Poezija, proza, pesme sa porukom...

[branman]

Izbor

Dok posmatram
sa strane
kandidate "bez mane"
i obećanja
da ih shvate
svi majmuni
sa grane

Pitam se..

Kako,
od jednog izbora
što nam je
ostavljen na volju
i dvije loše opcije,
izabrati bolju?

[branman]

U krugu

Ponavljaš radnje
i vrtiš se u krug,
a tvoj korak
tako tužnu
sliku šalje

I svaki novi krug,
samo ti stvara
veći dug,

a ti iz kruga,
ne želiš ići dalje..

[branman]

Simulacije

Neskrivena nadmoć
svjetonazora lažnih
nejakom stvara sigurnost
i pruža utjehu snažnih..

[branman]

Jedno

Ono što je moje,
kod tebe je tvoje
Svako od nas je
za sebe, svoj

Za nas smo jedno,
za druge, dvoje
a otac moj je
i otac tvoj..

[branman]

Bajka o slobodi

Ja sam misao

Nekada davno,
ležala sam u kamenu

U travi me
spoznao čovjek

Od zvijeri me svoje
skovao u plamenu

i sa mnom, od tad
sretno je živio
dovijek..

[branman]

Uvid

Suptilnost oka
služi volji na uvid
Da prepozna tuđe
volje,
kojih drugi se boje

Pa prkosi volja,
voljom svog duha
Dok pod tuđim
svi drugi
pognuti stoje..

[branman]

Iskrenost

Ako je iskrenost riječi
osnovni preduslov sreći,
zašto te laž uvijek spriječi
kad istinu želiš reći?

a želiš biti sretan..

[branman]

Svita

Jedan logos,
ista slika
Svaki fraktal,
drugog lika
Organizovana,
smjerna klika

U istoj družbi,
a svi u službi

jednog lika

predsjednika..

[branman]

Igra

Sivog su brata
doveli bijeli
da crno i bijelo
upozna kroz boje

Crni se trude
da ga privole sebi
da crno bez boje
prepozna ko svoje..

[branman]

Konstrukcija

Dok nas ozbiljnost
na licu
posebnim pravi
i društveno važnim
vodi ka slavi,

a mehanizam u glavi
varljive utiske prima

Pod težinom te maske
sve manje nas ima..

[branman]

Vapaj

Moja čista savjesti,
da mi te sresti
u olujnim noćima
samu,
tu, negdje na cesti

Kad se
nad mislima mojim,
nebom nadvije tama,
kao svjetionik
kraj puta,
da svijetliš sretna i sama

stazi moje svijesti..

[branman]

Proglas

Objavljujem,
da je započela nova
sezona lova
za sve samosvjesne lovce
staroga kova

Pravila su jednostavna,

Sve taktike su dozvoljene,
a pobjednik je u lovu,
svako ko u sebi
ubije zvijer
što je nečovjekom zovu..

[branman]

Mamac

Mrave sa trave
gaziš žive i zdrave,
a mravi su ti korisni,
jer temelje ti prave

I pčele ubijaš,
jer ne podnosiš red,
a i pčele su ti korisne,
jer ti donose med

Samo najniži soj,
sitnih mušica roj
zuji ti oko uha

Privlači ih miris truleži,
tijela tvog što beživotno leži

a to mu je i svrha

Okupiti milionski broj,
oko sebe beskoristan roj
da bi vladao s vrha

Pa kome takav trebaš,
da vrijedne insekte vrebaš?

ko te za to čuva?

truli gospodaru muva..

[branman]

Pred pragom

Djeca svih zanata,
od radnika do advokata
okupiše se jednog jutra
i pokucaše na vrata
kuće velikog brata,

kad im otvori tata

"Šta ste trebali djeco?"
upita ih s vrata

"Došli smo da pitamo velikog brata
da li će i dalje biti rata?"
rekoše djeca u glas

"Veliki brat nije trenutno tu
i ne znam kad će doći
Sa neprijateljem pregovara,
novu taktiku dogovara,
pa gleda da l' će proći"

"Ali on djeco ne vodi rat,
samo se sa vama igra rata"
reče im tata

"Strahom vas lakše uvodi u stroj,
a trpa u stroj, što veći broj
Najbolji način da vas hvata
je pod prijetnjama rata"
objasni im tata

Djeca ga prvo saslušaše,
pa se zbunjeno pogledaše

a kad vidje da ga od njih
baš niko ne shvata,
na kraju im jednostavno
reče:

"Biće rata djeco, biće rata..."

i zatvori im vrata..

[branman]

Vidljiv

Opet taj osjećaj izdvojenosti
od drugih

Talas drugačijeg
gdje ne postoje riječi
da objasne razliku

Pogled koji prečesto
ode predaleko
ostavljajući tijelo samo,
da čeka novu priliku

Neprepoznavanje sličnosti ovog sna
sa snom koji nosiš u sebi
budi čežnju,

a u njenim očima realnost
ostaje neizrečena,
apstraktan pojam u rječniku

Osjećaš kako diše
jedino onaj svijet
koji leži negdje u tebi,

živ i stvaran
na nekom udaljenom prečniku

U susret sutonu, tijelom koračaš
Zalazak sunca kao da simbolizuje
nečiji kraj

Težak je život
svima na ovoj planeti
koji ne osjete ni jednom
topao tuđi zagrljaj

U tvojoj blizini igraju se djeca
Prolaziš polako pored njih
da im ne remetiš mir

Okreću glave prema tebi
i u čudu te gledaju

Pitaju te :
" Zašto si ti drugačiji od svih?"

" Kako oni znaju...?!"

Ostaješ zatečen na mjestu
jer shvataš da si prepoznan,
da te tvojim istim očima
vide samo djeca

Oni sretni šire ruke
i primaju te k sebi,

a ti, kao da si odjednom
svjestan da postojiš

Pa im trčiš u susret
jer i sam si kao dijete,
a sa drugom djecom
više ničeg se ne bojiš..