I sam sam sebe vidjao u nekim buducim situacijama. Ni jedna od tih buducih situacija nije bila losa. Da li treba da se opustim? Ne treba. Jer vizija buducnosti jeste samo vizija moguceg buduceg dogadjaja. Nisu proroci gresili cak i kada bi omanuli u proceni. Oni su tacno vidjali mogucu verziju buduceg dogadjaja.
[size=150]Tijek regresijske seanse[/size]
Ovo je okvirni opis. U praksi ima još puno detalja. Molim vas da se ne upustate u regresiju bez nadzora stručne osobe, jer moze doći do neugodnih komplikacija!
1. Opuštanje dio po dio tijela od glave do pete. Opuštate se koliko možete, ne mora biti savršeno. Svi su pomalo napeti na početku regresije.
2. Vježba vizualizacije u kojoj opisujete prirodu oko svoje kuće ili zgrade u četiri godišnja doba. Tu se vježba komunikacija i opisivanje slika koje spontano naviru, kao jedna priprema za regresiju.
3. Ulazak u bivši život, kroz tunel prema svjetlosti, uz odbrojavanje od 10 do 1. Kada se dodje do svjetlosti puno ljudi ne vidi ništa, tako da se odmah nakon toga ide na tzv. "unutarnju bazu" - jednu livadu na kojoj se nalazi dugački kameni zid sa puno vrata, od kojih svaka vode u drugi život.
4. Ulazak u prosli život, najvažniji za ovaj današnji. Tu podsvijest sama bira u koji se bivši život ulazi, a može se ići i ciljano. Život se mora obraditi do kraja tj. zadnjeg dana života u kojem osoba sagledava svoja djela i eventualno poželi neko iskustvo u slijedećem životu.
5. Otpuštanje života i prolazak kroz smrt. Tu se obično doživljava jedno rasterećenje i smirenje, ne vidi se puno. Ako netko želi, mogu se detaljnije pogledati stanja između dva života.
6. Dolazak na livadu i biranje novog života. U jednoj seansi obično se prolaze 2-3 života.
7. Razgovor s Vodičem ili Višim Ja o savjetima za sadašnji život. Tu dobivamo dodatne informacije o bivšem i sadašnjem životu, te smjernice u vezi posla, zdravlja, emocionalnih odnosa itd. Komunikaciju s Vodičem osoba može nastaviti i samostalno, jer je to veza koja je prisutna cijeli život.
8. Emocionalno pročišćavanje. To je jedna vođena vizualizacija kojom se skidaju nakupine teških osjećaja. Sastoji se od plivanja s dupinima, kupanja u moru ili pod vodopadom, susreću se anđeli koji iscjeljuju auru i čakre osobe, te se na kraju povezuje sa unutarnjim izvorom energije, središtem duše i životnom svrhom. To je izuzetno važan dio regresije, kako bi se neutralizirale napetosti bivših života.
Postoje dvije tehnike regresije, hipnotička i nehipnotička. Nehipnotička regresija se radi u svjesnom stanju i nema negativnih efekata, niti je osoba tokom regresije u transu. Sve se odvija u potpuno svjesnom stanju i ne postoji nikakva opasnost ni tokom, kao ni nakon regresije. Za ovakvu vrstu vraćanja u prošle živote potrebni su vjera, opuštenost, tišina i prethodni razgovor s klijentom, kao i dobra obučenost osobe koja radi regresiju. Bitno je porazgovarati o razlogu zbog čega osoba želi da se vrati u neki od svojih bivših života, objašnjava ovaj poznati astrolog.
Kako ističe, tokom regresije se moraju postavljati veoma jasna i konkretna pitanja i nikako se ne smije sugerisati, jer je klijent veoma podložan sugestijama i uobraziljama.
-Mnogi problemi koje imamo mogu nastati i u najranijem djetinjstvu zbog raznih razloga, što psihologija veoma lijepo objašnjava. Ipak, postoje osobe koji baš iz prošlih života nose duboke traume i stresove zbog teških okolnosti koje su se urezale u njihovu podsvijest... To može biti iskustvo davljenja, nasilne smrti, velike tuge, gubitaka... Takva iskustva prenose se kao zapisi u astralnom tijelu, te osoba može da ima problema s klaustrofobijom, strahom od vode, vatre, oštrih predmeta... Ipak, nije neophodno da osoba ima problem kako bi radila regresiju. Može da je radi i iz znatiželje, ili da sebi dokaže da se smrću tijela život ne završava. Kako god, iskustvo koje se regresijom dobija je specifično, jer nakon takvog tretmana osoba sigurno mijenja svoj život, naravno, nabolje, kaže Petković.
Prema njegovim riječima, ako dublje posmatramo naše živote, primijetićemo čudne podudarnosti koje kao da ukazuju na nešto što dotad nijesmo razumjeli.
-Ako malo „vratimo film“ i prisjetimo se kako smo upoznali neke osobe, vidjećemo da nas je neka nevidljiva sila navodila upravo na te susrete u određenim periodima života. Možda je sasvim obična, neplanirana šetnja bila neophodno potrebna da bismo sreli i upoznali osobu s kojom ćemo ostati u kontaktu moguće i čitavog života. U svojoj astrološkoj praksi susretao sam se s velikim brojem ljudi koji su mi često govorili: “Da se nijesam udala za ovog čovjeka, život bi mi sigurno bio drugačiji...'', ''Da sam upisao fakultet koji sam želio, ko zna gdje bih sada bio?!'' i slično... Karma, odnosno prošli životi, veoma su bitni za razumijevanje ovakvih događaja, jer sve što nam se dešava u ovom životu samo je odraz naših osobina i svijesti iz nekog prethodnog, tvrdi Petković, dodajuću da je veoma interesantan primjer dvojice američkih predsjednika, Abrahama Linkolna i Džona F. Kenedija, koji su imali više nego slične sudbine, a koje su se u nekim detaljima gotovo nevjerovatno podudarale.
Abraham Linkoln je izabran za predsjednika 1860. godine, a Džon Kenedi 1960., dakle tačno u razmaku od sto godina i to baš šezdesete. Abraham Linkoln je izabran za kongres 1846. godine, a Kenedi sto godina kasnije, 1946. godine. Imena Lincoln i Kennedy imaju po sedam slova i obojica su bili borci za ljudska prava. I Linkolnova i Kenedijeva supruga su izgubile dijete dok su živjele u Bijeloj kući. Obojici predsjednika je pucano u glavu, a još je nevjerovatnije što su obojica ubijeni u petak. Linkolnova sekretarica se zvala Kenedi, a Kenedijeva - Linkoln. Predsjednici su bili južnjaci i obojicu su naslijedili južnjaci. Imena njihovih naslednika imala su po šest slova, a obojici je prezime bilo Johnson. Andrew Johnson je naslijedio Linkolna, a rođen je 1808., a Lyndon Johnson je nasledio Kenedija. Rođen je sto godina kasnije od Andrewa, 1908. godine.
Astrologija daje odgovore na sva pitanja za koja nemamo logične odgovore, jer ono što mi ne vidimo, vide zvijezde. Čak i bez položaja planeta se može uočiti mnogo naizgled slučajnih pokazatelja, zbog čega stičemo utisak kao da neko odozgo spaja, razdvaja i plete nevidljivu mrežu naših sudbina.
-Ipak, budite sigurni u jedno, kad puno pokazatelja govori o istoj stvari, onda nema sumnje da je upravo to moralo da se dogodi, baš na takav način.
Sedam dana prije ubistva, Linkoln je bio na odmoru u Monrou, Maryland, a Kenedi je sedam dana prije ubistva bio na odmoru sa Marilyn Monroe.
Čemu tolika podudarnost sudbina i nijesu li Linkoln i Kenedi, u stvari, jedna ista osoba, pita se on i nastavlja priču podsjećajući da su su obojica predsjednika ubijeni iz vatrenog oružja. Da li se stvarno radi o istoj osobi koja dvaput proživljava istu sudbinu?! Ubica predsjednika Linkolna, John Wilkes Booth, rođen je 1839. godine, a ubica Džona Kenedija, Lee Harvey Oswald, tačno sto godina kasnije, 1939. godine. Obojica su poznata po svoja tri imena, a zbir njihovih triju imena, u oba slučaja je petnaest. Zatim, Linkoln je umro u pozorištu “Kennedy”, a Kenedi - u automobilu marke “Lincoln”. Linkolnov ubica pokušao je da pobjegne iz pozorišta i bio je uhapšen u zgradi, a Kenedijev ubica je pokušao da pobjegne iz zgrade, a uhapšen je u pozorištu. I Oswald i Booth ubijeni su prije suđenja, priča naš sagovornik, naglašavajući da je smrt, naš vječni strah, neizbježna i zato je dobro upoznati se s njom. Pobjeći joj niko ne može, osim onih koji se prosvijetle i koji se više ne rađaju u materijalnom svijetu.
-Smisao reinkarnacije nije da se osoba konstantno rađa, već da kroz živote napreduje na lestvici evolucije i na kraju dostigne svoju vječnu duhovnu prirodu. Istina je i da se osoba zbog svojih loših aktivnosti može i degradirati i tako dobiti niže oblike života. Ovakvu kaznu dobijaju izuzetno grešne osobe, odnosno one koje nijesu poznavale kosmičke zakone uzroka i posledica... Oni koje su kršili prirodne zakone, bez obzira na to da li su ih poznavali ili ne, da li su u njih vjerovali ili ne, čeka iduće tijelo u kome će zbog svojih prošlih djela morati da ispaštaju. Prema vedskim spisima, postoji 8. 400. 000 oblika života koje osoba može dobti u skladu sa svojom karmom. Od toga ljudskim oblicima pripada samo 400.000, dok ostalih 8.000. 000 oblika pripada životinjama i biljakama. Prema tome, osoba u ovom životu može odlučiti da li će se roditi na zemlji, na paklenim ili rajskim planetama, ili se osloboditi rađanja na bilo kojem mjestu u materijalnom svetu, objašnjava ovaj astrolog.
Petković tvrdi da u sadašnjim životima neki od nas imaju sjećanja na prethodne, najčešće kroz san ili „slučajnim“ osjećajem već doživljenog.
-U snovima vidimo stvari koje nikad nijesmo doživjeli. Svi ti utisci, odnosno impresije, zapisani su u umu. Dovoljno je da ta sjećanja probudi nešto što nas na to može podsjetiti i, eto, čuvenog fenomena "deja vu"- već viđenog.
Nekad sanjamo mjesta u kojima nikada nijesmo bili, ili se desi da u neko mjesto odemo pa, iako smo tu prvi put, izgleda nam totalno poznato kao da smo u njemu živjeli. Postoje slučajevi djece od samo nekoliko godina, koja su tvrdila da su živjela u nekim mjestima i kompletno se sjećala prošlog života. Sa zapanjujućom tačnošću su opisivala kompletan izgled trgova, kuća i ulica. Mnogi se čak sjećaju kako su se zvali i izgledali, pa i mjesta na kom su bili sahranjeni. Roditelji obično misle da djeca fantaziraju, a ona se, zapravo, veoma često sjećaju prethodnih života i uzalud pokušavaju da objasne. Kako djeca stare i uče, nova znanja im izbacuju sjećanja o njihovim inkarnacijama, kaže Petković.
On naglašava da je nehipnotički oblik regresije potpuno bezopasan...
-Često mi ljudi postavljaju pitanje na koji način je moguće sjetiti se prošlih života i koliko je to opasno? Da li sjećanja koja budu došla kroz regresiju mogu biti kontraproduktivna i time kod osobi stvoriti još veću konfuziju?!
Ovaj oblik nehipnotičke regresije je potpuno bezopasan i dosad niko nikada nije imao probleme poslije nje. Najgora stvar koja se može desiti je da osoba ne može ući u regresiju, makar iz prvog pokušaja, tvrdi Petković.
..Pozdrav ekipi..
evo na zamolbu Vesne..postavljam ovaj post na temi REGRESIJE..
.Evo da ovaj topic iskoristim i u privatne svrhe..
..Ovo nema veze sa tehnikama ali ima sa životom..
Evo i sad dok ovo pišem..sve u meni ..na meni i oko mene...treperi..ushit..
već par sati se nalazim u centru nekog prekrasnog vrtloga..sreće..ljubavi..lakoće..osvještavanje bezželjnosti..sebi..onako intimno..osijećaj svepripadnosti koji graniči s extazom..osjećaj pripadanja tu i sad a istovremeno svugdje i zauvijek..osijećaj poštovanja..poniznosti..osijećaj kad ti zastane dah..jer vidiš da je prolistala..krhka breza..koja postoji..i ti svjedoćiš njenom postojanju..ti tako sitan..tako beznaćajan..ovdje i sada ..i utoneš u mir jer si se prožimaš sa majkom ( Zemljom )..i ocem ( Božanske Energije)..i zahvalan si na spoznaji
Okidač za ovo čarobno stanje je spoznaja koja je povezana sa Regresijom u jedan od navodno za moju podsvjest bitnijih prošlih života..te tumačenjem te Regresije od strane regresoterapeuta..
Ljutnjom i bijesom na samu sebe i sve oko mene jer ..kao da govorim Kineski..niko me ne razumije....osvještavanjem tog osjećaja.bijesa..nekog dugo pritajenog gnjeva..koji kao da je samo čekao..da eksplodira..i onda smirenje..bez eksplozije..pa da to je to..samo gledano iz materijaqlne perspektive regresoterapeuta...a da je shvatila emotivno..onako kako sam ja osiječala ..shvatila bi da su suze..koje su nemilice tekle..suze zahvalnosti..divljenja..poniznosti..znate kao one kako kažu..plaće od sreće..sad i razumijem taj osijećaj..
POČETAK
Draga prijateljica utvrđuje znanje iz nehipnotičke regresoterapije kod naše drage regresoterapeutkinje ( ne spomin jem joj ime jer ju nisam tražila dozvolu)...u okolici Zagreba.
Idem s njom da vidi u praksi kako se to radi..i pristajem na terapiju..iako to nije moj dio puta....možda ipak i je ..čim sam ovdje..
..Legla sam na Kauč.Skeptik..jer mislim da sam previše oprezna..nepovjerljiva..prema svom umu i prema tuđim umovima...i iskreno uvjerena da jedino stanje nesvjestice..narkoze..kome..dubokog sna..gdje se nakon seanse um NE sjeća tijela koje se glupira..dakle to je jedino stanje koje je po mom onako iskonski djevičanski čisto..bez eventualno nedaj bože utjecaja uma..ili želja..
počne ona opuštanje..to mi ide, ali krivi redosljed za moj UM..opet me je..e..nepovjerenje..prebrodim to..izdiscipliniram se..opustim ..
Nađem se na zelenoj livadi..i ne vidim ta "fucking ".vrata....( ja inače u stanu nemam vrata skoro nigdje..osim ulaza po sili zakona..kao mogučnost slobodne odluke koga ću propustiti u svoj životni prostor.. sve su prostorije povezanei spojene ujedno..sve je dostupno a imaš intimu)..ni kameni zid..( ne želim ograde u svom postojanju..a zidovi me asociraju na ograničavanje)..ali osjećam ..tamo u prolazu kroz drvo..neki put..i krenem ja tim putem..zanimljivo..
Terapeut: Šta vidite..kakve su boje..
..doživljaj se prekine..boja ljubičasta..ne vidim nikakav film..osjećaj nervoze jer me je prekinula..tišina..kad eto osjećaja mene ..u nekom prostoru..tipa špilja..bosonog sa zmazanim noktima na nogama..a stopala povelika..neki jadni drveni stolac..osjećala sam da na njemu nisam sjedila..nije mi trebao..
Gdje se nalazite? ...U špilji...
Koja je godina .362..odgovaram..a ujedno mi um pokušava šapnuti..daj kaj se glupiraš..i opet utonem u tišinu..i znam ..osječam da sam to ja..u nekoj izbljedjeloj smeđoj..halji..lagano pogrbljena od godina..183..( bubnula sam bez srama..um)...i vidim scenu koju ću pamtiti i osijećati zauvijek..izađem iz spilje..na proplanak..lijevo od mene bijelo sivi vuk..a iznad leti visoko..orao..ispred mene puca pogled preko brežuljaka prekrivenih krošnjama..osijećaj mira..pripadanja..primanje neograničene količine ljubavi..i pogled u lijevo..sunce se prelama po snježnom vrhu planine..od tog prizora i osjećaja poštovanja..poniznosti..sveobuhvatne pripadnosti ..spoznaje da iako si tolike godine bio sam..nikad nisi bio odvojen..osamljen..napušten..bio si svugdje i nigdje...taj osjećaj se ne može opisati..a suze teku u potocima niz lice..suze poštovanja i shvaćanja..olakšanja i sreće..
I što sad vidite..čaroliju prekine glas..suze presahle..šok..um se opet umješa..teško je objasniti..a glupo prepričavati..
i skliznem dalje do obale jezera..vidim svu ljepotu neba kako se ogleda u jezeru..kročim po pijesku..ostavljajuči tragove..i gledajući kako ih valovi odnose..brišu..i zahvalim se na svojoj bezznačajnosti i na časti koja mi je ukazana..namam želja..ali imam neispunjenih tuđih želja..uzimam neki smotuljak...kao kožna knjiga..i odlazim do sela u podnožju planine..položim spoznaju na prag crkve..i odem..izvan sela ..do jednog predivnog drveta..sjednem..naslonim se ..i prestanem postojati..jer sam ispunio svrhu..
Opet me trgne terapeutkinja..idemo do zadnjeg dana vašeg života..prošla sam ga..reče um..i kako se osijećate..da se možete ponovo roditi u tom životu što bi promijenili..
Osijećam se sjajno i nebi promjenio ništa..zar za ničim ne žalite..ne
baš za ničim.(.lagala sam jer mi je bilo glupo objašnjavati joj da jedino za ćime sam požalio bilo je što nisam naučio jezik drveća..a jezik životinja jesam.)...pa niste živjeli sa ljudima..niste imali porodicu..odnose..baš za ničim ne žalite..
I KAKO joj objasniti da nije u pravu..jer ja sam imao odnos sa svim živim i neživim..energetskim..ja sam tu živio život svjedočeći veličini sklada i međusobnog poštovanja i uvažavanja..prebogat život..i um to nije znao objasniti..taj osječaj ..pa je postao nervozan..i seansa je završila uz jako malo mojih rijeći i pojašnjenja terapeutkinje..
Kako sam ja ustvari jako osamljena mala djevojčica, koja misli da mora biti dobra da bi zaslužila ljubav..
Eto i DUHOVNI VODIČ mi je pustinjak sa pregrštom krijesnica koje veselo plešu oko nas....ustvari između redaka...nemožeš ti biti tako sretna kako misliš da jesi..evo..pustinjak..bježanje od životnih odgovornosti..i tako još neke primjedbe..ja slušam..gledam..i analiziram zašto mi je izazvala osijećaj bijesa--prema samoj sebi..i shvatim..Ona ne shvaća..Ja tamo gore nisam žalila za životom jer sam ga provela sama..nisu to bile suze samosažaljenja ..već suze radosnice ..i shvatih da ni ne trebam ništa objašnjavati..i tako nikakve analize ne mogu poništiti onu sliku i ono znanje..onaj osiječaj ..ljubav..poniznost tu veličinu svrhu i punoću ..života sa planinom..Mon Blan ( neznam kako se piše) ..a i nije važno..i taj trenutak kad odlučiš da odeš dalje..bez žaljenja..
Eto podijelila sam s vama jedan predivan događaj..osječaj koji se ni sad ne gubi..
Poštovanje i poniznost prema svemu stvorenom...
..Pusa..
.
..LJudsko srce nikad zadovoljno nije
( Stara narodna )
..I bolje da nije...
( 5.element )
Viđenje prošlosti-sadašnjosti-budućnosti i nije neka naročita stvar ,
skoro svako to ima bar jednom u životu,
neki i mnogo puta, znaci stalno je tu!
Pravi problem nailazi kad to treba svesno protumačiti, shvatiti, krenuti dalje,
broj pada gore nego geometrijska progresija, vilinski krug zahvata 99,99% ljudi,
ILUZIJA je moćna, ljudi vole svoje male slabosti.
Dug i težak je put jačanja duha do nivoa dovoljnog za takvu igru,
ali ako ne probaš nikad nećeš ni saznati........
[quote="jadranka"]Postoje dvije tehnike regresije, hipnotička i nehipnotička.
Nehipnotička regresija je potpuno bezopasna, i dosad niko nikada nije imao probleme poslije nje. Najgora stvar koja se može desiti je da osoba ne može ući u regresiju, makar iz prvog pokušaja, tvrdi Predrag Petković, naš najpoznatiji regresoterapeut.[/quote]
Evo link za nehipnotičku regresiju kod Predraga Petkovića :
gotovo u svim razgovorima, više manje neangažiranima, i sa ljudima koji se pomalo bave duhovnim disciplinama, kad se pomenu prošli životi ili godište '72, obavezno čujem opasku o tome kako je cijela generacija '72. godišta reinkarnacija generacije poginulih u WW II, mahom na Dan D...
Jel netko nešto zna o tome više ili je i ovo samo jedna površna opaska koja se proširila?
Reci ti nama Zvoncice, a ko ih je to terao da ginu po Normandiji?
Kazu da mnogi od njih nisu bas toliko lose ni prosli. Dok su bili u Engleskoj, pre iskrcavanja, americki vojnici, mahom crnci, zavodili su Engleskinje i kada su se njihovi muzevi vratili iz ratista sirom sveta, docekalo ih je na hiljade crncica.
Ja to već dulje vrijeme želim pitati ovdje ali nekako sam uvjek smetala s uma, jer bi pažnja otišla u drugom pravcu, no sad su me neki aktualni događaji gurnuli u temu...pa razmišljam...
Iz nekog neobjašnjivog razloga više no ostali facinirana sam WW II, pitanjem pobenavljenog Zla koje je zavelo milijune da ga prate vjerujući da je u pitanju dobro, i koje vjerujem još nije mrtvo, nego se podmuklo krije i tinja...
Posebno gutam sve upravo o Dan D-u i iskrcavanju Saveznika. Kad sam bila na jednom natjecanju, ostala sam na plaži (Omaha) sat vremena (još su tamo i ježevi poneki, kao memento) potpuno unezvjerena jer je bila zima, puhao je jak vjetar a jedan surfer je bez pardona šibao po valovima...a ja sam gledala u pijesak i pitala se gdje je sva ona krv...
Osim toga, rođena sam baš 4.6. a to je, kao što znamo, trebao biti dan pokreta Savezničkih trupa na kontinent, no Ike je odložio odlazak zbog nevremena, pa je konačno iskrcavanje krenulo 5.6.
Možda stvarno ima poveznica? A možda i nema...Čak i nije toliko bitno i da je ima, svejedno sam iz nekog razloga i dalje fascinirana temom.
E pa to što si Blizanac objašnjava puno toga...a ja sam k tome i famozna '72.
"generacija s greškom" kako nas zove jedan moj kolega i prijatelj...prije desetak godina me užasno nasmijavalo kad bi nam to priljepio (on je'54.) ali sad se više i ne smijem tako slatko.
Sad, na kavama, onako s nevjericom, se podsjetimo: "Se sjećaš kad nam je ..... rekao da smo generacija s greškom? "