Smehotresno je šta sve ljudima pada na pamet, da otmu od univerzuma,
dok glasno govore kako su zabrinuti za biljni i životinjski svet na planeti.
Nikad dosta i nikad dosta.
Razumem ja taj razmetljiv stav, gde se deca gaje sa megalomanskim apetitima.
To se vidi kako roditelji kupuju decu i nakoji način ih kupuju.
Bljak. Pa način vaspitavanja uz pomoć igara i igrica, kad ih dete da izvinete prešiša
u njihovim mahinacijama, i posle se pitaju gde je pravda, gde je dostojanstvo, gde je skormnost,
gde je prirodnost. E BAŠ SVAŠTA E BAŠ SVAŠTA.
Šta su uopšte mislili, ako oni uopšte znaju šta je razmišljanje.
Hleba preko pogače.
E sramote.
Ma o čemu ja uopšte pričam, pa ni sramota više ne postoji, ni sramežljivost kao glavni sastojak skromnosti
i dobrote.
BOŽE, ONI SU SE OKRENULI I SAD LOVE TEBE, E SAD VIDIM ZA ŠTA SE ISIHASTE MOLE PO CEO ŽIVOT.
SAD MI JE JASNO. KOLIKO TU MOLITVI TREBA DA BI POSLUŽILE KAO OSOVINA ZA SVET KOJI NE VIDI DA
JE POČEO SAM SEBE DA NAPUŠTA.