SVETLOSNI TALAS
Beskrajni kosmos bi izgledao za posmatrača, koji bi bio u stanju da ga posmatra sa strane, kao jaje koje diše, pri čemu bi ono bilo kao bez ljuske, poluprozirno, sa žilicama isprepletano sa pojedinim tamnim i svetlim mestima, sa zatamnjenjima koje se smenjuju sa providnim delovima, dok bi se na jednoj strani šiljka jajeta pojavilo nešto kao svetlost koja prolazi povremeno kroz ceo sadržaj jajeta osvetljavajući ga, koja bi se, pošto stigne na suprotnu površinu jajeta, gasila. Ta svetlost koja se emituje u jednakim razmacima predstavlja jedini direktni kontakt Stvaraoca sa energijama kosmosa, koji je sam stvorio. Ova svetlost, polazeći gotovo trenutno od jednog do drugog kraja kosmosa, daje Stvaraocu globalni uvid u sadržaj i funkcionisanje celog kosmosa. Stvaralac je emitovanje ovog energetskog talasa uveo oko trećine veka kosmosa, već posle prvih kosmičkih kataklizmi kako bi imao trenutni uvid u stanje kosmosa i time izbegao opasnosti koje su pretile da unište ceo kosmos. Od tada do danas ovaj talas, mirno kao svetionik u podjednakim vremenskim razmacima, dotakne svaki delić energije kosmosa pružajući Stvaraocu pravu sliku o sadržaju i funkcionisanju kosmosa. Po ugledu na ovaj talas Hristova energija je stvorila i počela da emituje živototvorni talas koji joj, takođe, omogućava ne samo stvaranje i razvoj živih bića u kosmosu već i uvid u njihovo stanje i probleme sa kojim se oni suočavaju. Na taj način je Hristova energija u mogućnosti da brzo reaguje na probleme koji bi mogli da zadese milijarde živih bića širom kosmosa.
.