Godine 1998. istraživanja na području magije dovela su do novog i presudnog otkrića koje je radikalno promijenilo dotadašnje poimanje vremena, omogućivši tako razvoj nove teorije o strukturi vremena koja taj fenomen promatra kao živući organizam. Danas možemo govoriti o VREMENSKOM KRALJEVSTVU u pravom smislu riječi i pridružiti ga preostalim trima tradicionalno poznatim kraljevstvima (mineralnom, životinjskom i biljnom).
Sada ćemo dati kratak pregled otkrića na ovom području u posljednjih nekoliko godina.
Zahvaljujući evoluciji selfičke tehnologije (vidi poglavlje o magijskim tehnologijama), od 1997. moguće je izraditi instrumente koji omogućavaju mnogo detaljnije proučavanje vremena, kao što je, na primjer, uporabom mikroskopa moguće analizirati djelić materije. U ovom se slučaju analizira tkanje vremena. Ne toliko slijed događaja (o čemu smo opširno govorili u prvom dijelu ovog poglavlja), već upravo vremensko-prostorno tkanje na kojem se taj slijed odvija.
Uz pomoć novih instrumenata nastala je poprilično raznolika i nepravilna morfološka skica tkanja vremena koja je ukazala na čitav niz dotad nepoznatih elemenata koji su sigurno povezani s procesom zgušnjavanja događaja. Novootkrivene pojave koje su omogućile nastanak nove teorije o vremenskom kraljevstvu poprilično su kompleksne i odnose se na funkcije vremena teško shvatljive nekome tko nije izravno angažiran u istraživanjima na tom području. No, svejedno ćemo dosadašnja otkrića pokušati sažeti i objasniti preko nešto jednostavnijih elemenata.
a)Vremenska temperatura
Prvi novi koncept kojeg treba uvesti je VREMENSKA TEMPERATURA, kako smo nazvali jednu vrstu varijacije nekih vremenskih funkcija. Kako bismo shvatili tu pojavu, zamislimo da promatramo određeno zemljopisno područje što se tiče kiše događaja. Moguće je utvrditi s koliko događaja raspolaže svaki trenutak u tom području. Nakon toga slijedi analiza područja novim uređajima, čime je otkriveno da u svakom trenutku zaista pristiže tolika količina događaja, ali se i očituju neke nepravilnosti. Određeni elementi pretrpe neku vrstu devijacije "kuta" upadanja u materiju. Kao da postoji nešto što koristi te događaje već i prije njihova dolaska na materijalnu razinu. Nakon devijacije događaji su i dalje iskoristivi kao da se ništa nije dogodilo, ali ta nepravilnost svejedno stvara sjenovita područja što se tiče kiše događaja i ona svjedoči o postojanju nečega što nije materijalni oblik, ali na neki način uspijeva djelovati na događaje, iako njihov potencijal očitovanja na materijalnoj razini ostaje nepromijenjen.

Ako kišu događaja zamislimo kao zraku svjetlosti, iz slike možemo vidjeti kako nastaju osvijetljena i sjenovita područja. Kad govorimo o te dvije različite vremenske strukture, funkcije samog vremena se mijenjaju. Utvrđeno je da ta dva područja karakterizira drukčija vremenska temperatura. Zatim se istraživanje nastavlja na novom teritoriju jednakom analizom tijeka događaja. Određeni zemljopisni prostor podijeli se u kvadrante dimenzija otprilike 5 km x 5 km te se u svakome od njih mjeri vremenska temperatura. Utvrđeno je da se u kvadrantima očituju različite vrijednosti, u nekima visoke, a u nekima niske. Stoga smo područja na kojima se očituju mnoge nepravilnosti u smjeru padanja događaja definirali kao mjesta visoke vremenske temperature, što znači da su na tom prostoru prisutni brojni elementi (još nepoznati) koji su u interakciji s događajima i mijenjaju njihov kut ulaska u materiju. Kasnije ćemo vidjeti da to znači da neko područje ima puno kontaktnih točaka za povezivanje s paralelnim stvarnostima, drugim dimenzijama ili vremenskim ograncima. Kada je broj tih mogućih kontakata s drugim stvarnostima malen, onda govorimo o mjestima niske vremenske temperature.
Te različite temperaturne vrijednosti ovise o tajanstvenim "objektima" koji djeluju na događaje, ali nisu oblici, nisu sačinjeni od materije.
Na temelju tih otkrića nastaje prva mapa nekog područja podijeljenog u kvadrante dimenzija 5 km x 5 km kojima su pridane vrijednosti vremenske temperature.
Nakon dodatne analize prethodno katalogiziranih područja, uslijedio je novi korak u istraživanju te je otkriveno da su se vrijednosti vremenske temperature neočekivano promijenile. Ta je promjena posljedica „premještanja“ ili proširivanja polja devijacije događaja. Jednaka se pojava u nekoliko navrata očitovala na više praćenih područja što je dovelo do zaključka da vrijednosti vremenske temperature nisu stalne. Daljnjom obradom dobivenih podataka razvijena je nova teorija koja je na početku zvučala pomalo nestvarnom, ali se pokazala istinitom. Prema toj teoriji, tajanstveni "objekti" odgovorni za devijaciju kuta ulaska događaja u materiju su živuće strukture koje ne pripadaju materijalnom svemiru, već su satkane od samog vremena. Tako se rađa ideja o VREMENSKIM BIĆIMA koja imaju vlastitu egzistenciju i "životni" ritam. Njihova prisutnost na granici Svijeta materijalnih oblika uzrokuje nastanak pojave vremenske temperature, a njihov razvoj, odnosno metabolizam utječe na promjene vremenske temperature. Daljnjom analizom nastojalo se potkrijepiti teoriju praktičnim eksperimentima. Uz pomoć uređaja kojima raspolažemo moguće je prenijeti vremenske funkcije iz jednog kvadranta u drugi u kojem je temperatura drugačija. Zahvaljujući pokusu, otkriveno je da se u određenim okolnostima taj "presađeni" dio ponaša kao sjeme iz kojeg može niknuti nova struktura koja će dodatno promijeniti lokalnu vremensku temperaturu. Dakle, teorija o vremenskim bićima stoji, no da bismo je u potpunosti dokazali, trebalo je na promatranom području pronaći jedno od tih vremenskih bića, a ne samo „fotografirati" njegovu sjenu preko polja devijacije događaja. Tako je istraživanje krenulo u tom smjeru i nakon nekoliko mjeseci rada pronađena je prava "frekvencija" od milijun mogućih za fotografiranje vremenskih bića pomoću novih uređaja koje smo imali na raspolaganju.
Tim otkrićem koncept vremenske temperature prelazi u drugi plan kako bi ostavio prostora izravnoj analizi vremenskih bića koje smo zajedničkim imenom nazvali "vremenskom vegetacijom" jer njihov životni ritam podsjeća na ritam naših biljaka.
U toj su fazi otkriveni najvažniji elementi u ovom području koji će pokrenuti brojne praktične primjene i potaknuti zanimanje za nastavak istra¬živanja u tom smjeru. Pokazalo se da je vremenska vegetacija neka nova vrsta dimenzije koju nastanjuje velik broj živih oblika različitih karakteristika. Možemo ih razlikovati na temelju njihove vremenske protežnosti i vrste interakcije koju mogu ostvariti s materijalnom dimenzijom.
Bez obzira na njihovu raznolikost, vrste koje pripadaju vremenskoj vegetaciji imaju tri zajednička osnovna obilježja:
1. Njihov se razvoj ne odvija u određenom vremenskom pravcu, već se mogu širiti u svim smjerovima. To s našeg stajališta znači da se mogu kretati i prema budućnosti i prema prošlosti, ali i u drugim smjerovima, što je jednako izlasku iz naše dimenzije.
2. Mogu se prilagoditi raznim zakonima i upravo se zahvaljujući tome mogu kretati kroz vrijeme prelazeći iz jedne dimenzije u drugu (čak bismo mogli reći da na neki način svojom protežnošću oni sami pletu tkanje vremena). Kao takvi mogu predstavljati dragocjen kanal za kontakt s drugim stvarnostima i dimenzijama, jednako kao i objekti koji pokazuju određene nepravilnosti.
3. Njihova prisutnost u našoj dimenziji (iako djeluju, kao što smo ranije spomenuli, na granici naše i drugih dimenzija) očituje se kroz specifičan oblik interakcije sa živim oblicima. Snovi, memorije, sjećanja i emocije su sredstva koja tim bićima omogućavaju interakciju s nama. Najvažniji aspekt je mogućnost tih bića da promijene naša sjećanja. To se događa zato što vremenska bića u svom kretanju kroz vrijeme zapravo mogu mijenjati aspekte povezane s vremenskim ograncima na kojima je, na primjer, smješten određeni slijed događaja iz naše prošlosti. Na sličan način, promjene na vremenskim ograncima automatski će izmijeniti naša sjećanja (što predstavlja uobičajenu, a ne neobičnu pojavu), jednako kao u slučajevima kad se naša svijest kreće različitim vremenskim linijama.
Iz kombinacije ovih elemenata proizlazi da vremenska bića mogu predstavljati sredstvo preko kojeg je moguće mijenjati odsječke vremena i aspekte vezane uz našu osobnu povijest. Kako bi to bilo moguće, potrebno je otkriti zakone koji reguliraju razvoj vremenske vegetacije te na taj način uspjeti bar djelomično programirati klijanje određenog vremenskog bića.
Istraživanja se otad kreću upravo u tom smjeru. Analiziraju se različita vremenska bića i pokušava ih se katalogizirati te laboratorijski kombinirati elemente koji bi mogli proizvesti unaprijed definirane vremenske ogranke. Tako su nastala i VREMENSKA SJEMENA.
Vremensko sjeme predstavlja najniži stadij klijanja jednog vremenskog bića, jednako kao i sjemenje naših biljaka.
Dublja analiza pojedinosti iz ovog područja postala bi presložena, no možemo reći da su iz dosadašnjih istraživanja na ovom polju (do ožujka 2007.) proizašle tri vrste vremenskih sjemena koje imaju sljedeće mogućnosti:
1. Mijenjanje aspekata naše prošlosti
2. Programiranje aspekata naše budućnosti
3. Omogućavanje razvoja sposobnosti koje ne bi bile sadržane kao vjerojatnosti u normalnom vremenskom slijedu predodređenom za nas.
Sva ta vremenska sjemena mogu se koristiti pojedinačno. Gledajući sa stajališta zajednice, zahvaljujući mogućnostima koje pruža raspoloživa magijska tehnologija, Damanhur danas održava stalni kontakt s nekim vrstama vremenskih bića znatne protežnosti koja, u ovom trenutku, predstavljaju dragocjene spremnike u koje je moguće pohraniti informacije i znanja.
Kao vremenska tehnologija, vremenska sjemena predstavljaju sredstvo za manipulaciju vremena bližih našoj sadašnjosti (na primjer razdoblje našeg života), dok tehnologija o kojoj ćemo govoriti u jednom od narednih poglavlja omogućava lakše kretanje kroz vremena na velikoj udaljenosti od ovog našeg.