poruka Poslao: 11 Mar, 2011 15:20 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Pozdrav sjajnoj ekipi!
Very Happy


       
bbrozo12 ::
Nit volim, nit mrzim.
Ako volim, nisam posesivna.
Ako mrzim, onda razumijem. Ne mrzim do kraja.

Ako čekam, čekam strpljivo. Nisam očajna i nestrpljiva.

Ako nešto želim, neću biti sretna onda i samo onda kad se moja želja ostvari.
Mogu biti sretna i ako mi se netko nasmiješi, i zbog svog kućnog ljubimca, i zbog svoje kćeri koja se igra s tim kućnim ljubimcem. Mogu biti sretna i kad si kupim lijepo rublje, iako ga neki muškarac neće skinuti.




Lepo je, vrlo lepo, štivo od Ekarta, ali ono je još uvek više filozofsko nego praktično.
Toga morate biti svesni i čuvati se zamki u koje njegove zavodljive i idealističke konstrukcije mogu da vas uvedu.
Zapravo, mora se znati mnogo više od onoga što on piše da bi se njegovo štivo ispravno intepretiralo, a pogotovu da bi se iz njega uzele životne pouke i načela.

Istina je da je “biti sada” sve što imamo i sve što ćemo ikada imati
(sve dok jednom ne ukačimo paradoks vremena u punom svetlu, nagoveštaj toga je u priči na Kornjačama: „Delić koji sklapa celinu“).

Kada bi ostali u tom stanju, kada ne bi izlazili iz sadašnjeg trenutka, mi nikada ne bi sejali pšenicu.
A mi je ipak sejemo.
Zašto?
Da li zato što gledamo i vidimo unapred?
Da, ali šta mi to vidimo unapred?
Vidmo samo onu prošlost koje se sećamo.
Tako se mi pomoću memorije krećemo od prošlosti ka budućnosti.
One iste memorije koja nam daje osećaj integriteta.

(Prošlost je pasivna, budućnost je pasivna, samo je sadašnjost aktivna, prostor delovanja)

Šta je život? Niz nepovezanih trenutaka kojima samo sećanje daje logičan sled,
a upravo interpretacija dogadjaja i njihovo sortiranje po logičnom redosledu zbivanja tvori vreme, našu poznatu strelu vremena.

Sklopimo oči i okrenimo se ka Severu. Otvorimo oči samo na tren, tek da vidimo šta se dešava ispred nas i opet ih sklopimo. Sada se okrenemo ka Zapadu i ponovimo sve, okret ka Jugu, i na kraju ka Istoku.
Imamo četiri slike u glavi. Kako su one povezane bez memorije?
Sada naš um na osnovu te četiri slike u memoriji može da se igra, da utvrdjuje šta je bilo pre, a šta posle itd, kao i da odmerava svoje mesto u svemu.

Ali, da se pri svakom okretu prethodna slika brisala iz sećanja i samo ona poslednja ostajala, šta bi mi imali na kraju?
Čist primer života u sadašnjem trenutku?

Na taj isti način, na koji naš um interpretira ona četiri fleša kojima smo osmotrili
okolinu, tako isto on posmatra sebe, fleš za flešom i na osnovu toga stvara film, intepretaciju o samom sebi.
-Ja sam taj koji postojim jer se sećam sebe iz trenutka u trenutak, jer sam u stanju da osmatram i povezujem slike iz sećanja.

Kada gledamo unapred mi uveliko gledamo kroz naočare prošlosti, koristimo predjašnje iskustvo, što nam i olakšava i otežava život.
Olakšava jer u mnogim situacijama reagujemo automatski, naučeno. To je dobro kada u nekoj komplikovanoj ili opasnoj situacioji moramo da reagujemo brzo, ne gubeći ni trenutak. Kako se inače sačuvati od tigra, zmije itd?
Hteli ne hteli, mi naš trenutak sadašnji baziramo na predjašnjem znanju i iskustvu.
Isto tako, automatska reakcija štedi moždane resurse jer se o naučenom ne razmišlja.

S druge strane otežava nam jer nas u mnogim novim situacijama ograničava i limitira predjašnjim iskustvima.
Svi znamo kako se traume iz detinjstva odražavaju na ceo život i kako nas prošlost čvrsto drži svojim kandžama.


Ranije sam bio apatičan, a sad me baš briga za sve.
Mi smo emotivna bića, a ne intelektualna.
Bez mozga (u smislu pameti) se može živeti (ih, znam tolike ljude),
ali bez srca, bez emocija se ne može živeti.

Svako peglanje i usrednjavanje emociolnalnog odziva tela vodi ka apatiji i umrtljavanju bića.
Osoba koja to čini pre ili kasnije zapada u depresiju i pita se: Koji je smisao života?


Mi smo bića želja.
Imamo tolike potrebe koje redovno moramo zadovoljavati:
potrebu za vazduhom, hranom, pićem, sexom, ljubavlju, pažnjom, dodirom, toplotom, skloništem...
Mi smo bića želja.
Šta je želja?
Želja je iskorak u budućnost! Neminovno.
Želim nešto što upravo sada nemam i znam da mi to samo budućnost može doneti.
Tako se ja putem želje selim u budućnost, selim svoje resurse tamo i činim nešto što će tu budućnost saoblikovati mojim željama. Ali to činim ovde i sada.
Ja sam ovde, delam ovde, a moj um je tamo i dela tamo, u budućnosti.
Magija.(!?)
Da, ali je ujedno i rascep.
(Kako to pomiriti?)

Biti ovde i sada, znači prihvatiti sve kako je.
Sa potpunim odzivom kroz ceo emotivni dijapazon.
To je ono što nas ispunjava i čini srećnim.
Čak nas i tužne misli čine srećnim i životnim.
Da nema tuge i žalosti tolike knjige i pesme ne bi nikada bile napisane.
Tuga je lepo stanje, ali ne sme da bude dominantna u životu.

Da povežemo sve izneto do sada.
Živim ovde i sada, ali želim nešto iz budućnosti.
Delam u tom smislu, protežem svoju želju do Boga, da je i on čuje, ali...(!!!)...prihvatam svaki rasplet dogadjaja onako kako ga je Bog zamislio.
Ako mi je ishod po volji, radujem se, ako mi nije po volji, tužan sam, nesretan, ali prihvatam i priklanjam se njegovoj odluci.
Sve mi emocije učestvuju u tome i ja duboko proživljavam svaki trenutak bez osudjivanja u smislu: Aha, to je tužno i bolno, neću to, bežim od toga, ogradjujem se, promeniću program, napiću se da zaboravim i sl.
Ne, i ako je pred nama sama bol prihvatamo je baš kao da je najveća radost i proživljavamo je do najvećih dubina.
To znači biti ovde i sada.

Umrtvljavanjem emocija, anesteziranjem istih, usrednjavanjem emocionalnog odziva mi se udaljavamo iz sadašnjeg trenutku. „Curimo“ negde.

Znači, kao čovek želja i večitih potreba (život nije ništa drugo nego udovoljenje tim potrebama) kada kupujem aktivan donji veš ja već u tom trenutku vidim i ženu koje će ga skidati sa mene (da li očima, rukama, zubima ili... neka ostane tajna).

I čekam strpljivo.
Sa osmehom na licu i u trenutku sadašnjem.
Very Happy
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email
Giba
Mesija


Pridružio: 20 Sep 2008
Poruke: 4650

 Poruka Poslao: 11 Mar, 2011 17:24 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Lepo poentirano, Miodraže.

Zosime, mislim da je ovo najbolja poruka koju si napisao do sada!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Giba
Mesija


Pridružio: 20 Sep 2008
Poruke: 4650

 Poruka Poslao: 11 Mar, 2011 17:56 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Posebno mi je zanimljivo pitanje "linearnosti naše memorije" ali prvo da se osvrnemo na "emotivno" pitanje.

Ne možemo posmatrati emotivni aparat kao nešto kruto i fiksno i jednistveno za sve nas. Iako je čovečanstvo tako ustrojeno da osnovni filter bude emotivni aparat.

U tom smislu, nepostoji reper emotivnog šablona koji može služiti kao osnova za posmatranje bilo kog stanja,
Citat:
Mi smo emotivna bića, a ne intelektualna.
Bez mozga (u smislu pameti) se može živeti (ih, znam tolike ljude),
ali bez srca, bez emocija se ne može živeti.


Jer taj reper postoji samo kao "aritmetička sredina" od ukupnog emotivnog stanja, ta sredina koju smo mi sami uzeli za reper jer smo se okupili oko nje i na taj način stvorili reper.

Emocija je fidbek koji svest dobija od sudara sa realnosti koju percipira. Emotivnost je način percepcije, sklonost svesti da realnost sagledava kroz takav filter. ALi to je samo jedan oblik fidbeka.
Ako tako posmatramo- sve ima svoj emotivni oblik! Svaki fidbek se može postaviti na emotivnu skalu i posmatrati kao emotivni povrat informacije. Pa čak i intelektualni fidbek, čak i "najsuvlji sterilni" intelektualni fidbek ima svoju emotivnu težinu.

Ako bismo to razložili, ovako bruto intelektualno teorijski, možemo reći da je svaki momenat našeg iskustva života sudar individualne svesti sa grudvom informacija, koje su obličene, koje mogu biti u odredjenoj formi- pa ih prihvatamo kao emocije ili misli... ili je ta grudva zid, knjiga, vetar, vazduh, mržnja, ljubav... neki mentalni koncept
! Emocija u svojoj osnovi je mentalni koncept.

I kao mentalni koncept, pomerena u percepciju emocije oko koje smo se okupili kao dominantnog oblika percipiranja, ono je u direktnoj vezi sa našim linearnim putem pamćenja, jer informacijska grudva, mentalni koncept je kategorija vremena i prostora, prošlosti i budućnosti, lineranosti koja služi kao zamajac inerciji koja nas stavlja u taj odnos sa vremenom...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz poslednjih:   
www.OBJAVE.com forum » POTRAGA ZA SVEZNANJEM
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu
1, 2, 3  Sledeci
Strana 1 od 3

 
Skoči na:  
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

Neke srodne teme
 Teme   Odgovori   Autor   Pogledano   Poslednja poruka 
Nema novih poruka VAŠE KRITIKE 42 adminfob 32610 01 Maj, 2011 08:43 am
Nosferatu Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka VAŠE SUGESTIJE 105 adminfob 88296 26 Mar, 2011 01:56 am
Jazz08 Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Suština vašeg sadašnjeg duhovnog stava, ubeđenja ? 22 plavizrak 29031 08 Nov, 2010 09:22 am
rale Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Interval ne-vremena 4 adminfob 41520 03 Jun, 2010 23:13 pm
zvoncica Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka TRAGANJE ZA ISTINOM 32 plavizrak 28762 07 Sep, 2009 04:30 am
Vesna Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Tvorac i zemlja 2 adminfob 41890 11 Maj, 2008 23:06 pm
Vesna Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka ŽENA TELE BELOG BUFALA 1 adminfob 25107 13 Jan, 2008 00:10 am
adminfob Pogledaj zadnje poruke
 
 
Home | Add to Favorites | Mapa sajta
 
 




Solaris 1.11 phpBB theme/template © 2003 - 2005 Jakob Persson (readme)(forumthemes/bbstyles)

Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prevod by CyberCom