EZOTERIJSKA FIZIKA prema učenju Oberta Airauidia (Falca)

[3.1415926535...]

1975. godine završava jedna važna faza u magijskom ratu; tada sile čovječanstva uspijevaju zauzeti položaje i dolazi do preraspodjele moći te se mijenja ravnoteža i pozicije na "šahovskoj ploči". Zahvaljujući tome, mogao je krenuti projekt vezan uz Damanhursku školu koji, između ostalog, predviđa oslobađanje sinkronih linija od neprijateljske okupacije. Krajem sedamdesetih situacija na sinkronim linijama bila je poprilično ozbiljna. Mreža je u potpunosti bila pod okupacijom sila koje su htjele uništiti čovječanstvo i zbog toga je cijeli sustav kontinuirano širio informacije koje bi za nekoliko stoljeća dovele do nestanka života na Zemlji. Pokretanjem projekta Damanhur, nakon mnogo stoljeća neprijateljske okupacije započinje i rat za oslobođenje sinkronih linija.
Kako bismo shvatili značenje i razmjere ratnih zbivanja vezanih uz kontrolu linija, moramo znati da osvajanje pristupa linijama preko čvorova omogućava blokadu ulaza u linije, što drugima onemogućava povezivanje. Naravno da nije tako lako doprijeti do linija, ali iz onoga što smo dosad vidjeli, očito je da neprijateljske sile posjeduju tehnologiju za pristup. Prema tom istom načelu, neprijatelj je tijekom prošlih stoljeća uspio malo pomalo zauzeti cijelu mrežu i tako onemogućiti čovječanstvu svaki oblik korištenja linija.
1978. godine započela je izgradnja podzemne strukture pod imenom "Hramovi čovječanstva" koja je, među mnogim drugim stvarima, predviđala i povezivanje na VELIČANSTVENI sinkroni čvor (u terminologiji koju koristi Oberto Airaudi u knjizi o sinkronim linijama „veličanstveni čvor“ je mjesto susreta više linija, bilo vodoravnih ili okomitih, te predstavlja čvor s najvećim potencijalom raspoložive energije), koji se nalazi upravo na mjestu iskapanja Hrama. Taj je čvor jedan od najvažnijih na cijelom planetu. Izgradnja Hrama i izrada sferno-selfičkog uređaja za povezivanje na mrežu (vidi poglavlje posvećeno magijskim tehnologijama) predstavljali su jedan od neophodnih koraka koje je čovječanstvo moralo napraviti kako bi ponovno osvojilo linije.
No, u prvoj fazi svi su pristupi bili blokirani i zato je krenuo čitav niz gerilskih operacija koje su predviđale "bušenje" linija pomoću spirala jako visokog energetskog potencijala. Te su operacije bile poprilično opasne u slučaju da dođe do neprijateljskog protunapada. Istovremeno se nastavilo s fazama BUĐENJA božanskih sila koje će sačinjavati TRIJADU (vidi poglavlje o operaciji TRIJADA). Zahvaljujući daljnjim operacijama, osvajanje dijelova linija nastavilo se "korak po korak". Faza oslobađanja je trajala dosta dugo. 1990., nakon što je uspostavljena kontrola nad određenim postotkom mreže linija, krenule su SFERNE OPERACIJE pomoću kojih je napokon započelo unošenje novih informacija u linije, da bi se popravile sve katastrofe koje je proizvela neprijateljska okupacija. Prisjetimo se, između ostalog, prijetnje od nuklearnog rata koja se najviše osjećala sedamdesetih godina te zagađenja okoliša koje se odvijalo potpuno izvan kontrole, ostavivši posljedice kojih čovjek možda još ni dandanas nije u cijelosti svjestan.
1998. godine došlo je do slučajnog otkrića u magijskoj tehnologiji kojeg smo kasnije nazvali tehnologijom LANČANOG POVEZIVANJA i koja se pokazala ključnom za okončanje operacije koja je trajala više od dvadeset godina. U tom trenutku bilo je oslobođeno 45% linija mreže. U rujnu 1999., zahvaljujući novim mogućnostima koje je ta tehnologija nudila, provedena je završna faza oslobađanja. Akcijom koju neprijatelj nikako nije mogao predvidjeti, uspjelo se u jedan mah doprijeti do znatno većeg energetskog potencijala, u odnosu na onaj standardni koji je bio na raspolaganju do tog trenutka za takvu vrstu pothvata, te je u samo mjesec dana zgusnutih operacija uz pomoć sfera, raznih sredstava i specifičnih radnji na pojedinačnim linijama koje su se obavljale tijekom PUTOVANJA, okončano oslobađanje ostatka mreže (otprilike 55%) koji je još bio u neprijateljskim rukama. I u ovoj fazi, kao što se već dogodilo nekoliko puta u prošlosti, jedan od odlučujućih faktora bila je pomoć raznih savezničkih sila, prvenstveno nekih vrsta sa specifičnim obilježjima koja su mogla biti iskorištena kao oružje protiv neprijatelja. U damanhurskoj terminologiji te su vrste preimenovane u IGLE, GRMLJE, SVJETILJKE, POKRIVAČE (detaljnije informacije o ovim savezničkim silama možete naći u djelu „KNJIGA IGRE").
Nakon te faze izravnog napada koja je okončana u našu korist, uslijedila je faza "čišćenja" unutarnjih tokova linija koja je trajala oko dvije godine. Radi se o strukturama koje podsjećaju na selfičke sklopove i koje su raspoređene po unutarnjim stjenkama linija. Ti su sklopovi dijelom prirodni, a dijelom ih oblikuju oni koji kontroliraju linije te tako čine dio sustava kontrole. U tom su slučaju sklopovi bili djelo neprijateljskih sila i predstavljali su neku vrstu virusa koji je mogao prouzročiti ozbiljne probleme prilikom pristupa linijama.
Dakle, da bismo se u potpunosti mogli koristiti sinkronim linijama, trebalo je očistiti unutarnje tokove, nakon čega je uslijedilo oblikovanje novih kako bi se zapečatio novi sustav kontrole linija.
Danas je mreža sinkronih linija u potpunosti pod kontrolom i koristi se na puno načina, kako za sferna odašiljanja, tako i kao izvor energije. Što se tiče ovog drugog, moramo napomenuti da je primjena tehnologije lančanog povezivanja koja je osigurala dovršetak oslobađanja linija, omogućila i pristup onim područjima koja su bila nedostupna te samim time neiskoristiva. Kada smo govorili o sinkronim čvorovima, vidjeli smo da je postotak onih iskoristivih iznimno malen, budući da se moraju nalaziti na površini. No, otvaranjem mogućnosti oblikovanja malih umjetnih linija (strukture dobivene "lančanim povezivanjem" mogu obavljati istu funkciju kao i male linije; zapravo se radi o umjetnoj maloj liniji, a osnovna razlika je u tome što ta struktura nije trajna, već podložna gubljenju svojstava poput metala koji u kontaktu s magnetom i sam postaje magnetičan, no kad se kontakt prekine, i magnetski učinak u metalu nakon nekog vremena nestaje), najprije je postalo moguće koristiti sinkrone čvorove smještene u dubini, a nakon toga, kako se tehnologija lančanog povezivanja usavršavala, i sinkrone čvorove izvan našeg planeta.
Na taj su način otkrivene nove karakteristike sinkronih linija koje su omogućile paralelni razvoj drugih tehnologija poput alkemije. Otkriveno je da se priroda sinkroniciteta mijenja ovisno o točki izvlačenja. Dok se energija sadržana u čvorovima na površini općenito naziva sinkronicitetom, ako krenemo prema dubini, naići ćemo na bar tri različite vrste energije. To su:
1. Sinkrona energija;
2. Telurska energija;
3. Vremenska energija.
Sinkrona energija iz dubine je najsličnija površinskoj, ali njezina je količina tisuću puta veća (evo zašto je u završnoj fazi oslobađanja linija odjednom otkriven neočekivani energetski potencijal).
Telurska energija se veže uz inteligentne sile koje su neke civilizacije iz prošlosti nazivale Podzemnim božanstvima, Božanstvima iz Hada ili demonima. Njezinu prirodu bismo mogli definirati kao "eksplozivnu", stoga zahtijeva vrlo precizne sustave kontrole.
Vremenska energija je jedna varijanta sinkroniciteta koja je u interakciji prvenstveno s oblicima koje smo nazvali "vremenskom vegetacijom".
Sljedeća faza je bilo naše sunce na kojem također postoje važne točke za eventualno crpljenje energije. Nakon što je tehnologija to omogućila te se stiglo i do tih mjesta, pokazalo se da je tamo moguće izvući bar dvadeset različitih vrsta energija. Mogli bismo reći da se energijom dobivenom na tim mjestima može više manipulirati u odnosu na onu koju smo prikupili na sinkronim čvorovima. Odličan primjer je nafta koja se vadi iz dubine te se zatim prerađuje u toliko različitih tvari na površini. Što se tiče tokova sinkrone energije, u našem se svemiru prirodno odvija sličan proces. Zamislimo da postoji izvorišna točka odakle se energija odašilje u čistom obliku. Svaki put kad linije uđu u neki sustav (Sunčev, planetarni ili bilo koji drugi u kojem se mijenjaju elementi u odnosu na prethodnu situaciju, prvenstveno što se tiče gravitacije), prilagode energiju novim uvjetima. Iz toga proizlazi da se gama mogućih funkcija te energije sužava, kao da od nafte prijeđemo na plastiku. Iz plastike više nećemo moći dobiti benzin, ali ćemo u krajnjem slučaju moći proizvesti sve moguće podvrste plastike.
Sve u svemu, važno je da izvan našeg planeta (ne zaboravimo da lančana povezanost može biti usmjerena i u svemir i u prazan prostor) možemo doprijeti do sve čišćih oblika sinkrone energije. Na taj se način dobivaju one vrste energije kojima ne raspolažemo na Zemlji.
No, u slučaju velikih udaljenosti (čak izvan našeg Sunčevog sustava), stupaju na scenu druge tehnologije, budući da se lančanim povezivanjem mogu doseći te točke, ali da bismo mogli crpiti energiju na tako velikim udaljenostima, potrebna je ogromna masa koja će to nadomjestiti (govorimo o planetarnim dimenzijama). Stoga postaje prijeko potrebno imati na raspolaganju usmjerenu masu. Taj je koncept detaljno objašnjen u poglavlju posvećenom Trijadi, u odlomku koji govori o operacijama usmjeravanja masa.
Ovo ćemo poglavlje zaključiti na način da spomenemo trenutni cilj istraživanja na tom polju; radi se o jednoj točki (koja je otkrivena zahvaljujući proučavanju vremenskih bića) udaljenoj od Zemlje devet i pol svjetlosnih sati.

[3.1415926535...]

[3.1415926535...]

10. IZVORI ENERGIJE U MAGIJSKOJ TEHNOLOGIJI

Kad se djeluje u magiji, o kakvoj god da se operaciji radi, potrebno je raspolagati energijom. Naravno da taj koncept ne vrijedi samo za magiju zato što je jasno da svaki fizički događaj zahtijeva utrošak energje, odnosno, da budemo precizniji, pretvorbu energije. No, u magijskoj tehnologiji često imamo posla s tako specifičnim i nestalnim vrstama energije koje su još ili nepoznate ili nejasno definirane u klasičnoj fizici.
U ovom ćemo poglavlju govoriti o glavnim oblicima energije i njihovom izvoru. No, uza sve te oblike morat ćemo uzeti u obzir i energiju koju proizvodi čovjek tijekom vlastite egzistencije. Ona predstavlja filtar kroz koji moraju proći svi drugi oblici energije kako bi s ljudskog stajališta bili iskoristivi. Govorimo o VITALNIM JEDINICAMA.
Vitalna jedinica predstavlja temeljni mjerni sustav na području energija vezanih uz magijsku tehnologiju i odgovara količini svjesne pažnje koju osoba u prosjeku iskazuje tijekom šezdeset i šest godina života.
Već iz te definicije možemo zaključiti da je to jako važan koncept u magiji; ljudska percepcija je energija. Naša osjetila samim time što obavljaju svoju funkciju stvaraju energiju. Uostalom, već smo spomenuli ovaj koncept u poglavlju posvećenom kozmogenezi, gdje smo percepciju živih bića naveli kao jedan od temeljnih faktora za održanje postojanja materije dajući mu time jako veliku energetsku vrijednost. Napominjemo da pažnja izražena tijekom tih 66 godina odgovara onoj koju bi proizvela u potpunosti svjesna i kontinuirano prisutna osoba. Ako uzmemo u obzir ljudske sposobnosti koje su u prosjeku na puno nižoj razini upravo zbog lobotomije, procjenjuje se da je potrebno 12.000 pojedinaca kako bi se dobio potencijal jedne vitalne jedinice, dok to inače može proizvesti samo jedna prosvijetljena osoba.
Životna energija koju osoba proizvede obično se koristi za fizičku egzistenciju te osobe, no u magijskoj tehnologiji postoje razni sustavi prikupljanja i korištenja tog potencijala za svakojake ciljeve. U magijskim operacijama iskorišteni energetski potencijal obično se mjeri u vitalnim jedinicama. Kada se radi o operacijama određenih razmjera, količina utrošene energije je uvijek veća od I (u magijskim operacijama sastavljanja Trijade govorimo o stotinama tisuća vitalnih jedinica). Dakle, važno je naglasiti da mag ne koristi izravno vlastitu životnu energiju, već poseže za raznim izvorima i spremnicima u kojima se ta energija nakuplja. Energija često potječe iz različitih izvora te se naknadno transformira u vitalne jedinice kroz postu­pak ranije spomenutog filtriranja.
Izvor iz kojeg se crpe vitalne jedinice na prvom mjestu predstavljaju ži­vući oblici (ne samo ljudski, već i životinjski). No, u tom se slučaju energi­ja može teško očuvati, stoga ju je najbolje izravno i neposredno koristiti. Korištenjem raznih tehnika poput metrature (Damanhurska tehnika koja se koristi za razvoj fizičkih osjetila), svetog plesa, rituala i dru­gih oblika svete umjetnosti moguće je umnogostručiti potencijal koji sva­ki pojedinac proizvodi i tako dobiti u kratko vrijeme puno veću količinu energije od jedne vitalne jedinice (sjetimo se mnogobrojnih rituala koji se izvode kako bi se napunile kabine za putovanje kroz vrijeme).
Drugi izvori vitalnih jedinica su BOŽANSKI SPREMNICI u koje se slije­vaju duše nakon smrti, pohranjujući svoj djelić proizvedene vitalne jedini­ce koji njima više ne treba, budući da više ne egzistiraju unutar materije. U tom je slučaju neophodno biti povezan s božanskim silama pod kontrolom od kojih je moguće izvući taj potencijal. Poseban slučaj je energija u obliku neutralnih događaja koje Božanstvo počne nakupljati ulaskom u fazu sna i koja postaje dostupna u trenutku kad se Božanstvo probudi (za pojašnjenje pojmova božanskog sna i buđenja vidi poglavlje o Trijadi). Pri­sjetimo se da je Božanstvo u interakciji s događajima prije nego što dos­piju do materijalne razine postojanja, na način da ih usmjeri ili, ako vam je tako draže, oboji. Kad određeno Božanstvo uđe u fazu sna, odnosno kad izgubi vezu s materijalnim oblicima, ono nastavlja upijati i bojiti događaje, no oni više neće stići do materije jer je veza prekinuta. Iz toga proizlazi da će ti događaji ostati pohranjeni u spremnicima Božanstava. Za vrijeme trajanja faze "sna", nakupljeni potencijal raste. Kad se iz materije djeluje s ciljem buđenja te sile, odnosno kad se pokušava ponovno uspostaviti kon­takt, recimo sklapanjem novog saveza između određene skupine ljudi (naroda) i božanske sile, tada se svi nakupljeni događaji slijevaju u materiju. Oni predstavljaju jako visoki potencijal koji može poslužiti, naprimjer, za preusmjeravanje toka naše linije vremena.
Dakle, mag je prije svega osoba koja posjeduje odgovarajuća znanja za prikupljanje, vađenje i upravljanje energijom koja će biti preoblikovana u vitalne jedinice za korištenje. Dio energije se raspoređuje u odgovaraju­će magijske instrumente (vidi iduće poglavlje u kojem se detaljno govori o magijskim instrumentima) koji unaprijed usmjeravaju energiju za određene vrste funkcija koje svaki od njih mora obavljati, dio će ostati pohranjen u Hramovima, a dio otpada na svjesnu energiju koju predstavljaju sile speci­fičnog senzibiliteta, dakle ili božanske sile ili entiteti niže razine.
Među silama više razine posebnu pozornost zaslužuje koncept GRALA, izvora energije čiju snagu ljudski um teško može zamisliti, osim ako ne po­sjeduje odgovarajuća znanja. Gral predstavlja arhetip svih spremnika ener­gije, on je mjerilo energije u teurgiji (magijske operacije kojima je mogu­će mijenjati božansku energiju i prirodu samih Božanstava) te omogućuje pretvorbu bilo koje vrste energije u bilo koju drugu. Funkcije Grala ulaze u igru samo u slučaju posebno složenih i uzvišenih operacija, s obzirom na vrlo visoku razinu znanja neophodnog za rukovanje tom golemom si­lom koju nije moguće kontrolirati, već samo prizvati. Gral je jedini mogući spremnik u kojem dolazi do pretvorbe energije tijekom operacija teurgijske magije. Za detaljniju sliku o prirodi i povijesti Grala, proučite poglavlje posvećeno upravo toj temi.
U prethodnom smo poglavlju vidjeli da su sinkrone linije značajan izvor sinkrone energije koju je moguće crpiti iz sinkronih čvorova različitih po­tencijala, što ovisi o njihovoj pojedinačnoj vrijednosti.
U tim istim čvorovima često ćemo naići na još jedan oblik energije ko­jeg nazivamo "rudnik događaja" ili "vremenski rudnik". Radi se o prirodnim nakupinama neutralnih događaja koji se nisu fizički očitovali (zovemo ih nezgusnutim događajima) te su ih upili sinkroni čvorovi. Sve te događaje moguće je "izvući" primjenom odgovarajućih tehnika tako da oslobodimo njihov potencijal koji je možda dugo vremena bio neizražen. Taj oblik ener­gije koristi se u tehnologiji za putovanja kroz vrijeme. Rudnici mogu biti pri­rodne strukture (brda ili spilje) ili ljudske građevine (poput hrama izgrađe­nog na prikladnom mjestu). U tom slučaju govorimo o umjetnim rudnicima.
Koncept vremenskih rudnika odnosi se i na događaje koji teoretski ras­polažu oblicima smještenim ispod zemlje, zarobljenima u stijeni ili tlu, te nemaju mogućnost korištenja potencijala, koji u ovom slučaju ostaje sa­čuvan. Kako bi se ti događaji izvukli, potrebno je osloboditi područje na način da omogućimo strujanje zraka. U fazama iskapanja Hramova čovje­čanstva posebna je pozornost posvećena ovom aspektu, kako bi Hram, između ostalog, mogao obavljati i funkciju vremenskog rudnika. U mnogim hodnicima i dvoranama strujanje zraka je element koji prenosi dobivenu energiju. Ta se energija dodatno pojačava zahvaljujući umjetničkim djelima naslikanim ili isklesanim na zidovima. Umjetnost, zapravo, igra jako važnu ulogu u upravljanju energijom. Stoga sve umjetničke prikaze u Hramu treba promatrati i kao sustav za stvaranje, pojačavanje i upravljanje energijama. Za operacije iskapanja u podzemnom Hramu korištena je i odgovarajuća mjera, tzv. "vremenska jedinica" koja je predstavljala dio vitalne jedinice i odgovarala određenoj zapremnini iskopane zemlje (približno 220 vedara).
Tehnologija crpljenja energije iz sinkronih linija znatno se promijenila posljednjih godina nakon primjene revolucionarnog otkrića na tom polju: LANČANOG POVEZIVANJA. U idućem poglavlju ćemo detaljnije istra­žiti mehanizme ove vrste tehnologije koja, što se tiče aspekta koji nas za­nima u ovom poglavlju, omogućava oblikovanje umjetnih malih linija u jako kratkom vremenu. Zahvaljujući novim mogućnostima, omogućen je pristup mnogim sinkronim čvorovima smještenim pod zemljom na područjima koja su prije bila nedostupna. U posljednjih nekoliko godina razvijen je čitav niz sustava (Kozmički kolovrat u Baiti i klizni uređaji na šinama u Hramovima čovječanstva) za crpljenje energije iz tih točaka. U usporedbi s prijašnjim sustavima, ovi novi uređaji predstavljaju prava industrijska postrojenja koja ispumpavaju znatno veće količine energije u odnosu na prijašnju fazu. Osim toga, kako se polje djelovanja tehnologije lančanog povezivanja postepeno širilo, krenulo se u osvajanje mogućih točaka za crpljenje energije izvan našeg planeta, odnosno, kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, pre­ma suncu pa čak i izvan našeg Sunčevog sustava.
Možemo reći da su zemaljski i izvanzemaljski sinkroni čvorovi danas je­dan od najvažnijih izvora energije.
Sada ćemo se posvetiti posebnijim oblicima energije koje odašilju OBJEK­TI S ANOMALIJAMA. Radi se o objektima koji pokazuju određene nepra­vilnosti u odnosu sa zakonima, što rezultira neuravnoteženim odnosom među silama pa čak i nepostojanjem nekih zakona. Ti su objekti dragocjeni zato što ističu neke aspekte zakona koji obično nisu vidljivi kod klasičnih objekata, budući da postoji neki oblik uzajamnog poništavanja kod očito­vanja zakona, što će bilo koji fenomen učiniti nevidljivim. Kod objekata s anomalijama nije utvrđeno to poništavanje, odnosno jest, ali u puno blažem obliku. Stoga ako neki objekt ima, na primjer, veću količinu sinkroniciteta u odnosu na prisutnost drugih zakona, vjerojatno će u komunikaciji s dru­gim objektima isticati pojave vezane uz sinkronicitet, koje će tako moći biti otkrivene i proučene. Objekti s anomalijama su posebno dragocjeni u proučavanju vremenskih matrica vezanih uz zakone derivate.
Jedan od najzanimljivijih i iznimno dragocjenih objekata te vrste je TORZIONI ČVOR kod kojeg je prisutna velika anomalija što se tiče zakona kompleksnosti. Fizički izgleda kao kvarcna stijena, a moguće ga je naći samo na mjestu sinkronih čvorova. Što se tiče energije, to je neka mješa­vina sinkroniciteta, rudnika događaja pa čak i neiskorištene slobodne volje. Okolnosti koje pogoduju oblikovanju ovih nevjerojatnih struktura toliko su složene da su ti objekti iznimno rijetki. Torzioni čvor je karakterističan po iznimno visokom stupnju kompleksnosti, što je rezultat interakcije energija od kojih je sačinjen. Tolika količina kompleksnosti apsolutno je nepomirlji­va s činjenicom da se radi o neživom obliku koji, prema zakonu četvrtina, pripada prvoj četvrtini (odnosno najnižem stupnju kompleksnosti). Osim toga, upravo zato što je beživotni oblik, torzioni čvor nema mogućnost izraziti tu ogromnu kompleksnost koju sadrži u sebi (znamo da se kom­pleksnost nekog materijalnog oblika izražava kroz kvalitativno i kvantita­tivno povezivanje s drugim oblicima).
No, ako kompleksnost postoji, znači da se na neki način i očituje. Priro­da je taj problem riješila oblikujući vrlo specifičnu pojavu koja predstavlja razlog zbog kojeg su ti objekti jako dragocjeni. Ta se pojava očituje u odaši­ljanju neke vrste polja sile, nešto poput protežnosti aure koja se može širiti vremenom i prostorom veći broj svjetlosnih godina te na taj način prekriti sve druge oblike na tom području. Stoga se u torzionom čvoru odražavaju sve memorije tih oblika, neovisno o njihovoj prirodi. Čvor time postaje to­liko široki izvor informacija da ga je nemoguće pohraniti u memoriju naših najmodernijih i najmoćnijih računala. Ti su objekti neophodni u magijskoj tehnologiji za izradu PSIHOELABORATORA, struktura koje omogućava­ju obradu iznimno složenih podataka. Kad bismo psihoelaborator uspore­dili s računalom, torzioni čvor bi bio njegova središnja memorija. Za više detalja o psihoelaboratoru proučite poglavlje o magijskim tehnologijama.
Još treba napomenuti da torzioni čvor, kad se jednom poveže s psihoelaboratorom, postepeno troši svoj potencijal te se njegovo područje dje­lovanja malo pomalo sužava. Prirodni mehanizam koji omogućava nasta­nak ovih objekata samo je djelomično poznat, zbog čega je nemoguće, s obzirom na današnju razinu znanja, proizvesti takve okolnosti tehnološkim postupkom, a s druge strane je jako teško naći te objekte jer su iznimno rijetki. Ako svemu tome pridodamo i činjenicu da su za provođenje odre­đenih magijskih operacija neophodni izračuni koje nam samo psihoelabo­rator može napraviti, postat će nam jasno koliku vrijednost mogu imati ti „fragmenti stijena". No, naravno da je bez odgovarajuće tehnološke po­drške potencijal torzionog čvora u potpunosti neiskoristiv.
Još jedan karakterističan slučaj je TVAR-NE-TVAR, pojava na pola puta između materije i energije, odakle je i dobila to zanimljivo ime.
Možemo je zamisliti kao neku vrstu maglice iznad određenog područja, najčešće iznad mjesta na kojima su razni živući oblici pronašli svoja staništa. Karakteristična je po tome što je naša misao može oblikovati; ona može poprimiti bilo koji oblik koji zamislimo. Nastaje kao nusproizvod funkcija misli koje se odnose na život (u ovom slučaju nije važno radi li se o pravim mislima ili o OBRAĐIVANJU MISLI) te se njezina gustoća na nekom po­dručju postupno povećava. Nalazi se unutar pojasa na visini od otprilike 30 do 150 cm iznad tla. Njezin položaj uvjetovan je činjenicom da većina zemaljskih živih bića živi unutar tog pojasa (u ovom slučaju govorimo o životu na kopnu). Tvar-ne-tvar je jako osjetljiva struktura koju lako može oštetiti ljudsko neuravnoteženo djelovanje. Oštećenom tkivu treba jako puno vremena za regeneraciju. Upravo zato tvar-ne-tvar nije prisutna na mnogim područjima jer su previše zagađena na energetskoj razini, dok se na drugim mjestima koja su na neki način pod kontrolom, tkivo uspijeva zgusnuti te se, kada dosegne određeni stupanj gustoće, može i „sakupiti". Magijska tehnologija predviđa različite sustave za prikupljanje, kako pomo­ću selfičkih uređaja, tako i ljudskim djelovanjem (prikupljanje se može oba­viti uz pomoć, recimo, tehnike metrature). Prikupljena tvar-ne-tvar može se koristiti u raznim područjima. Budući da se lako oblikuje, prikladna je za mnoge stvari. Naime, obično su svi magijski instrumenti obloženi jed­nim slojem tvari-ne-tvari.
I sinkrone linije su prirodno obložene na sličan način. Osim toga, vizije često nastaju kao produkt naših misli koje oblikuju tvar-ne-tvar prema ideji koju imaju u tom trenutku. Na primjer, ako neka osoba vidi nešto čudno u šumi te pomisli da se možda radi o patuljku, njezina će misao oblikovati tvar-ne-tvar upravo prema slici koju ta osoba ima o patuljcima. Dakle, oso­ba će vidjeti patuljka upravo onako kako ga je zamišljala, no to ne isključuje mogućnost da je zaista neki duh prirode utjecao na percepciju te osobe. I tzv. misaone forme (u originalu "forme-pensiero") su strukture koje oblikuju tvar-ne-tvar. Važno je zna­ti da su oni neka vrsta filtra za događaje koje mi zgušnjavamo. Možemo zamisliti kako misaone forme prenose svoju frekvenciju na događaje laga­no ih "nijansirajući" (prisjetimo se koncepta božanskog bojenja događaja o čemu smo govorili u poglavlju o zakonima). Iz toga možemo lako zaklju­čiti da će negativne misaone forme dati negativno usmjerenje događajima i obratno. S tog stajališta možemo reći da je svaka osoba majstor zanata, kreator vlastite stvarnosti, u dobru i u zlu.

[3.1415926535...]

10.1 Podjela energija

Općenito gledajući, postoji trideset i jedan osnovni oblik energije na na­šem planetu koje prema njihovoj prirodi možemo svrstati u grupe koje obično sadrže po 4 oblika. To nije konačna podjela, budući da u trenutku njezinog predstavljanja u studenom 1999. još nije bila potpuna. Da vidimo koji su dijelovi dosad definirani.
Imamo grupu koja se odnosi na ŽIVOTNE ENERGIJE, a one obuhvaćaju:
1. Seksualne energije (više od 90%)
2. Mentalne energije
3. Nedefinirane
To su tri vrste životnih energija, ali one se u materiji očituju u četiri oblika.
Druga grupa odnosi se na VRIJEME. I ovdje imamo četiri različita oblika od kojih su nam poznati vremenski rudnici i vremenske jedinice.
Treća grupa veže se uz koncept BRZINE; ovdje ubrajamo i nadsvjetlosne brzine. I one postoje u četiri različita oblika vezana uz prolaz kroz različite dimenzije (svako polje brzine predstavlja paralelni svemir).
Iduća se grupa odnosi na energiju koja pokreće atraktore (općenito je nazivamo INTELIGENCIJOM) i koja sadrži naredna četiri oblika.
Posebni slučajevi su ILE, otok koji u izoliranim uvjetima omogućava pro­nalaženje značenja određenih elemenata, što u normalnim uvjetima ne bi bilo moguće, te GRAL o kojem smo ranije govorili.
Među zakonima derivatima, neposredno iskoristivim energijama može­mo smatrati SINKRONICITET i KIŠU DOGAĐAJA, dok od sila koje i tradicionalna fizika priznaje možemo navesti GRAVITACIJU, ELEKTROMAGNETIZAM i JAKE I SLABE NUKLEARNE INTERAKCIJE koje sma­tramo jednom silom.
Još je ostalo nedefinirano osam oblika.

[3.1415926535...]

11. MAGIJSKE TEHNOLOGIJE I GLAVNI MAGIJSKI INSTRUMENTI

U ovom ćemo poglavlju pokušati dočarati kompleksnost djelovanja u okviru damanhurske magije i dati pregled temeljnih struja tradicionalne magije i istraživanja koja se trenutno provode te tehnika i glavnih instru­menata koji se koriste.

[3.1415926535...]

11.1 Alkemija

Krenut ćemo od ALKEMIJE koja je temelj cjelokupne magije, budući da obuhvaća tehnike pomoću kojih se spravljaju sve tvari i instrumenti kori­šteni na polju magije. U alkemiji se općenito barata različitim tvarima i ele­mentima koji se dovode u interakciju kako bi se proizvele složenije struk­ture. Ima nekih sličnosti s modernom kemijom, ali tvar je u alkemiji puno kompleksniji pojam od njezinog ekvivalenta u kemiji. Na primjer, ako mi je za neku operaciju potrebna litra destilirane vode, prema logici tradicio­nalne kemije, nabavit ću tu tvar i upotrijebiti je, u smislu da ne postoji više mogućih varijanti. U alkemiji je situacija poprilično drugačija; prije svega treba imati na umu vrijeme kad smo uzeli vodu jer ono samo po sebi pred­stavlja novi niz varijabli. Osim toga, treba uzeti u obzir koje Božanstvo boji događaje u tom trenutku i sve moguće energetske varijacije u trenutku ulaska u materiju jer svaka od njih toj vodi može pridati drukčija obilježja koja će promijeniti njezinu valenciju. I na kraju, te su okolnosti često ne­ponovljive. U alkemiji nije moguće dva puta proizvesti isti element. Čak i ako uspijemo savršeno reproducirati prethodne uvjete, to bi se svejedno odvijalo u drukčijem vremenu. Kako bismo to izbjegli, moguće je proizve­sti veću količinu određene tvari te "zalediti" onaj dio koji nismo iskoristili. Zatim ga je potrebno izolirati kako do njega više ne bi doprli nikakvi vanj­ski utjecaji i da mu karakteristike ostanu nepromijenjene. Treba naglasiti da su alkemijske tvari jako osjetljive i podložne promjenama (u smislu da mogu izgubiti svoja obilježja, odnosno biti onečišćene) pa čak i ako ih samo držimo u ruci i pričamo.
Na temelju tvari kojima barata, alkemija se dijeli u tri osnovne grane:
1. Alkemija ugašenih sila
2. Alkemija živih sila
3. Alkemija metala ili Vremenska alkemija
U prvoj se koristi pet osnovnih elemenata: zrak, voda, vatra, zemlja i eter. Oni su temeljni izraz zakona derivata u materiji, budući da je svaki objekt sačinjen od različitih dijelova tih elemenata (što je isto kao da ka­žemo da je sačinjen od karakteristične mješavine zakona derivata). Dakle, korištenjem tih elemenata ostvarujemo interakciju sa samim zakonima. Značenje alkemije ugašenih sila je načelno sljedeće: u drevnoj tradiciji to je bio duhovni put oplemenjivanja, koji je u idealnom slučaju trebao dove­sti do dobivanja zlata kao fizičkog elementa kad bi se dosegao jednako to­liko plemeniti stupanj razvoja. U modernoj alkemiji taj koncept više nije u središtu pozornosti, budući da je rukovanje živim silama dobilo puno veću važnost. "Kamen mudrosti" drevnih alkemičara danas nazivamo buđenjem Unutarnjeg božanstva na individualnom putu. Postoji i moderna interpre­tacija koncepta kamena mudrosti vezana uz tehnologiju mikroatraktora.
Na polju živih sila koriste se živuće energije, odnosno one koje stvaraju živi oblici. Alkemija živih sila je srce teurgijske magije. Ona djeluje koriste­ći čitavu paletu mogućih nijansi naše životne energije. Govorimo o EMO­CIJAMA, OSJEĆAJIMA i o 163 OSNOVNA ELEMENTA koji sačinjavaju Drevno Božanstvo. Životne sile moguće je crpiti i iz životinjskih oblika određenih karakteristika. U tom slučaju još vrijedi srednjovjekovna tradi­cija; simbolički prikaz himere opisuje obilježja mnogih „dijelova životinja" te kroz odgovarajuće formule otkriva što se sve može dobiti korištenjem tih sila. To je područje poprilično široko, a tiče se moguće komunikaci­je između čovjeka i božanskih sila. Stoga razne vrste himera treba gleda­ti kao posrednike između ljudske i božanske razine. Ovo je srce magije, zakoračili smo u sferu najskrovitijih tajni, a simbolički jezik zapravo krije pravi ključ za pristup tim silama, rezerviranim samo za magove ili posvećenike (inicijate) na dovoljno visokom stupnju. Važno je ne doslovno tu­mačiti formule koje možemo naći u srednjovjekovnim grimoarima (knjige magije) gdje se spominju različiti dijelovi životinja od kojih treba napraviti „varivo". Kad se u tim knjigama govori, recimo, o LAVLJEM REPU, treba znati da se misli na određeno obilježje, funkciju odnosno nijansu životinjske životne ener­gije koja prebiva upravo u tom dijelu fizičkog tijela. U alkemijsko-magijskoj tehnologiji, te se sile mogu dobiti raznim ritualima koji koriste zakon „isto privlači isto". Dakle, nije potrebno lavu fizički odrezati rep jer nam u tom obliku ničemu ne bi služio.
Još jedno moguće tumačenje himera odnosi se na ARHETIPE koje je čo­vječanstvo izgubilo tijekom velikog magijskog rata. Prema drevnoj tradiciji, čovjek je sakrio arhetipe u različite dijelove životinja kako bi ih spasio od neprijateljske otimačine. Prema tom tumačenju, određene alkemijske for­mule koje grafički prikazujemo u obliku himera vjerojatno se odnose na ta važna znanja (arhetipe) koje je veći dio čovječanstva izgubio.
Kad ih jednom oblikujemo prema alkemijskim pravilima, himere posta­ju prava živa bića koja obavljaju funkcije za koje su programirane. S tog stajališta možemo razlikovati životinjske i ljudske himere (one koje imaju i ljudska obilježja). Temeljna razlika je u mogućnosti korištenja slobodne volje; dok životinjske himere nemaju mogućnost izaći iz svog programa, one ljudske imaju neki oblik slobodne volje te mogu kroz obavljanje svojih funkcija izraziti i vlastite izbore.
Među živim silama, najveći dio predstavljaju seksualne energije. U ovo područje spada i seksualna magija. Treba naglasiti da seksualne sile mora­mo shvatiti u puno širem smislu od jednostavnog poimanja energije koja se ispoljava tijekom spolnih odnosa. Na primjer, svaki umjetnik stvarajući svoje umjetničko djelo izražava seksualnu energiju. Možemo shvatiti sveobuhvatnost tog koncepta i ako uzmemo u obzir da je 90% naših životnih energija zapravo seksualne prirode. Sa stajališta magije, upravljanje seksu­alnom energijom omogućava korištenje tih moćnih sila kako bi se nadišla ljudska sfera i doseglo Božanstvo.
U vremenskoj alkemiji, koju nazivamo i alkemijom metala s obzirom na veliku količinu vremena koje je svaki metal nakupio da bi bio to što jest, koriste se "dijelovi vremena". Primjer za ovu granu alkemije je niz opera­cija vezanih uz sastavljanje TRIJADE u kojima su za sklapanje braka među božanskim silama korišteni i vremenski paketi koji su sadržavali sama Bo­žanstva. Da bi se moglo djelovati na taj način, spravljaju se alkemijske tvari koje su preko načela odjeka povezane s odgovarajućim dijelovima vremena.

[3.1415926535...]

11.2 Selfika

Još jedna od temeljnih grana magijske tehnologije je SELFIKA koja koristi devet osnovnih elemenata. Među njih ubrajamo onih pet već ranije spo­menutih koji se upotrebljavaju u alkemiji ugašenih sila te BRZINU, TVAR- NE-TVAR, EMOCIJU i VRIJEME. Selfika predstavlja mogućnost prizivanja oblika života iz drugih dimenzija (nadsvjetlosnih svemira paralelnih s na­šim) koje smo nazvali selfičkim bićima, da bi ostvarili interakciju s našim svemirom u kojem, zahvaljujući svojim karakteristikama, mogu poprilično učinkovito manipulirati silama vezanim uz sinkronicitet. Kako bi djelova­nje nekog selfičkog bića bilo moguće u našem svemiru, potrebno je izraditi odgovarajuću fizičku strukturu koju nazivamo selfičkom strukturom. Ona predstavlja tijelo koje će to biće koristiti u našem svijetu. Naime, selfičko biće ne bi moglo djelovati unutar materije sa svojim tijelom, budući da je njegova egzistencija definirana drugim zakonima. S našeg stajališta, ta su bića oblikovana samo od energije, no u njihovoj dimenziji ona se povezuju s materijalnim tijelima. Nama najzanimljivija specifičnost selfičkih bića je njihova osjetilna percepcija. Budući da dolaze iz svijeta smještenog unu­tar pojasa nadsvjetlosnih brzina, njihov odnos s vremenom im omogućuje, jednom kad uđu u naš svijet, percepciju događaja koji se s našeg stajališta još nisu odvili. Ono što je za nas samo mogući događaj, za selfičko biće predstavlja ekvivalent fizičkog objekta na kojeg se može djelovati. Drugim riječima, kao što neki oblik određenog senzibiliteta može utjecati na fizički predmet, tako i selfičko biće na isti način može utjecati na događaj koji još nije zgusnut. Mogućnosti djelovanja uključuju ubrzanje ili odgađanje nekog događaja ili potpuno isključivanje istog, održavajući ga nezgusnutim. Po­sjeduju i mogućnost zgušnjavanja događaja u određenoj točki koji se inače ne bi dogodili. Mogućnost takve vrste utjecaja na događaje vezana je uz funkcije sinkroniciteta.
Fizički dio se izrađuje u skladu s jasno utvrđenim pravilima te se mogu koristiti različiti materijali i tehnologije. Najčešće se koriste određeni me­tali. Selfika se počela razvijati već u prvim godinama damanhurske povijesti te je tijekom vremena došlo do napretka u sustavima realizacije i moguć­nostima koje nudi ta vrsta tehnologije.
Svaka selfička struktura ima svoj program koji definira način djelovanja na događaje te ima određeni potencijal prilagođen programu. Snaga selfa ovisi o kompleksnosti fizičkog dijela te se očituje kroz veću ili manju mogućnost djelovanja na sinkrone funkcije. Selfička bića dolaze iz jedne te iste dimenzije, no postoji mnoštvo različitih vrsta s drukčijom razinom kompleksnosti.
"Rađanje" selfa u našem svijetu događa se po završetku izrade fizičke strukture te nakon izvođenja propisanog rituala koji omogućava prizivanje odgovarajućeg selfičkog bića koje će se "utjeloviti" u toj strukturi. Razina kompleksnosti odabranog selfičkog bića prilagođena je razini kompleksno­sti fizičkog dijela.
Mogućnost prizivanja selfičkih struktura u naš svemir ovisi o tome posto­ji li savez između čovjeka i selfičke vrste. Taj je savez dio znanja kojeg nam je podarila magijsko-ezoterijska tradicija i koje potječe iz onog razdoblja ljudske povijesti u kojem je naš potencijal još bio potpun. Također treba pojasniti da ta bića ne pripadaju Drevnom Božanstvu Čovjeku, stoga su takvi savezi iznimno rijetki. I neke civilizacije u prošlosti su razvile ta zna­nja. Selfika je sigurno imala široko područje primjene na Atlantidi, a i Egip­ćani i Sumerani su posjedovali ta znanja, na što ukazuju i arheološki nalazi.
Selfičke strukture kojima danas raspolažemo možemo podijeliti u dvije velike kategorije: selfovi za osobnu upotrebu i selfovi koji obavljaju slože­nije funkcije i koji u pravom smislu riječi spadaju u područje magijskih teh­nologija. Takvu podjelu možemo napraviti i za druge tehnologije. Općenito možemo reći da su se raznorazna tehnološka dostignuća prvobitno kori­stila za operacije koje imaju veze s višim ciljevima kojima teži naša škola, a kad je to bilo moguće, primjenjivala su se i za osobne funkcije. Selfovi prve kategorije često imaju terapeutsku funkciju, odnosno vezani su uz radnje koje se tiču aure ili suptilnih tijela. To su obično predmeti koji se mogu nositi zato što moraju biti smješteni unutar aure. U tu kategoriju ulaze i selfovi za okolinu čije su funkcije usmjerene na djelovanje unutar nekog prostora (stanova, pojedinačnih soba, automobila). Selfovi druge katego­rije su često strukture većih dimenzija čiji su sklopovi puno kompleksniji. Oni su sastavni dio mnogih magijskih i alkemijskih operacija, funkcija u ra­zličitim hramovima te instrumenata koji se koriste u najnaprednijim istra­živanjima na polju magije.
Ako uzmemo u obzir tehnike izrade selfičkih struktura, možemo napra­viti još jednu podjelu vezanu uz razvoj same tehnike, malo pomalo kako se koristila. Tako možemo krenuti od prvih struktura koje su bile izrađe­ne u prvim godinama damanhurske povijesti i za koje su bili korišteni di­jelovi biljaka. Iz razloga koji imaju veze s kompleksnošću, u toj prvoj fazi morale su se koristiti žive komponente. Nakon toga se prešlo na upotre­bu metala, prvenstveno bakra. Takve su strukture još aktualne za mno­ge vrste selfova. Metali koji se koriste su bakar, željezo, olovo, zlato, sre­bro te mesing. Osim njih koriste se i druge tvari poput tinjca (mineral iz skupine silikate koji se kala u listiće), zrnca soli i vode. U ovoj vrsti selfičkih struktura često se pojavljuje motiv spirale. U ovakvim selfičkim sklopovima uobičajeni su spiralni oblici ili omatanja kao kod električnih solenoida (kalem, zavojnica).
Jedan drugi sustav temelji se na izradi dvodimenzionalnih sklopova koji se iscrtavaju alkemijski spravljenim tintama na višeslojnim podlogama, preko kojih se još ručno može nanijeti lak koji stvara dodatni sloj prozirnog fil­ma. Ovom tehnikom se prvenstveno izrađuju OSOBNI SELFOVI i dijelovi važnih magijskih instrumenata. Osobni selfovi su posebni sinkroni selfovi koji se mogu povjeriti posvećenicima (inicijatima) ili osobama koje nekako dobiju tu mogućnost. To nije uobičajena selfička struktura koja se može i kupiti, već iznimno kompleksno biće koje pomaže osobi u odabirima i na duhovnom putu. Osim toga sadrži učinkoviti sustav obrane protiv događaja koji bi mogli dovesti u opasnost život te osobe. Ovu vrstu osobnih selfova izrađuje Oberto Airaudi. Programi sadržani u tim selfovima mogu obuhva­ćati različite funkcije koje su često vezane uz operacije u kojima se koriste druge tehnologije ili magijski instrumenti. Najčešći su oni koji se tiču pri­stupa sfernim operacijama na sinkronim linijama ili povezivanja s funkcija­ma vremenskih matrica, korak po korak kako se otkrivaju u istraživanjima.
Postoje i drugi važni magijski instrumenti (ARKA, EMET, SARKOFAG) koji se izrađuju ovom vrstom tehnike u više slojeva. To su sučelja na našoj razini stvarnosti koja omogućuju pristup posebno velikim i važnim silama u obavljanju većine magijsko-teurgijskih operacija.
Sljedeću razinu predstavljaju SFEROSELFOVI, strukture koje povezu­ju dvije različite tehnologije; selfičku i sfernu. Sfere (detaljnije o njima u jednom od narednih odlomaka) su instrumenti koji omogućavaju prijenos energija, funkcija i informacija na daljinu. Dakle, to su selfičke strukture čiji se program može usmjeriti i odvijati na fizički udaljenim mjestima u odnosu na točku na kojoj se uređaj nalazi. Sferoselfovi se mogu koristiti pojedinačno, također i za osobne funkcije, ili mogu biti dijelovi kompleksnijih sklopova koji obavljaju više funkcije. Možemo ih usporediti s tranzi­storima u elektronici, odnosno s komponentama koje su prisutne u bilo kojem tipu elektroničkog sklopa. Među složene instrumente koji koriste funkcije sferoselfova možemo ubrojiti VREMENSKE KABINE, uređaje za prizivanje i uvođenje MIKROATRAKTORA, UREĐAJE ZA LANČANO POVEZIVANJE i mnoge druge naprave koje se koriste u najnaprednijim istraživanjima vremenske fizike.
Postoji suštinska razlika između sferoselfova i drugih vrsta selfova, budući da se ove prve ne smatra živim bićima. Njih nastanjuje određena inteligenci­ja, ali se ne radi o biću kakvo smo opisali na početku poglavlja. To su inteli­gentne energije, ali nemaju podlogu u obliku žive strukture. Dakle, sferoself najpreciznije možemo definirati kao poluživi stroj, kao inteligentni stroj.
Na sljedećoj razini ćemo naći KRISTALNE SELFOVE. To su strukture koje kao fizičku podlogu koriste kristale u koje se mogu uklesati minijaturni selfički sklopovi koji koriste geometrijska svojstva kristala (poznato je da je kristalna struktura posebno pravilna i stoga prikladna za korištenje kao memorija). Ovakve sklopove nije moguće ručno izrađivati kao u slu­čaju svih prethodnih tehnika, već se treba poslužiti drugim tehnologijama. Radi se o jako naprednim strukturama. Postoji samo nekoliko primjeraka kristalnih selfova i svi su važni magijski instrumenti koji obavljaju funkcije u okviru većih magijskih operacija. Najpoznatiji je PROSTORNO-VREMENSKI KRISTALNI SELF kojeg su koristili neki vremenski putnici za orijenta­ciju u odnosu na razne točke u vremenu kojima su prošli.
Najvišu razinu selfičke tehnologije predstavljaju tekuće strukture unutar kojih se izrađuju selfički sklopovi na atomskoj razini, zahvaljujući moguć­nostima koje nudi tehnologija LANČANOG POVEZIVANJA (detaljnije o tome u jednom od narednih odlomaka). Na toj se razini potpuno mijenja početna ideja o selfičkim strukturama koje, u ovom slučaju, mogu biti ne­vidljive i mikroskopske te se čak mogu izrađivati izravno u našem tijelu. U tom se slučaju selfički sklopovi izrađuju pomoću UREĐAJA ZA LANČA­NO POVEZIVANJE koji omogućuju usmjeravanje atoma neke tekućine (obično se koriste tekućine, ali učinak lančane povezanosti može se postići na bilo kojoj fizičkoj tvari) na način da oblikuju selfički sklop. Trenutno se tekući selfovi koriste u strukturi koju nazivamo KOZMIČKIM KOLOVRA­TOM (detaljnije o tome u jednom od narednih odlomaka), u kojem postoji hidraulički sklop koji se kreće kroz i oko raznih menhira te unutar kojeg se nalazi određeni broj tekućih sferoselfova. U ovom je slučaju tehnologija lančanog povezivanja riješila praktični problem koji je predstavljala potreba za kontinuiranim kretanjem sferoselfova uz pomoć Kozmičkog kolovrata. Prije pojave lančane povezanosti, koristili su se normalni sferoselfovi koje se prevozilo na šinama uz pomoć električnih uređaja. Budući da se cijela konstrukcija nalazila na otvorenom, nastajali su problemi oko održavanja. Ti su problemi u potpunosti riješeni zamjenom tih uređaja hidrauličkim sklopovima koji alkemijsku tekućinu, koja sadrži ranije spomenute tekuće sferoselfove, održava u stalnom pokretu.

[3.1415926535...]

11.3 Magijski instrumenti

To su alkemijski pripremljeni objekti koji u različitoj mjeri mogu sadr­žavati vitalne jedinice. Osim toga sadrže jedan ili više programa za upravljanje, što znači da svaki od njih obavlja određenu funkciju koristeći ener­getski potencijal kojim raspolaže. Gotovo uvijek sadrže jedan selfički dio, smatra ih se živima jer je njihov stupanj kompleksnosti iznimno visok te imaju vlastitu inteligenciju i sustave sigurnosti koji nadomještaju eventualne ljudske pogreške prilikom korištenja. Aktivira ih volja operatera koji njima rukuje i to su u svakom smislu objekti s anomalijama koje mogu koristiti isključivo posvećenici (inicijati). Osim toga, vezani su uz vrijeme u kojem su izrađeni te su programirani za korištenje unutar određenih dobnih raz­doblja operatera. Sigurnosni programi također služe kako bi se moguć­nost upotrebe ograničila samo na određene osobe. To su "alati" koje mag ili svećenik koristi da bi oblikovao, pokretao ili prenosio energije, otvarao ili zatvarao kanale te ostvarivao kontakte s višim silama.
Sada ćemo nešto reći o glavnim instrumentima koji se koriste u magij­skoj tehnologiji te ćemo ih podijeliti po funkcijama.

[3.1415926535...]

11.4 Aktivatori

To su instrumenti koji imaju funkciju aktivirati magijske strukture ili sklo­pove. U magiji se koristi velik broj shema koje često sadrže geometrijske oblike. Radi se o strukturama koje omogućavaju obavljanje različitih funkci­ja poput izdvajanja, uključivanja, otvaranja kontakata s drugim dimenzijama, spajanja, razdvajanja i slično. No, te se funkcije aktiviraju samo u trenutku kad se strukture napune odgovarajućom energijom uz pomoć aktivatora. Punjenje struktura jednako je prolasku struje u nekom elektroničkom sklopu. Postoji određeni broj aktivatora različitih naboja; od djelića vital­nih jedinica do nekoliko stotina. Aktivator može ili aktivirati ili isključiti određenu strukturu, odašiljući ili apsorbirajući energiju.
Ovoj kategoriji pripadaju NOŽ, različiti štapovi AKTIVATORI i ZASTAVA.

[3.1415926535...]

11.5 Projektori

Kao što sama riječ kaže, služe za projiciranje energije iz jedne točke u drugu. U ovu kategoriju ulaze SADATEK (u originalu "sadateco"), SUTEN (u originalu "suten"), SFERE (detaljnije o njima u jednom od narednih odlomaka) i OGLEDALA.

[3.1415926535...]

11.6 Spremnici i transformatori

To su prvenstveno kaleži vezani uz funkcije GRALA koji sadrže i tran­sformiraju božanske energije. U ovu kategoriju možemo uključiti i multiplikator.

[3.1415926535...]

11.7 Prijenosnici

Omogućavaju prijenos energije s jedne točke na drugu. To su najčešće ŠTAPIĆI.
Što se tiče funkcija, postoje i specifičniji instrumenti poput ARKE koja se smatra polu-Božanstvom zato što može udomiti dijelove božanskih sila, zatim EMETA koji ima jako važnu funkciju u svim operacijama TRIJADE te instrumenta sa štapićima odnosno UREĐAJA ZA LANČANO POVEZIVANJE. On je najnoviji i otvorio je nove razine djelovanja u teurgijskoj magiji (u početku se zvao Instrument voda). Korištenjem tog instrumenta očitovale su se nepredviđene okolnosti koje su omogućile otkriće tehno­logije LANČANOG POVEZIVANJA.

[3.1415926535...]

11.8 Magijske knjige

Ne treba ih smatrati knjigama u klasičnom smislu. Iako sadrže informa­cije koje se mogu iščitati, puno su sličniji konceptu ARKE, budući da mogu udomiti sile i tako baratati energijama poput drugih instrumenata. Treba pojasniti da magijska knjiga u doslovnom smislu ne postoji zato što se ma­gijsko znanje ne može pretočiti u pisani oblik, već se može prenositi samo putem RIJEČI, UMJETNOSTI I ARHITEKTURE. U ovom slučaju, učinkovitost informacija sadržanih u njima ovisi o snazi koju sama knjiga posje­duje (i magijske knjige posjeduju naboj koji se mjeri u vitalnim jedinicama). Magijsku knjigu možemo smatrati umjetničkim predmetom.

[3.1415926535...]

11.9 Sfere

To su instrumenti za projiciranje, ali možemo ih smatrati i sustavima za povezivanje. Sačinjeni su od alkemijskih tekućina obično sadržanih u sfernim oblicima od stakla ili pleksiglasa. Omogućuju povezivanje sa sinkronim linijama, božanskim silama i vremenom. Njihove različite funkcije ovise o vrsti priprave alkemijskih tekućina. Najčešće se koriste za sferna odašilja­nja na sinkrone linije, dok se za proročke i teurgijske funkcije koriste one posebno pripremljene za kontakt s tim silama. Sfere programirane za vre­mensko povezivanje omogućavaju otvaranje prozora na drugim vremen­skim paketima. Njima su se prvenstveno služili tzv. "SFERIBALL-ovi" kako bi slijedili vremenske putnike tijekom njihovih misija.
Ovom popisu treba pridodati i druge sustave magijskih tehnologija:
Sredstva
To su dvodimenzionalne sheme koje aktivacijom uz pomoć odgovaraju­ćih aktivatora postaju sustavi za ne-fizička putovanja; putuje se suptilnim tijelima. Te se strukture kreću sinkronim linijama te koriste sinkronicitet koji njima teče. Dakle, treba unaprijed pripremiti odgovarajući "prozor" za ulazak na linije. Nužan je tim od nekoliko osoba kako bi se sredstva pokre­nula. Kreću se ogromnim brzinama koje se mijenjaju ovisno o vrsti sred­stva. Ona jednostavnija kreću se prostorom, a ona složenija i vremenom.

[3.1415926535...]

11.10 Selfičke kabine

To su strukture koje se sastoje od selfičkog i elektromagnetskog dije­la. Što se tiče fizičkog opisa kabina, proučite poglavlje o putovanjima kroz vrijeme. Što se tiče funkcija, možemo reći da su to instrumenti koji mogu utjecati na energiju i masu oblika, a primjenjuju se kako za složene opera­cije poput vremensko-prostornih putovanja, tako i za razne funkcije ve­zane uz auru, suptilna tijela, terapeutska djelovanja koja se programiraju pojedinačno za svaki slučaj te kao kabine za stanično pomlađivanje. Jedna varijanta kabina su uređaji za prizivanje i uvođenje MIKROATRAKTORA. Ti uređaji raspolažu komponentama poput sferoselfova i cijevi od bakra i mesinga, sličnim onima na selfičkim kabinama.