sad se sjetih stihova pjesmice Ršumovića (nadam se da sam pogodila):
"Kad bi drveće hodalo"
NIje ni čudo da su stari Slaveni štovali prirodu i njene stanovnike vidljive i nevidljive oku, kao bogove..
Šegrt, prekrasne su ti slike. Najviše me se dojmilo ono stablo, koje me asocira na raspetog čovjeka, unutarnjim mukama, koji kao da vrišti u svemir, raširenih ruku....
Nevjerojatno ljepo i jako.