
Picco della Mirandola (1463-1499) je bio alhemičar i to po svemu sudeći uspešan jer je u svojoj knjizi De Auro izjavio: "Jedan moj prijatelj, koji je i sada živ, stvorio je zlato i srebro na moje oči, a i sebe sam video kako sam to uradio”.
Rani hermetizam izučava odnose mikrokozmosa (čoveka) i makrokozmosa (univerzuma). Alhemija je bila jedna od omiljenih ranih disciplina hermetizma. U svojim ranim alhemijskim radovima, Bolos Demokrit iz Mendsa, oko 200. god. pr. n. e., poručuje da sumpor treba izmešati sa gredom kako bi bronza delovala kao zlato, da je vino najboljeg kvaliteta ukoliko tokom kuvanja ispari jedna četvrtina i ako se upotrebi posle četiri godine i kako se od različitih metala može dobiti zlato i srebro. Posle Bolosa, pojavio se veći broj alhemijskih tekstova čija se autorstva pripisuju Hermesu, Agathodaimonu, Izidi i drugim bogovima. Poslednji tekstovi alhemijskih sadržaja u kojima se pojavljuje Hermes potiču od II i III veka n.e. Danas su ostali samo u fragmentima (ukupno oko 30). Najopsežniji deo ove litereture Anepigraphos, čije je autorstvo pripisano Hermesu i Agathodaimonu govori o stvaranju srebra (koji se naziva «mesec») od različitih metala. U tekstu Proročica Izida svom sinu Horu, anđeo Amnael otkiva alhemijsku misteriju: baš kao što pšenica rađa pšenicu, tako isto zlato rađa zlato. Navedeni alhemijski tekstovi su bili poznati Zosimu (živeo u Aleksandriji oko 300 godine), koji je spojio hermetičku teozofiju sa alhemijskim praktičnim ciljevima i ostavio iza sebe enciklopediju od 28 tomova koju je posvetio svojoj sestri Teosebiji. Ideja spasenja je okosnica Zosimove alhemije. U njoj ima elelmenata egipatske magije, grčke filozofije, neoplatonizma, vavilonske astrologije, paganske mitologije i hrišćanske teologije. Po Zosimu, alhemija je i duhovni proces i označava očišćenje duše i sredstvo pomoću kojeg se duša može lakše uspinjati po božanskim planovima postojanja. Prvi altar se nalazi u hramu kažnjavanja sa kazanima kipuće vode u kojima se tela izlažu mučenju jer je to neophodan zahvat prilikom transformacije tela u stanje duha. Posvećenik mora da se spusti do altara niz sedam stepenica. Kraj altara stoji sveštenik. Kada posvećenik stane kraj altara, misteriozni glas obznanjuje da je spuštanje završeno i da počinje uspon. Uspinje se stepenicama kojih je takođe sedam po broju. To podrazumeva uspinjanje po sedam nebeskih zona kojim vladaju sedam planeta. Kada se pređe sedam stepenicama, posle toga, moguć je uspon na poslednju koja predstavlja Ogdoan – osmu regiju kojom vladaju fiksne zvezde. Zosim, takođe, često spominje nebesku zmiju koja sama sebi grize rep i potvđuje kako ljudi i dalje nose talismane od elektre (koja korespondira sa Jupiterom) kako bi se zaštitili od gromova, povreda i ostalih nevolja. Kada čovek posmatra odraz svog lika u ogledalo sastavljeno od elektre, dobija odmah spozanju kako mora da se očisti. Ovo ogledalo predstavlja Božiji um. Međutim, da bi se stiglo do ovog ogledala, potrebno je podići se u kosmos, jer se ono nalazi iznad «sedam vrata» (sedam planeta). Po Zosimu, alfabet predstavlja Božansko pismo kojim se može otkriti misterija kosmosa. Grčko-egipatska alhemija je nadživela Aleksandriju, odatle se prenela u Carigrad i kasnije u arapski svet. Mnogi od sačuvanih hermetičkih fragmenata sadrže tumačenja različitih planova postojanja i razvitak ljudske duše, sa snažno izraženim egipatskim elementima.
...