SAVJETI O UMIRANJU i boljem životu - Poglavlje XVIII
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Razine svijesti
 

O neka bismo sami spoznali svoju narav
Kroz jogu koja shvaća da su cikličko postojanje i nirvana prazni
kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetljenju rasplinu,
prvi u potonje i doživljaji poput prožimajuće mjesečine, sunca i tame svanu.


Da bismo stekli sliku o četiri konačne faze procesa umiranja, bitno je shvatiti razine svijesti, baš kao i građu kanala, vjetrova i kapi esencijalnog fluida u tijelu. Zbog toga je važno upoznati se s tantrističkom psihologijom i fiziologijom.

Razine svijesti

Najviša joga tantra dijeli svijest na tri razine: grubu, suptilnu i vrlo suptilnu. Na gruboj razini nalazimo svijest o pet osjetila, očnu svijest koja zamjećuje boje i oblike; usnu svijest koja hvata zvukove; nosnu svijest koja opaža miririše; jezičnu svijest koja osjeća okuse, te napokon tjelesnu svijest koja donosi taktilni doživljaj. Postoje dakle individualne svijesti sa specifičnim sferama djelovanja, na području boja i oblika, odnosno zvukova, mirisa, okusa i opipa.

Suptilnija od njih, no ipak još na gruboj razini, jest svijest kojom mislimo. Nju raspoređujemo u tri razreda, koji odgovaraju trima vrstama vjetra, jakom, srednjem i slabom, na kojima jašu tri razreda svijesti. U prvoj skupini nalazimo snažno gibanje vjetra u odnosu na objekte, kao i trideset tri konceptualna doživljaja, primjerice strah, osjećaj vezanosti, žeđi, sućuti, gramzivosti i ljubomore.

Drugu skupinu čine konceptualne svijesti u kojima nalazimo srednje gibanje vjetra u odnosu na objekte, ukupno četrdeset koncepcija, u koje ubrajamo radost, zapanjenost, velikodušnost, želju za ljubljenjem, junaštvo, neblagost i nepoštenje.

U trećoj skupini nalazimo blago gibanje vjetra u odnosu na predmete - sedam koncepcija, od kojih spomenimo zaboravljivost, zabludljivost i opažanje vode u fatamorgani, kao i katatoniju, depresiju, lijenost, dvojbu, sukob želja i mržnju. (U svakoj od te tri skupine svjesnosti ili koncepcija nalazimo različite razine grubosti i suptilnosti.)

Te tri kategorije konceptualnih doživljaja spadaju u grubu razinu uma, ali su ipak suptilnije od pet osjetilnih svijesti. One su takoreći odrazi dubljih razina svijesti koje u sve manjoj i manjoj mjeri posjeduju dualističku percepciju. To su otisci tri suptilnije razine uma koji se manifestiraju u razdoblju poslije utrnuća grubljih razina svijesti, pa bilo da se do njega dolazi namjerno, kao u dubokim meditativnim stanjima, ili prirodno, kao u procesu umiranja ili utonuća u san.

Kad vjetrovi na kojima jaši svih tih osamdeset koncepcija jenjaju, s njima se rasplinu i koncepcije. Time se omogućuje izražavanje tri suptilne razine svijesti, i to ovim redom: um jarko bijele pojave, um jarko narančasto-- crvene pojave i um jarko crne pojave. (A koje ćemo opisati po fazama, od pete do sedme.) Sve to napokon dovodi do vrlo suptilne razine svijesti, do uma jasnog svjetla, koji je, u svojstvu duhovnog puta, i najmoćniji. (Opisat ćemo ga u okviru osme faze.)

Prije nego što potanko razmotrimo te četiri konačne faze, morat ćemo objasniti promjene o kojima one ovise. U fiziologiji Najviše joge tantre, one se odvijaju u tjelesnim kanalima, vjetrovima i esencijalnim kapima što teku tim kanalima.

Struktura kanala u tijelu

U tijelu nalazimo bar sedamdeset dvije tisuće kanala, arterija, vena, cijevi, živaca te manifestnih i nemanifestnih putova - koji poslije začeća počinju izrastati iz onog što će kasnije postati srce. Tri najvažnija kanala vode od točke između obrva do tjemena, pa se onda s prednje strane kralježnice spuštaju sve do njezina kraja, te se napokon pružaju do kraja spolnog organa. Pomoću tog opisa možemo zamisliti srednji, desni i lijevi kanal u meditaciji, a što se donekle ne slaže s njihovim stvarnim položajem, no takvo je njihovo idealno zamišljanje ipak korisno za dozivanje suptilnijih razina uma. Ponekad takvi tjelesni opisi samo upućuju na točke na koje se moramo usredotočiti pri me-ditiranju.

U vitalnim točkama ta tri kanala nalazi se sedam kanalakotača s različitim brojem žbica ili kanala-latica:

1. Kotač velikog blaženstva nalazi se u tjemenu, te ima trideset dva kanala-latica. Tako ga zovemo zato što mu se u središtu nalazi kap bijelog esencijalnog tjelesnog fluida a koji je temelj blaženstva.

2. Kotač užitka nalazi se u središtu grla, te ima šesnaest kanala- latica. Tako ga zovemo zato što na tom mjestu osjećamo okuse.

3. Kotač pojava se nalazi u srcu, te ima osam kanalalatica. Tako ga zovemo zato što je on stanište vrlo finog vjetra i uma, koji su zapravo korijen svih pojava.

4. Kotač emanacije nalazi se u solarnom pleksusu, te ima šezdeset i četiri kanala-latica. Tako ga zovemo zato što u njemu stanuje unutrašnja vatra, toplina koja se pali vježbanjem joge, te je sredstvo za stvaranje velikog blaženstva.

5. Kotač trajnog blaženstva nalazi se na donjem kraju kralježnice, te ima trideset dva kanala-latica. Tako ga zovemo zato što se s tog mjesta održava najdublja razina blaženstva.

6. Kotač u središtu dragulja (vršak spolnog organa) ima šesnaest kanala-latica.

7. Osim nabrojenog postoji još i kotač između obrva sa šesnaest kanala-latica.

U srcu se desni i lijevi kanal triput ovijaju oko središnjeg kanala (a svaki od njih stvara i vlastite petlje), pa nastavljaju prema dolje. To onda dovodi do šest suženja kod srca, a koja sprječavaju prolaz vjetra u središnji kanal. Zbog toga što je to suženje tako oštro, srce je opasan fokus meditacije, pa ona može, ako ne primjenimo primjerene tehnike, dovesti i do živčanog sloma.

U svakom od tih središta - među obrvama, na tjemenu, u grlu, srcu, solarnom pleksusu, donjem kraju kralježnice i spolnom organu, lijevi se i desni kanal po jedanput ovijaju oko središnjeg (pri čemu svaki od kanala i sam stvara petlju), te tako nastaju dva suženja.

Lijevi i desni kanal napuhani su strujanjima zraka te središnji kanal sužavaju u tolikoj mjeri da kroza nj ne može prolaziti vjetar; ta suženja zovemo »čvorovima«. Ponovno upozoravamo kako je važno ne zaboraviti da je pamćenje crteža i opisa strukture kanala i kanala-kotača namijenjeno prije svega vježbanju. To nisu nužno i opisi njihova stvarnog oblika i položaja, jer se oni jako mijenjaju od čovjeka do čovjeka.

Struktura vjetrova u tijelu

Kad um obrati zanimanje na neki objekt, on to čini zahvaljujući gibanju zraka, to jest energije. Um jaši na vjetru poput jahača na konju. Prema Najvišoj jogi tantri, u našoj psihofizičkoj strukturi nalazimo pet primarnih i pet sekundarnih vjetrova:

1. Životvorni vjetar. Njegovo je glavno sjedište u kanalima srca, a funkcija mu je održavanje života. On osim toga izaziva i pet sekundarnih vjetrova, a koji upravljaju radom osjetila i usmjeravanjem pažnje.

2. Vjetar silaznog pražnjenja. Njegovo je glavno sjedište skup kanala u donjem trbuhu, pa se on giba u maternici i sjemenoj kesici, u mokraćnom mjehuru, preponama i tako dalje. On pokreće i zaustavlja uriniranje, defeka-ciju i menstruaciju.

3. Vjetar što prebiva u vatri. Njegovo je glavno sjedište skup kanala u solarnom pleksusu, a u kojem se pomoću joge stvara unutrašnja toplina. Taj vjetar izaziva probavu, razdvajanje rafiniranih i nerafiniranih dijelova, i tako dalje.

4. Vjetar uzlaznog gibanja. Njegovo je glavno sjedište skup kanala u grlu. On djeluje kroz grlo i usta, te stvara govor, omogućuje kušanje hrane, gutanje, štucanje, pljuvanje i tako dalje.

5. Prožimajući vjetar. Njegovo je glavno sjedište u zglobovima, a on sam izaziva gibanje udova, njihovo razmicanje i primicanje, te zatvaranje i otvaranje očiju i usta.

Kao što vidimo, vjetar pokreće fizičke i mentalne funkcije. Dobro zdravlje predmnijeva slobodno gibanje vjetrova; spriječi li se to gibanje, nastaju nevolje. U normalnim okolnostima vjetar se ne giba i u središnjem kanalu, osim u samom procesu umiranja. To je gibanje, međutim, moguće izazvati dubokim jogističkim tehnikama, koje dopuštaju manifestiranje dubljih stanja uma.

U četiri posljednje faze umiranja, vjetrovi koji tvore temelj svijesti ulaze u lijevi i desni kanal i tu se rasplinjuju. S druge, međutim, strane vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ulaze u središnji i tu se rasplinjuju. Ispuhivanje lijevog i desnog kanala olabavljuje suženja u njihovim čvorovima. A kad se lijevi i desni kanal ispušu, središnji se oslobađa, čime postaje moguće gibanje vjetra u njemu. To gibanje izaziva manifestiranje suptilnih vjetrova, a težnja je jogina Najviše joge tantre da ih iskoriste na duhovnom putu. Vjetrovi na kojima jaše um u stanju dubokog blaženstva žestoko su zapriječeni u gibanju prema objektima, i takav je um posebno jak u shvaćanju stvarnosti.

Prije preko dvadeset godina živjela je neka redovnica, stara preko osamdeset godina, a stanovala je na verandi kuće u obližnjem selu. Ljudi su joj dolazili da im gata. Bila me je zamolila da je primim, i tako smo se upoznali. Ona mi je darovala knjigu o vježbanju po tradiciji Nvingma, takozvanu tehniku Proboj i preskok, pa smo malo popričali. Ona mi je ispričala kako se je dok je još bila mlada i živjela u Tibetu, bila i udala, ali joj je muž umro,pa se sasvim odrekla svjetovnog života, ostavila sav imetak i pošla na hodočašće.

Tako je stigla i do Drikunga, gdje je u brdima pokraj tog mjesta upoznala jako starog lamu koji je tada imao već oko osamdeset godina. Lama je imao dvanaestak učenika. Ispričala mi je kako je u dvije zgode vidjela redovnike kako mašući šalovima kao krilima lete s vrha na vrh brda. To je vidjela vlastitim očima.

Ako je to istina, to onda nije samo magični podvig, nego djelo koje je omogućilo prakticiranje vjetar-joge. Ti redovnici, koji su živjeli u zabiti sa starim lamom, očito su se bili sasvim povukli iz svijeta, i zacijelo su olabavili čvorove na kanalima. Meni se čini da su oni osim toga uvidjeli i prazninu opstojanja u sebi, baš kao i da su bili obdareni altruizmom prožetim ljubavlju i sućuti. Bili oni mudraci ili ne, ipak su došli do esencije razumijevanja, praznine.

Kapi esencijalnog fluida u tijelu

U središtu su kanala-kotača kapi, bijele na vrhu i crvene na dnu, i baš se na njima temelji i tjelesno i duševno zdravlje. Na tjemenu prevladava bijeli element, a u solarnom pleksusu crveni. Te točke potječu od one najključnije kapi u srcu, koja je velika kao veliko gorušičino zrno ili maleno zrno graška, te je kao i ostale, s gornje strane bijela, a s donje crvena. Budući da ona postoji do smrtnog časa, tu kap u srcu zovemo »neuništivom kapi«. U toj kapi prebiva vrlo suptilni živodajni vjetar; u trenutku se smrti svi vjetrovi na koncu rasplinjuju u njoj, a tad svane i jasno svjetlo smrti.

A sada, naoružani tim činjenicama o razini svijesti, kanalima i kapima esencijalnog fluida kao podlogom, vratimo se i pogledajmo kako se razine svijesti rasplinjuju u konačnim fazama umiranja.

NIZANJE ČETIRI ZAVRŠNE FAZE SMRTI

Četiri završne faze smrti počinju s tri razine suptilnoga uma a zaključuju se jednom fazom vrlo suptilnog uma. Kad uminu grube razine svijesti, pojavljuju se suptilne faze uma. Dok prolazimo kroz te tri razine, svijest nam postaje sve manje dualistička, i to zato što sve više slabi osjećaj za razlikovanje subjekta i objekta.

5. faza.

Kad se raspline svih osamdeset koncepcija grube razine svijesti, pojavljuje se prva od tri suptilnije razine svijesti, jarko bijela pojava koja sviće sama po sebi. To je luminozna otvorenost, nalik na jesensko nebo prožeto bijelim svjetlom. U takvom se umu ne pojavljuje ništa drugo. Buddhistička tradicija uzima kao primjer jesensko nebo zato što su u jesen u Indiji, iz koje je poteklo to učenje, već prestale monsunske ljetne kiše, poslije čega nebo ostaje čisto od oblaka i umiveno od prašine.

Baš onako kao što je nebo, ili prostor, zapravo samo odsustvo prepreke, tako su i sada nestale grube koncepcije, ostavljajući za sobom osjećaj otvorenosti. Prvo od ta tri suptilnija stanja zovemo »prikazom« zato što sviće prikaza nalik na mjesečinu, iako izvana ne blista takvo svjetlo. Takvo stanje zovemo i »praznim«, zato što je ono izvan osamdeset koncepcija i vjetrova na kojima one jašu.

A evo što se u petoj fazi zbiva na fizičkom planu, pa makar i izvan onoga što samrtnik doživljava: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu iznad srca ulaze u središnji kanal kroz njegov otvor na tjemenu. (2) Zahvaljujući tome, čvor se kanala na tjemenu olabavljuje. (3) To, sa svoje strane, izaziva silazno gibanje bijele kapi vodene naravi što prebiva na tjemenu; kada kap stigne na vrh šesterostrukog čvora lijevog i desnog kanala u srcu, sviće jarko bijelo priviđenje.

6. faza.

Kad se um bijelog priviđenja i njegov vjetar rasplinu u um jačanja priviđenja, samo po sebi sviće živo narančasto-crveno priviđenje. To je još svjetlija otvorenost, nalik na jesenje nebo čisto od oblaka i prašine te prožeto narančasto-crvenim svjetlom. U tom se umu ne pojavljuje ništa drugo. To stanje zovemo »jačanje priviđenja« zato što se i u njemu pojavljuje prikaza nalik na vrlo živo sunčevo svjetlo, no i u ovom slučaju takvo svjetlo nipošto ne blista izvana. To se stanje osim toga zove i »vrlo prazno« zato što nadilazi um prikaze i vjetar na kojem ona jaši.

Fizičke pojave:

(1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ispod srca ulaze u središnji kanal kroz njegov niži otvor na dnu kralježnice ili spolnoga organa.

(2) Zahvaljujući tome, dolazi do opuštanja čvorova kanala-kotača u spolnom organu i pupku.

(3) To izaziva uzlazno gibanje crvene kapi (koja izgleda kao okomita crtica) u sredini kanala-kotača u pupku. Kad se on pomakne taman do ispod čvora lijevog i desnog kanala u srcu, sviće narančasto-crveno jačanje priviđenja.

7. faza.

Kad se um narančasto-crvenog jačanja priviđenja i njegov vjetar rasplinu u umu skoro-dosegnutosti, samo se od sebe pojavljuje jarko crno priviđenje. Ono sad izgleda kao jesensko nebo slobodno od prašine i oblaka i prožeto gustom tamom koja se spušta čim zađe sunce. U tom se umu ne pojavljuje ništa drugo. U prvom dijelu uma crnog skoro-desegnuća još smo svjesni sebe, ali u potonjem dijelu gubimo svijest u vrlo gustoj tmini nalik na nesvjesticu. Tu fazu zovemo »skoro-dosegnućem« zato što je bliza manifestaciji uma jasnoga svjetla. Zovemo je i »silno praznom« zato što dolazi iza uma jačanja priviđenja i vjetra na kojemu on jaše.

Fizičke pojave:

(1) Gornji i donji vjetrovi u središnjem kanalu skupljaju se u srcu, pa olabavljuju šesterostruki čvor lijevog i desnog kanala.

(2) U tom trenutku bijela kap iz tjemena spušta se još više, a crvena kap iz pupka još se više uzdiže, pa obje ulaze u središte neuništive kapi u srcu.

(3) Kad se te dvije kapi sastanu, sviće jarko crno priviđenje.

8. faza.

Um postaje još suptilniji negoli u nesvjesnom drugom dijelu uma crnog skoro-dosegnuća, gibanje vjetra slabi, pa nastupa stanje najsuptilnijeg vjetra. U tom trenutku stanje se nesvijesti gubi, pa se iskazuje um jasnog svjetla, najsuptilniji od sviju, nekonceptualan i potpuno nedualistički. U tom trenutku prestaje svaka konceptualna aktivnost te se rasplinjuju sva tri »uvjeta, zagađivača«, bijela, crvena i crna priviđenja, odnosno Mjesec, Sunce i tama, a koja sprječavaju izbijanje prirodne boje neba. Sviće vrlo bistra otvorenost. Nalik je na jesensko nebo u zoru, pred izlazak sunca, slobodno od svega što bi ga moglo nagrditi, i ne pojavljuje se ništa drugo. Ta se najdublja svijest zove »fundamentalni naravni um jasnoga svjetla« i »sasvim prazan um« zato što on nadilazi osamdeset koncepcija i tri suptilna uma.

Fizičke pojave:

(1) Bijela i crvena točka rasplinju-ju se u neuništivoj kapi u srcu - bijela se rasplinjuje u njezinom bijelom gornjem dijelu, a crvena u crvenom donjem.

(2) Nakon toga se vjetrovi u središnjem kanalu rasplinjuju u vrlo suptilni životvorni vjetar.

(3) To dovodi do manifestiranja vrlo suptilnog vjetra i uma jasnog svjetla.

Kod većine ljudi smrt nastupa pri manifestiranju te najsuptilnije razine uma. Najsuptilnija svijest obično ostaje u tijelu tri dana, ukoliko tijelo nije razrušila bolest, u kojem se slučaju svijest u njemu može zadržati i manje od dana. Za sposobnog je učenika to dragocjena prilika za vježbanje. Ljudi svjesni uma jasnog svjetla mogu u tom stanju ostati kroz duže vrijeme pa ga, ovisno već o prijašnjem vježbanju, mogu čak i iskoristiti za shvaćanje istine o ispraznosti opstojanja u sebi svih pojava, pa tako i cikličkog postojanja i nirvane.

Shvaćanje praznine

Shvaćanje budističkog učenja o praznini ključno je važno ako želimo umrijeti realistički i bez straha. Praznina nije isto što i nepostojanje. Mogli bismo pomisliti da praznina znači ništavilo, ali nije tako. Od čega je to pojavnost prazna? Ako ne shvatimo što se to negira, ne možemo shvatiti ni što to nedostaje, ni što je to praznina. Pogledajmo na to ovako: Buddha je često govorio da su sve pojave, zato što su nastale ovisno, ralativne, čime je htio reći da njihovo postojanje ovisi o uzrocima i uvjetima, kao i o vlastitim sastavnim dijelovima. Tako, primjerice, naše tijelo ne postoji neovisno, nego ono naprotiv ovisi o jako mnogo uzroka, od jajašca i sjemena pa do hrane i vode. Ono osim toga ovisi i o vlastitim dijelovima - nogama, rukama, torzu i glavi.

Upitajmo se je li naše tijelo, iako se čini da postoji samo po sebi, identično rukama, nogama, torzu i glavi, ili se od njih razlikuje. Ako ono postoji takvo kakvim se pričinja, tako konkretno prisutno, onda bi moralo postajati sve jasnije i jasnije pod svjetlom analize kojoj je cilj zaključiti je li tijelo ijedan od svojih sastavnih dijelova, ili je pak njihov zbir, ili je naprotiv nešto sasvim drukčije.

No što ga više promatramo, sve više otkrivamo da se odgovor na to pitanje ne može naći ni na koji od navedenih načina. Tako je to kod svih pojava. Činjenica da odgovor ne možemo naći takvom analizom znači da pojave ne postoje po vlastitoj moći, da se one nisu uspostavile same. One dakle ne opstoje u sebi, i to unatoč svim prividima koji uvjeravaju u suprotno.

To međutim ipak ne znači da osjetilna bića i stvari uopće ne postoje. Riječ je samo o tome da oni ne postoje onako konkretno kako nam se to pričinja. Ako dobro analiziramo i meditiramo, shvatit ćemo harmoniju između trenutne pojave ljudi i stvari i njihove praznine opstojanja u sebi. Bez takvog će nam se shvaćanja učiniti da se praznina i pojavnost međusobno isključuju.

Sve pojave, uzroci i posljedice, agensi i djelovanja, i dobri i zli, postoje samo po uvriježenom shvaćanju, sve su one nastale ovisno. Budući da postojanje pojava ovisi o drugim faktorima, one nisu neovisne. To nepostojanje neovisnosti ili ispražnjenost od opstojanja u sebi, predstavlja konačnu istinu o njima.

Shvaćanje toga jest mudrost.

Fundamentalni je uzrok patnje neznanje, kriva koncepcija da živa bića i predmeti opstoje u sebi. Sva kriva stanja uma imaju u korijenu tu zabludu. Glavni je cilj duhovnog puta suprotstavljanje neznanju i njegovo uklanjanje mudrošću. Mudra svijest, utemeljena u stvarnosti, shvaća da živa bića i druge pojave ne opstoje u sebi. To je mudrost praznine.

Jedan od najimpresivnijih i najkorisnijh spisa prvog pančen-lame jest njegova Rasprava s neznanjem, dosta slična osmom poglavlju Shantidevina Vodiča u Bodhisattvin način života. U njemu se vodi rasprava između egocentričnosti i uvažavanja drugih ljudi. Rasprava s neznanjem prvog pančen-lame zapravo je zažarena diskusija između ignorantske zablude da osjetilna bića i predmeti opstoje u sebi, i mudrosti koja govori o ovisnom nastanku i praznini. Kad sam pročitao tu knjigu, shvatio sam da moje razumijevanje Srednjeg puta ne doseže najvišu razinu.

Zahvaljujući njegovim objašnjenjima napokon sam shvatio da je neobično teško, nakon pobijanja opstojanja u sebi, postulirati čisto normalno i imputirano postojanje ljudi i pojava. To je potvrdila i kitica u Tsongkhapi-nom velikom iskazivanju specijalnog uvida, iznesenom u njegovoj Velikoj raspravi o stupnjevima Puta prosvjetljenja:

Iako je umu teško postulirati uvjetni postanak Uzroka i posljedice no bez opstojanja u sebi Bilo bi prekrasno pouzdati se u neki pristup i reći da je to sustav Srednjega puta.U prethodnom dijelu ove knjige nisam postavljao pitanje kako nam izgledaju osjetilna bića i objekti. U taj izgled nisam dirao, te sam smatrao kako je negacija opstojanja u sebi nešto što nadilazi osnovni, uvriježeni izgled. Kroz razmišljanje sam, međutim, o tekstu prvog pančen-lame, razvio novo razumijevanje. To bi se dalo najbolje objasniti pričom o tome kako sam sagledao tvrdnju tibetskog učenjaka-jogina Gungtanga Konchoka Tenpava Dron-maya, izraženu u stihovima:

Iz toga da se analizom traži opstojanje u sebi, Slijedi da se pobija činjenica da ga nismo našli. Pa ipak, nenalaženje ne negira temelj onoga što se traži, I tako se naknadno vidi tek nominalni ostatak.

Čini se da to upućuje na zaključak da, unatoč pobijanju tvrdnje da pojavnost opstoji u sebi, time nije pobijena i pojava same pojavnosti. Doista, sama se pojava ne pobija, no čini se da u njegovoj tvrdnji karmičke manifestacije nekog fenomena ostaju nedirnute u tolikoj mjeri da nam se čini kako su one uspostavljene vlastitom naravi, te da se pobija neko dodatno opstojanje u sebi. To su, međutim, nazori niže od dviju škola Srednjega puta, tj. Autonomne škole.

Prema njoj, ako se neka pojava konačno uspostavi, onda će se ona uspostaviti kao vlastiti modus postojanja, u kojem bi slučaju morale postati vidljive najvišoj mudrosti, no budući da pojave poput četiri elementa nisu vidljive najvišoj mudrosti, one u krajnjem izvodu niti ne postoje. Takvi su nazori Autonomne škole. Meni se čini da s takvog motrišta, nasuprot Tsongkhapinoj tvrdnji o nazorima više od dviju gore citiranih škola Srednjeg puta, a u okvirima takve analize, ne bi bilo teško postulirati ovisni postanak uzroka i posljedice.

Rasprava s neznanjem prvog pančen-lame govori sasvim jasno da forme i tome slično, kad se pojave pred nama, od početka stvaraju dojam da su uspostavljene vlastitom naravi, pa kad se taj dojam pobije, onda nam se čini da smo time ukinuli i samo postojanje te pojave. Baš zato Tsongkhapa i veli da je, ako ne postoji opstojanje u sebi, teško postulirati ovisno nastajanje uzroka i posljedice. Uz pomoć Rasprave s neznanjem prvog pančenlame, shvatio sam da je ono što Tsongkhapa veli zaista tako. Njegova je knjiga bila zaista vrlo korisna. Shvatimo li da mi ne opstojimo u sebi, i to rezoniranjem da nismo ni jedno ni mnoštvo, ni jednina ni množina, i ukoliko to gledište i zadržimo, njime ćemo - bar malo, potkopati neznanje što se očituje u zamišljanju opstojanja u sebi.

Ta spoznaja, međutim, ipak sasvim ne suzbija ideju opstojanja u sebi, koja ostaje i dalje važeća, bar kad je riječ o nama. Zašto? Zato što ono uvriježeno, u sebi op-stojeće »ja« i dalje označava našu svijest. Čim se pojavi »ja«, s njim se pojavljuje i opstojanje u sebi koje treba pobiti, te je stoga nužno shvatiti da »ja« koje se pojavljuje pri promatranju tijela i uma zapravo ne postoji. To »ja« ne postoji. Ili, kako to veli prvi pančen-lama: Već samo pobijanje istinskog postojanja »Ja« koje opažamo promatranjem tijela i uma, Uzmi već samo njegovo nepostojanje kao predmet svog zanimanja, Uzmi ga kao čistu pojavu, ali ne dopusti da njezina sila oslabi.

On nam zapravo veli da ćemo, budemo li tako meditirali, potkopati ideju opstojanja u sebi. To mije mnogo pomoglo. U fazama umiranja mi težimo tome da shvatimo tu krajnju narav pojava, tu prazninu opstojanja u sebi, kao objekt suptilnijih i moćnijih umova, te se koncentriramo isključivo na nju. Kroz tu ćemo jogu spoznati svoju krajnju narav. Od dvije naravi, uvriježene i krajnje, mislit ćemo na krajnju - na odsutnost opstojanja u sebi.

ZAKLJUČNI SAVJETI

1. Razmislimo kako različiti stavovi i ideje imaju različitu snagu u smislu gibanja vjetrova prema njihovim objektima.

2. Shvatimo da poslije četiri unutrašnja znaka, to jest fatamorgane, dima, krijesnica i plamena (svjetiljke na maslac ili svijeće, u prvi čas treperavog, no koji se poslije ustali), sviću tri suptilna uma: um bijelog priviđenja, um narančasto-crvenog jačanja priviđenja, um svitanja crnog skoro-dosegnuća.

3. Ne zaboravimo da moramo težiti tome da pomoću ta tri suptilnija uma shvatimo istinu o praznini.

4. Praznina ne znači nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u sebi pojava, i to kako živih bića tako i stvari.

5. Naučimo analizirati pojave. Usredotočimo se na pitanje jesu li one ijedan od svojih individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili nešto posve drugo. To će nam ukazati na to da pojave ne postoje na konkretan način, a kako nam se privida.

6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo uvriježeno; oni su ovisno nastali.

7. Njihova je krajnja istina odsutnost neovisnosti ili praznina opstojanja u sebi. To je ono što mudrost shvaća, pa time podriva neznanje što stoji iza požude i mržnje, kao i patnje koju one stvaraju.

8. Pomoću te joge upoznajmo krajnju narav sebe, baš kao i svih drugih pojava. Jasno svjetlo smrti Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude. Spoznaj da pojave nemaju opstojanje u sebi, one su kao zrcala.



Kad uništiš otrovno oružje prianjanja,
privlačno poput cvijeća, otići ćeš onamo
odakle smrt se više i ne vidi.

Buddha





STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0028 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA