Privučenost svrhom

[jasna]

Da li se nekome od vas u posljednje vrijeme dešava da imate osjećaj kako više apsolutno ne možete živjeti starim životom, a u međuvremenu ste otkrili nešto što bi se moglo okarakteristati kao istinska "svrha vašeg života"? Koliko podnosite stari posao koji radite, koliko podnosite ovih dana okolinu u kojoj se nalazite i koliko uopšte rezonirate sa svime u čemu ste dosad bili zadnjih godina?

Jeste li nedavno otkrili neki novi prostor, (može biti čak i geografski udaljen od onog u kome živite)a koji vas puno više privlači nego taj u kome ste (još uvijek)?
Imate li gorljivu čežnju i želju da se preselite, ne samo iz vašeg mjesta u kome živite, nego čak i u neku drugu državu, ali što nema veze sa finansijskim problemima, već osjećajem da ćete bolje ostvarivati svoju duhovnu svrhu i općenito se bolje osjećati ako odete u taj novi lokacijski prostor koji ste nedavno otkrili?

Da li se to desilo nekome od vas u posljednjih par mjeseci?

Kao što već znate, meni jest, zato pitam. Željela bih čuti mišljenja drugih o tom "vučenju" srca koje nas želi odvesti nekamo sasvim drugo, jer osjećamo da ćemo tamo biti puno potpunija duhovna bića nego smo ovdje gdje momentalno jesmo.

[jasna]

Mene je prvih mjesec dva vukla čežnja za mjestom koje sam otkrila i to je preraslo u fizičku bol. Pokušavala sam sve moguće tehnike da se riješim te čežnje, i tek uz pomoć jedne žene- šamana i pomoći "odozgo", uspjela sam otkloniti bol.

Dakle: Kako raditi ono što ti pričinjava najveću radost i kako naći načina da to i ostvariš? Pri razmatranju ove teme, neki spominju novac. A ja mislim ovako: ako ste se u zadnje vrijeme osjetili privučeni svojom svrhom, pod uslovom naravno da ste je otkrili ili barem nejasno naslutili u svom srcu, onda ćete biti vođeni Božanskom Rukom...Šta to znači? Sredstva - novac-lova kako god hoćete doći će vam tačno u pravo vrijeme i svi ostali uslovi ispunit će se i to onako kako vi možda nikad ne biste sanjali...
Znam da je puno lakše to samo reći i razglabati o tome, a puno teže je - zadržati vjeru i vjerovanje u te tihe poruke, blaga gurkanja Duha i vaše intuicije da idete u pravcu ostvarenja svoje svrhe.

Ohrabriti sebe i uvjeriti se da to zaista MOGU iako još nigdje ne vidim konkretne, materijalne podrške je moj trenutno najveći zadatak. Imam kredita koliko volite, zadužena za idućih 10 godina, apsolutno ništa 1/1 od materijalnih posjedovanja, čak ni stana, jer živim s mamom u njenom stanu, ni kuće, ni vikendice,ni auta, ni ušteđenih novaca...a opet se nadam da će Životna Čarolija proraditi i da ću imati sve što mi je potrebno.
Ja ZNAM da ću tamo otići, samo ne znam još - kad. Moja naime, najveća dilema je u tome, da li to isključivo zavisi od moje sposobnosti manifestovanja - dakle materijaliziranja mojih želja u stvarnom životu ili to više nije tako bitan faktor jer Viša Sila kako imamo običaj reći, sada radi "svoj posao."
Razmišljam ovako: ako me je Viša Sila već privukla tom mjestu, upoznala s ljudima koji misle i osjećaju potpuno isto i imaju sličnu svrhu kao ja, onda će ta Sila također da se pobrine i za moje potrebe.

Na kraju, dodala bih još jedno:

Ako osjetite ovih dana ili zadnjih mjeseci da ste JAKO privučeni svojom svrhom, budite HRABRI, ne dozvolite da vas išta omete u odlučnosti da se približite ostvarenju svoje uloge/svrhe.

pusa svima.

[jasna]

Naime, većina nas, ovakvih kakvi jesmo na ovom forumu ustvari čezne za mnogo drugačijim životom od onog koji trenutno vodimo, a dobar dio nas zamišlja da bi naš idealan život bio negdje u prirodi...
No, privučenost svrhom ne mora istovremeno značiti i to da se svrha nekih od nas treba ostvarivati u tom tzv. okruženju prirode, zdravog života, itd...
Za nekog će svrha biti da jednostavno ode u neki drugi grad, također industrijski zagađen, primjerice i slično...ali svatko od nas mora rasčistiti s tim da li želi promijeniti sredinu zbog toga što mu je sadašnja dojadila ili je zaista u pitanju nešto mnogo više, jače i "svrhovitije" u vezi sa tom iznenadnom jakom potrebom da odselimo i/ili prestanemo živjeti prijašnjim načinom života....

Dakle, u svemu tome pitanje je i koliko nas je zaista u zadnje vrijeme postalo svjesno svoje svrhe, i koliko nas upravo taj jedan JEDINI razlog goni da započnemo TEMELJITU promjenu. Već sad moram reći da ovo nije nimalo bezbolan proces, jer kad se Svrha pojavi u vašem životu, (a ona ne mora biti ništa "veliko", "od svjetskog značaja" itd...,kako to neki od nas zamišljaju) ona iz vas goni i protjeruje sve što nije u skladu sa tom visokom vibracijom koju vam neumitno vaša Svrha donosi tom momenta u vaš život...Proces je, dakle, i bolan i radostan u isto vrijeme, a traži veliko strpljenje i sabranost Duha kao i potpunu opredjeljenost da istrajete do kraja...
Naravno, ovdje ne govorim o sebi, već samo o onom što nazirem da me čeka...Znam da ŽELIM izdržati, ali hoću li stvarno i imati SNAGE za to, ostaje da sačekam i vidim...Najgore mi je od svega čekati onaj famozni "Božanski tajming", a svjesna sam da je upravo to bitno jer kad ovaj proces krene, onda postaješ također svjestan da većina tvog života više nije uopšte u tvojim rukama već u rukama Više Sile...A ona bolje zna od našeg malog ega i vanjskog uma šta je i KADA za nas najbolje da se desi...Povjerenje, povjerenje, povjerenje...u to da nas naše Božansko Vođstvo zaista nepogrešivo vodi ka cilju...

[jasna]

Pitanje slobode ili oslobođenosti vrzma se po mojoj glavi već duže vremena. Imam priliku otići tamo gdje me moja svrha zove, i to mi je jasno i glasno ponuđeno...

ja samo trebam još jedan posljednji test uraditi na sebi: vidjeti i shvatiti je li ja to opet bježim od nečega ili sam zaista sazrela...za slobodu. Jer, sloboda za nepripremljeni um, ego i srce može biti zastrašujuća, bez obzira kako privlačnom mi crtali sliku našeg budućeg života. Naš cjelokupni sistem življenja gonio nas je da budemo ukotvljeni u bezbroj društvenih normi, poanšanja, komuniciranja s ljudima itd...da odlazak u slobodu, kako to nazvasmo, može izazvati odsustvo svega pobrojanog i onda dolazi pitanje: kako ćemo se snaći u toj i takvoj "slobodi"? Hoće li nam i koliko nedostajati sve stare navike, ljudi, pojave, mjesta u kojima smo živjeli, i ako hoće - jesmo li onda načinili pravi izbor ili ipak ne? Sloboda je kada ti više ništa ne nedostaje, i kada si uvijek zadovoljan samo onim što trenutačno imaš, bilo to hrana, prijatelj ili nešto treće...
Sloboda je oslobođenje od okova vlastitog mišljenja o bilo čemu, jer postojanje mišljenja- stava-suđenja-presuđivanja o ovom ili onom u krajnjoj mjeri ne treba postojati, jer to znači da još si uvijek duboko u svijetu dualnosti gdje stvari i dalje dijeliš na "dobre" i "loše", ovakve i onakve, što znači da imaš stav...a stav najčešće formira um i tvoj ego...oslobođenost od bezbroj "stavova" i "sudova" jest početni stadij istinske slobode...
Svjesna sam da nisam ni prosvjetljena, ni oslobođena, a svjesna sam i onih preostalih čišćenja koje je potrebno da obavim da bih se IZNUTRA osjećala slobodna. Jer, svaka vanjska sloboda od dosadašnjih obaveza, stega, okruženja, poslova, porodice, rodbine i svih drugih stvari kojih se" želimo osloboditi" (neko ovog, neko onog) samo je varka...naši STAVOVI i EMOCIJE o svima njima i dalje će putovati s nama, gdje god otišli, jer samo se od sebe ne može pobjeći.

Dakle, je li Odlazak - bijeg od nečega ili ulazak u područje oslobođenosti od vlastitih prepreka, oslobođenosti od svih starih načina percepcije svijeta, života i sebe samog? Oslobođenosti od vlastitih okova koje smo si nametnuli tokom ovog i prethodnih života?

Znači, temeljno je pitanje - ZAŠTO mi želimo tzv. slobodu? ČEGA se to želimo osloboditi? Kad god sam pokušala "pobjeći u slobodu" svih prethodnih godina, Bog me je uvijek ostavljao tu gdje jesam, tjerajući me blago da se oslobodim IZNUTRA onog što me u tom trenutku života gonilo da pobjegnem, da prodišem slobodno, kako sam to imala običaj reći...
A disati nisam mogla jer sam se gušila, naoko od vanjskih okolnosti, ljudi u mom životu itd...No, to naprosto nije bilo tačno...Gušila sam se od vlastite nesposobnosti da te ljude i te okolnosti razumijem, shvatim zašto su došli u moj život i od svog ega koji nije želio prihvatiti to što je trenutačno imao u životu, nego je tražio bijeg u slobodu u kojoj bi se osjećao drugačije, ljepše...

[jasna]

Dosad,shvatila sam sljedeće razmišljajući o temi:

Sloboda ili OSLOBOÐENJE OD OKOVA?

Potrebni "sastojci":

- Hrabrost za živjeti svoju istinu
- Stalni rad na sebi i čišćenju svega što nas prije svega iznutra okiva i ostavlja u mjestu u kome jesmo
- Razumijevanje (sebe), razumijevanje(drugih), razumijevanje (svijeta i života)...neprestani proces
- Spoznaja da nas samo naši mentalni stavovi i emocionalne zapretenosti drže u ropstvu, (svijet/matrix/vanjska stvarnost nije naš vlasnik niti naš porobitelj)
- Shvatanje da si rođen slobodan, samo što si odlučio igrati igru zapretenosti i "okovanosti"
- Konačna odluka da budeš slobodan
- Zadnji korak: odlazak u slobodu...što možda znači i ostajanje u mjestu, jer sve dok se ne prosvijetliš, vadiš vodu iz bunara, a i kad se prosvjetliš - opet vadiš vodu iz bunara...

[matricaria]

Dosad,shvatila sam sljedeće razmišljajući o temi:

Sloboda ili OSLOBOÐENJE OD OKOVA?

Potrebni "sastojci":

- Hrabrost za živjeti svoju istinu
- Stalni rad na sebi i čišćenju svega što nas prije svega iznutra okiva i ostavlja u mjestu u kome jesmo
- Razumijevanje (sebe), razumijevanje(drugih), razumijevanje (svijeta i života)...neprestani proces
- Spoznaja da nas samo naši mentalni stavovi i emocionalne zapretenosti drže u ropstvu, (svijet/matrix/vanjska stvarnost nije naš vlasnik niti naš porobitelj)
- Shvatanje da si rođen slobodan, samo što si odlučio igrati igru zapretenosti i "okovanosti"
- Konačna odluka da budeš slobodan
- Zadnji korak: odlazak u slobodu...što možda znači i ostajanje u mjestu, jer sve dok se ne prosvijetliš, vadiš vodu iz bunara, a i kad se prosvjetliš - opet vadiš vodu iz bunara...

Zdravo Vesna!
Pre godinu i po kockice su mi se sklopile u mozaik - sve o čemu sam do tada saznavala, što se činilo udaljeno a ipak na neki način povezano - samo je reklo "klik". Povezala sam pravoslavlje i zen-budizam , nazovi sećanja iz prošlog života i cilj u ovome, to je recimo bila spoznaja. Moje svetleće telo ko zna koliko je urlalo o tome. Svašta mi je i ranije dolazilo kroz snove, intuiciju, veru - ali mi je uvek nedostajalo da se uobliči, da bude sveobuhvatno. Sada to osećam kao celinu, a sebe kao mrvicu celine.
Zaista sami biramo sebe - kako okrutno, kako istinito1 jednom kada shvatimo da smo sami POTPUNO ODGOVORNI za ono što nam se dešava, nećemo dopustiti ni pomisli da sevne! Jer mi smo odgovorni i za naše misli, pomisli, reči i dela.

Kaže moja prijateljica - Ali ja ništa nikome nisam učunila! I tako mi se vraća!
Nije dovoljno ne činiti. To je priča i o meni, naravno. A sav bes i ozlojeđenost koji nosim i dalje, sa nivoa deteta, sav taj lom u sebi koji nisam raskrčmila, šta mi smeta drugo sem sebe same da budem potpuno po bogu i bez negativnih misli, i bez strasti, bez prijanjanja....? Strašno - sama sam izabrala ovakvu sebe kakva jesam, i vidim koliko sam pogrešna. Vidim koliko treba da se ispravljam, neprestano, za svaku pomisao, za svaki delić pomisli - svaki upliv da bude volja moja - vidim svoj pad i svoju nemoć....
A želim da stignem do božje blagodeti.

Onda dođem do tačke kada zaista ne želim da ikoga bilo kako osudim, JER KAKO JA DRUGIMA, TAKO TI GOSPODE MENI - onda dođem do tačke da svi mi i jesmo JEDNO, i zaista kako si pomoći spram toliko negativnih misli, straha i bola?
Kada Ljubiša na seminaru napravi kontakt sa energijama civilizacija koje su mnogo razvijenije od nas osetim takvu tugu - verovatno kao kada mi gledamo neke životinjice koje se pate u svojoj neosvešćenosti....pogled na nešto što ima mnogo veći potencijal a ne umeda ga upotrebi, uzaludu ga troši.

Nema mi (nama) druge, sem da molimo za duhovni razvoj.
A to prvo znači - iskušenja. Niko se ne razvija u ušuškanosti.

[jasna]

Zaboravih napomenuti na početku otvaranja ove teme da sam ovdje prenijela svoja razmišljanja i osjećanja kao i situaciju od prije nepunih godinu dana. No, smatrala sam za potrebno da i ovu temu pridružim onoj koja je u suštini dio teme Konačnog okupljanja.

Moja razmišljanja danas su nešto malo drugačija, a naravno, emocije puno smirenije i glava "hladnija".

Matricaria, lijepo razmišljanje, sviđa mi se...ali nemoj toliko da se "potušuješ" - nema grešnih , svi smo savršeni, samo što toga nismo svjesni. Naš hod po Stazi samo je način da tu činjenicu osvjestimo - da se sjetimo...da JESMO savršeni...i ništa manje od toga...

I, jedna mala opaska: ne znam zašto, ali cijeli život me mijenjaju sa Vesnom (sa raznim Vesnama)

[matricaria]

Sorry!

Mada Vesna znači prolećna...
A Jasna je sama po sebi jasna!

Asocijacija na Jasna mi je mirno jezero - ogledalo- prazan -um.
Mislim da svako ljudsko biće pre ili kasnije postavi sebi pitanje smisla svog života....neko tek pred kraj, neko u umiranju, neko se pita od samog poznanja sebe...

[jasna]

Sorry!

Mada Vesna znači prolećna...
A Jasna je sama po sebi jasna!

Asocijacija na Jasna mi je mirno jezero - ogledalo- prazan -um.
Mislim da svako ljudsko biće pre ili kasnije postavi sebi pitanje smisla svog života....neko tek pred kraj, neko u umiranju, neko se pita od samog poznanja sebe...

Ma, sve uredu, i ja bih možda više da sam "proljećna" nego ovako - svima (previše) jasna...a što se tiče asocijacije, to me podsjeti na čuveno jezero Manasasarovara za koje se smatra da predstavlja Šivin um...hm.,.. otkad nisam bila u toj meditaciji i "kupala" se u vodama tog uma...hvala na podsjećanju...možda upravo to učinim večeras - zaronim u tu vrstu jezera!

[lazicmaja]

Evo ja cu biti brutalno iskren, zanimljiv mi je naslov teme- Privucenost svrhom zivota. Kad sam se hteo ubiti, prijatelj mi je poklonio knjigu Viktora Frankla: Zasto se niste ubili? Kad sam je procitao, pomislio sam Sta mi ova budala donese, e sad mi jos vise dodje da se ubijem. Ekspresivan i do detalja opisan zivot u koncetracionim logorima do te mere je bio mucan i uzasan, da se jedino moguce pitanje posle citanja moze postaviti : ima li ovakav zivot uopste svrhu i koji to modeli poput karme, greha, uzroka iz prethodnih zivota mogu objasniti neopisivo mucenje ljudi, kasapljenje, gasne komore, nabijanje beba na macete iz zabave i slicne gadosti o kojima je tesko i govoriti. Dozivljaj citanja bio je upotpunjen slikama i zvucima iz bolnicke sobe br.6, sobe u koju se smestaju septicni, umiruci, gangrenozni s trulim mesom do kostiju koje se naziru kroz rane, stari i nemocni, izgubljeni posle anestezije, ostavljeni ,odbaceni, u bolovima- koje humani bolnicari vezuju za krevet da se ne bi puno petljali s njima! Mislite da preterujem?
Elem, da ne duzim, knjiga se bavila smislom zivota. Cuveni nemacki i humani psihijatar, kojem su poubijali najvoljenije : zenu i dete, koji je mucen u nazloglasnijim logorima smrti, imao je na tom mestu jednu jedinu svrhu : Da prezivi. Zasto ? Nije imao pojma, ali je zeleo da prezivi. Pronasao je cak i nacin da pise i cuva svoje rukopise. Na takvom mestu svaka odluka koju bi pojedinac doneo o svom zivotu bila je besmislena, jedino izvesna bila je smrt, sve cemu se covek mogao nadati je da ce umreti uz sto manje muke : metak u celo bio je blagoslov. Sta je naucio Viktor Frankl na tom mestu : Da je jedini nacin da prezivi da se prepusti sudbini i da u nju ima POVERENJA. Ali je trebalo imati pameti, hrabrosti, ljubavi prema necem konkretnom da bi se sve to izdrzalo. I preziveo je. On je bio osnivac logoterapije koja se temelji na jednoj jednostavnoj tezi : SVAKI ZIVOT IMA SVOJU SVRHU I SMISAO, BEZUSLOVNI SMISAO, KADA SE SPOZNA SMISAO, TO UJEDNO BIVA I OSLOBODJENJE OD PATNJE. RAZUMEVANJE NE MOZE DA BUDE SAMO INTELEKTUALNO, VEC DA SE OSETI I RAZUME. Bilo bi smesno da kazem da mi je ta knjiga pomogla, ali posle mora patnje sada je tako duboko razumem. Svaki zivot je potpuno jedinstven, neponovljiv, cudesan od pocetka do kraja, cak i kad se cini da nije tako. A zasto : jer ima svoj smisao. A ponekad ga odgonetamo citav zivot, na razlicite nacine. Mnogi ga nikad ne spoznaju, jer ga ne traze ili traze na pogresnim mestima. Ponekad mi se ucini da mnogi od pametnih postova na ovom forumu kao i mnoge knjige ezotericne sadrzine nemaju osnovnu zivotnost i da su vise u domenu teorije i lepih snovidjenja, nego na temelju iskustva za koje mi se cini da je najbolji ucitelj. Pri tom ne mislim na tebe, Jasna. Dakle : Biti privucen svrhom zivota uistinu znaci mnogo razlicitih stvari jer svi mi zaista imamo potpuno drugacija iskustva u zivotu, pa time i drugaciju konkretnu svrhu, sto ne znaci da nemamo isti cilj, ali nam staze vrludaju i zato lutamo. Posle svega ja obozavam svoj zivot, takav kakav je, uprkos svih drugih mogucnosti, no koje ipak nisu. Zato mislim da je sloboda u nama. I energija. I sve sto treba, ali i mnogo onog sto ne treba. Pozdrav tragaocina.

[matricaria]

mislim da postoje trenutci u životu svakog od nas kada NEPOZIVO IZNUTRA zna šta je njegova svrha, kada se ceo trenutak doživljava potpuno, u sada, kao čitava večnost, sa potpunom sveobuhvatnom percepcijom OVDE i SADA, spolja I iznutra...mi duboko u sebi znamo ZAŠTO SMO OVDE. Kako je moguće da smo zaboravili? Kako je moguće da smo zaboravili Boga?

Pčele - ne znam da li svesne onoga što rade - ali ostvaruju delom smisao svog života. Nijedna pćela nije zarad sebe same.

I mi smo samo pčelice u kosmosu. I uopšte nismo zarad nas samih.
Mi imamo slobodnu volju. Pčela radi to što radi, jednostavno jeste pčela, ne ropće protiv toga, potpuno ostvaruje svoju pčelinju sudbinu. Nije slovesno biće.
Mi jesmo. Mi bi da prekrajamo, da bude po našem, događaji, zemlje, roditelji, deca, sve bi da prepravimo sem nas same....A svi su po Božjoj volji - takvi kakvi su.

Gospode, neka bude volja Tvoja, a ne moja.


"Kako pričaju savršeni?

Oni ništa ne pričaju od sebe"