NISMO LI MI REZULTAT MNOGO IMITACIJA ?

[rade1969]

Gledajući neka predavanja Jiddu Krishnamurti-ja dio u kojem govori o imitiranju mi je privukao pažnju i potaknuo me da razmislim o tome koliko sam stvarno u svojim djelima i mislima osoba koja imitira.Koliko su prisutne uslovljenosti koje određuju neka moja ponašanja i mišljenja te koliko sam zaista spreman priznati da me te uslovljenosti neumitno vode ka imitiranju.

Nije mi bilo potrebno mnogo vremena da zaključim da u mojim mislima i djelima ima imitiranja,jer drugačije nisam naučen.
Međutim pitanje je možemo li se osloboditi nepotrebnih imitiranja ili su ona sastvani dio procesa saznavanja ?

Koliko je u ovom našem viertuelnom prostoru foruma prisutno imitiranje ?

Prenosim prevod djela predavanja Jiddu Krishnamurti-ja "Ko sam ja ?

Ko si ti ?

Da li je to važno pitanje ?

Ili, da li biste rekli ?

Ko sam ja ?

Ne „ko si ti“ ? Ko sam ja?

I ako vam kažem ko sam ja ?...ko sam ja ?

Šta je to bitno ?

To je samo iz radoznalosti ,zar ne ?

To je kao čitanje menija u prozoru .Vi idete tamo u restoran ,i jedete hranu.Li kad stojite napolju i čitate meni nećete zadovoljiti glad.

Pa...Da vam kažem ko sam ja ?...ko sam ja ? je zaista sasvim zaista bemisleno.
Pre svega, ja sam niko.Zar ne,to je sve.

Vrlo je jednostavno... ja sam niko.

Ali ono što je bitno je: „Ko Si Ti „? Šta si...Šta si ti ?
Kad se pitaju ,ko si ti ?

U tom pitanju se podrazumjeva.Ti si neko veoma velik ,zato,ja ću da te imitiram.
Način na koji hodaš,način na koji pričaš,način na koji pereš zube, ili šta god da je.
Ja ću da te imitiram.D ali je to deo našeg šablona.da li razumete?
Postoji, heroj, ili čovjek koji prosvjetljuje ,ili siromašni guru.Vidite ja ću da kopiram sve što radite .

To je postalo toliko besmisleno glupo.da li razumete ?
Detinjasto ...da imitirate nekoga.
I nismo li mi rezultat mnogo imitacija ? Religije su rekle...Ne koristite reč imitiranje,ali ...Da j sebe više ,predajte sebe .Sledite mene,Ja sam Ovo,Ja sam To.
Obožavj ne (Bogosluži mi),zar ne ?

Sve ovo... je ono što jesi.
U školi mi imitiramo.Molim vas i sticanje znanja je forma imitacije.
I naravno, tu je ...moda,kratke haljine,duge haljine,kratka kosa,duga kosa,brada,bez brade.imitiraj,initiraj,imitiraj.

I,takođe mi imitiramo iznutra,tako da svi znamo to.Ali da saznam ko si ti ? Ko si ti ? Ne „ko je govornik „ ...to je daleko važnije.
A da sznam ko ste... morate da se raspitate ,da se angažujete.
Vi ste ,priča čovječanstva .Da li je to stvarno .Ako je stvarno videćete da,to je čudesno...Vitalnosti,energija,lepota ljubav.

Zato što to... više nije mala osoba koja se bori u nekom uglu na zemlji ,vi ste deo ovog celo čovečanstva .To je ogromna odgovornost,vitalnost.lepota,ljubav...
Ali ,većina nas, neće videti ovo ...Kako smo ,...većins nas,zauzeti sami sobom.
Sa našim specifičnim malim problemima,specifičnim malim tugama...i tako dalje.
I da...zakoračiti iz tog uskog kruga ,čini se gotovo nemoguće.Zato što smo tako uslovljeni ,tako da programirani poput računara nemožemo naučiti ništa novo.
Rčunar može, ali mi nemožemo .Vidite tragediju toga.Mašina koju smo mi napravili ,računar.Mogu da nauče mnogo brže ,mnogo toga .Beskrajno više nego šta ja mogu ,nego što mozak može.A mozak ko je izmislio to .

To što je postala ultra inteligentna mašina .Gde smo mi ,naš mozak je malo,spor,..lutka..jer mi povlađujemo,mi slušamo,tu je guru,sveštenik,postoji bogataš,pratite? A kad se pobunite ...Kao što to revolucionari i teroristi rade,ipka je to vrlo površno.Promene obrazaca politike.Od takozvanog društva ...društvo je samo odnos između ljudi .

Mi govorimo o revoluciji .
Ne fizičkom obliku ,nego psihološka revolucija.U kojoj ne postoji ,u suštini konformizam.Moraš da nosiš pantalone ,jer si u ovoj zemlji .I stavite indijca u svoju odjeću .To nije saglasnost,to je ništa,djetinjasto .Ali iznutra ...Ne osjećaj sglasnosti .Usklađenost postoji, kad je tu poređenje .Ali,um,koji je...totalno oslobođen poređenja,to je...
Da biste saznali ,da opažate vašu cijelu istoriju,koja je deo vas .

[Jiva]

J. Krishnamurti je za svaku preporuku.

[talerman]

Koliko je u ovom našem viertuelnom prostoru foruma prisutno imitiranje ?

[/quote]

Ne bih ja bio toliko strog. Meni se čini da veliki broj učesnika ovog foruma odiše originalnošću. Na primer, ti Rade, originalan si. Spajaš duhovnost i nauku na jedan originalan način. Originalan je i Giba koji se malo pre javio na tvojoj themi. Skoro svako je ovde originalan ako se malo udubimo u njihovo razmišljanje i način komunikacije.

[Almsivi]

Dosta toga sto radimo u zivotu je imitacija, ili identifikacija.

Ali nije sve.

[Jiva]

Ako Krishnamurti kaže da jesmo, onda bolje da naćulite uši i pokušate da razumete, možda i uvidimo nešto...

Šalu na stranu,

Moramo krenuti od ideje da nismo budni. Ne možemo to uporediti sa budnim, jer ne znamo šta je biti budan- a ne želimo da projektujemo.

Krećemo od toga da nismo i razmatramo zašto nismo.

Šta je to u meni, čega se držim, a čini moj doživljaj stvarnosti ovakvim?

[Jiva]

Pitanje: Je li čovjeku ikada moguće da bude slobodan od djelatnosti koja je usredotočena na njega samoga? Postoji li, pored slike usredotočene na njega samoga, i njegovo zbiljsko 'sebe'

Što mislimo kada kažemo »vlastito 'sebe'«? Zapitate li koga što čini njegovo vlastito 'sebe', reći će vam: »Sva moja osjetila, osjećaji, mašta, romantični prohtjevi, sve ono što posjedujem, muž, žena, moje osobine, nastojanja, postignuća, ambicije, težnje, nesreća, radost« – sve će to za njega sačinjavati vlastito 'sebe'. Možete vi ovome dodavati i druge riječi, ali bit svega jest središte u kojemu se nalazi naše 'ja' sa svojim pobudama: »Prisiljen sam da odem u Indiju kako bih pro¬našao istinu«, i tako redom. Od toga središta polazi svaki naš pos¬tupak; sve naše težnje, naše ambicije, naše prepirke, naša nesla¬ganja, naša mišljenja, sudovi, iskustva, sve je smješteno u tome središtu. To se središte ne sastoji samo od svjesnoga 'sebe' koje djeluje prema van, nego i od dublje, unutarnje svijesti koja nije lako uočljiva i očevidna, no sve su to samo različite razine svijesti.

Pitalac sada pita da li je nama moguće da se oslobodimo toga središta? Zašto ga se čovjek uopće želi osloboditi? Zar zato što je to središte uzrokom podijeljenosti? Naime, naše je 'ja' aktivni element koji cijelo vrijeme djeluje; to je jedno te isto 'ja' pod različitim imenima, različite Što mislimo kada kažemo »vlastito 'sebe'«? Zapitate li koga što čini njegovo vlastito 'sebe', reći će vam: »Sva moja osjetila, osjećaji, mašta, romantični prohtjevi, sve ono što posjedujem, muž, žena, moje osobine, nastojanja, postignuća, ambicije, težnje, nesreća, radost« – sve će to za njega sačinjavati vlastito 'sebe'. Možete vi ovome dodavati i druge riječi, ali bit svega jest središte u kojemu se nalazi naše 'ja' sa svojim pobudama: »Prisiljen sam da odem u Indiju kako bih pro¬našao istinu«, i tako redom. Od toga središta polazi svaki naš pos¬tupak; sve naše težnje, naše ambicije, naše prepirke, naša nesla¬ganja, naša mišljenja, sudovi, iskustva, sve je smješteno u tome središtu. To se središte ne sastoji samo od svjesnoga 'sebe' koje djeluje prema van, nego i od dublje, unutarnje svijesti koja nije lako uočljiva i očevidna, no sve su to samo različite razine svijesti.

vrijeme djeluje; to je jedno te isto 'ja' pod različitim imenima, različite

boje kože, zaposleno na različitim poslovima, s različitim položajem u strukturi društvene hijerarhije – vi ste gospodin Taj-i-taj, a netko drugi je sluga – to je sve jedno te isto 'ja' koje samo sebe dijeli na sve ove različite kategorije – u društvenome, ekonomskome i religioznome smislu.

Tamo gdje postoji ovakva podjela, mora postojati i sukob – hinduisti kao opreka muslimanima, Židovima, Arapima, Ameri¬kancima, Englezima, Francuzima. U fizičkome je smislu taj sukob očevidan, pa i dovodi do strahovitih ratova, velike agonije, brutalnosti i nasilja. Naše se vlastito 'sebe' poistovjećuje s nekim idealom – plemenitim ili nečasnim – i bori se za taj ideal. No, to je još uvijek 'zabluda ega'. Ljudi odlaze u Indiju u pokušaju da ondje nađu du¬hovnost; odijevaju se u raznoraznu šarenu odjeću, ali zapravo samo stavljaju na sebe drugu odoru, drugo odijelo; u biti, svatko je od njih po jedno 'ja' koje djeluje, cijelo se vrijeme napreže, trsi, trudi, poriče, a duboko je vezano uz vlastita iskustva, ideje, mišljenja i čežnje. A čovjek, što dulje živi, sve više opaža da u tome središtu, u tome 'ja', leži bit cijele nevolje. A isto tako opaža i da u njemu leži bit svakoga užitka, straha i tuge. I pita se: »Kako da se riješim toga središta i budem zbiljski – apsolutno, a ne relativno slobodan?« Posve je jednostavno biti relativno slobodan; malo nesebičnosti, malo brige za društveni boljitak, za tuđe tegobe, ali je središte stalno tu u nama i grubo nas i brutalno izjeda.

Je li se moguće apsolutno osloboditi toga središta? Ponajprije valja primijetiti da što je veći naš napor da ga se oslobodimo, samo središte, naše vlastito 'sebe', zbog toga napora sve više jača. Kod onih koji se upuštaju u kojekakva razmatranja, pokušavajući da sebi nešto nametnu, 'ja' koje se s tim naporom poistovjećuje od njega biva zarobljeno, pa čovjek kaže: »Uspio sam«, ali središte još uvijek predstavlja njegovo 'ja'.
Sloboda znači odsutnost napora; to ne znači da svatko može raditi što mu drago, jer to i opet ukazuje na kretanje vlastitoga 'sebe'.

Pa onda što da učinimo? Ako u svoje oslobađanje ne kanite uložiti nikakav napor zato što ste sagledali istinu da se ono središte tim više opire što je vaš napor veći, što onda da učinimo?
Pitalac me pita da li, pored onoga 'sebe' što ga stvaraju misao i slike koje iz nje proizlaze, postoji i neko zbiljsko 'sebe'? Mnogo ljudi to pita. Indijci kažu da postoji neko najviše načelo koje se naziva vlastito 'sebe', a i mi zamišljamo da osim našega 'ja' postoji i neko zbiljsko 'sebe'. Svi vi, siguran sam, osjećate da s onu stranu našega 'ja' postoji nešto što se naziva više 'sebe', uzvišeno ili višnje 'sebe'. U trenutku kada upotrijebimo riječ 'sebe', odnosno kada upotrijebimo bilo koju riječ da bismo opisali ono što se nalazi s onu stranu našega 'sebe', našega 'ja', i opet će posrijedi biti naše 'sebe'.

Je li moguće biti slobodan od svojega 'sebe' – a da se ne moramo pretvoriti u biljku, postati rastreseni, na neki način ludi? A to znači: je li moguće biti potpuno slobodan od vezanosti, a ona je jedan od atributa, jedno od svojstava našega 'sebe'. Čovjek se ve¬zuje uz svoj ugled, svoje ime, svoja iskustva. Vezuje se uz ono što kaže. Želite li odista biti slobodni od svojega 'sebe', to znači nevezanost, ali ona ne znači da se morate od svega odvojiti, postati ravnodušni, bešćutni, iz svega se isključiti, jer je to i opet djelovanje vašega 'sebe'. Ranije je ono bilo vezano, a sada kaže: »Neću se vezati«. A to je i opet našega 'sebe'

Kada u vama postoji zbiljska, duboka, temeljna nevezanost, koju ste postigli bez napora, tada iz toga dubokog osjećaja nevezanosti proizlazi odgovornost. Ne odgovornost prema vašoj supruzi, prema djeci, nego duboki osjećaj odgovornosti. Hoćete li tako postupiti? To je pravo pitanje. O svemu ovome možemo do u ne¬dogled govoriti, uobličavati to u raznorazne riječi, ali kada dođe trenutak za provjeru, trenutak da prijeđemo na djela, kao da to ne želimo učiniti; radije nastavljamo kao i do sada, lagano preinačujući svoj status quo, ali produžujući s prepirkama.

Moguće je biti slobodan od vlastitoga iskustva, od vlastitoga znanja, od vlastitih nagomilanih opažaja – ako se u to hoćete upustiti. I to ne zahtijeva nimalo vremena. Ovo je jedna od naših isprika: treba nam vremena da bismo bili slobodni. Kada uvidite da je jedan od glavnih čimbenika našega 'sebe' upravo vezanost i kada uvidite do čega ta vezanost dovodi na ovome svijetu, te kako se odražava u vašem odnosu prema drugome, kao prepirke, razdvojenost, kao sva ružnoća međusobnih odnosa – ako sagledate istinu o vezanosti, tada se i oslobađate vezanosti. Oslobađa vas vaš vlastiti opažaj. Hoćete li tako postupiti?

[Almsivi]

»Prisiljen sam da odem u Indiju kako bih pronašao istinu«

Kakav promasaj! Istina je u Shwedskoj.
__________________

Vezanost, je nesto sto potice iz starih programa. I ne verujem da se jogini i mistici mogu osloboditi do kraja vezanosti ako ne budu poznavali
tacne anatomije tih starih programa. Zato, jer dok ne znaju tacne anatomije tih programa, oni samo nabadaju, nagadjaju,
blizu su, ali ne vide tacno u cemu je problem.
_____________________

Imitacije su cesto pozeljne, npr kao deca kad se igraju, imitiraju ratnika, princezu, kralja, ucitelja itd. To je jasno igra.

[rade1969]

Kakav promasaj! Istina je u Shwedskoj.

Almasivi ti izgleda imaš neke 'konspirativne' veze sa onim "Vikiliksom" .

Slažem se tale sa tobom da su ljudi uopšteno govoreći orginalni jer to i jesu u svakom pogledu, kako u fiziološkom tako i u svom duhovno perceptivnom smislu.Mi "promatrači iza lica" toliko različito poimamo svjet oko sebe da je neko potpuno slaganje ravno dobitku na bingu.
Ali ono što je meni interesantno je da dok stičemo iskustva i znanja neminovno prolazimo kroz periode imitacije ili identifikacije kako Almi reče , i onda tu imaginarnu formu pretstavljamo drugima.

Ne vidim ja u tome ništa posebno loše ,sem što u ovoj šumi duhovnih puteva možda rizikujemo da ulazeći u razne programe imitiramo kako bi se što brže prilagodili novim okolnostima i doktrinama.Ili stvaramo posebno dramatične situacije koje nam služe da napustimo neki pravac.
Tada bivamo kao pčela,skakućemo sa jednog pravca na drugi a onda se u jednom momentu osvjestimo sa zaključkom da je traganje postalo bitnije od cilja za kojim tragamo.

Ja bih to stanje,obzirom da ovdje govorimo o duhovnosti, nazvao "Duhovni promuskulitet",to je stanje u kojem smo zaglavljeni u kreiranoj potrebi za sticanjem gomile informacija koje nemožemo procesuirati.Iz te gomile informacija teško je izvući nekakav kvalite,tada one služe kako bi podhranjivale naš ego.One su samožive,nemirne one nas tjeraju da ih prezentiramo,da se njima služimo kako bi druge ubjeđvali ili uvjeravli,zatim da njima argumentujemo,debatujemo...itd.
To je savršen put ka površnosti,jer se ne fokusiramo i ne razmišljamo o njima.

Šta je to u meni, čega se držim, a čini moj doživljaj stvarnosti ovakvim?

Vjerujem, da ukoliko sebi češće postavljamo ovo pitanje ,da ćemo dobiti, barem neki približan odgvor.

[Grom]

Раде, ово са духовним промискулитетом ми је отворило очи.
Изгледа да сам постао духовна курва.
Мислим да ће ми мало скидање са интернета и форума доћи као један добар божићни пост.
Поздрав људи

[Vera Bojičić]

Naše ja boravi u ovome svetu. Naše ja je naš ego a on je prvorazredni imitator.
Naše ja čeka da stigne poneka novina pa je onda vrti u krug u raznim varijantama dok ne stigne nova da bi je ponovo imitirao.
Ovo je svet imitatora.

[tvoja]

Naše ja boravi u ovome svetu. Naše ja je naš ego a on je prvorazredni imitator.
Naše ja čeka da stigne poneka novina pa je onda vrti u krug u raznim varijantama dok ne stigne nova da bi je ponovo imitirao.
Ovo je svet imitatora.

Ne postoji - nase- JA .
Takav izraz je u najmanju ruku uvredljiv za mnoge sa svojim JA .
Nema cekanja i ocekivanja , to je nametnuto potpuno vestacki kao zamena za sadasnjost . Generacije se dresiraju da nesto cekaju i ocekuju govori se unapred da je nesto dobro ili lose da je lepo ili ruzno . To je silom nametnuto osecanje . Ucitelj unapred odbacuje svako skretanje sa njegovog ucenja svojim ucenicima , a onda im objasnjava da to tako mora i treba jer svi imitiraju . cista budalastina !

[Vera Bojičić]

Kroz Ja se samo ego iskazuje. Ja je bog ovoga sveta, naravno nije svuda ovako jak. On dresira generacije očekuivanjem i lažnom nadom. Ja jeste imitator jer kopira znanje iz izvora, prisvaja ga pa kaže to sam ja, sam ne zna ni jedno seme da stvori ali zna da ga prepravlja i postoječe kombinuje.
Učitelj nije učitelj ako ne vidi da su svi putevi dobri ako se zna cilj.
Umesto Ja ispravno bi bilo govoriti "kroz svoje postojanje vidim to i to"

[tvoja]

Kroz Ja se samo ego iskazuje. Ja je bog ovoga sveta, naravno nije svuda ovako jak. On dresira generacije očekuivanjem i lažnom nadom. Ja jeste imitator jer kopira znanje iz izvora, prisvaja ga pa kaže to sam ja, sam ne zna ni jedno seme da stvori ali zna da ga prepravlja i postoječe kombinuje.
Učitelj nije učitelj ako ne vidi da su svi putevi dobri ako se zna cilj.
Umesto Ja ispravno bi bilo govoriti "kroz svoje postojanje vidim to i to"

OProsti na ispravci to jest dopuni , da bi se u potpunosti ispunila ova tvrdnja o odbacivanju JA , morala bi da glasi -kroz postojanje vidim to i to -
bez svojatanja postojanja .

[Vera Bojičić]

Kroz Ja se samo ego iskazuje. Ja je bog ovoga sveta, naravno nije svuda ovako jak. On dresira generacije očekuivanjem i lažnom nadom. Ja jeste imitator jer kopira znanje iz izvora, prisvaja ga pa kaže to sam ja, sam ne zna ni jedno seme da stvori ali zna da ga prepravlja i postoječe kombinuje.
Učitelj nije učitelj ako ne vidi da su svi putevi dobri ako se zna cilj.
Umesto Ja ispravno bi bilo govoriti "kroz svoje postojanje vidim to i to"

OProsti na ispravci to jest dopuni , da bi se u potpunosti ispunila ova tvrdnja o odbacivanju JA , morala bi da glasi -kroz postojanje vidim to i to -
bez svojatanja postojanja .

Možemo pojasniti. Svako koga vidi i ne vidiš kao stanovnika jedne kosmičke čelije je baš tvoja slika u jednom od prostor vremena. Kroz njih možeš videti i svoj put, šta si sve bio i šta ćeš biti. Tako da je ispravno reći kroz svoje jer se odnosi na određeno prostor vreme iz kojeg se gleda.

[Bob]

Manje poznati Krishnamurti...