[quote="anđela"][quote="vera072"]Veži se, uživaj u svakom trenu, ali ne gradi na osećanju kule i gradove.....[/quote]
A kako misliš da treba da se veže a da ne gradi na osećaju....to nema ni malo smisla...pa valjda se upravo vežeš osećanjima(za bilo šta)...nema smisla nikakvog Vera...[/quote]
Kada govorim o vezama i vezanosti, posmatrajuci ljude videla sam veliku potrebu da onoga koga vole ili smatraju za prijatelja prisvajaju, to je prva zamka, zatim zapocinju da planiraju buducnost to je druga. Tako pocinje da se nize opterecenje koje raste i na kraju dolazi do bekstva. Pojavi se sa osecanjima odmah ocekivanje i to je brzi kraj i sva lepota trenutka padne pred ocekivanjima i razocarenju kaoja ona daju.
A trebalo bi bito ovako. Kada ti se neko dopada, posvetis mu paznju, bavis se njime da ga upoznas do tancine. Dok se bavis njime iskra koja vas je spojila, prerasce u ljubav. Onda nema ocekivanja jer poznajes osobu sa kojom si, onda nema razocarenja jer ne umisljas nesto drudo. Kada upoznajes nekoga i prihvatis ga takvog kakav je onda odnos moze da traje ceo zivot. Usput svojim delima mozes mnogo toga da promenis bez ucene i prisile. Dakle na osecanjima ne gradi kule i gradove vec ih gradi da bi izazvao odecanja.
Ne moze covek na stazi da se bavi tako mundanim stvarima kao sto je rusenenje mostova iza kojih je vec prosao. On ide dalje, neko drugi vec rusi te mostove umesto njega.
Ti mostovi padaju svakog momenta kada covek na stazi napravi pomak u podizanju svoje svesti.
Ja svakodnevno dozivljavam da sve manje ljudi mogu da me prate.
Mnogo prijatelja je ostalo iza mosta koji je pao.
Ranije mi je to tesko padalo.
I sada mi to ponekad tesko pada.
Ja radim sve sto mogu da tog zaostalog prijatelja prevedem preko mosta i poteram ga da koraca dalje zajedno sa mnom,
ali kada ne ide, ne ide.
To je jednostavno tako.
Cini mi se da je to kosmicki zakon.
Sa one strane mosta kojim koracamo, nalaze se bica koja nam utiru put prema Bogu.
Bas tako kako mi pokusavamo da navedemo nase prijatelje da sa nama prolaze te mostove.
Tale, to je tako, Duhovni put je put samotnjaka. Mnogo ljudi se srece, voli, ali ostaju u proslosti, Svih se secam i sve ih jednako volim ali vise nisu sa mnom, imam zelju da ih vidim ali ne i da se na staro vratim. Pravi duh uvek ide napred ka visem.
[quote="talerman"]Ja radim sve sto mogu da tog zaostalog prijatelja prevedem preko mosta i poteram ga da koraca dalje zajedno sa mnom,
ali kada ne ide, ne ide.
To je jednostavno tako. [/quote]
Ovo sam često radila, nekako je lakše ići u društvu nego sam.
Moja najbolja drugarica je vezano za ovo sanjala sledeći san:
Plivale smo rekom, a ja sam nju nosila na ledjima. Pored reke je šetao neki čovek koji je rekao: "Zašto je nosiš na ledjima, ako svaka pliva za sebe mnogo brže ćete stići."
Ona je to shvatila tako da ja i treba da je nosim na ledjima.
Ja sam shatila da ne treba, mada mi je bilo mnogo žao, volela sam to da radim.
To sa prijateljima je normalna stvar.
Kada sam 1989 postao makrobioticar i otisao da zivim u prirodi na samo 76 km od Beograda, zeleo sam da odrzim te veze, ali se ispostavilo za vecinu tadasnjih prijatelja da im je bilo "tesko " da me posete na tom rastojanju (iako meni u medjuvremenu nije)i da prihvate promene koje su mi se neprestano desavale...
Svi su polako pootpadali, a novi su se pojavljivali niotkuda.
Od tada se vise ne vezujem za ljude, nego ih samo volim i druzim se sa njima.
Trenutno imamo fenomenalnu ekipu, gde ne znas ko je bolji (ili ludji) od koga... Svi su prirodnjaci i visoko evoluirane duse-pa nemamo skoro nikakvih problema u komunikaciji i energetskim razmenama...
Usput je nas 38 kupilo kombi-pa se vozamo do mile volje jeftino gde god zamislimo.
Naravno svi smo slobodnjaci-tako da imamo vremena koliko god hocemo...
Evo i kombija- da i vi bar kroz sliku u njemu uzivate...
A kada si ti u stanju ljubavi i bliskosti - izlivaš je na sve strane i postaješ magnet.
Ali magnet koji je promenio pol - stari prijatelji - iako ih voliš, iako te vole - ne mogu više da te prate.
Njihov zadatak u tvom životu, kao i tvoj u njihovom se završio.
[quote="DAJBOG"]Perunika je dobila ime po Slovenskom bogu Perunu.
A kada neko dobije ime po tako mocnom bogu,
mora da ima isto tako mocna svojstva...
To sto smo mi na njih zaboravili je nasa greska..
Ako znas nesto jos o njima, slobodno prosledi,,,,
Jedva svi cekamo...
:lol:[/quote]
za sada ovoliko: u narodnoj medicini koriste se vinogradarske perunike (Iris gaermanica, Iris florentina, Iris pallida) i to njihov osušeni i oguljeni rizom. Barska - divlja - perunika Iris pseudocorus je i otrovna, ali se takođe koristi i za lečenje. ( Čega? Padaju mi na pamet maligne bolesti - u iste svrhe se koristi i divlja ciklama, koja je jako otrovna). Pa ako nemaš brzi net, mogu da ti to iščačkam, moj prijatelj botaničar obećao mi je literaturu, ali ni on nema brzi net, pa će mi stići knjige. U srednjoj školi sam bila biološki smer, pa sa biljkama mogu poprilično da se snađem, a nekoliko vrsta i poznajem....taman toliko da se ne otrujem! Zanima li te još?