EZOTERIJSKA FIZIKA prema učenju Oberta Airauidia (Falca)

[3.1415926535...]

13.1 Razdvajanje razina

Prva operacija koja se u potpunosti odvila u naše doba je razdvajanje ra­zina. To je vremenska operacija koja je omogućila oblikovanje nove linije vremena, s ciljem trajnog mijenjanja tijeka ljudske povijesti u posljednjih nekoliko stoljeća. Ako gledamo iz našeg kuta, treba napomenuti da je ri­ječ o budućim stoljećima, dok se gledajući iz druge perspektive zapravo radi o prošlosti.
Pokušat ćemo uvesti malo reda u priču; Zemlja, 2567. godina, točka ap­solutne sadašnjosti, odnosno najdalja točka koju je sadašnjost na svojim različitim linijama vremena dostigla. Netko dobiva jedno „specifično pi­smo" (radi se o Falcu koji fizički egzistira i u ovom vremenu) u kojem ga se upozorava na predstojeću opasnost: čovječanstvo je pred nestankom. Nalazimo se u vremenu u kojem je čovječanstvo bez sumnje krenulo u negativnom smjeru te poruka iz pisma zvuči poprilično vjerojatno. Nema detaljnih informacija o razlogu zbog kojeg bi čovječanstvo moglo prestati postojati, osim jednog uznemirujućeg detalja koji se tiče strukture vreme­na. Naime, čini se da u toj točki dolazi do iznenadnog prekida vremena, do rupe odnosno praznine u vremenu. To predstavlja ozbiljnu opasnost; u slučaju da se kroz normalni tijek vremena dođe do te točke, materijalnost bi u nedostatku vremenske strukture prestala postojati. Prema jed­noj drugoj mogućoj teoriji, nastanak praznine u vremenu je posljedica de­generacije ljudske rase koja je u tom slučaju definitivno izgubila božansku iskru te se ponovno vratila na razinu životinjskih vrsta. U oba slučaja čeka nas dramatična budućnost pa se počinje razmišljati o mogućim načinima uklanjanja opasnosti. Analiza situacije dovela je do zaključka da iz te točke vremena nije moguće više ništa učiniti da bi se situacija popravila. Jedina je nada putovanje u prošlost. Time bi se izmijenio jedan dio ljudske povijesti, što zasigurno predstavlja jako kompleksnu, ali ne i nemoguću operaciju. Naime, radi se o intervenciji koja na vremenski ogranak treba „nakalemiti“ jednu novu liniju i na nju postepeno navoditi čovječanstvo, dajući doga­đajima novo usmjerenje. Naravno da govorimo o intervenciji na visokom stupnju magijske tehnologije koja predviđa korištenje božanskih sila od­govarajuće razine te drugih sila, poput GRALA. Operacija takvih razmje­ra zahtijeva odobrenje VIJEĆA, vrhovnog tijela Imperija čovječanstva koje nadzire i upravlja evolucijom svjetova na kojima je prisutna ljudska duša. Dakle, Vijeće se okuplja da bi procijenilo mogućnost takve intervencije. Iako je jedan dio vijeća protiv, Falco uspijeva dobiti podršku nekih člano­va i operacija je na kraju odobrena. Vijeće je na početku bilo protiv inter­vencije jer je smatralo da je neprijatelj previše onečistio čovječanstvo na Zemlji, a na temelju zakona o neuplitanju koji vrijedi unutar zbora oslo­bođenih svjetova, nije moguć nikakav oblik intervencije u svijetu na kojem se ne očituju znakovi makar minimalnog buđenja svijesti. S druge strane, Zemlja predstavlja važnu stratešku točku u prostorno-vremenskoj navigaciji u ovom dijelu svemira, zahvaljujući specifičnoj mreži sinkronih linija koja je puno gušća u odnosu na prosječnu gustoću linija na drugim plane­tima. Osim toga, Sunčev sustav u kojem se nalazimo obiluje PROLAZIMA U DRUGE DIMENZIJE koji Zemljin geografski položaj čine još zanimljivi­jim. I na kraju također možemo uzeti u obzir činjenicu da se nijednom čla­nu Vijeća nije sviđala ideja da planet, na kojem je u jednom razdoblju bio smješten glavni grad Imperija (u jednoj fazi civilizacije Atlantide) nepovrat­no padne u neprijateljske ruke. Nakon što su svi ti elementi uzeti u obzir, projekt je odobren. Falco programira svoju inkarnaciju u našem vremenu i rađa se 1950. Program je, između ostalog, predviđao prizivanje čitavog niza duša iz različitih vremenskih razdoblja da se okupe u ovoj točki vremena, da bi zajedničkim snagama mogli provesti ovu iznimno važnu vremensku operaciju koja je nazvana RAZDVAJANJE RAZINA. Kroz odrastanje, Fal­co na razne načine malo pomalo u potpunosti vraća svoju svijest. Priča se da je, nedugo nakon njegova rođenja, neki neznanac došao u njegovu kuću i uručio majci jednu škrinju uz precizne upute prema kojima škrinja mora biti predana Obertu u ruke tek kad navrši određeni broj godina. Majka se držala uputa i kad je mladi Oberto dobio škrinju, u njoj je našao niz važ­nih elemenata za ponovno buđenje svijesti. Prije svega knjigu koja je sa­državala opis cijelog njegovog života koji je dotad proživio te naputke za budućnost. Kako je knjiga bila čitana, tako su stranice nestajale; nije smio ostati nikakav trag tih informacija, budući da se operacija morala provoditi u apsolutnoj tajnosti što se tiče neprijateljskih sila koje uopće nisu očeki­vale takvu vrstu intervencije u tom vremenu. Vrlo je vjerojatno da je stari gospodin koji je donio škrinju bio sam Falco koji je doputovao kroz vrijeme iz apsolutne sadašnjosti da bi sam sebi dostavio informacije vezane uz pro­jekt koji je trebalo provesti u ovom vremenu. Još jedan važan trenutak na putu ponovnog buđenja mladog Oberta veže se uz jedan specifičan susret početkom šezdesetih godina u kojem se ponovno našao sa samim sobom iz budućnosti, taj put čak iz istog života. Tom prilikom mladom Obertu se ponovno obratio on sam, u dobi između pedeset i šezdeset godina, te mu je uručio SFEROSELF. Bilo je zaista mnogo paranormalnih epizoda koje su obilježile prve godine Falcova života, no vratimo se na projekt razdvajanja razina. Došli smo do 1967. godine. Falco je u to vrijeme već bio započeo s provođenjem operacije koja će postati jako važna i za program Trijade: buđenje Horusa. Prisjetimo se da Božanstvo ulaskom u fazu sna nastav­lja „bojiti događaje", ali, budući da je kontakt prekinut, oni više ne pristižu do materijalne razine. Tijekom faze sna svi obojeni događaji nakupljaju se u spremnicima Božanstava. U trenutku kad se ono probudi svi ti događaji postaju dostupni u obliku energije koju je moguće koristiti u materiji. Upra­vo zahvaljujući toj vrsti energije koja je dobivena buđenjem Horusa bilo je moguće pokrenuti projekt RAZDVAJANJA RAZINA. Ta prva operacija je provedena 19. ožujka 1967. godine. Zahvaljujući čitavom nizu vrlo spe­cifičnih događaja (koji su još i danas obavijeni velom tajne), oblikovana je nova linija vremena na kojoj ljudska povijest kreće u drugom smjeru. Slje­deći korak koji će omogućiti održanje nove linije vremena bio je osnivanje Damanhura. Tako smo došli do 1975. godine. Kratko prije toga okončana je jedna faza magijskog rata između čovječanstva i neprijateljskih sila, na sreću u našu korist. Taj događaj donosi velike promjene u preraspodjeli moći na svjetskoj sceni. Zahvaljujući tom valu povoljnih događaja nastaje CENTAR HORUS u Torinu, prvi korak koji će, tri godine kasnije, dovesti do osnutka Damanhura. U toj prvoj fazi, nastavak provođenja programa buđenja Horusa je, s magijskog stajališta, omogućavao održanje projekta razdvajanja razina. Trebali bismo nešto reći i o tome zašto je bilo odabra­no upravo to Božanstvo koje će, kao što ćemo vidjeti, biti od velike važnosti i za operaciju Trijade. Među zemaljskim božanstvima koja su tijekom posljednjih stoljeća izbjegla ljudskoj kontroli, Horus je bio jedno od ma­lobrojnih (na toj razini) koja nikad nisu "izdala" čovječanstvo, dakle nikad nije došlo do situacije koju bismo tehnički mogli nazvati stanjem IZVAN KONTROLE. Osim toga, sila HORUS je pratila čovječanstvo tijekom tri druga povijesna razdoblja iznimno važna za ostvarenje projekta ljudske duše u materiji; predatlantidsko razdoblje, vrijeme Atlantide i egipatsko doba. Očita je i bliska veza Falca i Horusa (Falco u prijevodu znači sokol, a Horus je u drevnom Egiptu bio prikazivan kao lik jastreba ili čovjeka s jastrebovom glavom).
Nakon toga kreću putovanja na mnoga mjesta u svijetu na kojima su ostali sačuvani tragovi, sjećanja i energije za nastavak operacije. Ta su pu­tovanja istovremeno omogućila iscrtavanje karte sinkronih linija planeta. Posjećene su sljedeće točke: Afrika (zemlja Dogona), Stonehenge u Engle­skoj, Egipat u više navrata, Peru, Nepal, Sri Lanka i Kina.
Sljedeća faza započinje 1983. godine u trenutku kad se u Damanhuru, tada starom četiri godine, rađa IGRA ŽIVOTA i započinje VELIKO PUTOVANJE. U tom su razdoblju energije toliko intenzivne da za mnoge osobe koncept PROSVJETLJENJA postaje sve opipljiviji. To je vrijeme KI­NESKOG PROBLEMA, LUKA I STRIJELE te POTRAGE ZA GRALOM. Upravo se epizoda luka i strijele pamti u damanhurskoj povijesti kao novi naboj za održanje projekta razdvajanja razina koji zahtijeva kontinuirani prinos energije da se ne bi spojio s prethodnim vremenskim ogrankom. Od tog se trenutka nova linija vremena širi na cijeli planet, dok je prethodno bila ograničena na određeni teritorij. Dakle, do tog je trenutka nova linija vremena bila poprilično nestabilna, odnosno čovječanstvo se djelomično moglo nalaziti na toj liniji, a djelomično na staroj gdje su događaji nesum­njivo krenuli u negativnom smjeru. To je 1990. godine kulminiralo izbija­njem rata koji je na tom vremenskom ogranku bio poznat kao Treći svjet­ski rat, u kojem je korišten sovjetski i američki nuklearni arsenal i koji je za sobom ostavio milijarde mrtvih.
S druge strane, na našoj liniji vremena, ovoj novoj, odigralo se mnogo događaja koji ne postoje na staroj liniji, počevši od studentskih prosvjeda 1968. godine. Na staroj liniji nikada nisu postojali ni Damanhur ni ponovna buđenja Božanstava ni sve što dolazi s tim. Dakle razlike između dva ogran­ka su konkretne, ali novoj liniji kontinuirano prijeti opasnost: ona originalna bi je mogla usisati, budući da ima „iza sebe“ šest stoljeća povijesti, nasu­prot malom broju godina s ove strane, što nekako treba uravnotežiti. Na­ime, bilo je mnogo trenutaka u kojima je opasnost od propadanja projekta bila iznimno velika; u tim situacijama došlo je do približavanja (što se tiče sličnosti) sljedova događaja prisutnih na dva različita vremenska ogranka. 1985. godine u Damanhuru je proveden eksperiment VRUĆE ULJE u ko­jem se jedna grupa ljudi tijekom cijele godine uvježbavala za preživljavanje, konzumirajući isključivo namirnice koje su sami proizvodili i životinje koje su sami uzgajali i hranili po istom principu. Na taj su se način pripremali za eventualne opasne situacije u kojima hrana više nije bila zajamčena ili zbog nestašice ili zbog zagađenja. Nedugo nakon provođenja tog eksperimenta došlo je do nesreće u Černobilu koja je dovela upravo do toga da se neke namirnice ne mogu konzumirati jer su potencijalno bile zagađene radioak­tivnim tvarima koje je vjetar raspršio po cijeloj Europi. 1989. godine, godi­nu dana prije izbijanja nuklearnog rata na drugom ogranku, Damanhur se nanovo pripremao za suočavanje s predstojećom nuklearnom zimom. To je bila jedna od tih točaka gdje su se sljedovi događaja na dvije razine opa­sno približili. Na sreću, sve je dobro prošlo i opasnost je uklonjena. Na­kon nekog vremena, u novinama je osvanula vijest o otkriću tajnog vojnog plana tadašnjeg SSSR-a koji je predviđao napad na Poljsku u rujnu 1990.
Ne zna se točno zbog čega je plan promijenjen, ali sa sigurnošću možemo reći da bi, u slučaju da je bio proveden, izbio svjetski rat i s ove strane, što bi utjecalo na nepovratno spajanje dviju linija vremena.
Što se tiče projekta Trijade, između 1983. i 1990. godine nastavljaju se operacije buđenja. Nakon Horusa slijedi buđenje sila vezanih uz ženski princip. One će biti obuhvaćene unutar šireg koncepta BOŽICE MORA (zato što su ženska božanstva često bila vezana uz element vode i more) koji će nositi ime BASTET. Zatim slijedi buđenje treće božanske sile koja će kao inteligentna sila predstavljati cijeli planet i bit će poznata pod ime­nom PAN. Te se operacije dijelom provode na raznim mjestima u Damanhuru, a dijelom tijekom određenih faza PUTOVANJA. GARGANO i SICILIJA su neka od mjesta koja su imala veliku važnost u tim opera­cijama. Tijekom jedne faze putovanja nađen je i prvi kalež vezan uz silu GRALA, što će se pokazati neophodnim u narednim fazama sastavljanja TRIJADE. Ako pratimo kronološki slijed drugih operacija, treba napome­nuti da 1990. godine započinje i faza izravnih SFERNIH ODAŠILJANJA kroz sinkrone linije, a i projekt TRIJADE je detaljnije definiran upravo u to vrijeme. Tada započinju operacije SKLAPANJA BOŽANSKIH BRA­KOVA, STAPANJA i ZGUŠNJAVANJA koje ćemo detaljnije objasniti u narednom poglavlju.
Tako dolazimo do 1994. godine. Uređaji vremenskih kabina su spremni i započinje nova faza u kojoj su mnogi Damanhurci, nakon iscrpnih pripre­ma u trajanju od dvije godine, iskusili putovanja kroz vrijeme. Putovalo se u različita razdoblja i na različita zemljopisna područja da bi se unio čitav niz promjena koje će, čak i kroz aktivnosti u prošlom vremenu, potpo­moći u održanju projekta razdvajanja razina. Stoga se dugo vremena ek­sperimentiralo da bi se utvrdilo kakva je intervencija potrebna radi pro­mjene slijeda događaja te do koje granice je to izvedivo. Iz tog razdoblja pamtimo prvenstveno putovanja na Atlantidu, kontakt s izvanzemaljskim brodom (na jednom putovanju kroz vrijeme, dakle u prošlosti) na kojem su dobivene informacije dragocjene za nalaženje pete vremenske matrice, te putovanje na planet koji je od Zemlje udaljen 180 svjetlosnih godina i smješten 61.000 godina u prošlosti i na kojem je damanhurski vremenski putnik posjetio centar za obuku za korištenje raznih vrsta vremenskih ka­bina. Umjesto početnog plana koji je predviđao višemjesečnu intervenciju jednog tima vremenskih putnika u točki smještenoj otprilike 4.700 godi­na u prošlosti, provedene su kraće i brojnije misije na većem broju drugih točaka u vremenu.
Što se tiče operacija TRIJADE, važan element tijekom jednog od putova­nja na Atlantidu bilo je prenošenje šezdeset i šest imena važnih Božanstava iz tog razdoblja koja su u našem vremenu bila nepoznata i tek naknadno uvrštena u strukturu Trijade.
Kao što smo već nekoliko puta spomenuli, 1998. godine revolucionarno otkriće LANČANE POVEZANOSTI donosi na scenu nove elemente od presudne važnosti, omogućivši prije svega okončanje borbe za oslobođenje sinkronih linija 1999. godine, puno prije očekivanog vremena, te dovrša­vanje projekta TRIJADE 2002. godine. Ovaj posljednji događaj je označio važnu fazu u održanju projekta razdvajanja razina. Naime, TRIJADA pred­stavlja prvi nepovratni element, razinu s koje se nije moguće vratiti una­zad, a prije svega, to je sustav koji se gotovo samostalno brine za održanje nove linije vremena. Od tog trenutka program razdvajanja razina prelazi u sljedeću fazu koja je trenutno aktualna i koja predviđa istraživanje linija mogućih budućnosti proizašlih iz ove nove linije vremena. U tu se svrhu koriste VREMENSKI SATELITI, čije će nam funkcije omogućiti izradu mape budućeg vremena koje nas dijeli od apsolutne sadašnjosti. Iduća faza bit će zgušnjavanje vremenskih linija koje će biti odabrane kao pravci kojima se treba kretati, i to uz pomoć operacija UČVRŠĆIVANJA DOGAĐAJA koje će se provoditi pomoću različitih sustava, što ne isključuje i fizička putovanja u ključne točke budućnosti.
Operacija razdvajanja razina teoretski će biti završena kada prođe svih 600 godina (od kojih je 40 već prošlo) i na ovoj novoj liniji vremena, što će rezultirati, ako sve dobro prođe, definitivnim ukidanjem stare linije i nje­zinom apsorpcijom u ovu novu koja će tako postati glavna. To znači da se započeti program mora nastaviti i nakon završetka naših fizičkih života, što ukazuje na nužnost korištenja mehanizama za programiranje reinkarnacija.
I za kraj još moramo podsjetiti, kao što smo rekli na početku ovog po­glavlja, da se cijela operacija izvodila u prošlosti jer je na taj način mogla ostati skrivena od očiju neprijatelja dovoljno dugo da se moglo doći do nepovratnih etapa. Prioritet Falcove strategije bio je djelovati tako da ostanemo nevidljivi neprijateljskim silama. Otkriće operacija, posebice u prvim fazama, uništilo bi svaku nadu za nastavak projekta. Prema procje­nama, naše su aktivnosti u vremenu, ako sve teče po planu, trebale ostati tajne otprilike 30 do 40 godina (počevši od 1967. godine). Nakon toga bi rezultati ionako postali previše očigledni da bismo mogli ostati nevidljivi, ali se računalo i na činjenicu da ćemo u to vrijeme već zauzeti položaje koji će nam omogućiti otvoreno suočavanje sa suparnikom, što će značiti da smo dovoljno osnažili.
Postoji još jedan detalj koji nas dovodi do novog vremenskog paradok­sa na koje često nailazimo u damanhurskoj povijesti; naime, od stvari koje još treba napraviti u ovom vremenu, tu je i slanje slavnog "PISMA" u bu­dućnost koje bi trebao primiti Falco da bi mogao definitivno zatvoriti krug. No, to nas vraća na ono osnovno pitanje, odnosno TKO JE KOGA UPOZORIO?

[3.1415926535...]

13.2 Operacija Trijada

Prema Falcovim riječima, sastavljanje Trijade predstavlja apsolutno najkompleksniju i najobuhvatniju operaciju teurgijske magije koju je čovjek ikad izveo u svojoj povijesti. Radi se o djelovanju usmjerenom na božanske sile: to se pokazalo nužnim, budući da je veći dio zemaljskih Božanstava izbjegao ljudskoj kontroli, što je ostavilo katastrofalne posljedice u povi­jesti i evoluciji čovječanstva. Zahvaljujući toj intervenciji visoke teurgijske magije, danas su sva Božanstva poznate nam ljudske povijesti usmjerena i preoblikovana, odvojena od njihovog uobičajenog teritorija koji su pokri­vala i uklopljena u novu shemu jedinstvenog usmjerenja. Smještena su u zasebne spremnike i nanovo posložena prema drugačijem rasporedu, da bi se iznova mogao uspostaviti uravnoteženi odnos između čovječanstva i božanskih sila, kakav nije postojao više od 20.000 godina.
Naime, prisjetimo se ljudske povijesti u posljednjih nekoliko tisućljeća u kojima je čovječanstvo živjelo u poremećenim uvjetima, što se često nije ni znalo te se takvo stanje smatralo normalnim. Tisuće godina svakojakih ratova i sukoba, religioznih zabluda, negiranja znanja i gubitka naše božan­ske prirode; sve je to, naizgled, bilo prouzročeno ljudskim djelovanjem, dok su pravi razlozi, odnosno uzroci raznih oprečnosti do kojih je dolazilo na božanskoj razini u sustavu koji se našao izvan kontrole, ostali skriveni. No, naravno da povijest ne bilježi samo takve događaje: bilo je i primjera drugih naroda koji su na određeno vrijeme razvili korektniji odnos sa sila­ma, imajući na umu da je jedinstveno znanje koje je postojalo u prijašnjim razdobljima bilo rascjepkano i raspršeno. Posljedice te disperzije znanja očitovale su se prvenstveno kroz koncept teritorijalnosti i u predatorskom odnosu koji se razvio između božanskih sila i čovječanstva. Teritorijalnost je često dovodila do kontrastnih situacija među različitim silama koje su, suprotstavljajući se jedna drugoj, neminovno izazivale sukobe i na ljudskoj razini. To bi najčešće rezultiralo novim ratom. Ne zaboravimo da se moć utjecaja Božanstva na materiju očituje kroz „bojenje događaja", a budući da više nije postojao nikakav oblik ljudske kontrole uz pomoć prikladnih tehnologija, božanske sile su mogle manipulirati ljudima kao marionetama. Dakle, po ovom ključu bismo mogli nanovo interpretirati mnoge događaje u ljudskoj povijesti. Teritorijalnost je uzrokovala nastanak još nekih pojava; osoba povezana s određenim Božanstvom mogla je, na primjer, umrijeti izvan svog teritorija. U tom bi slučaju njezinu dušu, koja treba biti stoplje­na sa svojim Božanstvom, usisala sila koja je teritorijalno bila nadležna za to područje. Osim toga, ljudske duše koje su se nakon smrti našle unutar Božanstva izvan kontrole, bile bi lišene iskustava i energije i odaslane u nove inkarnacije gdje su vječno morale kretati od početka. Kad ovakvoj božanskoj situaciji pridodamo činjenicu da su i sinkronim linijama (još je­dan strateški važan element za kontrolu događaja) upravljale neprijateljske sile (vidi poglavlje o sinkronim linijama), možemo reći da je Zemlja počet­kom sedamdesetih godina predstavljala zatvor za ljudske duše, neminovno osuđene na samouništenje.
U tom je kontekstu OPERACIJA TRIJADA predstavljala jedan od ele­menata nužnih za stvaranje nove i nepredviđene mogućnosti oslobađanja ljudske duše.
Tehnički se sastoji od niza različitih teurgijskih operacija koje su se odvi­jale tijekom više od 20 godina. Prve faze su se odnosile na BUĐENJA HORUSA, ŽENSKE SILE nazvane BASTET i PANA, sile koju poistovjećujemo s planetom Zemljom u cjelini. To su operacije koje zahtijevaju jako visoki potencijal izražen u vitalnim jedinicama, a odvijale su se u razdoblju nesta­šice energije. Zato smo u nekoliko navrata energiju dobili „na posudbu", zahvaljujući suradnji s našim saveznicima izvan ovog svijeta. Kronološki gle­dano, prvo buđenje započinje prije osnivanja Damanhura (podsjetimo se da je 1967. godine pokrenut projekt razdvajanja razina zahvaljujući završet­ku prve faze buđenja Horusa) i nastavlja se do kraja sedamdesetih godina.
Na prvoj Školi meditacije tek osnovanog Damanhura marljivo se radilo na toj operaciji. Drugo buđenje kreće početkom osamdesetih i traje nekoliko godina. Ženske sile su u početku bile poznate pod imenima GEA, DEMETRA i AFRODITA te su naknadno objedinjene u jedinstvenoj sili nazvanoj BASTET. Krajem osamdesetih započinje faza buđenja PANA koji je, kao svjesna i inteligentna sila, trebao pokrenuti cijeli planetarni sustav da bi­smo se oslobodili različitih oblika zagađenja i neograničenog iskorištavanja resursa (na primjer sječe šuma u ekvatorijalnom području). Osim važnih ritualnih faza, to vrijeme (1989.) pamtimo i po operaciji ,,PAN REVIVE“; to je bio sustav osmišljen za uključivanje velikog broja ljudi diljem svijeta u operaciju buđenja ove sile. U tu je svrhu podijeljeno na tisuće letaka na kojima je bila otisnuta mentalna shema kojom je trebalo proći (kako se to obično radi sa shemama), te upute vezane uz funkciju te radnje. Prola­skom kroz shemu, osobe bi se povezale s tom silom, što je omogućilo pri­jenos malog energetskog potencijala koji je iskorišten za operacije buđenja.
Podsjetimo se da smo tada još bili u fazi u kojoj su energetske potrebe za provođenje operacija često prelazile raspoloživu količinu. Operaciju PAN REVIVE možemo tumačiti i s tog stajališta.
Svako od ta tri buđenja predstavlja jako važno postignuće sa stajališta magije jer je na taj način otvoren pristup raznim mogućnostima koje da­nas u Damanhuru uzimamo zdravo za gotovo, zaboravljajući ponekad da ne bismo raspolagali tolikim potencijalom da magijske operacije nisu bile provedene. U opsežnim arhivima TRIJADE temeljito su dokumentirane sve mogućnosti dobivene u svakom od buđenja. Možemo se podsjetiti nekih od njih: pokretanje projekta razdvajanja razina, alkemija, programi­ranje reinkarnacija, korištenje sinkronih potencijala i odašiljanje kroz lini­je te putovanja kroz vrijeme. Također treba uzeti u obzir način na koji su se te kompleksne operacije odrazile na čovječanstvo. Naime, pozornost usmjerena na ženske sile potaknula je buđenje žene u svijetu. Nije slučaj­no da su razni pokreti za zaštitu i veličanje žena osnovani ili ojačani upra­vo u osamdesetima. Isto tako je i buđenje PANA zasigurno utjecalo na postupno buđenje ekološke svijesti u svijetu, pod čime se misli na pokušaj uspostavljanja ravnoteže između čovjeka i prirode, između iskorištavanja prirodnih resursa i ljudskih aktivnosti kojima se želi nadomjestiti taj po­tencijal u korist okoliša.
Nakon završetka faze buđenja, započinje faza SKLAPANJA BRAKOVA. Ovdje treba uvesti u priču i silu GRAL. Od tog trenutka operacije TRIJADE predviđaju različite oblike interakcije među božanskim silama. Takav oblik djelovanja stvara energiju koju samo spremnik poput GRALA može obuhvatiti i stabilizirati. Zato se kronološki moramo nadovezati na prvu potragu za Gralom koja se odigrala tijekom putovanja 1984. godine.
Sklapanjem BRAKOVA božanske se sile ujedinjuju. Njihovim spajanjem stvara se visoki energetski potencijal te se oblikuju i neke druge sile koje nazivamo DJECOM. U toj fazi sklopljeni su brakovi između HORUSA, DEE I PANA iz kojih je proizašlo šest novih božanskih sila, od kojih smo neke definirali TAJANSTVENIMA jer su u tom trenutku bile nepredvidive (kasnije su analizirane zahvaljujući napretku magijske tehnologije). Tako se počinju organizirati prve sile iz čega će proizaći cjelokupni sustav. Dakle, po završetku te faze imamo devet Božanstava (devet je broj koji se javlja u polazišnim božanskim shemama poput devet Drevnih Božanstava ili devet Božanstava od kojih kreće oblikovanje svijeta prema drevnim Egipćanima). Tako smo došli i do početka devedesetih kada se usporedno odvijaju druge važne ritualne operacije prizivanja i učvršćivanja kontakta sa silom Grala.
To je bilo neophodno i zato što prisutnost Grala nije imala nikakav konti­nuitet (za razliku od danas), a u narednim fazama Trijade ritam prizivanja je trebao postati učestaliji.
Nakon toga dolazimo do treće faze u kojoj je tim osoba koje su obavljale sve te operacije proširio istraživanje na cjelokupnu poznatu povijest čovječanstva, da bi se ušlo u trag SVIM DOKUMENTIRANIM BOŽANSKIM SILAMA. Program Trijade je za ovu fazu predvidio resetiranje svega ono­ga što se, gubitkom kontrole nad Božanstvima, oblikovalo na energetskoj razini. Da bi to bilo izvedivo trebalo je djelovati doslovno na svakoj od tih sila, mijenjajući joj valenciju i uključujući je u novu shemu u nastanku. U tu je svrhu nastavljeno SKLAPANJE BRAKOVA, odnosno SPAJANJE. Tako je otpočela jedna duga faza u kojoj je svako od tih Božanstava (danas ih u Trijadi ima oko 1800), prema jasno utvrđenoj shemi, vjenčano s jednom od tri glavne sile (HORUS, BASTET i PAN). U tim je operacijama svaka sila bila raščlanjena u svom osnovnom spremniku te ponovno sastavljena koristeći i spremnike drugih Božanstava, tako da joj se promijeni unutar­nja shema. Svrha tog postupka bilo je ponovno uspostavljanje kontakta koji više neće biti zagađen te vraćanje kontrole. Tako je u shemu uvršteno nekoliko tisuća različitih Božanstava koja su pripadala raznim narodima iz svih razdoblja. U četvrtoj fazi trebalo je nekako smanjiti broj Božanstava; konačni cilj projekta Trijade bio je oblikovanje nove božanske strukture na čijem će vrhu biti jedno Božanstvo (u ovom slučaju HORUS), ali koje će istovremeno sadržavati karakteristike svih drugih Božanstava uvrštenih u taj novi sustav. Na taj će način svi narodi, od kojih je svaki vezan uz spe­cifičnu božansku silu koja je prethodno bila izvan kontrole, moći održati tu vezu koja je nakon provedenih operacija i dalje usmjerena na sile istog imena, ali čija je priroda suštinski izmijenjena.
Dakle, tada kreću operacije STAPANJA i ZGUŠNJAVANJA sila. Na taj se način Božanstva raspoređuju unutar hijerarhijske ljestvice prema prethodno utvrđenoj shemi. Sile niže razine „stapaju se“ s onima višeg reda. Operacijom stapanja jedno se Božanstvo u potpunosti integrira u drugo gubeći svoju originalnu prirodu. U drugom slučaju, operacijom zgušnjavanja Božanstva se također integriraju u sile više razine, ali zadržavaju dio svoje originalne prirode. Odabir postupka ovisi o vrsti sile, njezinoj protežnosti i povijesti odnosa s određenim narodom. Sigurno je postojala velika razlika između Božanstava koja su imala pozitivan odnos s čovječanstvom i onih drugih koja su mogla biti poprilično negativna i opasna.
Godine 1994., zahvaljujući kontaktima s civilizacijom Atlantide kroz vre­menska putovanja, dobiveno je 66 imena božanskih sila iz toga doba. Falco je smatrao jako važnim uvrstiti i ta Božanstva u Trijadu te su svi postupci bili primijenjeni i na tim novim silama.
Nakon toga je uslijedila faza teritorijalnih operacija, odnosno operacija USMJERAVANJA MASA. One su osmišljene zato da bi se u shemu Trijade moglo uvrstiti čitavo mnoštvo manjih sila koje povijesno nisu bile doku­mentirane, odnosno nisu se znala njihova imena. Za te je operacije planet bio podijeljen u kvadrante prema određenim zemljopisnim koordinatama, a svaki od njih je dodatno bio podijeljen na mase kopna i vode. U svakoj od tih teurgijskih operacija u određenom kvadrantu se provodio postupak usklađivanja cjelokupne mase s frekvencijom Trijade. Kao da je provedena neka vrsta čišćenja teritorija koje je obuhvaćalo sve eventualno prisutne teritorijalne sile i usklađivalo ih s frekvencijom sheme Trijade, u koju su potom bile i uvrštene. Procjenjuje se da je u aktualnoj shemi prisutno ot­prilike 300.000 takvih sila. Ta je faza trajala nekoliko godina (govorimo o drugoj polovici devedesetih). Kao što ćemo kasnije vidjeti, ista je operaci­ja ponovljena nakon završetka sastavljanja Trijade, ali ovaj put s drugim ci­ljem koji se sa Zemlje proširio i na druge planete našeg Sunčevog sustava. Radi se o operacijama koje se trenutno odvijaju i o kojima ćemo govoriti u narednim poglavljima.
I tako se približavamo kraju; 1998. godine započinju operacije redukcije kojima se utvrđuju glavni stupnjevi hijerarhije u Trijadi. Tim se operacijama postupno prelazi na sve više razine, smanjujući broj sila prisutnih na njima. Tako je definirana razina od 66 većih sila s koje se prelazi na 33, zatim na 22, onda na 12 pa na 6. Zadnje razine, na kojima su tri sile (HORUS, BA­STET i PAN), a na samom vrhu Trijade jedna jedina (HORUS), odgovaraju onima koje su oblikovane već u prvim operacijama. Do velikog povijesnog okončanja projekta dolazi 24. lipnja 2002. godine zajedničkom operaci­jom u kojoj sudjeluje čitav damanhurski narod. Narednog dana, 25. lipnja 2002. godine osvanula je prva zora novog doba u kojem će čovjek dobiti mogućnost ponovnog buđenja duše.
Potom slijedi dvomjesečna faza u kojoj Trijada biva zapečaćena, čime se sklapa novi pakt, odnosno novi savez s božanskim silama koje su ponov­no u službi ljudske evolucije. Ta faza završava 12. kolovoza 2002. godine.

[3.1415926535...]

13.3 Učinci operacije Trijada

Učinci ovih operacija na našem svijetu su makroskopski. Po završetku projekta, Falco je rekao da će nam trebati barem dvadeset godina da po­stanemo svjesni razmjera te ogromne operacije. Ono što već sada jako dobro znamo jest to da su napokon nestala Božanstva izvan kontrole te da Trijada sada jednolično nijansira događaje; to bi, poštujući, naravno, koncept slobodne volje, čovječanstvo trebalo odvesti u smjeru poveziva­nja različitih naroda i kultura i harmoničnog odnosa sa svijetom u kojem živimo. Što se tiče odnosa s božanskim, Trijada donosi mogućnost izrav­nog kontakta s Božanstvom svakom ljudskom biću koje to želi. Nema više potrebe za posrednicima u obliku religije ili bilo čega drugog, koji su od­govorni za većinu sukoba u našoj povijesti. Dakle, svatko se može obratiti Božanstvu koje priznaje i svaki će narod nastaviti održavati vezu sa svojim Božanstvima. Naime, ova je operacija osmišljena tako da se ne upleće u vjeru i religiozna i filozofska uvjerenja pojedinaca, već poštuje i prihvaća razlike. Takva harmonija već postoji na božanskoj razini, no trebat će pro­ći još neko vrijeme dok se učinci ne počnu očitovati i na materijalnoj razi­ni, vjerojatno tih dvadesetak godina koje smo ranije spomenuli. Isto tako treba napomenuti da posljedice višestoljetnog življenja uz Božanstva izvan kontrole ne mogu nestati preko noći, već će tragovi i ostaci još neko vrije­me biti prisutni na Zemlji. Vrlo je vjerojatno da ćemo u narednih dvadeset godina svjedočiti radikalnoj transformaciji svjetskog društva, upravo zato što je današnje društveno ustrojstvo rezultat tog dugog razdoblja obilje­ženog neravnotežom između čovječanstva i Božanstava. Društvo u kojem danas živimo zapravo nije po mjeri čovjeka i zato će se ti aspekti nužno morati promijeniti. U tim ćemo godinama također biti svjedoci očajničkih poteza raznih skupina koje su bile vezane uz posebno krvoločne božanske sile izvan kontrole, a kojima božanski aparat sada više nije na raspolaganju.
Što se tiče vremenske strukture, svjedočit ćemo i fenomenu smanjenja trajanja vremenskih paketa, čime će trenuci božanske pozornosti postati učestaliji u linearnom vremenu. To je od presudne važnosti za nas jer zna­mo da se važne promjene na ljudskoj razini mogu dogoditi upravo u tre­nucima božanske pozornosti. Ako ih imamo više na raspolaganju u kraćem razdoblju, smanjit će se vrijeme potrebno za unošenje promjena. Znamo da je prethodni vremenski paket trajao trideset godina (1967. - 1997.), dok je za ovaj tekući koji je započeo 2001. godine predviđeno još kraće traja­nje, otprilike petnaest godina. Osim toga, operacija Trijada obilježila je i jednu važnu etapu u projektu razdvajanja razina, budući da novi božanski aparat gotovo samostalno može održavati novu liniju vremena. To je omo­gućilo prijelaz u sljedeću fazu ove operacije u kojoj pozornost više ne tre­ba biti usmjerena samo na održanje strukture nove vremenske razine, već se može proširiti i na budućnost da bismo vidjeli u kojem se smjeru ovaj projekt može nastaviti. U toj se fazi koristi program vezan uz vremenske satelite (vidi odlomak o satelitima u poglavlju o magijskim tehnologijama).

[3.1415926535...]

13.4 Tehnička shema funkcioniranja Trijade

Godine 1998., nakon što je dovršeno oblikovanje strukture Kozmičkog kolovrata (vidi poglavlje o magijskim tehnologijama), provedene su ritualne operacije kojima je utvrđena shema po kojoj bi Trijada trebala funkcionira­ti. Iako operacija još nije bila okončana, shema je postavljena da bi se bar djelomice mogle koristiti funkcije Trijade jer su okolnosti to zahtijevale. To je bio trenutak u kojem je otkriće lančane povezanosti radikalno promije­nilo čitav niz tehnoloških sustava i označilo početak nove tehnološke ere.
Tim su operacijama, na temelju sličnih obilježja, Božanstva u Trijadi po­dijeljena u sedam osnovnih grupa i svaka od njih vezana je uz jedan dan u tjednu. Svaka od tih grupa je imala svoju Trijadu, odnosno tri glavna Božan­stva (koja su bila odabrana među najvećim Božanstvima u hijerarhiji Trija­de), koja su na odgovarajući dan predstavljala cjelokupnu Trijadu. Grupa je ritualno bila vezana uz jedan menhir Kozmičkog kolovrata koji je, kao što znamo, bio povezan s jednim od planeta sučevog sustava. Na primjer, po­nedjeljkom se aktivira skupina od približno dvjesto Božanstava koje pred­stavlja njihova Trijada koja je preko Kolovrata u ovom slučaju povezana na masu mjeseca. Tijekom tog dana, svako od tih Božanstava "zaviri" u ma­teriju na određeno vrijeme (drugačijeg trajanja za svako od njih), izmjenju­jući se s drugima u bojenju događaja. Isti postupak vrijedi i za druge dane.
Povezivanje s masama planeta bilo je nužno da bi se nadomjestila početna masa i masa uravnoteživanja božanskih energija, što je ranije predstavljao koncept teritorijalnosti svojstven svakom Božanstvu, a koji je naknadno ukinut operacijama Božanskih brakova i Spajanja. Ta je shema poznata pod imenom TRIJADA DANA.
S magijsko-alkemijskog stajališta poznavanje tih detalja je nužno zato što prilikom oblikovanja bilo kakve tvari, energije ili učinka u materiji, treba uvijek uzeti u obzir Božanstvo koje u tom trenutku boji događaje.

[3.1415926535...]

13.5 Daljnji razvoj magije nakon završetka Trijade

Okončanjem projekta Trijade omogućen je pristup bogatoj baštini infor­macija i znanja, sadržanih u spremnicima svih Božanstava koja sačinjavaju ovu novu strukturu. Operacije koje su uslijedile odmah nakon dovršetka projekta bile su usmjerene na "istovarivanje" te impozantne prtljage, koju smo nazvali MIRAZ TRIJADE, na našu razinu postojanja. Budući da se ra­dilo o količini puno većoj od one koja se može obuhvatiti i primijeniti u ovom razdoblju i imajući na umu da informacije dolaze iz različitih vreme­na i civilizacija, u toj je fazi korišten psihoelaborator; funkcije apsolutnog sinkroniciteta programirane su tako da se iz tog mnoštva sadržaja izdvoje oni najprikladniji i najprimjenjiviji u našem prostorno-vremenskom kontek­stu. Nakon što je napravljen odabir i pripremljen niz odgovarajućih spre­mnika za pohranu informacija (među kojima i Hramovi, osobni selfovi te dijelom i jedna posebna kategorija vremenskih bića s kojima je uspostav­ljen kontakt), krenula je prva faza „skidanja podataka" koja je predviđala skladištenje u spremnike svih tih informacija koje smo nazvali PAKETIMA TRIJADE, a da se još nije znalo o čemu se radi.
I u ovoj fazi bila je važna prisutnost Grala koji je, osim pohranjivanja po­dataka, imao i funkciju DISTRIBUCIJE znanja. Nakon ove prve faze skida­nja podataka, pokrenute su nove operacije koje još traju i koje smo nazvali OTVARANJEM PAKETA TRIJADE. U tim novim operacijama, paketi se postupno otvaraju kroz rituale te tako informacije sadržane u njima po­staju dostupne. Radi se o raznim znanjima: od najsofisticiranijih magijskih tehnologija do informacija o povijesti čovječanstva i društvenim organizaci­jama. To se nasljeđe postepeno odašilje sinkronim linijama da bi inspiriralo ljudske umove diljem svijeta. Do danas je otvoreno otprilike 600 paketa.

[3.1415926535...]

13.6 Operacije usmjeravanja masa

OPERACIJE USMJERAVANJA MASA koje su se već ranije provodi­le na Zemlji da bi se u Trijadu uvrstile i sve manje božanske sile nepo­znatih imena, ponovno postaju aktualne u ovom novom posttrijadskom razdoblju. U ovom slučaju cilj operacija je dovesti određenu masu na frekvenciju Trijade (odnosno frekvenciju HORUSA). Kao što smo već ra­nije objasnili, kada koristimo određeni energetski potencijal uvijek treba imati na raspolaganju masu koja će to nadomjestiti. Zahvaljujući razvoju magijske tehnologije u posljednjih nekoliko godina i osjetno većim količi­nama energije koje danas možemo iskoristiti, potreba za odgovarajućim masama je znatno porasla. Nakon određenog stupnja spomenuta masa može poprimiti razmjere cijelog planeta. Da bismo mogli koristiti toli­ke mase, na njima je potrebno provesti postupak usmjeravanja. Dakle, te su složene teurgijske operacije bile prvo provedene na Zemlji koja je bila podijeljena u više dijelova, kao i u prijašnjim operacijama usmjera­vanja, i čija je masa dio po dio usklađivana s frekvencijom HORUSA, od površine pa sve do središta planeta. Nakon Zemlje, projekt se proširio na cijeli Sunčev sustav i na svakom planetu provedena je jednaka opera­cija. Radi se o jako dugačkom procesu, no kroz njega se postepeno po­većavaju mogućnosti intervencije za svaku operaciju. Do danas (prosinac 2007. godine) usmjerene su mase ZEMLJE, MJESECA, MARSA, VENERE, MERKURA i JUPITERA.
Zahvaljujući tim operacijama je masa, koja se sada može koristiti za ra­nije spomenute funkcije, znatno porasla. Osim toga, na taj je način postalo moguće proporcionalno upravljati svim funkcijama koje proizlaze iz mase, poput na primjer gravitacije. Iz toga proizlazi da bi, u slučaju opasnosti od udara asteroida u Zemlju, korištenjem potencijala usmjerenih masa plane­ta bilo moguće stvoriti dovoljno snažan gravitacijski potisak koji bi mogao preusmjeriti kretanje asteroida. Nakon završetka operacija usmjeravanja masa u cijelom sustavu, uključujući i Sunce, vjerojatno ćemo moći raspo­lagati i važnim vremenskim funkcijama makroskopskih razmjera.
Među ostalim funkcijama planetarnih masa treba napomenuti i one veza­ne uz crpljenje energije iz sinkronih čvorova na velikoj udaljenosti od Ze­mlje (vidi poglavlje o sinkronim linijama i odlomak o lančanoj povezanosti u poglavlju o magijskim tehnologijama).
Još jedan aspekt ovih operacija je mogućnost da se neka inteligencija ili svijest vezana uz određeni planet, onako kako to tumači na primjer astro­logija, uvrsti u Trijadu, koja će na taj način proširiti svoje granice izvan pla­neta Zemlje.

[3.1415926535...]

13.7 Oslobađanje sinkronih linija

O jednom dijelu ove druge važne operacije već smo govorili u poglavlju posvećenom sinkronim linijama. Naravno da ta operaciji čini dio povijesti velikih magijskih operacija našeg doba. Kao što smo vidjeli, epizode ovih triju velikih operacija se isprepliću u mnogim točkama i svaka od njih se nadovezuje na određene faze neke druge.
Priču bismo mogli upotpuniti i drugim elementima koji su nam u ovom trenutku još nepoznati, izuzev nekoliko pojedinosti. U ovom slučaju govorimo o završetku magijskog rata 1975. godine u okolnostima koje su i dalje obavijene velom tajne, zatim o nizu operacija koje su pomogle dru­gim svjetovima u oslobođenju njihovih linija i božanskog sustava, o broj­nim posjetima Enkidua, Falcovog izvanzemaljskog prijatelja koji ima svoju ulogu u ovom meču, a koja nikad nije u potpunosti razjašnjena, o tolikim PUTOVANJIMA na kojima su se odigrali oni nepoznati dijelovi prethod­no opisanih operacija, o tisućama iskustava u vremenu i vjerojatno o još mnogim drugim stvarima, iako bi u ovoj fazi knjige šira slika trebala biti već dovoljno jasna.

[3.1415926535...]

13.8 Projekt predatlantidskog naroda

Projekt predatlantidskog naroda je, kronološki gledano, posljednja velika operacija temeljena na vremenskoj tehnologiji koja je također otpočela 1998. godine. Cilj ove operacije je učvršćivanje događaja, tako da se kroz putovanja u prošlost ponove događaji koji su već bili zgusnuti u normalnom tijeku vre­mena, da bi im se dodatno povećala gustoća, odnosno težina u tkanju vreme­na. Takve se operacije provode u onim točkama u vremenu gdje je uočena smanjena gustoća, odnosno kidanje tkanja vremena. Kao što smo već vidjeli u poglavlju o vremenu, takve situacije mogu biti jako opasne za strukturu vre­mena i oblike života koji je nastanjuju. Naime, zbog načela odjeka ili uzročno- posljedičnog načela, mogu izazvati smetnje i oslabljenja u drugim točkama u vremenu ili čak mogu prouzročiti nastanak prave rupe, poput one nama do­bro poznate koja se nalazi u apsolutnoj sadašnjosti na staroj liniji vremena. Da bi se izbjegla oštećenja u tim točkama u vremenu, moguće je, zahvaljuju­ći već dovoljno testiranoj vremenskoj tehnologiji kojom raspolažemo, pro­vesti operacije učvršćivanja događaja. To se metaforički može prikazati kao retuširanje izblijedjelog i nečitkog natpisa, da iznova postane čitljiv. Kada se takav postupak provede na strukturi vremena, određena točka dobije novu gustoću. Ali ne samo to: signal koji se odašilje nakon operacije učvršćivanja širi se na sve druge eventualne točke u vremenu povezane s onom na kojoj se provodi postupak. Praktički dolazi do krpanja tkanja vremena, što se sa stajališta ljudske povijesti očituje kao izranjanje prethodno nepoznatih dije­lova povijesti koji su ključni za poznavanje sadašnjosti.
Sada ćemo proučiti ovu vrstu operacije koja nije samo jednostavna in­tervencija u jednoj točki vremena, već je, što se tiče učinka i nužnog kon­tinuiteta, više nalik projektu RAZDVAJANJA RAZINA.
Potreba za pokretanjem nove operacije tolikih razmjera proizlazi iz čvr­ste povezanosti naše aktualne Damanhurske škole i nekih faza civilizacije Atlantide. Znamo da mnoga znanja koja danas koristimo u našem okru­ženju potječu iz te velike civilizacije, posljednje razvijene civilizacije koja je izgrađena na ovom svijetu. I mnoge duše vezane uz projekt "ČEPOVA" dolaze iz tog vremena, a možemo navesti i brojne druge stvari (umjetnost, sveti jezik, itd.). U kolektivnoj svijesti čovječanstva našeg doba, civilizacija Atlantide se prvenstveno smatra mitom ili veličanjem neke stvarnosti ni po čemu različite od drugih, ali prikazane na takav način da se iz nje može izvući dobra znanstvenofantastična knjiga ili film. To je posljedica činjeni­ce što nema vjerodostojnih dokaza, ostataka, svjedočanstava ili drevnih dokumenata koji bi potvrdili postojanje Atlantide. Za klasičnu arheologiju Atlantida je samo mit. Malo otvoreniji istraživači skloni su vjerovati da su neki objekti ipak pronađeni, ali, kao što smo već rekli, to nije dovoljno da uvjeri javnost u stvarno postojanje te civilizacije.
Što se tiče vremenske strukture, mi se nalazimo upravo u onakvim okol­nostima kakve smo ranije opisali; naša je sadašnjost snažno povezana uz povijesne događaje vezane uz tu civilizaciju, ali iz ove točke u vremenu nje­zino postojanje više nije vidljivo. To znači da je točka u kojoj je Atlantida smještena izgubila dio svoje gustoće; da se poslužimo prijašnjom metafo­rom, natpis je izblijedio i postao nečitljiv. Iz toga proizlazi da se i u ovoj točki koju mi trenutno nastanjujemo osjećaju posljedice tog smanjenja gu­stoće, što bi moglo predstavljati poprilično ozbiljnu prepreku za evoluciju čovječanstva. Možda nije slučajno da od 2001. godine prolazimo kroz raz­doblje DEPRESIJE MISLI i s time se, u svakom slučaju, treba suočiti. Zato se pokreće ova nova velika operacija koja predviđa učvršćivanje cjeloku­pnog atlantidskog razdoblja. Da bi se mogla provesti tako složena opera­cija, potrebno je krenuti od još ranijeg vremena, stoga program započinje potragom za prikladnim vremenskim zonama gdje će biti moguće postavi­ti projekt. Riječ je o osnivanju novog naroda na području na kojem nema nikakve definirane civilizacije ili stvarnosti i o vođenju tog naroda kroz ra­zvoj korak po korak. Godine 1998. kada je operacija otpočela, nakon što je pronađeno najprikladnije područje, Falco je počeo, u pravilnim razma­cima, često putovati kroz vrijeme i prikazivati se određenoj skupini ljudi kao Božanstvo, s ciljem da im povjeri misiju. Možemo zamisliti kako su ta prikazanja, u vremenu koje je praktički na razini kamenog doba, mogla biti sugestivna i učinkovita. Tamošnje osobe uopće nisu preispitivale tu istinu i prilagodile su se situaciji. Tako je započela nova pustolovina prepuna vre­menskih misija koje se odvijaju u detaljno izračunatim vremenskim razmacima, s ciljem praćenja razvoja civilizacije kroz koji bi taj narod, u dogled­no nama još nepoznato vrijeme, trebao prerasti u utemeljitelje Atlantide. Kompleksnost ovog projekta možemo naslutiti ako pokušamo zamisliti što znači programirati i pratiti razvoj jednog naroda, razvoj ljudske povijesti koja kreće od kamenog doba i vodi do osnivanja najrazvijenije civilizacije koju ezoterijska tradicija pamti na ovom planetu.
Ovih devet godina (napomena prevoditelja: knjiga je pisana 2007. godine), koliko je u našoj sadašnjosti prošlo od pokretanja projekta, odgovara vremenu od nekoliko stoljeća povijesti s druge stra­ne, koja se kontinuirano prate i nadziru kroz mnogobrojna putovanja. Za­bilježeni su brojni događaji, naseljena su različita zemljopisna područja, osnovani su mnogi gradovi, bilo je i građanskih ratova, a u više navrata su provedene i selekcije, da bi se mogao održati odgovarajući zanos koji će omogućiti ostvarenje programa. Prije nekoliko godina je započela faza u kojoj su mogli izravno sudjelovati i mnogi Damanhurci kroz projekt pro­gramiranih inkarnacija u toj točki u vremenu. U nekim slučajevima su iste osobe proživjele čak i više od jednog života u toj stvarnosti. Trebamo se podsjetiti da duši nije problem biti istovremeno prisutna u više točaka u vremenu. Gledajući iz sadašnjeg trenutka, takvo iskustvo donosi trenut­no obogaćivanje novim osobnostima, odnosno novim dijelovima vezanim upravo uz te inkarnacije. U svakom slučaju, kontrole se i dalje provode preko vremenskih putovanja koja se, gledano iz odredišne točke, trenut­no odvijaju jednom godišnje.
U trenutku kad će ta civilizacija izgrađena prema posebnom programu osnovati Atlantidu, operacija učvršćivanja bit će dovršena. To bi trebalo proizvesti zanimljiv učinak u sadašnjosti; vjerojatno ćemo svjedočiti spe­cifičnim otkrićima na polju arheologije ili u nekom drugom obliku, a koja će, u svakom slučaju, dovesti do preispitivanja trenutne verzije povijesti. Naime, ako Atlantida postane gušća na tkanju vremena, to bi se, na teme­lju povezanosti koju smo prethodno spomenuli, trebalo očitovati i u našoj sadašnjosti. U posljednjih se nekoliko godina nešto već pomaklo na tom planu; došlo je do zanimljivih otkrića u Bosni gdje je utvrđeno da su neka brda, iznimno pravilnih geometrijskih oblika, zapravo drevne piramide, si­gurno puno starije od bilo koje povijesno dokumentirane civilizacije. Čak se povećao i broj mogućih mjesta gdje bi se mogli naći eventualni ostaci; danas ih je desetak. Zanimljiv je i događaj od prije nekoliko godina koji ne možemo izravno povezati s ovom temom, no koji bi nas mogao potaknuti na razmišljanje. Radi se o otkriću inovativne tehnike restauriranja drevnih knjiga, koja je omogućila čitanje već davno pronađenih tekstova koji do­sad nisu bili čitljivi zbog prevelike oštećenosti i dotrajalosti. To upućuje na mogućnost da bi nam mnoga svjedočanstva o povijesnim događajima već sad mogla biti dostupna, no u nedostatku znanja ili tehnologije koji bi nam omogućili tumačenje eventualnih informacija sadržanih u njima, istina bi mogla ostati skrivena još neodređeno vrijeme. Osim toga, taj se koncept savršeno uklapa u princip učvršćivanja koji je usmjeren na ponavljanje, a ne mijenjanje već zgusnutih događaja.
Ta je operacija još u punom jeku te bi kroz neko vrijeme informacije koje smo ovdje naveli mogle postati zastarjele. Najnovije vijesti odnose se na činjenicu da je operacija dovela do razdvajanja vremenskih razina, vrlo sličnog onome koje je provedeno u našoj sadašnjosti, dok je budućnost projekta trenutno poprilično neodređena, odnosno moguć je velik broj pravaca uz mnoštvo varijabli.

[3.1415926535...]

14. NADSVJETLOSNE BRZINE

Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, najveća moguća brzina u našem svemiru jednaka je brzini svjetlosti, odnosno 300.000 km/s. Ta brzina de­finira i protok vremena za našu stvarnost, budući da su nam osjetila ugođena upravo na svjetlost. Dakle, kad bi nešto prešlo tu brzinu, našlo bi se u netipičnim okolnostima s obzirom na protok vremena, odnosno moglo bi završiti na nekom potpuno drukčijem vremenskom pravcu. Iz formule E = mc2 (energija = masa x brzina na kvadrat) proizlazi da bi svaki materijal­ni objekt u trenutku postizanja ili premašivanja brzine svjetlosti poprimio beskonačnu masu, odnosno njegove bi dimenzije postale veće od svemira unutar kojeg bi trebao biti sadržan, što dovodi do očiglednog paradoksa. U ezoterijskoj fizici ovaj problem možemo lako riješiti primjenom teorije o paralelnim svemirima. Već smo na više mjesta spomenuli taj fenomen; u primijenjenoj magijskoj tehnologiji normalno je uzeti u obzir mogućnost postojanja različitih razina egzistencije na kojima poimanje vremena ne mora biti isto kao naše. To znači da bi mogle postojati razine stvarnosti ili čitavi svemiri paralelni s našim, na kojima bi brzina svjetlosti mogla biti ona najmanja, a ne najveća moguća. Naravno da se u takvim okolnostima drastično mijenja poimanje vremena i oblika života na koje bismo mogli naići. Na takvoj bismo liniji sigurno našli čitav niz vremensko-prostornih anomalija koje smo možda vidjeli u znanstvenofantastičnim filmovima ili pročitali u nekoj knjizi. U tom bi slučaju neki objekt unutar sebe zaista mogao sadržavati cijeli jedan paralelni svemir. Osim toga, zakon magije „KAKO GORE TAKO DOLJE“ dovodi nas do paradoksa kineskih kutija, po kojem svaka kutija u sebi sadrži jednu manju i tako sve dok ne dođemo do one apsolutno najmanje, unutar koje ćemo naći, kad podignemo poklo­pac, beskraj svemira ili ćemo vidjeti same sebe mikroskopskih dimenzija kako otvaramo sve te kutije.
Nakon ovog teoretskog uvoda možemo prijeći na glavnu temu ovog po­glavlja. Materijalni svemir je puno prostraniji nego što ga obično zamišljamo. Igralište na kojem Drevno Božanstvo Čovjek odigrava svoj meč pred­stavlja samo jedan dio materije i to je područje zaista ograničeno brzinom svjetlosti. To znači da je maksimalna brzina koju možemo postići na tom prostoru brzina svjetlosti, upravo onako kako to prikazuje Einsteinova for­mula. No, postoje i druga područja i sektori tog istog svemira u kojima re­ferentna brzina postepeno raste. Da budemo precizniji, sveukupno postoji 8 sektora kojima odgovara 8 različitih paralelnih svemira. Svi su oni dio materije, ali svaki je utemeljen na vlastitoj referentnoj brzini. Brzina svjetlosti je najmanja od tih osam brzina. Nakon nje slijedi brzina koju ćemo nazvati A i koja je pet puta veća od brzine svjetlosti, dakle iznosi 1.500.000 km/s. Tim se svemirom ne mogu kretati materijalni oblici koje nose obi­lježja našeg svemira, ali bi u njemu mogli egzistirati objekti čija je materijalnost slična stanju plazme, dok energije i informacije kolaju bez problema.
U sljedećem svemiru koji ćemo zvati B, brzina je 80 puta veća od brzi­ne A, dakle približno iznosi 120.000.000 km/s. Tom bismo brzinom mogli za 40 dana stići do sustava Alfa Centauri, udaljenog 4,3 svjetlosne godine. Ta je dimenzija pak kompatibilna s našim oblikom materijalnosti. Moramo imati na umu da se povećanjem brzine mijenja više parametara stvarnosti: osim vremena koje smo već naveli i prostor se postupno iskrivljava te se mijenja i samo značenje brzine.
Sljedeća brzina C, 90 puta veća od brzine B, doseže 108 milijardi km/s, skraćujući vrijeme dolaska do sustava Alfa Centauri na 10,6 sati. Brzina D je 12.000 puta veća od brzine C i njome bismo došli do Alfe Centau­ri za otprilike 3 sekunde, dok bismo brzinom E, koja je 800 puta veća od prethodne, obišli našu galaksiju promjera oko 300.000 svjetlosnih godina za otprilike 5 minuta. Kad bi dimenzije cjelokupnog materijalnog svemira iznosile oko 4 milijarde svjetlosnih godina (kako se teoretiziralo do prije nekoliko godina, a što je odgovaralo i starosti svemira), njime bismo mo­gli proći za 1.111 sati, odnosno 46 dana, odnosno mjesec i pol, odnosno 66.666 minuta.
Kad dođemo do najveće brzine koju ćemo nazvati G, dobit ćemo brzi­nu jedinstvenog atoma koja odgovara apsolutnoj brzini, uzmemo li u obzir kružni tok vremena, no na temelju našeg mjerenja trenutka koji traje 4 sekunde, to bi bilo vrijeme potrebno jedinstvenom atomu da obiđe cijeli svemir. U tom bi slučaju i vijek trajanja svemira bio 4 sekunde. Drugim ri­ječima, u takvom prostoru može egzistirati samo jedinstveni atom, budu­ći da nema ni vremena ni mjesta ni za jedan drugi element. Zakoni, kojih u našem svemiru brzine svjetlosti brojimo 8, u ovom bi se slučaju sveli na jedan, zato što je pri tolikoj brzini jedina iskoristiva funkcija upravo funk­cija jedinstvenog atoma. Gledajući iz drugog kuta, trebali bismo reći da je to točka u kojoj se oblikuju zakoni derivati, dakle točka primirja drevnih zakona. Taj bismo koncept mogli objasniti i na sljedeći način; zamislimo da se zakoni, koje u tom sektoru predstavlja samo koncept jedinstvenog ato­ma, počinju postupno očitovati smanjivanjem referentne brzine pri ulasku u druge sektore i proporcionalno šire dimenzije svemira.
U nekim od tih svemira, vrijeme i prostor se iskrivljuju do te mjere da se koncept udaljenosti radikalno mijenja. Na primjer, moglo bi se dogoditi da za dolazak od točke A do točke B ne moramo prijeći nikakav prostor, već samo uronimo u točki A i izronimo u točki B. Vratimo se sada na para­doks kineskih kutija, odnosno na svemire sadržane unutar nekog objekta.
U magijskim operacijama često se prolazi tim prostorima. Na vremen­skim putovanjima se, primjerice, koristi linija simetrije materijalnih oblika te se putuje brzinom jedinstvenog atoma. Tako je moguće sabiti vrijeme u odgovarajućoj mjeri da bismo, teoretski, dosegli bilo koju točku u vre­menu. U sinkronim linijama informacije i energije putuju brzinama većim od brzine svjetlosti. U bilo kojoj aktivnosti koja podrazumijeva promjenu vremenskog pravca, prolazimo u nekom obliku kroz neki od tih svemira.
Spomenut ćemo još jednu zanimljivu pojedinost; dok naš sektor brzine svjetlosti nastanjuje Drevno Božanstvo Čovjek, u drugim su sektorima prisutna druga Drevna Božanstva. Dakle, zapravo su i te druge sile na svoj način prisutne u materiji, iako je ono slavno igralište ograničeno na sektor u kojem obitava Drevno Božanstvo Čovjek.
I selfička bića dolaze iz jednog od tih sektora i zbog toga kažemo da ne potječu od Drevnog Božanstva Čovjeka, iako, na temelju saveza o kojem smo govorili u poglavlju posvećenom selfikama, poprimaju njegova obilježja u trenutku ulaska u naš svemir. Dakle, u svakom od tih osam sektora oči­tuje se prisutnost jednog Drevnog Božanstva i uvijek je vidljiva dominan­tnost jednog zakona, uz iznimku našeg sektora gdje je omjer među zako­nima u potpunosti ravnomjeran. Kao što ste već pretpostavili, nedostaje nam jedno Drevno Božanstvo jer znamo da ih ima devet. Što se toga tiče, moramo imati na umu činjenicu da broj kao takav ima vrijednost samo među materijalnim oblicima i da Drevno Božanstvo ne može biti u pot­punosti prisutno u materiji. Dakle, jedan njegov dio mora biti zastupljen i izvan materijalnog svemira da bi se održala istovremena prisutnost u vre­menu i izvan njega.

[3.1415926535...]

15. MODERNE TEORIJE O NAJVEĆIM SUSTAVIMA: NADSVEMIRI

Kada smo govorili o kozmogenezi, u jednom smo trenutku spomenu­li SVIJET IDEJA, SVIJET BROJEVA i DEMIURGA, koji zajedno sudjeluju u procesu nastanka materije. Ti su elementi prenijeti u našu Školu negdje oko 1995. godine. Danas raspolažemo naprednijim teorijama koje ne za­mjenjuju funkcije tih triju svjetova, već ih stavljaju u drugačije okvire unu­tar najvećih sustava. Sada ćemo uvesti pojam NADSVEMIRA, makro polja postojanja koje je opsežnije u odnosu na koncept jednog svemira, budu­ći da nadsvemir može obuhvaćati veći broj pojedinačnih svemira. Prema toj teoriji, ono što postoji mogli bismo prikazati kao niz tih makro polja koja su izravno ili na neki drugi još nedefinirani način povezana s Drev­nim Božanstvima. Svijet ideja, Demiurg i Svijet brojeva bili bi dio mnoštva nadsvemira, a materijalni oblici bi predstavljali četvrti nadsvemir. Ono što te elemente čini međusobno različitima jest činjenica da svaki funkcioni­ra prema vlastitim zakonima koji se ne mogu primijeniti u drugim nadsvemirima. Tako gledano, samo REALITET može predstavljati nadzakon koji je u stanju proći svakim od nadsvemira i očitovati se u njemu prema jed­nakom načelu totaliteta, apsoluta i ravnoteže. Broj nadsvemira trenutno nije definiran, ali se zna da ima veze s brojem Drevnih Božanstava. Iako je svaki od tih nadsvemira utemeljen na različitim zakonima, ustanovljeno je i da je pristup svakome od njih definiran kombinacijom koja koristi dijelo­ve drugih nadsvemira; na primjer, dobro nam je poznata kombinacija koja dovodi do materije: IDEJE - BROJEVI - DEMIURG, upravo onako kako je opisano u poglavlju o kozmogenezi.
Krećući odozgo, u najvećim ćemo sustavima uvijek naći NEPOKRET­NOG POKRETAČA koji je iznad svega drugog. Ispod njega su DREV­NA BOŽANSTVA kao svjesni elementi. Istovremeno ćemo uvesti i ovaj novi koncept NADSVEMIRA koji vjerojatno predstavljaju polje očitovanja Drevnih Božanstava, budući da je svako od njih manje ili više izravno po­vezano s jednim od nadsvemira. S druge strane, znamo da je Drevno Bo­žanstvo Čovjek četvrto po redu dolazaka u materiju, zbog čega različite teorije treba uklopiti u viši red, a za to nam vjerojatno nedostaju još neki elementi. Zakoni o kojima smo na opširan način govorili u prvom dijelu knjige vrijede samo za nadsvemir materijalnih oblika, dok u drugima na­lazimo neke druge zakone koji nam trenutno nisu poznati. No, imamo na raspolaganju koncept REALITETA koji bi mogao predstavljati put kojim se može proći kroz sve nadsvemire. Što se tiče Realiteta, moramo spome­nuti još jedan element koji je isplivao tijekom analize nadsvemira: Realitet se u materiji može očitovati kao TOČKA RAVNOTEŽE MEĐU RAZLI­ČITIM VREMENSKIM PRAVCIMA. Taj je koncept vezan uz načelo učvr­šćivanja događaja, u smislu da dvije različite točke u vremenu međusob­no povezane preko načela odjeka (uvjetovanog izravnom ili nelinearnom uzročno-posljedičnom vezom, omjerom vremenske težine ili zajedničkim ritmom vremenskog paketa), ako su „učvršćene", mogu oblikovati tu toč­ku ravnoteže, odnosno toliko stabilnu vezu među događajima da je NIJE MOGUĆE MIJENJATI.
Što se tiče odlomka u poglavlju o kozmogenezi u kojem objašnjavamo koncepte Svijeta brojeva, Demiurga i Svijeta ideja, trebali bismo ga dopu­niti unošenjem pojmova koje smo razmotrili u ovom poglavlju. Budući da su se ti novi elementi pojavili dok je knjiga još bila u izradi, odlučio sam zadržati oba djela, da bih i u ovom slučaju dao povijesnu perspektivu naše filozofije koja se razvija kroz vrijeme, onako kako pristižu novootkriveni ili istraženi elementi ili pak kako se damanhurski narod uzdiže na više razine.

[3.1415926535...]

16. SJENA MATERIJE

Proces oblikovanja materije o kojem smo govorili u prvim poglavljima knjige treba nadopuniti još jednim elementom: fenomenom SJENE. Radi se o sekundarnoj, ali neodvojivoj funkciji materije; zahvaljujući njoj, svaki put kad dođe do nastanka nekog oblika (prisjetimo se postupka koji pred­viđa prijelaz iz Svijeta ideja u Svijet materijalnih oblika preko Svijeta bro­jeva i Demiurga), postiže se efekt zrcala, odnosno formira se potpuno isti materijalni oblik, ali s karakteristikama zrcalnog odraza, praktički kao oti­sak u negativu.
Budući da taj oblik — sjena ne može egzistirati na istoj razini postojanja kao i originalni oblik, on se projicira u odgovarajući svijet koji smo nazvali SVIJETOM SJENA. To je dimenzija u kojoj se očituje naličje materijalnog svijeta, njegov odraz u zrcalu. Funkcija ove pojave je uspostavljanje ravno­teže sila u trenutku nastanka nekog oblika tako da ga se "izvuče" iz Rea­liteta. Sjenu jednostavno možemo promatrati kao otisak u negativu koji nastaje u Realitetu izvlačenjem određenog oblika. Naravno da se Realitetu ništa ne oduzima jer on ostaje apsolutni element, no svejedno dolazi do stvaranja te sjene koja se projicira u odgovarajuću dimenziju. Da nema te projekcije sjene, materijalni oblik ne bi mogao opstati u postojanju jer se ne bi mogao održati kao odvojen od Realiteta. Kao da je materijalni oblik na jednoj strani vage, a sjena na drugoj. Ako vaga nije uravnotežena, oblik ne može postojati (a samim time ni sjena).
Postoje dvije teorije o stvarnosti koja se može oblikovati u dimenziji sjene. Prva teorija sjenu promatra samo kao zrcalni odraz materijalnog oblika; znači da ti oblici — sjene nisu samostalni, već poput slike u zrcalu prikazuju ono što se događa u dimenziji materijalnih oblika. Druga teori­ja predviđa složeniji sustav u kojem materijalni objekt stvara svoju sjenu koja se oblikuje kao slika u zrcalu, ali se potom osamostaljuje i na taj način postaje puno sličnija originalnom obliku. Sličnost je tolika da može omo­gućiti čak i obliku — sjeni stvaranje druge sjene. Pretpostavlja se da je taj fenomen moguće ponoviti pet puta, nakon čega bi peta sjena kao svoju sjenu projicirala onaj prvotni oblik, što bi zatvorilo krug. Ta teorija pred­viđa postojanje jedne specifične vrste stvarnosti u kojoj nije lako odrediti koja je razina postojanja vezana uz materijalni oblik, a koja uz sjenu. Ako uzmemo u obzir čitav niz koncepata koje možemo naći u drugim dijelovima ove knjige, mogli bismo reći da je naša Škola sklonija ovoj drugoj teo­riji; damanhurska teorija o našem odnosu s mislima (vidi poglavlje posve­ćeno toj temi), koja govori o prisjećanju, a ne kreiranju, daje nam naslutiti da smo i mi dio sjene, a ne oblika. Naime, budući da mi ne mislimo, već se samo prisjećamo da smo mislili, to bi moglo značiti da smo mi, baš kao sjena u ovom slučaju, uvjetovani onim koji MISLI, odnosno onim koji egzistira u Svijetu materijalnih oblika, te da se ne krećemo zahvaljujući svojoj slobodnoj volji, već naše postupke uvjetuje biće koje misli. S druge stra­ne, mi tvrdimo da posjedujemo slobodnu volju koju ipak koristimo, ma­kar ne u kontinuitetu. U trenutku u kojem izražavamo slobodnu volju, ne možemo ne biti u Svijetu materijalnih oblika jer u tom trenutku izražava­mo moć koja je vezana uz našu božansku iskru, što znači da smo mi toč­ka kreiranja misli koja eventualno može uvjetovati druge elemente (sjenu) da se kreću u istom smjeru. Takvo rezoniranje nas dovodi do zaključka da smo mi vjerojatno bića koja mogu "lelujati" između oba stanja. Između ostalog, zanimljivo je da se ljudski oblici mogu kretati na 6 mogućih linija vremena u svakom trenutku, kao što postoji 6 različitih dimenzija koje se, prema ovoj teoriji, oblikuju uzastopnim projiciranjem sjena. U oba slučaja možemo prelaziti s jedne linije na drugu. Razrada ovih aspekata mogla bi nas dovesti do zaključka da se radi o istoj pojavi, ali opisanoj iz dva razli­čita kuta, no trenutno na tom polju ne raspolažemo čvrstim elementima.
U svakom slučaju, svijet sjene je opsežno dokumentiran i koristi se u magiji. U KNJIZI TRI ODGOVORA (Drevna knjiga magije) spominje se, na primjer, sustav putovanja u kojem se koriste zrcala. Takvo putovanje izgleda kao neka vrsta teleportiranja; navodno se prolazi kroz dimenzije sjena koje su u ovom slučaju opisane kao preokrenuti svjetovi gdje sun­ca kruže oko planeta. Knjiga također upozorava na opasnost u slučaju da ostanemo zarobljeni u tim dimenzijama.
Sjena je važan element i u alkemiji. Oblikovanjem svakog elementa uvi­jek nastaje i njegova sjena koju treba uzeti u obzir i kontrolirati jer bi u protivnom mogla ometati funkcioniranje proizvedenog elementa. Također moramo imati na umu da za svaki od elemenata koje smo spominjali u ovoj knjizi postoji i njegova verzija sjene i pritom ne mislimo samo na materi­jalne oblike, već i na elemente poput atraktora, zakona, raznih vrsta sila, sve do samog GRALA.
U magijskom znanju, svijet sjene u određenim situacijama predstavlja izvor, a u nekim drugim potencijalnu opasnost jer određeni elementi te dimenzije mogu postati kanali za prolaz neprijatelja, pod čim podrazumije­vamo nepostojanje. Naime, postoje PROTUATRAKTORI, odnosno sjene atraktora koje predstavljaju suprotnost inteligencije, što ne znači nepo­stojanje iste, već njezino negiranje. Jednako tako postoje ANTIZAKONI, odnosno zakoni koji upravljaju dimenzijom sjene i koji također djeluju na suprotan način od originalnih zakona. Tako možemo zamisliti, recimo, i ANTIKOMPLEKSNOST koja je u stanju razviti sustav koji će težiti uni­štenju onoga što za nas predstavlja kompleksnost. Dakle, sile oprečne evoluciji i očitovanju ljudske duše u materiji u nekim se slučajevima mogu očitovati i preko ovih specifičnih kanala. Na putu inicijacije, u određenoj fazi je nužno istražiti i taj dio znanja koji bismo mogli definirati kao tamnu stranu, da bismo dobili potpunu sliku svih dijelova stvarnosti. Drugim rije­čima, MAG je to što jest između ostalog i zato što je prošao kroz to spe­cifično područje znanja.
I GRAL ima svoju suprotnu stranu u toj dimenziji, stvarnost koja je bila predmet jako važnih ritualnih operacija koje su omogućile učestaliju pri­sutnost GRALA u originalnom obliku na našoj razini postojanja, što je bilo neophodno za teurgijske operacije vezane uz Trijadu. Dakle, svijet sjene je za određene aspekte jako zanimljiva dimenzija, dok u drugim slučajevima može biti poprilično varljiva pojava. No, to je u svakom slučaju element koji treba uzeti u obzir da bismo u potpunosti mogli shvatiti ono što se događa u svijetu materije.

[3.1415926535...]

17. GRAL

Sve religiozne i duhovne tradicije spominju, svaka na svoj način, specifični mistični objekt tajanstvenih i čudotvornih moći: GRAL. Mi ćemo u ovom poglavlju istražiti elemente koji su u magijskoj tradiciji vezani uz ovaj va­žan i uzvišen koncept, zanemarujući razna povijesna tumačenja koja su se stoljećima oblikovala i prenosila. GRAL se u književnosti počinje spomi­njati oko 1100. godine, s prvim francuskim romanom na tu temu, ali ma­gijska tradicija GRALA je puno drevnija. Kao što smo već rekli u drugim dijelovima ove knjige, GRAL nije predmet, već inteligentna sila jako visoke razine, viša od mnogih božanskih sila. On ne potječe iz ovog svemira, već posjeduje sposobnost, kao i objekti s anomalijama, prolaska kroz različite svemire, što znači da može proći i kroz naš, privučen božanskom prisutnošću. Njegova snaga ima toliki utjecaj na prostorno-vremensko tkanje našeg svemira da bi njegovo zadržavanje u nekoj točki nakon određenog vremena izazvalo "rastvaranje", odnosno svi bi se elementi koji sačinja­vaju stvarnost raspršili i stvarnost bi se dezintegrirala. Ovu bismo pojavu mogli dočarati i metaforom; zamislimo da je GRAL središte Sunca, točka čija svojstva ne dopuštaju nijednoj prisutnoj tvari ili objektu da ostane u prvotnom stanju; sve bi bilo uvučeno u nuklearne reakcije ogromnih raz­mjera koje kontinuirano stvaraju energiju koju Sunce širi. GRAL je, upra­vo zahvaljujući tom specifičnom svojstvu, postao jako moćan instrument na polju magije, koji je u stanju ubrzati i popratiti energetske reakcije ta­kvih razmjera koje ne bi mogao podržati nijedan drugi poznati element.
U drevnim ezoterijskim mitovima GRAL predstavlja prvu ljudsku tvore­vinu, što simbolizira prvi čin više inteligencije proizašao od ljudske vrste. Postoji i priča o GRALU kao DUHOVNOM UREĐAJU koji je čovječan­stvo izradilo u pradavnim vremenima kao bedem znanja koje je tada bilo raspoloživo. Prema toj priči, GRAL bi bio jedna od važnih stvari koje su bile spašene prilikom uništenja Atlantide i koji je nekoliko puta nestajao i bio tražen (odatle potječu raznorazne književne sage koje su se širile po­najviše u Srednjem vijeku).
GRAL kao sila predstavlja element koji se ne razvija, budući da je već do­segao razinu savršenstva i potpunosti. Mogli bismo ga definirati kao zakon kojeg pokreće vlastita inteligencija. Uz pomoć magijskih znanja, GRAL se može prizvati, ali ne i kontrolirati, što je u slučaju božanskih sila moguće. Poistovjećivanje GRALA s raznim predmetima proizlazi iz činjenice da se pomoću magije mogu pripremiti objekti koji obavljaju funkciju sakupljača energije Grala. S obzirom na njegovu prodornost, GRAL se nikad ne zadr­žava na nekom prostoru toliko dugo da ugrozi cjelovitost stvarnosti. Da bi se mogla iskoristiti njegova svojstva, u magiji su osmišljeni posebni objekti, pripremljeni na odgovarajući način kako bi ta sila prošla kroz njih i ostavila otisak svoje energije. Kao što smo već ranije rekli, ti predmeti postaju sa­kupljači koji se u svakom narednom prolasku pune VREMENOM GRALA.
GRAL je tijekom ljudske povijesti bio tražen i pronađen 5 puta u 5 razli­čitih razdoblja. U svakom od njih GRAL je imao drugačije značenje te ga se poistovjećivalo s drukčijim predmetima. Neki od njih su bili, na primjer, METEORIT koji je kasnije postao ŠTIT pa onda ŠTAP. Mi se trenutno na­lazimo na završetku petog razdoblja koje je započelo srednjovjekovnim epopejama u kojima se GRAL poistovjećivao s KALEŽOM i imao je funk­ciju spremnika. U magijskoj tehnologiji postoje tri glavne funkcije GRALA: spremnik, pretvarač i mjerač energije. GRAL može pretvoriti bilo koju energiju u bilo koju drugu, može povezivati i dovoditi u interakciju energije koje ni na koji drugi način ne bi imale tu mogućnost (na primjer: božanski brakovi) te određuje točnu količinu energije koja će biti korištena za svaku od tih operacija. Gralova mjera spada u najuzvišenija znanja na polju magije.
Naša je Škola odigrala važnu ulogu u tom petom razdoblju potrage za GRALOM. Našli smo i prepoznali tu silu, osnivanjem i razvojem naroda stekli smo dostojnost i čistoću neophodne za održanje kontakta s njom, a i magijsko znanje je odigralo svoju ulogu omogućivši učestalije uspostav­ljanje kontakta u odnosu na prve godine kada je ova faza započela. U damanhurskoj povijesti, prvi tragovi GRALA pojavljuju se u prvim fazama putovanja IGRE ŽIVOTA 1984. godine, kada je pronađen prvi kalež koji je silu udomio nekoliko stoljeća ranije te je sadržavao važan trag za kontakt s njom. Drugi važan trag je pronađen u jednom hramu na Sri Lanki , tako­đer u jednoj fazi putovanja početkom osamdesetih godina. Tamo je skupina redovnika otprilike 6.000 godina čuvala vatru vezanu uz silu GRALA. Falco je u pratnji jedne skupine putnika stupio u kontakt s tim redovnicima koji su mu predali vatru koju je donio u Damanhur. Nekoliko mjeseci kasnije, hram su uništili tamilski pobunjenici i poubijali sve redovnike.
Došlo je vrijeme da otvorimo još jedno poglavlje u ovoj priči; zapravo postoje TRI GRALA, od kojih su dva trenutno na Zemlji, a treći se nalazi izvan našeg svijeta. Tragovi vezani uz prvi kalež i vatru koju su Falcu pre­dali budistički redovnici odnosili su se na dva različita GRALA. Trenutno nismo u stanju dati više detalja, zato što su povijest i karakter te sile, uzevši u obzir njezinu trojnu prirodu, prepuni misterija. Što se tiče njezine trojne prirode, vjeruje se da će ponovno spajanje TRIJU GRALOVA ozna­čiti trenutak u kojem će naš svijet konačno biti oslobođen. Mogli bismo povući paralelu između ovog koncepta i spajanja triju svjetova majki (vidi iduće poglavlje), za što su potrebne upravo funkcije Grala.
Vratimo se damanhurskoj povijesti; u prvoj fazi su pronalaskom ranije navedenih tragova ostvareni prvi kontakti. U sljedećoj fazi ta je sila u ne­koliko navrata prošla uz damanhurski teritorij, što je svaki put bila poseb­na prilika i cijeli se narod pripremao za taj veliki događaj. Još jedna točka kontakta u tim prvim godinama bilo je Torinsko platno izloženo u Torinu. Čini se da je taj predmet, kojeg se štuje kao plahtu u koju je bio umotan Krist kad je sahranjen, u starijoj magijskoj povijesti bio vezan uz tu silu kao točka kontakta s našom dimenzijom. Naime, u tom području magij­ske tehnologije koristimo predmete koji su pripremljeni kao skupljači, ali i one koji će predstavljati STOLNJAK na koji će GRAL biti položen. Stolnjak tehnički predstavlja referentnu točku naše dimenzije; ne zaboravimo da je ta sila zapravo nad-objekt s anomalijama koji se kreće različitim svemirima i dimenzijama. Prisutnost Torinskog platna u Torinu značila je prisutnost Grala, odnosno nekoga u Torinu tko je čuvao Gral. U složenom procesu uravnoteživanja sila tijekom posljednjih nekoliko stoljeća, grad Torino je imao specifičnu funkciju, zbog čega se na njegovom teritoriju čuvao Gral, ali onaj tko ga je čuvao nije se njime koristio.
Funkcija Torinskog platna se održala do početka osamdesetih kada je zamijenjena, u svojoj funkciji prema Gralu, zastavom Igre života koja je prvo bila ukradena tijekom jednog putovanja, a zatim ju je Falco magij­skim pothvatom vratio. Zastava je, upravo zahvaljujući toj operaciji vraća­nja, tijekom koje je prošla linijom simetrije materijalnih oblika i obišla ci­jeli svemir, poprimila odgovarajuće karakteristike da bi mogla postati novi stolnjak GRALA.
Krajem osamdesetih provedeno je niz ritualnih operacija koje su, kori­steći i funkcije SJENE GRALA, uspjele osigurati učestaliju prisutnost te sile. Naime, u devedesetima je izvršen najveći dio teurgijskih operacija veza­nih uz sastavljanje Trijade, za što je bila potrebna češća prisutnost te sile.
Okončanjem operacija Trijade 2002. godine obilježen je i službeni zavr­šetak tog petog razdoblja u kojem je damanhurski narod odigrao jednaku ulogu kao i srednjovjekovni vitezovi u svoje doba. Našli smo i razotkrili GRAL te ispunili njegovu funkciju kaleža koja se dovršenjem Trijade mo­gla smatrati zaključenom. U narednom periodu svjedočit ćemo novom zastiranju GRALA, odnosno njegovom otkrivanju, kako bi se najavilo še­sto razdoblje u kojem će ponovno krenuti potraga za tom silom koju će poistovjećivati s drugačijim predmetom i koja će imati drugačiju funkciju.
I za kraj treba spomenuti nevjerojatnu priliku za pojedinačni kontakt s GRALOM koju su dobili mnogi inicijati, za čime se u drugim razdobljima često uzalud tragalo čitav život.

[3.1415926535...]

18. TRI SVIJETA MAJKE

Prema ezoterijskoj tradiciji, u svijetu u kojem živimo, u dalekoj se proš­losti odvio jedan specifični događaj, o čijim uzrocima postoje različite te­orije i koji je prouzročio podjelu svijeta. Iz prvotnog jedinstvenog sustava oblikovala su se tri različita svijeta: LJUDSKI SVIJET, SVIJET DUHOVA PRIRODE i BILJNI SVIJET. To su SVJETOVI MAJKE u kojima se božanska iskra nastanila u čovjeku u ljudskom svijetu, u duhovima prirode u njiho­vom svijetu te u biljnim stvorenjima u tom trećem svijetu. Iako imaju zajed­ničko porijeklo, zbog te podjele više nisu u kontaktu, ali je moguće ostva­riti neizravnu vezu preko svjetova odjeka. Naime, između te tri različite stvarnosti, može se oblikovati čitava paleta međunijansi koje mogu sadr­žavati obilježja više svjetova. Prema drevnoj teoriji jednog učenika grčkog filozofa Kleombrota, ti su svjetovi raspoređeni po vrhovima istostraničnog trokuta, a uzduž stranica su se oblikovali različiti svjetovi odjeka, njih 60 na svakoj. Prema toj teoriji, koja stvarnost prikazuje kao jasno utvrđenu geometrijsku strukturu, mogućih svjetova bi bilo 183; 3 svijeta majke i 180 svjetova odjeka, po 60 na svakoj stranici tog zamišljenog trokuta.
U damanhurskoj filozofiji taj smo koncept pokušali protumačiti na slje­deći način: postoje 3 svijeta majke koji su nastali podjelom primordijalnog svijeta. Osim njih postoje 163 moguća elementa raspršena u materijal­nom svemiru koji su nastali rasipanjem Drevnog Božanstva u materiji. I naposljetku postoji 20 osnovnih arhetipova koji su oduzeti čovječanstvu u davnom porazu od neprijatelja. I u ovom slučaju ukupan zbroj iznosi 183.
Pokušajmo sada analizirati kakvu stvarnost predstavljaju ove teorije. Oči­to je da se nalazimo u Svijetu materijalnih oblika, ali podjela svjetova se ne proteže na cijeli univerzum, već ipak postoje granice, iako nisu jasno defi­nirane. Naime, neki drevni mitovi pripovijedaju o razdoblju u kojem su sva stvorenja iz ta tri svijeta spokojno živjela u istoj stvarnosti. Dakle, duhovi prirode u toj fazi ljudske povijesti nisu bili više ili manje vidljivi ili imaginar­ni entiteti kao što se danas često misli, već su bili fizička bića baš kao i mi. Biljna stvorenja (koja danas postoje samo u posebnom svijetu) imala su puno drugačije mogućnosti od onih koje danas možemo vidjeti kod biljnih stvorenja našeg svijeta. Zatim je došlo do razdiobe koju je možda prou­zročio neki prirodni događaj ili pak intervencija neprijateljskih sila. Tako su nastale okolnosti koje ne dopuštaju pobožanstvenjivanje materije, što se može postići samo u cjelovitoj i jedinstvenoj stvarnosti. No, postoji još jedna teorija prema kojoj Zlatno doba nije dio prošlosti, već predstavlja budućnost s kojom će se naša i one druge vrste iz preostala dva svijeta susresti u trenutku kad proces oblikovanja svemira napokon bude dovr­šen. Ta vizija obuhvaća teoriju o procesu evolucije svemira i materijalnih oblika u širem opsegu, koja predviđa da će primjena zakona imati ograni­čene učinke različitih karakteristika. Iz analize postojećih stvarnosti u ta tri svijeta (naravno da govorimo o magijskom znanju) proizlazi činjenica da su zakoni, takvi kakvi se očituju u svakom od svjetova, nepotpuni. Prema tome, činjenica da u našem svijetu ne možemo percipirati oblike života po­put duhova prirode ne ovisi o nemogućnosti naših osjetilnih organa, već o samoj prirodi naše stvarnosti koja, budući da nije cjelovita, ne može obu­hvatiti te druge stvarnosti. S druge pak strane postoje aspekti tih različitih stvarnosti koji zahtijevaju primjenu zakona u cjelini i zbog toga se vjeruje da je nekoć postojao oblik stvarnosti u kojem je primjena zakona bila cje­lovita. Proučavajući prirodu vremena, nailazili smo na razne paradokse u kojima su posljedice često prethodile uzrocima, što bi moglo potvrditi te­oriju da dio stvarnosti koji predstavljaju ova tri svijeta zaista prolazi kroz fazu evolucije koja će dovesti do spajanja te tri različite stvarnosti. Već su danas vidljivi znakovi tog spajanja; Božanstva, na primjer, predstavljaju oblike svijesti za koje stvarnost nije podijeljena, već je cjelovita, u smislu da su u njima sadržana sva tri oblika očitovanja).
U magiji je ujedinjenje svjetova u svakom slučaju koncept koji se uzima u obzir. Budući da je taj proces neophodan za sastavljanje zrcala, pokre­nut je projekt vezan uz magijske operacije intervencija na vremenu i na zakonima da bi se potaknuo proces ujedinjavanja. To može podsjećati na projekt sastavljanja Trijade, samo što se u ovom slučaju ne radi o mani­pulaciji božanskih sila, već svjetova, dimenzija i dijelova stvarnosti. I ovdje je nužna prisutnost GRALA kao elementa koji omogućava protok i pre­tvorbu bilo koje vrste energije, no sada smo već u novoj fazi potrage za tom silom (vidi poglavlje o GRALU), zbog čega funkcija kroz koju će se GRAL očitovati više neće biti ona tradicionalna funkcija spremnika u obliku kaleža, već neka druga koja nam trenutno još nije poznata. Što se tiče tog područja istraživanja, znamo da će za utvrđivanje nove funkcije Gra­la (koju će nam otkriti novi predmet) biti potrebno zaključiti istraživanje vremenskih matrica.

KRAJ

[rade1969]

Malo sam preuredio knjigu koju je u cijelosti postavio "Pi" i ovdje ih možete skinuti u formatu koji želite:

Word:
http://www.4shared.com/file/WLZm--h-/CO ... IZIKA.html

PDF:
http://www.4shared.com/office/7COxbO6o/ ... IZIKA.html

Format za e-reder EPUB:
http://www.4shared.com/office/DYJ-ro0Y/ ... IZIKA.html

[3.1415926535...]

Evo par sličica Hrama čovječanstva (The Temples of Humankind) u Damanhuru:







50-ak ljudi je počevši '78 do '92 u tajnosti praktički golim rukama izgradilo/iskopalo Hram veličine 10-erokatnice.
Vlasti su, nakon otkrivanja, pokrenule projekt rušenja, ali se umiješala i institucija nadležna za umjetnost na nivou države (Soprintendenza alle Belle Arti) te nije dopušteno rušenje, već je zbog svega toga '96 donesen novi zakon, kojim je moguća legalizacija podzemnih građevina...
Hram je i dalje u izgradnji....