VIKTOR SCHAUBERGER
Život u učenju iz prirode

Tamo gde gde je svremena nauka videla mrtvu stvar i mehanizme Viktor Schauberger je video inteligenciju prirode i živa bića .
Dok su naučnici vodu smatrali hemijskim jedinjenjem , on ju je smatrao živom Svešću.Do suštine vode nije se moglo doci posmatranjem atoma od kojih se sastoji ,njena se priroda otkrivala unutar vecih sastava koje je ,prema Viktorovom shvatanju ,animirala ,bivajuci nalik krvi organizma kojeg znamo kao Zemlja.
Njegov put bio je put intuitivne spoznaje funkcionisanja celine.
S obzirom na to da je Schauberger bio čovek sa sposobnošću pronicanja duboke magije prirode kroz proučavanja vode ,možda je izraz koji ga najbolje opisuje upravo onaj po kome je i postao slavan:
" ČAROBNJAK VODE "
Zaista je bio potreban čarobnjak da bismo shvatili šta ta obična ,svakodnevna voda ,materija koje oko nas ima u gotovo neograničenim količinama ,uistinu jeste.
"Oduvek me privlacila šuma. Satima sam mogao sjedeti i gledati vodu kako protječe ,a da se ne zasitim i posustanem...
Postupnosam poceo igru s tajnim silama vode ,predajuci svoju svesnost i prepuštajuci vodi da na neko vreme ovlada njome .Malo ,pomalo ,ta je igra prerasla u vrlo ozbiljan izazov jer sam shvatio da je moguce odvojiti svoju svesnost od tela i predati je vodi.Kada se moja svesnost najzad vratila ,najdublje skrivena duša vode cesto mi je otkrivala najposebnije stvari.Primenjujuci tu viziju zavezavezu očiju ,naposletku sam razvio ,vezu s tajnovitom Prirodom čiju sam bit postupno učio opažati i razumevati".
Buduci da je bio lugar ,deo Viktorovog posla je bio i dovlačenje drveta sa planine To se obično radilo na saonicama s
upregnutim parom volova,uz veliki rizik i za vozače i životinje ,koji je imao vrlo često kobne posledice .Način da balvane transportuje vodenim putem ,preko izgrađenih kanala ,smatrao je boljim ,bržim i bezbednijim.I tako počinje njegovo neverovatno istraživanje vode .
Znao je kako je njegov otac prevozio tone bukovih stabala vodom na velike udaljenosti .Secao se očevog objašnjenja da nocu i naročito za vreme mesečine voda postaje svežija i žustrija te tako s lakoćom nosi teške trupce .Napravio je improvizovanu branu i ustavna vrata te u nju nabacao raspršene klade .Iduceg jutra plutale su bez teškoće potokom ,ali čim su se sunčevi zraci probili do vode ,drvo je potonulo.Kloneći se dnevnog svetla ,Viktor je uspeo da gotovo celu pošiljku ,osim nekoliko jogunastih "utopljenika "zaostalih u dubokom jazu ,spusti u dolinu. Ovakav nacin prevoza bio je sprečen jer se smatralo da se na ovaj način uništava korito potoka a i što se smatralo da teže klade bukve i bora neće plutati.
Viktor je navršio 24 godina kada je izbio Prvi svetski rat,u kome je i on ucestvovao.Nakon rata zaposlio se kod princa A.Lipea gde je preuzeo brigu o 21000 hektara gotovo nedirnutih šuma u Gornjoj Austriji.Bio je najbolji lugar i cuvar u tom lovistu.
Nije bio zaneseni skolarac ,skolovao se za državnog lugara.
Nastavlja se ....