Alternativni izvori energija...

[TATA SINANA]

Pogledajte kako je to radio jedan pravi alternativac...

[majstor]

Pogledajte kako je to radio jedan pravi alternativac...

volja je cudo....a i finansije

pozzz

majstor

[majstor]

[majstor]

[rade1969]

Sten Meyer auto na vodu !

[majstor]

ovo sve nazalost govori da su naftne kompanije u stanju ubiti bilo koga sto i to rade vec 50 godina minimalno a verovatno i od samog pocetka koriscenja naftnih proizvoda. Na listi 10 najvecih kompanija na svetu po ostvarenom profitu prvih 6 su naftne kompanije, na celu sa Exconom koji ima neverovatan profit od 45 milijarde $..i jos se cude ljudi otkud tolike cene nafte ( http://www.forbes.com/lists/2009/18/global-09_The-Global-2000_Prof.html ) ovo je link za listu,preko 100 ljudi su ubili u zadnjih 50 godina, neke su izolovali...cisto da se zna protiv koga se bori

pozzz

majstor

[nardo]

Pozdrav svima,
Evo da i ja moalo doprinesem temi.

METHERNITHA

"Cudo je tu, u Lindenu. O tome se govorilo godinama. Netko je vjerovao vise, netko manje. Vecina nije uopce vjerovala. A najveca vecina? Najveca vecina, kao i uvijek, nije bas nista ni cula," opisuje slavni pronalazac iz Graza, profesor Stefan Marinov, vrijeme kada je prvi puta cuo ime METHERNITHA.

Cijela prica toliko je romanticna i razlicita od mucne stvarnosti koju sve teze nosimo na ledjima da odmah na pocetku zahtijeva upozorenje - "Svi likovi, imena, dogadjaji, a posebno strojevi u ovom tekstu su stvarni i nista nije izmisljeno."

A pocelo je sredinom proslog, XX stoljeca kada je grupa idealista (njihova nacionalnost i vjerska pripadnost uopce nije bitna sto ce jasnijim postati kasnije), nezadovoljnika svijetom u kojem su prisiljeni zivjeti, odlucila stvar uzeti u svoje ruke. U svicarskom selu Linden, u blizini glavnog grada Berna, osnovali su izoliranu zajednicu s osnovnim krscanskim principima kao Ustavom male drzavice koju su nazvali Methernitha. Kako bi osigurali materijalnu podlogu svoje stambene i radne zajednice, grupa je 1960. godine osnovala i istoimenu kompaniju s nekoliko proizvodnih pogona.


Linden


U mehanickoj radionici i danas, kao i nekada, proizvode cijeli niz visokokvalitetnih metalnih proizvoda. Ponudu nadopunjuje stolarska radionica, a elektronicki odjel konstruira prikljucne studijske uredjaje. Vlastito poljoprivredno dobro opskrbljuje zajednicu poljoprivrednim i mlijecnim proizvodima. Svi clanovi zajednice jedu, jer svi clanovi i rade. Podjela na radnike i poslodavce ne postoji jer su svi suvlasnici s istim pravima i duznostima. Ako nekoga vazno pravilo zajednice o raspodjeli prema potrebama i radu prema sposobnostima podsjeti na Karla Marxa, isticemo da su stanovnici Methemithe upravo onoliko komunisti koliko i musketiri, jer slijedece vazno pravilo glasi "Svi za jednoga, jedan za sve."

Rijec je zapravo o uvjerenim krscanima. Evo kako ih je na prvom susretu, nakon sto je shvatio da zajednica uistinu postoji i nije legenda, dozivio profesor Marinov:

"U Lindenu sam proveo vise dana, osjecajuci se kao Thomas More na Utopiji. Tu sam vidio pravu krscansku zajednicu, kakvu su propovijedali Isus i njegovi ucenici, a ostvarili bogumili, katari i drugi. Zajednicu su osnovali ljudi koji se ne slazu s mnogim aspektima danasnjeg nacina zivota, u Svicarskoj i svijetu."

U Lindenu su dakle, svi jedna obitelj. Organizacija, ono malo politike pretvorene u pravila ponasanja koja vrijede podjednako za sve, pociva na demokratskoj podlozi jednakosti i jednakog prava glasa svih clanova. Postoji Skupstina koja svake godine bira zaduzene za rjesavanje pitanja uprave. Opce i javno dobro ovdje nije podredjeno Egu izabranih pojedinaca. Za razliku od svijeta koji se proteze na sve cetiri strane svijeta preko svicarskih planina, u Lindenu projekte od zajednickog interesa obavljaju najstrucniji clanovi zajednice.

Postoji i pisani Ustav, sustav ideja baziranih na Bibliji. Stanovnici Lindena vjeruju kako svojim ponasanjem ljude uce ispravnom razumijevanju drevnih Bozjih zapovijedi a svojim primjerom ostvaruju njihovu istinsku primjenu.

Zbog cega nas ne cudi da u zajednici ne postoji novac? Niti place ili privatno vlasnistvo. Hrana se priprema u zajednickoj kuhinji i nudi u dvije dvorane na principu samoposluzivanja, sto znaci da ne postoje konobari, konobarice, sefovi sale i knjiga zalbi. Hrana je jednostavna, zdrava i pripremljena s ljubavlju, a svatko jede koliko zeli. Postoji i ducan gdje se besplatno ostvaruju dopunske zelje.

Naravno, u ducanu nema alkohola, cigareta i droga, a kako su stanovnici Lindena, osim fizickog, sacuvali i mentalno zdravlje najbolje objasnjava podatak da cesto gledaju televiziju. Cudno? Ne, jer programi svicarske televizije ili mnogobrojnih satelitskih stanica se ne mogu uloviti. U Lindenu se gleda samo TV Methernitha, odnosno program snimljen u vlastitom studiju.

Vjerojatno je do sada vec svima jasno kako stanovnici "ostvarene Utopije" imaju visok zivotni standard, iako su potpuno zakinuti za snaznu vojsku i policiju koja bi branila njihovu neovisnost, nemaju niti jednu politicku stranku, neovisne medije ili javnu televiziju kojima smo bogati mi ostali. Ljudi Methernithe sve rade sami: grade kuce, imaju vlastiti filmski i tonski studio, vlastitu intemu telefonsku mrezu s preko 300 prikljucaka, peku vlastiti kruh itd. Da bi kupili ono sto sami ne mogu proizvesti prodaju proizvode iz vlastite radionice. Svatko radi kada nije bolestan, bez pritiska, marljivo i predano. Nema hijerarhije i svi se osjecaju bracom. Uistinu, ostvarena Utopija koja traje vec vise od pola stoljeca, prva oaza pravednog drustva na koju smo naisli u suvremenom drustvu.


TESTATIKA

Ali ima jedna "caka" bez koje bi Methernitha ipak zavrsila kao utopija. Svoju zivotnu snagu zajednica crpi iz cudesnog stroja koji se zove TESTATIKA. Kao u nekoj bajci za djecu, stroj cuva i brine se za dobre stanovnike doline. Ali ovo nije bajka i vec smo na pocetku naglasili kako su "svi likovi, a posebno strojevi istiniti i stvarni". Rijec prepustamo profesoru Marinovu, kojeg zapravo u Linden nije odvukla zelja da vidi ostvarenje nekog svog socijalnog, vjerskog ili politickog ideala vec glas da zajednica posjeduje perpetuum mobile.


Testatika


Razvojni rad i istrazivanje na razlicitim podrucjima integralni su dio idejnih ciljeva Methernithe. Odjel za alternativnu energiju istrazuje odavno poznate i jos nepoznate izvore energije koji ne zagadjuju okolis. Sunceva energija, vjetrenjace i vodenice dio su programa ove fascinantne istrazivacke skupine.

U odjelu za prirodno lijecenje povezuju se stara i nova saznanja u cjelovite nacine lijecenja koje u obzir uzimaju cijelog covjeka s njegovim zivotnim navikama i okolinom. Zbirka minerala i dragog kamenja cini podlogu za istrazivanje tih strucnih predmeta sve do granicnih podrucja znanosti.

Ali kruna istrazivanja u zajednici je stroj TESTATIKA, u cijelom svijetu poznat kao "Kralj pretvaraca". Ja dodajem - TESTATIKA je jedini stroj na svijetu koji proizvodi slobodnu energiju... TESTATIKA nije samo stroj koji se krece sam, vec pritom proizvodi slobodnu energiju.


Testatika, prototip od 300W


Najprije nekoliko rijeci o pitanju odakle dolazi energija u perpetuum mobile (mislim na TESTATIKU). Rijec "energija etera", "tahionska energija", "hiperenergija", "vakuumska energija" ne znaci nista. Citiram Gothea: "Gdje nedostaje pojam, tu se pravovremeno pojavljuje rijec". Dok nismo nasli izvor te energije koji mozemo promatrati, vrlo je stetno rabiti rijeci sto nista ne znace.

Na osnovu mojih eksperimenata, koji su proturijecili zakonima o odrzanju, s punim znanstvenim uvjerenjem tvrdim: energija koja je ovdje na djelu znanosti je jos nepoznata i stoga za nju nepostojeca. Mi dakle mozemo reci da se proizvodi iz "NICEGA "...


Testatika, shema



Testatika, montazna shema


...Po mojem misljenju TESTATIKA jednostavno krsi danas priznato nacelo o odrzanju energije. Mnogi, koji su samo nesto naculi o stroju ili ga vidjeli samo na slici, vjeruju da je posrijedi slozen tehnoloski proces, da su ugradjeni posebni, nepoznati dijelovi te da su na djelu tajnovite, neobjasnjive sile.

Nista od toga nije tocno. Stroj je djetinjasto jednostavan, jer sve veliko na zemlji sto je stvorio Bog, jednostavno je. I ako ljudi ne vide jednostavnost, ljepotu i svetost Bozjeg djela stvaranja, to je tek njihov propust. Bog svoju kucu gradi od prozirna kamenja; koje je lagano poput zraka.

U tehnickom smislu stroj je zapravo elektrostatski motor povezan s jednim elektrostatskim generatorom. Takve su strojeve ljudi vec gradili, prije no sto su nesto znali o elektromagnetizmu. Elektrostatske "generatore" otkrili su vec Grci, koji su jantar ("elektron") trljali zivotinjskom kozom. Prvi elektrostatski motor sagradio je Franklin 1748. a prica se da je pomocu njega uspio okretati i razanj s piletom. Ti prvi elektrostatski generatori i motori rade pomocu "elektriciteta trenja".

U drugoj polovini 19. stoljeca grade se generatori i motori koji rade s Influentnim elektricitetom. Elektricitet trenja nastaje od trenja dvaju tijela. Influentni elektricitet nastaje kada se neko nabijeno tijelo priblizi nenabijenom, jer se suprotni naboji privlace, a istovrsni odbijaju. TESTATIKA je influentni stroj. Prve intluentne generatore sagradio je Topler u Rigi 1865, a neovisno o njemu i Holtz u Berlinu. Godine 1867. zapazio je Holtz da jedan od njegovih generatora radi i kao elektromotor.

Influentnim motorima u literaturi se poklanjalo vrlo malo paznje jer su vrlo slabi pa su ljudi u 20. stoljecu gradili iskljucivo elektromagnetske motore...

...Ali Paul Baumann, izumitelj stroja TESTATIKA, ne pristupa fizikalnim fenomenima na isti nacin kao mi, skolski fizicari. Za razliku od svojih kolega, ja svoje slijepe oci ne zatvaram jos i dodatno objema rukama kada naidjem na suprotno misljenje.

G. Baumann vidi bozansku prirodu i njezine tajne sa sasvim razlicitog gledista. Pokazao je dobru volju da mi objasni funkcioniranje stroja. No meni je bilo kao da mi objasnjava na stranom jeziku. Dakle, preostaje mi ici jos komad puta do razumijevanja stroja.

Jedno mi je ipak postalo jasno: svi ti ljudi koji su gradili influentne motore nisu vidjeli ono sto je gospodin Baumann vidio, naime, da influentni strojevi krse zakon o odrzanju energije. Zato do danas jos nitko nije uspio sagraditi takav perpetuum mobile kakva je TESTATIKA.

Sada sam dovrsio peti dio moje dokumentame serije "Trnovit put do istine". Taj je dio gotovo iskljucivo posvecen stroju TESTATIKA i influentnim strojevima...

...G. Baumann i drugi ljudi iz zajednice Methernitha vjeruju da bi perpetuum mobile pri sadasnjem moralnom stanju covjecanstva donio vise negativnog nego pozitivnog. Isto misljenje cuo sam i od drugih ljudi, uglednih znastvenika. Zbog toga je Methernitha vrlo suzdrzana s davanjem informacija ili prikazivanjem tehnika.

Drugi ljudi medjutim vjeruju da nije dobro presucivati otkrice perpetuum mobile. Prema njihovom misljenju ne bi trebalo cekati da covjecanstvo promijeni svoj moral pa da mu se prezentira to otkrice. Oni kazu da je upravo to stroj koji ce promijeniti moral na nasem planetu. Citirat cu rijeci mojeg americkog prijatelja Gordona Luma: "Vjerujem da svi strojevi imaju politicku moc i vlastitu osobnost. Stroj na slobodnu energiju je dobar po sebi i promijenit ce zivot i ponasanje ljudi. Promijenit ce drustvo na nacin koji jos ne poznajemo. Politicka moc da promijeni ljude sadrzana je u samom stroju."

http://www.astromagicraven.com/cgi-bin/ ... 0&Session=

[nardo]

A evo i o magnetskoj letjelici...

SEARLOVA LETJELICA

"Sluzbeno priznanje ili ispitivanje Searlovih eksperimenata znacilo bi isto sto i priznanje da je jednom engleskom elektricaru uspjela prva i nesumnjivo odlucujuca faza "kontrole gravitacije". A to bi opet silom prilika imalo ozbiljne posljedice po znanost: doslo bi do najvece tehnicko-industrijske revolucije ovoga stoljeca, ako ne i tisucljeca i oznacilo bi pocetak kraja, danas svemocnih, medjunarodnih naftnih i energetskih kompanija." - Herbert Schneider, novinar magazina "raum&zeit"


John R.R. Searl


O povjesti pronalazaka

"Povijest pronalazaka obiljezena je tisucama gluposti u tisucu godina ljudskog sljepila. S monotonom pravilnoscu tibetanskog molitvenog mlina ponavlja se uvijek iznova sudbina pronalazackog genija koji se pojavljuje u trenutku duhovne tromosti malogradjana i raznoraznih "strucnjaka" svoga vremena", ljutito pise u uvodniku svoje knjige "Tajna eterskih brodova" inzenjer Rho Sigma.

Potom, vjerojatno iz terapijskih razloga, navodi cijelu listu krivih znanstvenih procjena o izumima koji su kasnije promijenili lice svijeta. Zasto je nama vazna ova lista vidjet cemo kasnije, kada u nasu pricu udje njen glavni lik John R.R. Searl.

Kada je njemacki pionir letenja Otto Lilienthal godine 1891. po prvi puta preletio 15 metara dozivio je samo porugu i prezir svojih suvremenika, otkriva nam "Tajna eterskih brodova". Njegova temeljna djela "Pticji let kao osnova za vjestinu letenja" i "Letjelice, opci principi proizvodnje i uporabe" tadasnji je svijet strucnjaka sasvim ignorirao. Jedan od razloga je bila i porazna ocjena profesora Hermanna von Helmholtza, koji je kao autoritet na podrucju fizike i clan drzavne komisije za ispitivanje aeronautickih pitanja u sedamdesetoj godini zivota iskljucio "mogucnost slobodnog leta".

S istim slijepim nerazumijevanjem, ljuti se dalje inzenjer Rho Sigma, godinama su se ignorirali eksperimenti s motornim letjelicama americke brace Wright. Devet dana prije njihovog prvog uspjesnog leta, 8. 12. 1903. New York Times je objavio uvodnik s kategorickom tvrdnjom: "Covjek nece biti sposoban letjeti slijedecih tisucu godina", a cak dvije godine nakon epohalnog prvog leta 1903. znanstvena prestizna publikacija "Scientific American" (1905.g) nazivala je izvjesce o letu novinarskom patkom i lakrdijom. Americki casopis "Colliers" sazeo je na sljedeci nacin reakciju javnosti na taj dogadjaj u jednom izvjescu od 5.01.1946. godine:

"Americki najludji slucaj potpune nevjerice bilo je odbijanje novinstva da skoro pet godina prizna da je jedna motorna letjelica brace Wright s posadom zaista izvela let 17.12.1903. u Kitty Hawku, Sjeverna Karolina. Jedan od razloga bilo je objavljivanje clanka tri mjeseca prije toga datuma, u kojem je jedan slavni matematicar "dokazao" da je nemoguce letjeti na stroju tezem od zraka. Iz tog razloga novinstvo je glatko ignoriralo sve pozive brace Wright da prisustvuju nekoj od brojnih letackih demonstracija; i oko 500 osoba koje su vidjele avion u zraku nisu mogle nikoga uvjeriti u tu cinjenicu. Konacno su, na prijedlog vojske, braca Wright priredila prvu sluzbenu demonstraciju 3, rujna 1908. u Port Meyeru, Virginija.

Nekoliko je stotina skeptika bilo nazocno tom dogadjaju i njihovo je iznenadjenje zbog sposobnosti aviona da se digne od tla premasila tek zapanjenost nad samim letom."

A sada, zamislite sto se moze dogoditi kada u gore opisani svijet bane John R.R. Searl, elektricar iz malog mjesta Mortimer pokraj Readinga, zapadno od Londona, obican covjek bez visokih skola i znanstvenih titula i glasno obznani kako je konstruirao gravitacijsku letjelicu.


Searlova letjelica


Searlova letjelica tocno odgovara brojnim opisima NLO-a: leti bez ikakvog suma, ne zagadjuje atmosferu, ne trosi kisik, nema spremnik za gorivo, nema potrebu za pistom jer moze uzletjeti i sletjeti na najmanje moguce zamislivo mjesto na planeti Zemlji. A sve to zahvaljujuci nadvladavanju znatnog dijela do danas poznatih fizikalnih zakona o sili teze i tromosti mase. Zracnu i svemirsku letjelicu, koja je postepeno dalje razvijana u CETRDESET razlicitih modela, pri letackim manevrima promatrali su i slikali mnogi engleski i americki svjedoci.

Dakle, sto mislite kako je svijet docekao malog covjeka s velikim izumom? Novinar magazina "raum&zeit" Herbert Schneider koji je u jednom od specijalnih brojeva posvecenih slobodnoj energiji pisao o Searlu ogorceno je zakljucio: "Bilo bi logicno pretpostaviti da je pronalazac takvog pogonskog postupka, jednog takvog epohalnog otkrica, u svojoj zemlji kao junak naseg doba obasut pocastima. Kao spasitelj iz energetske krize trebao bi dobiti medjunarodno priznanje. Moglo bi se pretpostaviti da æe se medjunarodne TV kuce trgati za intervju s pronalazacem i prikazivati izvjesca o njegovu pronalasku. Da ce mu njegova domovina pruziti svu moguæu novcanu potporu... Nista od toga!"

Searl je docekan kao braca Wright. Cak je i odnos medija prema revolucionamoj letjelici bio slican.

"Prema postojecim dokumentima, doduse, jedna engleska TV stanica kao i jedna japanska, a i njemacki ZDF dali su si truda da potraze Searla i snime njegove aparate. Ali - i tu vec poèinje dio ove moderne tragedije: jesu li ti dokumentarci prikazani igdje u Americi i ili Europi? Samo je australska TV mreza 5. ozujka 1972. prikazala Searlov istrazivacki rad u okviru vijesti. Po svemu sudeci, Japan je jedina zemlja u kojoj su Searlovi eksperimenti naisli na ozbiljna uvazavanja."

Ali svijet se ipak promijenio od vremena brace Wright. Vidjeli smo kako je moralo proci nekoliko godina da prvi zrakoplov ipak bude prihvacen. U vrijeme sadasnje, proslo je vec nekoliko desetljeca a zid sutnje i otpora da se eksperimentalno provjere vec provjerene Searlove letjelice sve je deblji i cvrsci.


O cemu se zapravo radi?

Angazirani Schneider sasvim ispravno prst upire u pravog krivca: "Sluzbeno priznanje ili ispitivanje Searlovih eksperimenata znacilo bi isto sto i priznanje da je jednom engleskom elektricaru uspjela prva i nesumnjivo odlucujuca faza "kontrole gravitacije". A to bi opet silom prilika imalo ozbiljne posljedice po znanost:

# 1. Doslo bi do najvece tehnicko-industrijske revolucije ovoga stoljeca, ako ne i tisucljeca.
# 2. Oznacilo bi pocetak kraja danas svemocnih, medjunarodnih naftnih i energetskih kompanija.
# 3. Mnogi teoremi u nasim udzbenicima iz fizike, kao i neke teorije slavnih znanstvenika koje su vec postale dogme, morali bi se baciti u stari otpad."

Herbert Schneider se istrazivanjem Searlovih letjelica bavio godinama. Imao je, naravno, svoje sumnje. Stoga je osobno telefonom potrazio Searla u Londonu, u zelji da se uvjeri kako genijalni izumitelj nije legenda ili izmisljotina. Usput je pomno proucavao slike Searlovih eksperimentalnih letjelica, a nije bio lijen posjetiti jednog bivseg americkog astronauta i zajedno s njim dodatno analizirati Searlove izume. Sve je bilo na svom mjestu i nista nije bilo laz. John R.R. Searl je postojao, bas kao sto su i njegovi "tanjuri" letjeli. Po svemu sto je novinar mogao sakupiti, eksperimenti su bili istiniti i nije bila rijec o prevari.


Na pragu otkrica

Kako je onda mladi elektricar Searl dosao 1950. godine do svojeg revolucionarnog izuma? Na svoj novinarski nacin Schneider daje kratak povijesni pregled:

"U okviru svojeg rada Searl je vrsio pokuse s rotirajucim glatkim prstenovima i plocastim rotorima kada je zapazio pojavu jedne elektromotorne sile na koju se do tada nije obracala pozornost, kao i elektrostatski potencijal na vanjskom rubu prstenova. Pri jednom pokusu na otvorenom, s modelom promjera jednog metra, dogodilo se nesto sasvim neocekivano.

Prsten koji je stavljen u pogon pomocu malog elektromotora ubrzavao je sam od sebe do sve vece brzine, podigao se kao da je nosen nevidljivim silama i nestao na nebu pred zapanjenim Searlom i pomocnicima.

Daljnji su pokusi doveli do zapazanja da se kod velikog negativnog potencijala do 10-14 Volti, pored karakteristicnog mirisa ozona na vanjskom rubu prstena stvara i vakuum, a nocu je u polju sile oko prstena vidljivo svjetlucanje."

Tako je pocelo. U medjuvremenu mali krug Seariovih suradnika, s entuzijazmom koji moze izazvati samo blizina povijesnog otkrica, gradio je sve vece i poboljsane letece prstenove koristeci nizove magneta i strujne krugove koji na principu ciklotrona proizvode visoki indukcijski napon. Pokusi nisu uvijek sretno prolazili, jedan je pomocnik smrtno stradao, a jedan zadobio opekotine u cijelom nizu vecih i manjih nezgoda.


Searlova letjelica, model


Cijelu stvar prvo su zapazili susjedi, potom provincijske novine koje su pocele pisati o svom nadobudnom mjestaninu, a dobrosusjedski raspolozene manje tvrke davale su potporu u materijalu ili gradili neophodne konstrukcijske dijelove.


Searlova letjelica

Searl se osilio i odlucio poslati pozivnicu Kraljevskoj kuci, te nadleznim ministarstvima i pozvao ih na promotivni let svoje letjelice.. Potpuno su ga ignorirali, a kada se nekoliko godina kasnije, tocnije 1967. godine obratio engleskim znanstvenicima, ovi ga nisu ignorirali vec ismijali i ponizili.

Samo je jedan japanski profesor bio vidovit, obratio paznju na Searlove propagandne materijale, stavio na papir nekoliko proracuna i uvidio da, kada bi se po Searlovim principima gradio svemirski brod, putovanje od Zemlje do Mjeseca traje oko 10 sati. Stoga ne cudi da se uzbudjeno obratio japanskoj javnosti i trazio da se engleski izumitelj ozbiljno shvati. Njegov proglas je glasio ovako:

"Searlova letjelica mogla bi se, za razliku od kemijskih raketa kojima se koristi NASA, proizvoditi vrlo jeftino. Njoj ne treba pogonsko gorivo, vec ona sama koristi energiju iz samog prostora koja je prisutna posvuda u svemiru. Pomocu takve letjelice ne bismo mogli samo istrazivati svemir, vec i napraviti raj na ovom planetu. Stoga Vas molim da podrzite Projekt Lastavica (Naziv koji je Searl dao svojem projektu gradnje zrazne i svemirske letjelice)."


Pokusni let

Kako zapravo izgleda kada iz susjedovog dvorista, usred bijela dana, put neba poleti NLO. Postoji li zanimljivije svjedocanstvo od "samog Johna R.R. Searla. Ovako glasi njegovo pismeno izvjesce o startu eksperimentalnog prstena P-11, 30.lipnja 1968. godine.

"P-11 je bio prvi tip letjelice gradjen u svrhu rjesavanja konstrukcijskih problema za buducu letjelicu s posadom koja bi se zvala Svemirski brod Ezekijel. Bio bi to pravi pocetak putovanja svemirom. Radi se o zgodnoj letjelici promjera 3 metra. Iz prijasnjih pokusnih letova vec znamo da letjelica P-11 pokazuje odlicna svojstva. Ona nadilazi sva nasa ocekivanja. Moze uzletjeti i po naredbi ostati na mjestu, a tada se ni milimetra ne pomakne na vjetru. Nema nikakvog suma. Ljudi oko nas ponasaju se kao da smo bica iz nekog drugog svijeta. Promatraju nas iza drveca i zbunja, no nitko nam ne prilazi. Ne vjeruju nam sasvim. S naseg gledista vrlo je smijesno promatrati njihove reakcije. Sunce grije, ali nije bas toplo. Puse hladan vjetar.

Sretni smo zbog P-11. U 15:00 izvest cemo pokusni let i osigurali smo dovod energije za sve instrumente na letjelici. Vrlo smo zaposleni, no ja sa svoga mjesta mogu vidjeti promatrace; ni jedan se ne usudjuje stupiti na uzletiste. Donijeli smo P-11, koji je tezak oko 500 kilograma, na mjesto s kojega moze na dovoljnoj udaljenosti proletjeti pokraj obliznjeg dalekovoda.

Kazaljka sata priblizava se 15:00. Dobijamo obavijest iz Comwalla da je sve spremno. Ukljucena je letna frekvencija. Srca nam kucaju brze, izbija znoj. Ne zbog vrucine vec straha da letjelica mozda nece slijediti radiosignal i nestane u svemiru. Jos jedna minuta.

Znojim se, a koljena mi pocinju drhtati od novog straha: sto ako letjelica poleti vodoravno prije no sto se dovoljno udalji od dalekovoda? Dirne li zicu doci ce do snaznog kratkog spoja i posao u radionici ce biti prekinut.

Stigao je trenutak za start generatora letjelice. To se postize izvana pomocu malog dizelskog motora. Prolazi jedna minuta, automatska relejna sklopka na letjelici prekida kontakt s vanjskim dovodom energije... Hoce li uzletjeti? Osjecam svoje lupajuce srce, vene na nogama su mi natekle, na rukama iskocile zile, znojim se po cijelom tijelu. Mokra kosa visi mi preko nosa. Da, letjelica se brzo dize uvis. Stiskam okidac svog fotoaparata. Svi u nasoj ekipi fotografiraju koliko god brzo mogu. Dobro je, letjelica je izbjegla dalekovod. Prestao sam snimati i poceo zapisivati utiske. Cini mi se da se zemlja mice, no ne osjecam nikakvo gibanje. Pogledam prema promatracima. Oni bjeze natrag, nasmrt preplaseni. Stize telefonski poziv: letjelica nad Cornwallom. Sada je 15:03 sati.

Opustam se, samo mi srce jos ludo kuca. Nasa ekipa u Cornwallu salje letjelicu natrag. Odlazimo do uzletista i vidimo da su trava i raslinje iscupani zajedno sa zemljom. Na mjestu gdje je bila letjelica, tlo izgleda opustoseno. Vidi se spaljeni prsten, a raslinje po rubu polegnuto je u smjeru ogoljelog centra. Taj problem jos moramo rijesiti."

Dakle, covjek ne mora biti osobito mastovit da shvati kako je prestravljenim promatracima pri uzlijetanju P-11 vjerojatno izgledalo da se put oblaka dize NLO. Cak je i Searlovo izvjesce tako nalik mnogim svjedocanstvima o susretima s letecim tanjurima.

Je li Searl nabasao na tajnu "letecih tanjura", pita se Schneider i koliko ce još vremena trebati da se Europa probudi? Cini se da je san europskih fizicara dubok i cvrst jer spavaju vec nekoliko desetljeca. Ali budan je profesor Seiki u Japanu. U medjuvremenu, nakon vec citiranog poziva javnosti, okupio je oko sebe 900 suradnika dobrovoljaca i radi na gravitacijskom uredjaju koji ne bi imao pokretnih dijelova.

A ako vam se cini da se iz Europe netko buni na skori jos snazniji razvoj i tehnolosku dominaciju Japana nad ostatkom svijeta, to je samo hrkanje usnulih znanstvenika i pokoji uzvik izazvan nocnom morom. Da samo spavaju i ruzno sanjaju svijet automobila na benzin i bucnih zrakoplova i raketa dobro zna John R.R.Searl.


Nadahnuce u snovima

John R.R.Searl svoje revolucionarne izume prvo je sanjao. Snova je bilo 24, svakih pola godine 2, tijekom 6 godina. Bili su to jasni, snazni snovi sa simbolima koji nisu na miru ostavljali ni budnu Johnovu svjest. Pocelo je kada je imao 5 godina. Jedne noci je sanjao kako se na putu prema skoli s neba spusta divovski valjak. Broj i raspored djece pred skolom i njihovo ponasanje u snovima koji su se ponavljali, uvijek u istim detaljima, takodjer su imali znacenje, koje je Searl vremenom poceo otkrivati.

Mozda ovo objasnjava cinjenicu da je izumitelj, cija ce otkrica jednog dana mozda promijeniti lice svijeta, zapravo neobrazovani amater elektricar.


Sto se u medjuvremenu dogadjalo

Sto se u medjuvremenu dogadjalo s Johnom Searlom.

"Godine 1985. mjesna elektrana je zahtjevala od mene novac za potrosnju energije od 1955, dakle za 30 proteklih godina" prica Searl. "Ja sam, naime, svoju kucu snabdijevao strujom iz jednog od mojih generatora pa nisam trebao struju iz elektrane. Naravno da sam odbio platiti.

Malo kasnije u kucu mi je upala skupina razbijaca, opustosila ju, a posebno su detaljno porazbijali elektricne uredjaje. Kada sam u pomoc pozvao policiju, odveli su me pod strazom iz sigurnosnih razloga. Kako nisam platio racun za struju dobio sam 15 mjeseci zatvora bez prava zalbe. Kada sam izisao iz zatvora, kuca mi je bila spaljena, a svi dokumenti i uredjaji unisteni. Iz straha od daljnjeg nasilja, cesto sam slijedecih godina, u skladu sa svojim mogucnostima, mijenjao mjesto stanovanja."


http://www.astromagicraven.com/cgi-bin/ ... 0&Session=

[TATA SINANA]

Imas li nekakve informacije o nacrtima, planovima ili bilo cemu sto moze pomoci da se ovakvi uredjaji naprave?

[nardo]

DajBog, slučajno sam naletio na ovo, ovdje imaju neki nacrti.

Mislim da bi bilo dobro kada bi neko stručniji probao izvesti ovo- a i odlazak tamo bi možda razjasnilo ono što vjerovatno nije rečeno...

evo link....

http://www.astromagicraven.com/cgi-bin/ ... 0&Session=


P.S. Ako uspijete može li meni komad... ....pošto dolazi ledeno doba da se nađe....

[nardo]

john r.r.searl-gravitaciona letjelica

http://www.youtube.com/watch?v=8g2PwtFKwHo

[nardo]

i ovo je zanimljivo:

http://video.google.com/videoplay?docid ... 7668209282

[majstor]

Jos jedna u nizu zalosnih prica.....moc i novac nemaju milosti i razumevanja...ali na kraju ipak ce se svest dici

mozda su malo usporili neizbezno, ali je ipak neizbezno

pozzz

majstor

[majstor]

http://www.johnsearlstory.com/

[nardo]

Da tužno, ali ''oni'' kažu da mi nećemo dobiti besplatnu energiju jer ni vlastitu energiju ne znamo koristiti a kamoli i sačuvati.Zato plaćaj narode...ha,ha...odvratno, ali i istinito, bar za većinu....

Evo i video film:
http://video.google.com/videoplay?docid ... 8660055624