Postoji li intelektualna svojina?
Znam da svi znamo da je tako nešto definisana stvarnost, čak definisana zakonskim propisima, ali moram ipak da se zapitam: da li nešto nematerijalno, kao što je lično mišljenje, može da bude bilo čija svojina?
Svoje kreativno ili duhovno izražavanje, pretočeno kroz reč - jer mi je blizak taj način izražavanja - očigledno doživljavam kao ličnu i neprikosnovenu svojinu, pa se malopre osetih prilično povredjeno kad sam u jednoj elektronskoj knjizi pronašla par svojih citata (doduše, naglašenih da su citati ali bez navodjenja imena autora, tj. nicka) i uz to komentar samog autora - parafraziram: "Ja ne verujem da si ti ovo pisala, jer da je ovo tvoje razmišljanje, ti bi komentarisala i druge teme..."
Te druge teme nisam komentarisala iz istog razloga iz kojeg ozbiljne komentare ostavljam veoma retko na forumima. Svim forumima je zajedničko da imaju jednog ili nekoliko duhovnih vodja i podosta njihovih sledbenika. I ako se neko suprotstavi mišljenju "vodje" sledbenici se, kao čopor vukova, okome na tog nekog ko se usudio da ima različito mišljenje! Nema svrhe ubedjivati se. Oni veruju u ono što žele da veruju, a ako jednog dana i shvate da su bili u zabludi to je njihov i uvid i zabluda. Nije na meni da bilo kome objašnjavam bilo šta. Jer i ono u šta ja verujem je možda zabluda a ja to ne uvidjam.
No, osećam se malo povredjeno i istovremeno se pitam: kako mogu da budem povredjena što je upotrebljen delić nečeg što doživljavam kao deo sebe? Da li sam ja moj intelekt, da li je moj intelekt moja svojina i da li intelekt uopšte može da bude ičija svojina?