Nisam ni sama sigurna zašto sjedim u 8 sati ujutro i osjećam se kao mi se cijeli svijet ruši.. definitisati sebe do jučer sam i znala, sad znam samo sta želim da budem. Možda je to i dovoljno da polako zakoračim naprijed al´ nisam sigurna da želim cijeli život provesti usamljena u ovom prostoru gdje me malo ko razumije osim tebe. Bojim se i pomisliti da me nećeš osjetiti a jos manje razumjeti kada ovo čitas. Nije više pitanje ljubavi i osjećaja, voljeti možeš i više ljudi nadam se da ne griješim, na različite načine al se može, pitanje je koliko neko može prodrijeti u najdublje pore tebe dati ti na momente sigurnost a opet na momente onaj trzaj da želis od života uzeti sve dobro. Često te razumijem da u ovom svijetu malo malo pa izgubiš sebe, izgubiti se i više nego je lako. Al ovo neću da pišem i da se bavim sobom imam i više nego dovoljno vremena, jer od sebe nemogu da pobjegnem a nekad bi tako rado. Ovo je nešto što pišem samo za tebe pa kad se osjetiš kao ja sada a znam da se osjećaš na moju veliku nesreću jako često usamljeno pročitaj ovo, na momente stvari koje čuješ možda ti daju smisao u ovom bezosjećajnomi nerazumnom svijetu.

Baviti se životom i sobom na način na koji ti radiš nije pogrešan. Nedaj da ti bilo ko kaže da si pogrešan i nedaj sebi da to ikad povjeruješ jer nisi. Život je dug pred tobom i sreća ogromna sa kim ćes je dijeliti samo je tvoja odluka. Pogledaj se često u ogledalo i možda jednog jutra vidiš sve ono sto vidimo mi oko tebe kad te gledamo. Znam kako je kad osjetiš da propadaš gušiš se i nestaješ kao da nema zidova oko tebe ili bilo šta čvrsto da se uhvatiš. Dok budeš padao nemoj žmiriti nego širom otvori oči, sigurna sam da ćes vidjeti puno stvari za koje se možes vezati. Lako je pričati pomislit ćes, hajde uradi kad te strah tjera da nikad ne izroniš iz samoga sebe i gura te da potoneš samo više. Teško je živjeti život kad te vodi strah, strepnja, neizvjesnot, neisugnost i nesuglasice koje su kao agonija iz minute u minutu..

Nemoj misliti da neznam kako je teško boriti se sa samim sobom, ta borba neće nikad prestati, može samo dobiti drugačiji smisao...i život jeste takav a što ti kažeš možda i nije ovo to što treba da bude..možda si ti neko ko svari vidi bolje nego svi mi koji živimo sa napola otvorenim očima. Mislim da si i hrabriji od većine jer si zaronijo u samoga sebe onako kako od nas niko nikad i neće. Tražis smisao zašto si ovdje i to je OK, nemoj ga tražiti sam teško je i previše...možeš me poslušati a možes i ne, samo mislim da je već preteška broba koju vodiš, zašto je voditi sam?

Znam da ti je konfuzija u glavi prazan prostor koji te smori, nemožes misli da posložis kao roj pčela koji samo s vremena na vrijeme prestane da zuji. Vjerovatno se pitas kako znam, znam jer svi to imamo neki odluče samo ignorisati sve, živjeti površno bez nekog velikog smisla protračiti vrijeme, ti opet nisi taj čovjek. Jednom sam ti napisala lijepo je traziti smisao al ne u svakoj sitnici jer nikad nećeš biti sretan. Grč koji te drži i kao da kamen imaš u stomaku će proći kada se odlučiš prepustiti i samo živjeti, kako znam? Pa znam jer ja taj grč imam uvijek i nestane samo kad smo tu blizu i kad je sve uredu sa nama. Ja sam neko ko uvije ide na sigurno a sada imam i previše nesigurnosti u svom zivotu, možda baš tako treba da bude. Al neću o sebi da pričam jer ovo je priča koju želim reći samo tebi. Nikad ti stvari neć biti lake u životu, nemoj biti onaj koji će odlučiti da kroz ovo nešto nazovimo ga „ život“ ide sam. Odluke koje trebaš da doneseš će te obilježiti i promijeniti tvoje postojanje zauvijek, to nije lako zato nemoj ni da žuriš. Mač je to sa dvije oštrice, ako požuriš imaš veću mogućnost da pogriješiš a opet ako ne budes žurio ono što je možda bilo lijepo može da nestane. Koračati sa strahom nije lako, probaj da strah negledaš kao nešto sto ti može smetati nego nešto što te može voditi da uradiš prave stvari u životu. Pametan si i možeš sve samo ako se odvažiš i „bezobrazno“ digneš glavu sa vjerom da možeš. Znam da ćes sada reći - " Kako kada ne vjerujem ni samome sebi..", a ja ću po zna koji put ti reći " Nađi nešto da vjeruješ"! U sebe je najteže vjerovati, zato je meni puno lakše vjerovati u tebe nego u samu sebe.

Vjerujem da možes uraditi šta god želis a znam da najviše želiš da budeš ispunjen. Samnom ili bez mene znam da možeš. Kad mi kažeš da se bojiš da ćes poludjeti, nećes, samo se bojiš da će ti život proći a ti ćes i dalje biti pogubljen. Previše te ljudi voli da bi ti dopustilo da se pogubis a vrijeme je da počnes voljeti samoga sebe. Svi smo mi sebi stranci dok nenađemo nešto što nas ispunjava, kad ako Bog da organizuješ sebi život i osnuješ porodicu svaki put kad se osjetiš izgubljeno, morat ćes samo pogledati u ono što imaš i ništa ti više neće trebati.Sve riječi će biti suvišne. Bićes savršen otac, muž...samo ti treba vjetra u krila.

Nemoj se bojati da sanjaš jer kad nađeš osobu da ti čuva snove bit ćeš siguran...svi želimo da imamo nekoga ko će vjerovati u nas, ti si u životu sretan jer imaš možda i više nas koji su tu. Promjeniti neke stvari moraš a ti najbolje znaš šta. Biti ponekad i grub i podvući crtu je najteže al ovaj život je „partija šaha“ nemoj da ti bude dosadna zbog toga što predugo traje.

I na kraju ću ti samo reći jedno, gdje god da ja budem nikad neću prestati da te osjetim. Ako odlučiš da ja nebudem ta kojoj ćeš donijeti sreću, ispuniti životni prostor, učiniti me ponosnom što sam dio tebe i tvog svijeta i tvorac onog što ćemo zvati naše ... neću reći dobro nek ti bude, reći ću samo da će bez tebe meni biti preteško i da ne bi voljela da živim u praznini kao sada, bez tebe, bez prijatelja, bez momka, bez ljubavnika...a to si sve ti.

Najveći dar u životu je vidjeti tebe nasmijanog ! Voljeti te za mene je bio pravi dar, biti ti prijatelj možda najveće životno zadovoljstvo, biti dio tvog svijeta prst sudbine na kojoj ću uvijek Bogu biti zahvalna.

H. S.