Poezija, proza, pesme sa porukom...

[branman]

Bezgranične

Uma,
oslobođenog dogme
Svijesti,
posebnih po tome

zrelo doba čeka

Da mu,
rasterećene normi,
stvore oblik
novih formi

voljom natčovjeka..

[branman]

Zbunjen

Nekada si, eto
kao klimavo pseto
Bolan do kosti
od jada i žalosti

A nekad si, opet
kao sam od sebe, proklet
Pa oživljavaš razne,
tuđe uloge prazne

Najrjeđe si svoj,
baš onakav kakav jesi
Jasan i sjajan
bez obzira gdje si

Povezan sa sobom
i drugima predan,
i kao sa Bogom,
sa svima ko jedan..

[branman]

Ljubav

Ljubav je,
voljeti onako,
nesebično, lako
na onom mjestu
kao za nju
stvorenom baš tako

A voleći olako,
izgubiće je svako

Isto mjesto
u sebe samo
više ju ne prima,

I srcem spava,
svaka šuplja glava
što sanja da je ima..

[branman]

Zrno

Ljubav je čežnja,
moje vječnosti dah

Zemljino
najveće zrno

Zvijezda,
najsitniji prah..

[branman]

Umišljena

Jednoj glavi punoj ćudi
raste trava u sred grudi

Umišljenoj,
duša spava

I srce ludi, da je budi,
sve se trudi,
za badava..

[branman]

U mraku

Bojiš li se zvijeri, dijete ljudsko ?
Strahuješ li od onoga
što vreba u mraku ?

Nema više bauka pod krevetom,
ni vještica u ormaru

Nema razloga da se plašiš
Babaroge su izumrle davno

Jedino zvijeri treba da se paziš,

a prave zvijeri danas,
hodaju uspravno..

[branman]

U potrazi

Tražio sam te svuda
i nije te bilo

U muzejima, biblioteci,
restoranima,
tamo gdje se igralo i pjevalo,
bestidno jelo i pilo

Tražio sam te po manastirima,
praznim alejama, mokrim
sokacima

Čak i u šumi, jezerima,
najviše u ljudima, kafanama,
u pijanim pogledima
i punim stomacima

Nigdje te nisam pronašao


Bilo je nekih sitnih znakova,
tragova da si prolazio
Nekada možda i bio, pa odlazio
I baš zato nisam odustao

Još uvijek ti se nadam

A ti, ako u međuvremenu svratiš do mene
možda me ne zatekneš
Kako sam u potrazi, rijetko boravim tu

Svejedno, osjećaj se dobrodošao
Evo, čak sam ti ostavio i vrata otvorena
ne libi se ući

I molim te, sačekaj me,
nemoj ići nikuda dok se ne vratim,
jer prije ili kasnije
kad osjetim da si stigao

vratiću se kući..

[branman]

Balada o nevidljivom

Kao da nikad nisi ni bio,
jer ono što si stekao
nestalo je sa tobom

Sve izgovorene riječi
koje si rekao
otišle su zbogom

Djela ništa nisu rekla
o tebi, kad su
sva potekla
od onog, iza koga si se
cijelog života
uspješno krio

Dok tebe niko ni poznavao nije,

baš, kao da nikad
nisi ni bio..

[branman]

Princeza

Svaka žena je princeza
što hoda u snu
i sanja o ljepoti
života na javi

Dok je ne probudi iz sna
kad dođe po nju,
onaj što hoda po dnu

Princ staklenog svijeta
u njezinoj glavi..

[branman]

Tok

Silu života
što teče mi kroz vene
Energiju što budi
i rasplamsava
mi strasti

Crpim od onih
što stoje ispod mene,
a od mene piju
oni što me imaju
u vlasti..

[branman]

Imati

Ko si ti ustvari,
čovječe stari
i gdje si se to
od nas skrio ?

Zar si toliko sitan
pored svih tih stvari,
da ih moraš imati
da bi bio ?

[branman]

Uskogrudni

U dvije su grupe stale
sve hvalisave ale

U jednoj se hvale,
smiju se i šale
Ponosne na ono
što nikad nisu dale

A u drugoj daju,
pa onda žale što su dale
Jer i dale su,
samo da se hvale

Sebične budale..

[branman]

Lucidnost jednog oka

Ako se
jedno budno oko
otvori široko,
a ono drugo spava
još uvijek preduboko

Od pogleda jednog oka
čovjek može
da poludi,

ako i drugo ne probudi

Jer jedno oko vidi veo,
a ne ono iza vela

Jednu
strašnu sliku svijeta
koja nije
ni približno cijela

prerano za dušu
koja je još
nedovoljno zrela

da bi mogla
svijet da shvati,

i u njemu nađe
put svoj,
da se vrati

sebi sama..

[branman]

Bez traga

Kada umre
zadnji pjesnik ovog svijeta
Progovoriće o njemu
kroz dva-tri stiha,
nježna i tiha

Jedna pjesma
nedovršenog lika

Kada umre
zadnji slikar ovog svijeta,
poziraće prazna u boji
Sva ona mjesta,
iz svijeta što nesta,

što još samo
na platnu postoji

A kada umre čovjek,
kao da niko umro nije

Još uvijek hoda
tu, među nama
Samo luta
i vješto se krije

I ne naslika djela
da čine ga cijela,
niti pjesmu spjeva,
kada dovrši stih

Iza njega ne osta
ni jednog koraka dosta
za obris svijeta što posta
njegov savršen lik..

[branman]

Zid

Dok gledaš bez stida
iza svog zida
u njenog sivila zid

Ona te, nejasnog vida
očima skida
i nije je stid

A od zida,
oboje sivi

Iza zida,
nimalo živi

i ko vam je kriv ?