MOJ UPEČATLJIVI DUHOVNI DOŽIVLJAJ

[matricaria]

Bravo matricaria
UGLEDALA SI[b] POTKU [/b]ZIVOTA...
Ona je rasprostrta svuda, ali su retki oni koji je vide...

TO JE POTKA SVEMIRA.[/quote]


Potka svemira? (A ja mislila zmajevo krilo - to je dodao glasic u mom umu)

Globalna energija, zar ne? zašto misliš da su retki oni koji je vide? I da li možeš reći još nešto o tome, ako ne davimo ovaj skup?

[TATA SINANA]

MISLIM DA SU RETKI, ZATO STO SI TI TEK TRECA OSOBA ZA KOJU ZNAM DA JE TO VIDELA...

Sto se tice same POTKE to je dosta komplikovano- mislim da ta fizika jos nije izmisljena.
CEKA NEKU NOVU INDIGO DECU.
Otprilike koliko sam mogao da je razumem, ona je neka vrsta ogromnog zivog bica sa obrascima i pravilima u rasporedu energija u samoj POTKI.
Npr. ako navedem ljusturu od Nautilusa -odnosno njegovu spiralu, ili oblik cveta,lista neki ce prepoznati -PRAVILO.
Postoji mnogo toga sto o NJOJ jos ne znamo...

Da li je vidi jos neko sa ovoga foruma???

[jasna]

Radi se o samom kosmičkom potencijalu, tzv. vibrantnoj, živoj mreži iz koje je moguće stvaranje i iz koje se i odvija stvaranje - izgleda kao mreža (bar u mojim viđenjima) i to je onaj fantastični potencijal u mirovanju, ali se radi o samoj matrici Svekolikog Života...

iz te matrice,mreže, potke kako god je nazvali ide između ostalog i materijalizacija oblika, misli, itd...Čini mi se da je još veći doživljaj OSJETITI JE nego samo vidjeti...

[Tazika]

matricaria ::


Ali deco moja, moja strast je radoznalost. Je li video neko zmajeve?

Uopšte se ne šalim. Ozbiljno pitam,

Nisam sve pročitala, ali evo da ti odgovrim: moj sin, koji će u decembru imati 6 (šest) godina, otkad je progovorio priča kako njemu, kada je sam u sobi, dolazi Tata Zmija da ga uči, da mu predaje Znanje. Nisam zapisivala (od šoka), ali mali je govorio da je Tata Zmija ogroman, da se čak mora smanjiti da mu stane u sobu. Ako tata ili ja dođemo, on se smanji toliko da se sakrije u igračku.
Ono što mi je mali pričao, to je baš bilo pravo znanje, onak biblijsko: da je Tata Zmija stariji od čovjeka, da je postojao i prije nego što je Bog napravio prvog čovjeka, i sve takve stvari...
Jednom mi je Mali rekao da je Tata Zmija opet bio kod njega, i da mu je pokazao svoj pravi oblik, i da se pred njime pretvorio u Zmaja. Kakav je bio taj zmaj, pitala sam ga. Bio je velik, ofucan i ružan, jako stari zmaj - rekao je mali. Isto se morao smanjiti da mu stane u sobu. Poslije mi je pokazao u SF dućanu jednu igračku zmaja, rekao je da je otprilike takav. Stari, ofucani zmaj, više plav nego zelen (ta igračka).
Poslije mu je Tata Zmija kazao da čak niti zmajski oblik nije njegov zadnji oblik.
Pukao mi je film kada sam našla malog da diše, onako: udah na lijevu, izdah na desnu nosnicu. Pitam ga šta radi, on kaže: Tata Zmija me je to naučio, i rekao mi da vježbam.
Odem na kompjuter, nađem neki forum onih koji se bave jogom i pitam ih kakvo je to disanje?
Oni mi odgovre: ko si početnik nemoj to vježbati, to je čak opasno, počni s nečim lakšim. I daju mi link - ej, smrzla sam se! KOBRINO DISANJE. Otvara treće oko da možeš imati komunikaciju sa zmijskim bićima.
Zbog selidbe i svačeg što nas je do tada odgovaralo, mali još nije bio kršten. Sada odlučih da ga moramo krstiti, ma što bude. I odveli ga, sve nas je zaustavljalo ali uspjeli smo. Mislila sam: ako tebe, Stari Zmaju, krštenje spriječi da dalje dolaziš malome, onda te ni ne trebam!!! (jer, moram priznati, voljela sam na neki način te zmajske priče)
I znate šta? NIJE MU VIŠE DOŠAO. Ne može!!! Neka bjesni, stari zmaj!
Ali prvo je mali zamrzio kumu, koju je prije obožavao, pa je par mjeseci kuhao, bio nešto uvređen, ljut, i jedne noći, u krevetu, pukao je, plakao i vikao da on nije želio da ga krstimo, da nam nije smio dozvoliti da ga odvedemo u crkvu na krštenje, da on to neće i sve tako... Neka bjesni stara zmija, baš me brige, do malog više ne može... sada se mali već smirio, samo ponekad promrmlja kako se ljuti na nas što smo ga krstili...

Eto, moj sin je vidio jednog Zmaja.

dal je još netko vidio zmaja? Na kojoj stranici piše?

[jasna]

Tarzika, sad trenutno imam jako malo vremena. Zato -ukratko: zmajevi su moji stari saputnici, i viđala sam ih godinama i s njima također komunicirala. Prije par godina, prestalo je...dali su mi što su trebali i mogli i otplovili...Moja kćer kojoj je sad 11 god. također je ne samo viđala već i komunicirala s njima, a vidjela je i scenu kada se još nije rodila i sa gornjih razina posmatrala mene dok sam bila jednom u meditaciji sa mojom grupom /trudna "do zuba"/ i vidjela je POTPUNO ISTU SCENU tokom te meditacije. Naime, pričala mi je svoje viđenje kao da je bila kraj mene a u toj grupnoj meditaciji kraj mene je stajao jedan manji zmajček (svjetlosive-srebrnaste boje) i radio nešto kolegi koji je sjedio do mene i meditirao. Ja joj to nikad nisam pričala, a ona kaže kako se odozgo smijala kad je vidjela šta je taj mali zmajček uradio mom kolegi (bila je inače komična situacija). Dakle, samo da te utješim da ti je sin normalan... :wink:
A što se tiče nepojavljivanja zmaja nakon krštenja, oprosti, ali mislim da to ništa nije imalo sa snagom i moći krštenja. Zmaj je očito poštovao vašu volju, volju roditelja...

Lijep pozdrav i idući put ću ti objasniti kao energetski čistim zemlju na temi o biopoljoprivredi.

[Dušan]

[quote="jasna"]
A što se tiče nepojavljivanja zmaja nakon krštenja, oprosti, ali mislim da to ništa nije imalo sa snagom i moći krštenja. Zmaj je očito poštovao vašu volju, volju roditelja...
[/quote]
:?:
Jesi li ti Jasna krštena ?
:?:

[Tazika]

Hvala, Jasna!!!
Samo mali zeleni zmajček koji radi psine nije usporediv sa Starim Zmajem iz Apokalipse: "...i onda je srušio Veliku Zmiju, Starog Zmaja u ponor na jedno vrijeme i još jedno vrijeme..." tako nekako ide. I sada ti bjesovi koji malog hvataju... plus što mu nitko i nikad nije pričao biblijske priče ni ikakve takve, bio je doma s nama prve 3 godine pa sam 100% sigurna da nije. Plus što nam Tata Zmija (tko bi drugi?) baš nije dozvoljavao da ga krstimo, a i sada smo se borili da dođemo do crkve. Nije baš da poštuje naše mišljenje, sve je pokušao da nas spriječi. Imam iskustva sa time, ja sam krštena kao odrasla, kad smo kretali netko nam je zaključao vrata od auta, pa kad je muž provalio nisu se dala zatvorit nego smo držali vrata u vožnji, pa me onesvijestio na pragu crkve, pa... da ne pričam, duga priča.
Ja zbilja nebih imala ništa protiv malog zmajčeka koji vama dolazi, naprotiv, ali ovo je jedna gadna zvijer.


[quote="talerman"]Da li, dakle, vi mislite da je i to sto mi mislimo da je zlo tu zbog naseg dobra?

Da li, dakle, mislite da su se i sve te sile za koje mi mislimo da su sile svetla i mraka urotile na nas da bi nam pomogle na putu prema Bogu?

Ja sam veoma jasno dosta puta vidjao demone. Po meni, oni su bili zlo, ponasali su se zlo i mislili su mi zlo, i planirali su mi zlo. A da li su oni iako zli bili tu da mi u necemu pomognu?

Molim vas ljudi,
Easy je postavio temu dobra i zla.

Ja sam cvrsto na stanovistu da dobro i zlo objektivno postoje.

Ne govorim, dakle, o materijalnim i ovozemaljskim manifestacijama zla (ratovi, bolestine, glad, katastrofe), vec govorim o onostranim aspektima zla kojima sam takodje video jasno to njihovo zlo lice.[/quote]

I ja.
Sve si dobro napisao. S time da sam ja došla o zaključka (koji uostalom piše i u mnogim knjgama) da Bog dozvoljava demonima da nas muče (s tim da imaju zabranu da nas ubiju, ali nas mogu natjerati na samoubojstvo) ZATO da bismo tražili Boga i našli Ga.
Jer da mene nisu mučili demoni, a jesu i viđala sam ih, nebih toliko tražila izlaz, i nebih (valjda) našla Boga. Ili ga nebih pronašla tako... snažno.

Bibličari su izračunali da je najveći broj obraćenja opisan u Novom Zavjetu bilo kroz egzorcizam.
Dakle ljudi koji su bili op/zapo-sjednuti i mučeni od demona kroz oslobođenje su našli Boga. Pa i oni koji su bili u dogovoru sa demonima, razni vračevi, oni koji su imali i moći od svojih demona, i oni su kroz egzorcizam našli Boga i obratili se - kada su vidjeli moć jaču od demonske, pravu silu i moć, Božju. To je iz N.Zavjeta, a ima i hrpe knjiga o drugim slučajevima, od života svetaca do današnjih masu knjiga koje su napisali obični ljudi, obraćenici, o svojem slučaju.


Vidim da na ovoj temi pola ljudi opisuje svoje doživljaje kada im se krevet tresao pod njima, a neki su i vidjeli ruke ili baš zla bića, demone.
I meni je bilo tako.
Jedne večeri su me napali demoni, imala sam 18 god., ležala sam na krevetu i bila sva paralizirana, a oni su uz režanje i buku ušli iz hodnika, jedan crni čovjekoliki praćen malim zvjerčicama. I taj crni mi je htio ući kroz plexus, a zvjerčice su galamile i grizle mi ruke i noge.
Uspjela sam se trznuti i pasti sa kreveta, i nije ih više bilo.
To mi se događalo godinama, nekoliko puta godišnje. Nitko mi nije znao reći što je to bilo, svi su nešto govorili da mi se "pričinjava".
Dok jednom nisam osjetila tu prisutnost kada smo imali goste, tj. nakon tuluma su neki ostali prespavati kod nas, njih trojica u mojoj sobi, na kaučima. Issmijavali su me jer sam im govorila da osjećam prisutnost i da će me noćas napasti. Molila sam ih da me probude ako budem čudna...
I kad je počelo, jedan me probudio, ali ne žustro kako sam mu rekla nego preblago, rekao mi da se smirim, prepustim... i kad sam se prepustila lice mu se istopilo i vidjela sam da je to Crni i da će sada zbilja ući u moj pleksus...
Tada su njih trojica poskakala uz psovke sa kauča, urlali su, palili svjetla, probudili cijelu kuću. Pod njima su se kauči odigli od poda jedno pola metra i tresli se, a tako i ostali namještaj u sobi. Tako da je moguće da se to dešavalo i pri prijašnjim, po mome sadašnjem znanju: demonskim napadima.

Imala sam svakakvih nadnaravnih (u stvari više podnaravnih) doživljaja. Kako rekoh, jedva su me provukli kroz krštenje. Tada nisam puno ni znala o crkvi, nego onako, vidjela sam 2 anđela visoka oko 3-4 metra kako paze dok se moj sin rađao, pa ajde da se sad krstim.
I kažem vam, sa sigurnošću: krštenje itekako ima bitno značenje na Nebesima!!!
Nakon krštenja nisam imala takvih doživljaja, a i moje čudne mučnine su bile slabije, i već za manje od godine dana, kada sam bila na misi koju je vodio jedan egzorcist iz Beograda, na polaganju ruku sam vidjela da imam "podstanara". Nas sa podstanarima je izdvojio, nas desetak, i zadržao nakon mise, i tada mi se desilo isto što je opisivano toliko puta u Novom Zavjetu: primila sam Duha Svetoga kroz, recimo ne baš egzorcizam, nego... pater nas je molio da to ne nazivamo egzorcizmom jer bi imao problema sa crkvom, svećenik mora imati pojedinačnu dozvolu od biskupa za svaki pojedinačni egz., nego da su to bile molitve otklinjanja (egz. je naredba demonu da izađe u ime crkve, a ovo je molitva, iako... no dobro, nije bio egzorcizam, nek mu bude)-al da malo je naređivao, to je, al nije mu baš naređivao da izađe nego više da odgovara na pitanja. Nije im naređivao u ime crkve, to stoji.
A Duh Sveti... ulazio je u mene kroz tjeme, kad mi je pater u molitvi polagao ruke nad glavu, i kako je Duh ulazio tako je podstanar bježao po mome tijelu... a ja, koja sam plakala od straha, počela sam se smijati i Boga slaviti... jer sam vidjela KOLIKO JE BOG JAČI OD ZLOG, koliko je moćniji... sada već 4 godine u meni nikada nije bilo ni trunke STRAHA... tko Boga poznaje, ne poznaje strah... nisam više ona ista, sve zlo je otpalo od mene... ponekad osjetim Duha kako ulazi, a slavim ga svaki dan... demona se uopće ne bojim, kad ih vidim (a vidim ih) otjeram ih s autoritetom kojeg nam je dao Isus - U IME ISUSOVO odlazi - i on cvileći utekne. Kako se u zadnje vrijeme neki demoni/zli entiteti služe također imenom Isus, treba dodati i u ime njegove KRVI: KRV ISUSOVU nitko ne može imitirati.
Hvala ti Isuse

i još ovo: izgubila sam otada sve svoje ispodnaravne moći, recimo prije sam znala nepoznatom čovjeku samo iznebuha kazati i njegovu prošlost i budućnost, ali kada sam kasnije izanalizirala samo sam ružne stvari vidjela, dakle to je bilo od demona - jer demoni vide samo svoje, a njihovo je zlo. Ni kreveti se ne dižu, ni karte se ne otvaraju tako da govore, ni ništa takvoga više nemam, hvala Bogu.
Zato mi se događaju NADnaravne stvari, recimo vidim da je netko mučen i, ako on to želi, promijenim to kao provodnik Sile Božje. Isto tako, ako je nešto zaključano (recimo nismo mogli prodati stan godinu dana, valjda neki duh nije dao) u molitvi zamolim Isusa da otključa, i otključano je taj čas (iduće jutro kupac nas je čekao pred vratima, od jučer u vrijeme moje molitve, i nije znao reći zašto godinu dana nije mogao shvatiti da mu je potreban baš naš stan) - ima toga još, ovo su primjeri. Živim u Bogu i zahvaljujem mu svaki dan.
Nad sinom nisam htjela raditi nikakva otklinjanja (ne ja, nego Duh mi nije došao da to uradim), ali Zmiju jesam prevarila: kako znam da nam demoni ne mogu čitati misli, govorila sam svima da ne idemo na krštenje, a u zadnji čas sam ga odvela.
moram ovo šire objasniti... nije Tata Zmija baš dobar... kad smo dogovoili krštenje, mali je tako prokašljao da ga ništa nije moglo smiriti. Kada sam rekla da danas definitivno neidemo na krštenje, jer da će mali pluća iskašljati, onda ga je taj kašalj većinom pustio. Ali 3 min. prije termina mi u auto i bris u crkvu, a sve govorimo naglas kako neidemo (imamo iskustva). A tamo, u crkvi - dijete je bilo zdravo i prepuno snage! Do ponoći je plesao, ludovao, takav izliv Duha je primio u sebe! ...i ostao čudesno potpuno zdrav, ni doktorici nije jasno kako je to prestalo.
pa sada recite tko je jači! (a tko bezazleno "poštuje tuđe mišljenje")

[jasna]

Tazika, zaista je bilo inspirirajuće čitati tvoje iskustvo. I da odmah razriješimo dilemu: mi definitivno ne govorimo o istim zmajevima. I još jedna definitivna stvar: ja ne posmatram krštenje kao najjaču silu putem koje se Duh spušta u nas..."spuštanje Duha" u čovjeka odnosno njegovo pro-duhovljenje dešava se jedino i isključivo vlastitim duhovnim radom na sebi i podizanjem Svijesti. Pogotovu ne smatram da pojedini popovi i svećenici imaju toliko pročišćenu ili naraslu Svijest da krštenjem postižu neke vrhunaravne rezultate. Čast izuzecima naravno, jer i među njima ima onih koji su se zaista i istinski posvetili Bogu i Duhu.

Stoga, u odgovor Dušanu: jesam, krštena sam hiljadu puta dosad. Ali ne od zemaljskog popa niti svećenika. I moje mišljenje o jačini zmajeva nije proizašlo iz nipodaštavanja bilo koje religije ili njihovih službenika, već iz osvještenosti o tome gdje prava snaga Duha leži i preko čega ili koga dolazi. (Naravno, ne mislim ovdje ni na zmajeve...) Posrednici za uspostavu kontakta sa Beskonačnim nisu nam potrebni.

Otklanjanje "podstanara" kako ih Tazika nazva jednom ciljanom egzorcističkom ili sličnom jakom molitvom mi je sasvim uredu, jer takva vrsta molitvi može biti izuzetno jaka i moćna, a što je najvažnije - postiže cilj. No, da me neki pop ili svećenik poveže i bude zaslužan za silazak Duha Svetog u mene - bože sačuvaj, nikad ni u kom vremenu i prostoru. Sve što sam do danas stekla i saznala, dobila sam isključivo vlastitim radom na sebi, a ne hodajući po crkvama ili drugim bogomoljama niti slušajući propovijedi. Mada, ne odričem da je mnogim ljudima baš to potrebno. I slažem se s njihovim izborom ako im to u početnom stadiju pomaže da krenu dalje. No, kad već pređeš određen dio puta, nema tog svećenika ni popa čije će ti krštenje pomoći da sve svoje muke odagnaš niti da se bolje i prisnije povežeš sa Duhom Svetim. Eto, to je moje mišljenje o svemu ovome.

Lijep pozdrav svima.

[TATA SINANA]

Slazem se u potpunosti sa Jasnom.

Da li neko od Hriscana uopste zna kako je sveti Jovan vrsio krstenje u reci Jordan?

E, pa to je izgledalo ovako:
Jovan je stajao u reci Jordan dubokoj oko 1 metar.
Do njega bi dosao jedan covek.
Jovan bi ga uhvatio za glavu -
zagnjurio mu glavu u vodu i cvrsto je drzao pod vodom.
Nakon izvesnog vremena coveku bi ponestalo daha i on bi zeleo da izroni, ali ga je Jovan i dalje neumoljivo drzao pod vodom.
Covek se bukvalno davio...
U trenutku kada bi covek krenuo ka drugim svetovima,
video"film " svoga zivota i kada bi srebrna nit bila nadomak pucanja,
Jovan koji je bio vidovit i sve to video bi ga u tom trenu vadio iz vode i covek bi uz jak udah vazduha-"udahnuo novi zivot"
Onda bi dolazio naredni covek ili zena...
Svi koji bi prosli ovakav proces krstenja ,bili bi jednom zauvek izmenjeni direktnom spoznajom drugih svetova i vise nikada ne bi bili isti.

Ako danas ima takvih svestenika negde u crkvi-
kod njih bi se valjalo krstiti...
Ali na zalost mislim da ih nema...
Jovan je ipak bio toliko ispred svih njih...

Za utehu Hriscanima, kojima i sam pripadam -
dva coveka su uspela da se u nebo vinu u "duginom telu", a pripadaju toj tradiciji- Prvi je bio Mojsije, a onda je to uradio i Isus...

[Tazika]

:D tako, kao Jovan, krste više nego sa simbolički malo vode kao kod nas, nisi znao? Samo neznam sad kako se zovu te kršćanske denominacije... protestatnti? Možda ne, ali po Amerikama i među domorocima raznih kontinenata baš tako krste, ako može urone ih pod more. Što se mene tiče, i ja sam krštenju pristupila kao neki Crnac kojeg su sad otkrili u Amazoni ili na nekom otoku u Tihom oceanu, toliko malo sam znala o kršćanstvu - baš ništa osim da postoje, jer sam odgojena u YU komunističko-materijalističkom duhu i okruženju. Ima takvih svećenika, jasno, progooglajte pa ćete ih naći.
Mislim da je krštenje jaka stvar ako mu pristupimo kao odrasli, svojom odlukom, i OTVORIMO SE Sili da uđe u nas. Opet, meni nakon krštenja ništa nije bilo jasno, nego tek nakon onoga drugog krštenja, koje se naziva "Krštenje u Duhu", ali ja bih ga preciznije nazvala Izljev Duha, tj. baš Ulazak Duha u mene, onak fizički. Jer to je bilo fizički i stvarno. Meni se to desilo nakon krštenja, vjerujem da se mnogima, ako dođu bez predrasuda i pred-pogrešnih-znanja desi i pri krštenju. Ili onak... "svidje se Bogu", kak veli Biblija.
Crkva kaže da osoba, ličnost svećenika nije toliko važna, ali ipak je važna kada se on treba dovoljkno očistiti da bude PROVODNIK Božje Sile.

Tu foru, da kršćanin u molitvi stavi ruke drugome iznad glave (nemora bit svećenik, uopće ne; to sam i ja radila drugima) je otkrila jedna grupica kršćana u SAD-u 1950.-tih, čitala sam knjižicu o tome. Studirali su Novi Zavjet i gruntali kak da postignu dolazak Duha kao na pedesetnici. I vidjeli su da PIŠE to "polaganje ruku". Pa su probali jedan na drugome ovak i onak, i najednom je proradilo, Duh je potekao iz ruku jednoga u tjeme drugoga. Nisu bili svećenici, nego grupica kršćana, mislim protestanata ali nije bitno. Kao i na pedesetnicu, istrčali su van govoreći u jezicima, liječeći i oslobađajući jedni druge, i to se proširilo cijelim svijetom - to PONOVO OTKRIVENO STARO ZNANJE.
Ja samo pričam o tome da šljaka/radi, funkcionira... Zakaj mi nebi netko drugi stavil ruke nad glavu, nije moja glava niš posebno vredna da mu nedam, a i tako kad Duh siđe u čoveka taj uvidi da smo svi mi jedno, da smo Božja djeca, da smo nekak urasli jedni u druge i da baš treba da je to tak da skupa Boga nađemo a ne svak za sebe.
"Kada se nađu dvojica ili trojica i zazovu me, ja ću doći" - kaj ni tak nekak Isus rekel, tak nam obečal?

Dajbože: ima ih više nego Mojsije i Isus koji su letjeli: a Ilija? a Ezekijel? -on je tak precizno opisal brod kojim su ga provozali da ga se može nacrtati. Ja sam Ezekijelov opis letjelice pročitala raznim tehničarima (krijući da čitam iz Biblije), i iako je opis na jeziku koji nije poznavao današnje tehničke izraze, dečki su mi nacrtali skoro istu letjelicu (poprilično glasnu i tandrkavu, da iskreno priznam, morala je lupetat ko 10 raštimanih helikoptera skupa)
..aha, veliš: u duginom telu... hm. Pogledaću opet, al onaj JHWH-ov brod je isto bio... tak...glasan, diman... pogledaću opet.

[matricaria]

Dobro veče, deco...

Ako se malo "združite" sa zmajevima, mislim, malo meditirate na temu - energije zmajeva (a to je moje malo iskustvo) - ali bolje da kažem ja sam osetila bezuslovnu, čistu, beskrajnu ljubav i sve se prebojilo intenzivno zeleno...uz golicavo otvaranje moje problematične srčane čakre.

Po Ljubišinim saznanjima, Zmajevi su bili najrazvijenija materijalna živa bića.

Dete koje ih viđa verovatno ima jako staro svetleće telo. I možda ima jajasto svetleće telo! To treba proveriti sa ljudima koji to mogu da vide; ja ne spadam u te; ne još uvek.

Prošle noći sam sve vreme sanjala razne vrste zmajeva, otprilike kao da se upoznajem sa raznim rasama ljudi ; večeras sam u kratkoj dremki sanjala zmaja koji se "ispiljuje" iz jajeta. Verovatno je za to kriv moj UM, nikako nisam pobegla od njega, obilje podataka vezano za zmajeve u zadnjih par dana, (Japan gledan sa satelita potpuno liči na zmaja); par "meditacija" na tu temu...Ne znam. Kada sam probala sama da meditiram vezano za energije zmajeva, momentalno mi se obara frekvenca i uspavam se za tren oka. A posle, rekla sam vam šta sanjam.

I dalje mislim da ih je moguće kontaktirati, jer budućnost i prošlost postoje istovremeno, samo na različitim frekvencama - potpuno sam usvojila to shvatanje. Ne dolazi od mene, a kao da je moje!

[Tazika]

matricaria, sad si me podsjetila na nešto što mi je sin rekao.
Ispitivao me, sa jedno 3 ili 4 godine, da li dinosaurusi i zmajevi postoje (nekako ih trpa u istu skupinu bića), kad je gledao o njima dokumentarac na TV-u, i nekako sam mu objasnila da su oni živjeli davno, davno prije, i da su živjeli milionima godina, a onda je bila vjerovatno neka nesreća (asteroid?) i izumrli su. Mi smo došli poslije.
- Ako su živjeli tako puno godina, i svaki je otišao na Nebo, onda njih ima jako, jaaako puno na Nebu. - kaže mali.
Stvarno, to je tada i meni prvi puta palo na pamet.

I onda mi, tako malo dijete, ozbiljno kaže: -Ali nas Bog nije stvorio tek NAKON zmajeva, mi smo jedno vrijeme živjeli zajedno sa zmajevima/dinosaurima.
-Otkud ti to?
-Tata Zmija mi je rekao, kaže on ozbiljno.
I sada, nedavno, po novinama i Internetu je pisalo kako su otkrili, prvi puta, zajednički trag homo sapiensa i dinosaura, prije se uvijek mislilo da je čovjek nastao debelo nakon izumrća prvih. Mali je došao do tog znanja prije znanstvenika i njihovog "slučajnog" otkrića.

Nekidan me pitao da li on može stvoriti nešto živo, oživiti neku stvar-dal se to može, i ja mu odgovorim da najpametniji ljudi na svijetu još nisu uspjeli napraviti nešto što bi živjelo (mislim da su neku napol bakteriju natjerali da živi, al to ne računam), samo iz živoga se može napraviti živo - iz biljke drugu biljku, iz životinje drugu. Nikad nijedan čovjek nije uspio stvoriti nešto živo.
On misli, misli, pa pobjedonosno uzvikne: -AHA! :idea: Može se! - a Pinokio?!

Ovo vam pišem zato da vam kažem da je on Pinokija izgovorio na sasvim, sasvim drugi način nego ono sa suživotom čovjeka i zmajeva, iz sasvim drugog područja sebe je to izvukao, neznam kak da vam pojasnim tu razliku... Zato sam u smijehu rekla: -Imaš pravo, sine, Ðepeto je stvorio Pinokija.

[matricaria]

verujem da su deca mnogo otvorenija za paranormalno, imaju čistije aure...
Tvoj mali je verovatno ekstrasens sa jako razvijenimsvetlećeim telom, to bi trebalo da proveiš!
Verovatno živite u velikom gradu u okruženju koje je povoljno za intelektualni razvoj - škole, fakulteti i sl.
Mislim da bi trebalo da beležiš razgovore sa sinom.

Deca nisu toliko pod vlašću UM-a; imaju čistiji kanal za informacije.

Meni je ćera pričala kako su u obdaništu išli sa vaspitačicom u crnu rupu.
To mi je ispričala dva dana nakon Ljubišinog seminara na kome je on opisivao svoje iskustvo sa crnom rupom. Naravno da dete ništa nije znalo o tome.
Znala sam samo ja.

[TATA SINANA]

Nekidan me pitao da li on može stvoriti nešto živo, oživiti neku stvar-dal se to može, i ja mu odgovorim da najpametniji ljudi na svijetu još nisu uspjeli napraviti nešto što bi živjelo (mislim da su neku napol bakteriju natjerali da živi, al to ne računam), samo iz živoga se može napraviti živo - iz biljke drugu biljku, iz životinje drugu. Nikad nijedan čovjek nije uspio stvoriti nešto živo.
On misli, misli, pa pobjedonosno uzvikne: -AHA! :idea: Može se! - a Pinokio?!

[b][color=indigo]Draga Tazika imas izuzetno dete...
Dobro ga cuvaj.
Evo jedne price za njega-ispricaj mu je molim te veceras pre spavanja...

Mnogi ljudi na svetu su se hvalili da znaju sta je to zivot i smrt, a jedan omaleni dedica je sve to slusao i uvek se grohotom smejao..
jednom prilikom kada su ga pitali zasto se toliko smeje na tako ozbiljna zivotna pitanja, --on im je odgovorio:
"Pa kako da se ne smejem kada vi nemate pojma o tome sto pricate..."
"A ti, ti kao da nesto znas ?" - rekose mu...

Tada on uzme jednog mrava, otkide mu glavu, svaku nogicu posebno i tako u delovima im ga pokaza...
"Eto-to je smrt..."-rece im
"Pa ?!?!?!?! "
A onda dedica nezno zagleda u razbacane ostatke tog istog mrava, i gle cuda - odjednom se delovi mrava polako pomerise, spojise se i mrav prohoda i ode svojim putem...
"E , a ovo vam je zivot..."

izgovori i udalji se polako od svih njih pevuseci neku svoju pesmicu...


Tako draga Tazika molim te da mu vise [u]NIKADA ne kazes da je nesto nemoguce[/u], vec mozda samo da ti ne znas ili nisi srela nikoga ko to znanje poseduje.

Ova prica je sto je najlepse potpuno istinita
i desila se Swami Rami u nekim bespucima Himalaja...

Dakle ljudi mogu da stvore zivot i to nebrojano mnogo formi, samo sto je na zalost mali broj pojedinaca trenutno ovlasten za to...(NE govorim o genetskim manipulacijama...)

Ako ste mozda culi za Brubanka, on je bio najveci Americki svetac,
covek kome je Yogananda posvetio svoju autobiografiju,
covek koji je molitvama menjao i stvarao nove biljke ???
Za godinu dana napravio je uz pomoc tih molitvi preko 100 biljaka koje nikada pre toga nisu postojale na ovoj nasoj planeti.
Jednu od njih svi siguran sam-vrlo dobro znate
NAKTARINA -breskva bez dlacica,
jer mu je jednom jedno dete reklo da ne voli da jede breskve sa dlacicama...

Tako draga Tazika, prenesi mu sve ovo molim te...
Mozda ga obraduje-i ne zatvaraj mu sa ne moze , nije moguce i neizvodivo je njegove svetove -MOLIM TE...
VEliki pozdrav svima....[/color][/b]

[Tazika]

Huh, imaš pravo, Dajbože... na teška pitanja mu i kažem da se još nezna ili da ja lično neznam, a kad ga baš nešto jako zanima ja mu kažem: pa otkrij ti!!! I dodam da se sve može ako se stvarno hoće. No ponekad i zaboravim... deca vole čvrstu, sigurnu okolinu, pa od moga "moglo bi biti ovo i ono" postao bi nesiguran...
Ali u ovim primerima ti hoću proturečiti:
starčić je živo stvorio - iz živoga... Bog je stvorio živog mrava, starčić ga je samo OPET OŽIVIO, i to samo zato jer poznaje Božju moć.
Brubank je nektarinu stvorio iz - ŽIVE breskve.
Znanstvenici su ti koji su "oživili" djelić bakterije, dakle s te strane - ništa.
A ovi drugi - živo stvore IZ ŽIVOG, makar ono privremeno bilo mrtvo, ali prije je već imalo Božji život u sebi.
Imala sam itekakvih problema sa sinom kada je umrla naša stara hrtica koja ga je odgajala. Ona nije mogla da ima štence, a silno je želela decu, tako da je Malog skroz posvojila. On je za njom i propuzao i prohodao, prva reč mu je bila "Tazi" a ne tata ili mama, stalno su bili skupa. Jednom smo ju molitvom izlečili kada su veterinari praktično digli ruke od nje ("Uspavajte ju, samo čudo bi ju moglo skrpati") - ep a dobro, rekoh ja, neka onda bude čudo. Jer Mali je bio još izvan verbalne komunikacije, imao je manje od 2 godine i trebalo mi je još 2 da mu kažem sve o Raju i anđelima.
...i Bog joj je dao još 2 godine života u apsolutno zdravom i predivnom telu, nitko nije mogao da veruje da je toliko stara, mislili su da lažem. Za to vreme sam ga pripremila na njen odlazak. Za 2 godine je otišla, u jednome danu, mali se oprostio s njom.
Ali se 2 godine nije mogao pomiriti s time da mu je Bog neće popraviti i dati natrag!!! Zamisli mog jada, dete mi noću izađe pred kuću i zove iz punoga glasa: "Tazi! Taaaziiii!!! Tu sam, dođi!"
da ne kažem da je razmišljao kako da umre pa da ju posjeti... užas. rekao je da će se sa biciklićem zabiti u betonski stup, izletiti iz tijela da bude sa Tazi, onda će Boga zamoliti da mu popravi tijelo pa će nam se vratiti. Opasno, jelda? Eto šta se dešava kada dete čuje da su neki umrli i da ih je Bog oživio/vratio u telo. Bojala sam se... i o struji je pričao u to vreme...
svašta sam radila... "Pa tu je Tazika, ali u duhovnom obliku, ti je ne vidiš jer oči nisu napravljene da vide takva bića"
Kada ga pitaju da gde je Tazika, on ozbiljno kaže da joj je tijelo bilo jako staro i da ga doktori nisu mogli popraviti, pa je izašla iz tijela i sada je njegov anđeo čuvar, i da će opet biti skupa kada i on umre. Dobro, bar mu se više ne žuri...

Tako da nije to lako, balansirati u razgovorima s takvim detetom (svakodnevni su) - a šta da radim kad on pita?

MATRICARIA:
da, velika mi je greška što nisam sve zapisivala... sada ju pomalo ispravljam...
I gde da proverim auru i takve stvari? Pri novcima (još) nismo... a i kod koga?
I ne živimo u gradu uopće, nego u totalno izoliranom seocetu od 4 raštrkana imanja (okolo livade pa šume pune divljih životinja) samo seljaci s kravama i svinjama u preostala 3... U vrtiću je sa selskom decom, ima tu i malo bullyinga jer je različit, sa tom svojom dugom anđeoskom zlatnom kosom koju neda šišati-ko da mu je za život važna, i ogromnim plavosivim očima... kad smo pred 3 godine prodali stan u Zagrebu i doselili ovamo, po brdima se pričalo da su doselili neki zagrepčani sa sinom koji izgleda kao anđeo, pa su ga dolazili gledati i govorili: stvarno, otkud vam anđeo? (jer mi nismo anđelasti, ne sliči na nas uopšte; ljudi čak sumnjaju u naše rodsiteljstvo)
...ali Baka je ostala u svom stanu u samom Centru Zagreba, a tamo smo bar 2 x tjedno, Mali ide kod logopeda (zbog R i CZS-ČŽŠ), u knjižnicu na kreativnu radionicu (on radi samo zmajeve i zimje) a po novom i na gimnastiku. Tak da grada ima kolko hoće... a i Slobodeee - nismo ga više mogli držati u stanu na 5. katu, iz kože bi iskočio da nije dobio svoj vrt, svoju zemlju, svoje dvorište koje se prelijeva u šumu.... izludeo bi u stanu. Sad hoće da Baka svoj kockasti stan zameni za neki trokutasti, sa tornjićem za njega, i znate šta? Hoće!!!
Točno tako: Baka je rekla da hoće, našla je kupca za svoj stan, i otprve uređeni potkrovni stan, a sada daje oglas za drugi "sa tornjićem i nečim zgodnim". Hoće svoj stan zameniti za 2 manja, da 1 dade malome. Čudo je u tome da ona do pred 10 dana nije ništa za njega davala, baš ko da je uvređena, ono: nedam ništa i točka, a sada najednom - TAKVA PROMENA... samo Bogu hvala za tu Promenu!!!

oprostite što toliko pišem o svom detetu, znam kako su majke većinom dosadne kad pričaju o svojoj deci: baš jako. Ako sam zagnjavila nek admini izbrišu, ne da se neću uvrediti nego sve mislim da ovo izbrišem da ne zauzimam prostor... glasajte dal ostaje il je dosadno...